Jesen nam je podarila još jedan čaroban dan prije nego ugasne i prepusti pozornicu zimskoj hladnoći. Budući da smo krenuli malo kasnije (lijenost slobodnih dana), trebalo je naći nešto na dohvat ruke, a što još nismo vidjeli. Osjećao se istraživački duh i u mojoj suputnici, a i u meni. Na putu preko Buzeta (staza sedam slapova i nedavno Žbevnica) stalno gledamo s divljenjem stijene koje se mogu vidjeti uz cestu. Radi se o stijenama i starim rudnicima iznad Istarskih toplica. To je bila naša današnja lokacija za njuškanje.

Velebna i impozantna stijena nad kompleksom Istarskih toplica - na vrhu se nalazi kapelica koju smo danas gledali samo izdaleka...

Osim informacija s interneta, nismo baš imali pojma kud točno idemo i koju stazu ćemo slijediti. Načelno, odlučili smo pratiti ovaj izlet koji je 2014. organiziralo planinarsko društvo Pazinka iz Pazina. Uzgred, ukoliko nekog zanima i želi dodatno čitati ili samo gledali lijepe fotografije, prošli vikend smo s Pazinkom išli na Kulu - najviši vrh Gorskog kotara. Članak o tome možete pročitati OVDJE. Nakon početnog divljenja nad stijenom čiju fotografiju ste vidjeli iznad, krenuli smo se penjati serpentinastim putevima i polako počeli povećavati nadmorsku visinu.
Iako stijena plijeni poglede i izaziva želju za penjanjem i osvajanjem, istarska sovuljaga vam zabranjuje da se ovdje penjete!

Kako napuštamo udolinu, otvaraju se neki zanimljivi pogledi
Ah, a evo i iza moje drage gospođe Učke i njezinog Vojaka
Pogled prema kompleksu resorta Istarskih toplica - dok se ljudi pacaju i pare, mi napredujemo prema gore

Staza je konačno prestala vijugati te smo se riješili područja rudnika i počeli se približavati platou. Prvo smo prošli kroz selo Žnjidarići, a onda pravac Zrenj pred kojim se nadesno može vidjeti Ćićarija u punoj svojoj dužini, ispružena na postelji horizonta.
Kozmički slikar radi svoje iluzije u pozadini na nebu
Popodne u Žnjidarićima
Zrenje i upijanje pred Zrenjom
Ćićarijina postelja

U Zrenju zapravo dolazimo do vrhunca i najveće nepoznanice ovog lijepog izleta. Oni koji su otvorili poveznicu na izlet PD-a Pazinka iznad znaju o čemu se radi. Utvrda Pietrapelosa iliti dlakava ili kosmata utvrda bila je naš zadnji cilj i kruna lutanja. Međutim, počeli smo se spuštati niz istočne padine brega na kojem stoji Zrenj te smo zapeli u gustoj šumi u kojoj se ni put više nije mogao dobro raspoznati. Bilo je negdje oko 15:30, a to je značilo da se mrak spušta za sat i dvadeset minuta. Nakon što bi došli do utvrde (koju smo vidjeli izdaleka!), trebali bi još jedno vrijeme hodati natrag do Istarskih toplica i čini mi se, koliko smo razabrali iz karte, da bi to trebalo učiniti po asfaltu, uz cestu za Buzet koja nema nogostupa i nije baš prikladna za pješake. To plus ružni pogledi moje suputnice i bilo je jasno da moram priznati (trenutni) poraz. Tako smo se odlučili okrenuti natrag do Zrenja te se vratiti po istom putu do Istarskih toplica.
Na karti, desno od Zrenja, pokraj natpisa 35 km, piše Kaštel - to je lokacija utvrde Pietrapelosa
Dok smo ulazili u Zrenj, podsjetili smo se na naše zagorske krajeve, ali po ovakvim tornjevima čovjek lako može znati da se nalazi u Istri
Vidikovac na istočnom dijelu Zrenja - vidljiva je (malo lijevo od sredine fotografije) utvrda Pietrapelosa
Pri povratku i spuštanju prema Istarskim toplicama, divimo se još malo stijenama
Nadvila se stijena nad mene i rekla mi: "Čovječe, zapamti da si malen!"
Nabrala je malo lovora da nam ga posuši. Tada sam je zvao Lovorka. Nije joj se sviđalo

Tokom našeg njuškanja prehodali smo oko dvanaest kilometara i bolje upoznali teren uokolo i iznad Istarskih toplica. Sad mi je i jasnije kako doći do Pietrapelose i sljedeći put pada! Zajedno s kapelicom koja se nalazi na stijeni iznad toplica. Za kraj stavljam fotografiju domaće, "muške" salate iz Kneginca koju ćemo sutra slistiti za ručak. Uživajte u prirodi!

Oznake: Istra, Istarske toplice, Zrenj, Pietrapelosa

Iako sam ljetni čovjek samom činjenicom što sam na ovaj svijet ispuzao pred kraj mjeseca srpnja, fer je priznati da su vrućine nepodnošljive. Svi mi kažu da sad imam more pa bi mi trebalo biti lakše i jest barem malo, ali svejedno je užasno. Ako ništa drugo, lakše se sad mršavi, ali se i lakše pada u komu bez dovoljno tekućine.

Bilo je ovdje i dinosaura!

Planine su sad malo na čekanju, ali povremeno se pojavi koja prilika za lutanje Istrom. Jučer smo se tako zaputili do Rta Kamenjaka - najjužnijeg dijela Istre. Šetali smo zapravo cijelom Premanturom jer smo automobil ostavili još okružen civilizacijom. Sada, naravno, znamo da ga sljedeći put možemo parkirati i malo bliže destinaciji bez da plaćamo kartu za vozilo. Naime, cijelo ovo područje spada pod zaštićeni krajolik pa se naplaćuje ulaz za motorna vozila. No, meni uopće nije do tih novaca (iako se dosta toga, ako ne već sve, na ovom svijetu vrti upravo oko tog... tog papirnatog dreka) već mi se gadi i vrijedna je prezira sama činjenica da netko motoriziran ulazi na ovo zaštićeno područje.
Ukoliko se ne varam, ovo je uvala Portić, a u pozadini desno vidi se otočić Šekovac - nisam za ove podatke do kraja siguran jer smo mi išli po sredini poluotoka i odlučili se direktno probiti do Rta Kamenjak

Međutim, možete zamisliti kako je to silnim Švabama i Poljacima u njihovim glavama kad je nama, koliko-toliko iskusnim hodačima po svakakvim uvjetima, "vruće i skoro pa nepodnošljivo". Sreli smo i jureće kvadove, koje sam definitivno zavolio na obroncima naše Ivanščice, te na njima neku njemačku dječurliju. Dečkići voze svoje devojke, a jedna je od njih urlala cijelim putem i širila ruke kao da je na Titanicu. Nikad to neću shvatiti. Problem je zapravo u terenu po kojem se hoda - glavne ceste (a ima ih više, cijela Premantura je prošarana njima pa vi u biti birate kud idete. Također je sve jako dobro označeno smjerokazima pa ne možete zalutati) prašnjave su i svako vozilo, od kombija do običnog skutera, podiže prašinu koja uskoro postane, u kombinaciji s paklenom vrućinom, nepodnošljiva za pješake. Zato smo bili sretni svaki put kad bi se našao neki od zaobilaznih pješačkih, uskih puteva.
Prolazimo po poučnoj stazi Punti te se upoznajemo s ubojicom mekog srca - meni baš i ne izgleda kao da ima bilo kakvo srce...

Iako taktički sat nisam imao uključen na modu za trening, do samog Rta Kamenjaka hoda se oko pet kilometara. Unatoč vrućini, išli smo prilično brzo i došli za kojih četrdeset i pet minuta, možda mrvicu duže. Navodno da ovdje ima čak trideset i tri vrste orhideja, ali o tome će više znati moja suputnica nego ja. Hodajući, razmišljao sam uglavnom o zanimljivim stupovima ispred nas (radi se, ako se ne varam, o austrougarskim stupovima) i o hladnoći piva i mora.
Evo nas, dolazimo! Bio sam pomalo ponosan dok sam vidio što je iza nas

Dolazimo do meteorološke stanice Kamenjak i kratko uživamo u pogledima pučine koja nas okružuje. Ne zadržavamo se dugo jer su nam tijela već prilično ugrijana te se spuštamo do rtova i litica s kojih dolazi zvuk ljudskih glasova. Ne treba me dugo nagovarati te se uskoro bacam u vodu koja je bistra i estetski privlačna. Nažalost, moja suputnica ima one dane u mjesecu pa ne može sa mnom u more. Nema veze jer smo već odlučili da uskoro idemo ponovno.
Meteorološka stanica Kamenjak

Ulaz u bunker na Kamenjaku - iznutra dolazi neugodan miris truleži pa nismo dugo istraživali... previše smo horrora pogledali da bi ovako skončali, stvarno

Uz samo more veselije je nego u "pustinji"

Zanimljive formacije, a tu ispod se negdje nalazi i špilja u koju je moguće doći plivajući

Mjesto s kojeg je većina skakala u more; oni hrabriji su skakali s najviših litica, a zanimljivo je da se gore može popeti iz samog mora

Čitam na ovoj korisnoj stranici da ima još toga za vidjeti u okolici, ali mi se vraćamo, pogonjeni suncem, glađu i žeđi, direktno prema automobilu. U svakom slučaju, vrijedi ovo mjesto vidjeti i obići, a bezbrojne uvalice i mjesta za "bućnuti se" će vam zasigurno dati razloga da se vratite. Jedina preporuka je da ponesete sa sobom dovoljno tekućine, pogotovo ukoliko do same destinacije namjeravate doći pješke.
Za kraj dojam pučine i svjetionik Porer u daljini

Uživajte u prirodi i neka vam korak bude lak!

Oznake: Istra, Premantura, Rt Kamenjak