Eko-patrola od Šestina do Grafičara

18.10.2022.

Saznao sam da sam pravednik! Pijem puno, spavam dobro, kao pravi, par excellence Pepek. Utorak je, ali svejedno ima ljudi na planini. Naša Medvednica je takva, veoma popularna. Jednostavno nisam mogao propustiti ovakav prekrasan jesenski dan. Neki ljudi su kod planinarskog doma Grafičar. Jedu i piju vino, pretpostavljam gemišt, to je lagano za želudac ujutro. Tu su i dva više sportska tipa koji komentiraju vašeg Pepeka: "Planinarenje i cuganje idu skupa." U pravu su! Da samo znaju koliko su u pravu, koliko sam se ja tog B (ili po hrvatski vitamina P) nagutao i koliko poštenih obroka odradio kroz ovo tekuće, bogom dano gorivo. Da znaju koliko je to sve istina, možda više ne bi ni bilo toliko smiješno.

Direktno u nebo!

Jesen je prekrasna, ali ipak ljetni tip kakav jesam (rođen taman da ga se baci u more), žalim za ljetom i prirodom koja polako ulazi u svoj proces umiranja. Priroda je skoro pa najljepša pa taman prije nego sve umre... ili ode u hibernaciju. Proces se, doduše, nastavlja i "smrt" je samo faza. Priroda se samoregulira i sve je u njoj baš na pravom mjestu. Mi, pojedinačne svijesti samo smo dodatak - dio, ali u svojoj umišljenosti, dio koji postaje teret i unosi neravnotežu u sustav. Ne trebamo nestati, bila bi to na kraju krajeva šteta, ali se moramo kontrolirati. Ljudi općenito ne vole tu riječ, "kontrola", previše je na njoj povijesnog i drugog tereta. Međutim, istina je, kao što nekad naši stari ili samo "mudri" kažu: Što je previše ni s kruhom nije dobro.

Što kad mi sami, naša vrsta, postanemo previše?


Takve su moje misli kad kod Grafičara, na osunčanoj klupici pijuckam pivo, čituckam priručnik za čuvare planinske prirode i zapisujem misli. Nije to ništa novo, dakako. Upisao sam tečaj za čuvara planinske prirode jer mi se činilo to kao logičan slijed događaja i mojeg daljnjeg obrazovanja unutar planinarskog svijeta. Malo tko zna, ili se samo ne sjeća, da smo nekad mi, učenici Prve osnovne škole u Varaždinu imali eko grupu i bili tzv. eko policajci. Sad se konačno moj daleki san ostvaruje pa ću uskoro nositi bedž i emblem čuvara (planinske) prirode. Pitali smo ih na tečaju dal ćemo dobiti i pištolje? Nećemo, nažalost. Proveo sam odličan vikend u Parku prirode Žumberak - Samoborsko gorje, u jako dobrom i kvalitetnom društvu ljudi koji su također zainteresirani za zaštitu okoliša i planinarenje. Evo, prirasli su mi već srcu i znam, ruku na to isto srce, bit ću tužan kad će edukacija sljedeći vikend biti gotova. Dobro je osviježiti se, vidjeti u drugima tu istu borbenost koju vidiš u sebi, često se pitajući jesi li normalan? Teško je biti predugo utopljen među udolinarima i njihovim poslovima, daleko od mjesta gdje ti srce kuca brže, u našoj prapostojbini.

Prilikom povratka natrag do Šestina i mog vjernog Lavića (Peugeot 106) koji me i dalje služi iako sam dodao i drugi automobil u vozni park (da, jako dobro za ugljični otisak pomislit ćete - hvala bogu, ne mogu voziti dva automobila u isto vrijeme pa možda i nema veze; Lavić troši jako malo, deda Bobi je dobro znao što kupuje) prakticiram staru -1 taktiku. Ako svatko tko prolazi planinskim stazama uzme barem jedan komad smeća, to je već velika pobjeda kad se zbroji koliko ljudi tom stazom prolazi. Na Medvednici, na popularnim stazama, to bi trebala biti zagarantirana pobjeda. No, eto, nakupio sam pola one obične vrećice za kupovinu. Bilo je tegli od maslina, bočica raznih, stakla, omota od kondoma, papira i papirića svih boja (znate što smeđa znači, zar ne?), itd. Kod utvrde Medvedgrad trebalo bi čitavu akciju čišćenja organizirati jer iza ona dva debla koja leže uz put, tamo gdje je (ili je bio?) punjač za el. automobil (koja je to isto "jebena" ideja!) ima baš svega. Koliko tek toga ima negdje dublje u šumi, skriveno od oka. Začudili bi se kad bi samo znali što sve ljudi bace u šumu. Vidio sam par berača kestena, valjda su mislili da i ja berem kestene kad su vidjeli vrećicu. Jedan drugi čovjek, vidljivih znakova "proširene svijesti" (ili je to samo pozerstvo, ne znam), topless, kratkih hlača sa indijskim oznakama, između ostalog i OOOOMMMMM, s dva drvena štapa i bos, priupitao me jesu li to gljive u vrećici, a ja sam mu pokazao sadržaj vrećice te rekao: Nažalost, ne. Nosim našu sramotu u vrećici.
Poni zvan Bill. Čeka hobbite, još otkad su ga ostavili pred Morijom

O samom tečaju čuvara planinske prirode pisat ću nekom drugom prigodom, vjerojatno po završetku cijelog procesa. Uživajte u prirodi i budite dobro!

Oznake: Medvednica, Medvedgrad, Grafičar, čuvar planinske prirode

Medvedgrad na prepad

20.10.2017.

Nakon toliko godina korištenja bloga i ovog editora, uspio sam zeznuti! Došao sam skoro pa do kraja napisanog posta i obrisao se post, skica nije spremljena. Zato ćete sada dobiti skraćenu verziju s mnogo slika koje će morati nadoknaditi za riječi koje sam napisao.

Pogled prema Medvednici i Sljemenu s terase tzv. High Castlea u Podsljemenskoj zoni. Zagrepčani su stvarno sretni što imaju ovakve prirodne ljepote na samom dlanu.

Malo nakon restorana Šestinski Lagvić skrećete u šumu i pratite planinarske oznake koje će Vas odvesti do utvrde Medvedgrad - naše prve stanice.


Treba nam kojih trideset minuta te dolazimo do punjača za električne automobile. Što to točno radi tu na planini, nikome nije jasno.


Medvedgrad je prekrasan, a treba Vam samo petnaest kuna za ulaznicu. Podržavam sve napore Parkova Hrvatske da restauriraju i sačuvaju ovu utvrde te upoznaju s ljepotama sve zainteresirane. Imaju krasnu suvenirnicu pa možete i to provjeriti. Pisao sam i o nekim idejama za Zagorje i naše utvrde i burgove kojih imamo na pretek, ali o tome jednom drugom prilikom budući da mi se obrisalo sve što sam pisao.
Repetitor na Sljemenu doziva
Jesen pokazuje svoje čari
Pogled je sam po sebi zadivljujući, a trenutno gledate kapelu Svetih Filipa i Jakova
Pogled na Zagreb
Više ne izgleda tako strašno. Ako se ne varam, desno se vidi Samoborsko gorje
Oltar domovine
U zadnje vrijeme su mi suplaninari nešto jako pobožni i religiozni - samo bi držali mise i zasjedali za oltare
Krasna dvorana za predavanja unutar suvenirnice
Skulpture od drva svugdje

Nakon što ja haračim po suvernirnici, a Boris na automatu uzima limenku Budvara te gledanja na udaljeni Zagreb, nastavljamo put prema planinarskom domu Grafičar (864 mnv). Od Medvedgrada do Grafičara Vam treba jedno četrdeset i pet minuta. U blizini Grafičara je poznati rudnik Zrinski. Sam planinarski dom radi sve dane osim ponedjeljkom. Zapamtite to ukoliko ne želite biti razočarani.

Boris Vas pozdravlja uz jedno Velebitsko
Izložba gojzerica u "izlogu" Grafičara

Zanimljiva karta koja prikazuje sva bitna mjesta na Medvednici - žaruljice su na svakom od tih mjesta, a sa strane su tipke koje dok pritisnete, traženo mjesto svijetli. Ne znam da li još uvijek radi, ali jako dobra ideja!
Bajkoviti Grafičar

Od Grafičara do Sljemena treba jedno pola sata i to prevaljujemo prilično brzo. Po putu za Sljeme vidimo mjesto na kojem se održava šumska nastava, a čini se da smo mi jedini učenici danas.


Na Sljemenu se ne zadržavamo dugo jer su tamo te gostione i restorani čiji vlasnici ne znaju planinarske puteve, a pivski zakon planinara glasi (izglasan baš na dan našeg pohoda i ovjeren štambiljem planinarskog doma Ivan Pačkovski (poznatiji kao Puntijarka)): "Ako oni ne znaju kako da se vratimo doma, tada se mi nećemo napiti njihove pive."
Oni koji su samo nedjeljom kod Ivana Pačkovskog vjerojatno ne vjeruju svojim očima kad vide ove prazne stolove

Kod Puntijarke se još malo sunčamo kao gušteri, ispijamo još jedno pivo (ovaj put Nikšićko jer Velebitskog nema) te zapisujemo zapisnik. Spuštamo se po Bikčevićevoj stazi te se prisjećamo kako smo prije par godina nadobudno krenuli baš ovom stazom do Puntijarke pa do vrha. Bilo nam je drago što se ovaj put spuštamo dolje. Susreli smo mnoge planinare, sportaše i rekreativce koji prilično kasno idu gore. Prošli smo sveukupno šesnaest kilometara i napravili krasnu kružnu stazu po Medvednici. Boris je bio zadovoljan i umoran, a to je dobar znak. Ja sam također zadovoljan jer su već u planu novi pothvati. Za kraj Vam donosimo GPS trag pohoda.

U nadi da će Vas ovo potaknuti na istraživanje i lutanje šumom - do čitanja i do viđenja, naravno, na planini!



Oznake: Medvedgrad, Medvednica, Grafičar, Sljeme, Puntijarka

<< Arhiva >>