Pregled posta

Na domak kosmatoj kamenoj zvijeri

Jesen nam je podarila još jedan čaroban dan prije nego ugasne i prepusti pozornicu zimskoj hladnoći. Budući da smo krenuli malo kasnije (lijenost slobodnih dana), trebalo je naći nešto na dohvat ruke, a što još nismo vidjeli. Osjećao se istraživački duh i u mojoj suputnici, a i u meni. Na putu preko Buzeta (staza sedam slapova i nedavno Žbevnica) stalno gledamo s divljenjem stijene koje se mogu vidjeti uz cestu. Radi se o stijenama i starim rudnicima iznad Istarskih toplica. To je bila naša današnja lokacija za njuškanje.

Velebna i impozantna stijena nad kompleksom Istarskih toplica - na vrhu se nalazi kapelica koju smo danas gledali samo izdaleka...

Osim informacija s interneta, nismo baš imali pojma kud točno idemo i koju stazu ćemo slijediti. Načelno, odlučili smo pratiti ovaj izlet koji je 2014. organiziralo planinarsko društvo Pazinka iz Pazina. Uzgred, ukoliko nekog zanima i želi dodatno čitati ili samo gledali lijepe fotografije, prošli vikend smo s Pazinkom išli na Kulu - najviši vrh Gorskog kotara. Članak o tome možete pročitati OVDJE. Nakon početnog divljenja nad stijenom čiju fotografiju ste vidjeli iznad, krenuli smo se penjati serpentinastim putevima i polako počeli povećavati nadmorsku visinu.
Iako stijena plijeni poglede i izaziva želju za penjanjem i osvajanjem, istarska sovuljaga vam zabranjuje da se ovdje penjete!

Kako napuštamo udolinu, otvaraju se neki zanimljivi pogledi
Ah, a evo i iza moje drage gospođe Učke i njezinog Vojaka
Pogled prema kompleksu resorta Istarskih toplica - dok se ljudi pacaju i pare, mi napredujemo prema gore

Staza je konačno prestala vijugati te smo se riješili područja rudnika i počeli se približavati platou. Prvo smo prošli kroz selo Žnjidarići, a onda pravac Zrenj pred kojim se nadesno može vidjeti Ćićarija u punoj svojoj dužini, ispružena na postelji horizonta.
Kozmički slikar radi svoje iluzije u pozadini na nebu
Popodne u Žnjidarićima
Zrenje i upijanje pred Zrenjom
Ćićarijina postelja

U Zrenju zapravo dolazimo do vrhunca i najveće nepoznanice ovog lijepog izleta. Oni koji su otvorili poveznicu na izlet PD-a Pazinka iznad znaju o čemu se radi. Utvrda Pietrapelosa iliti dlakava ili kosmata utvrda bila je naš zadnji cilj i kruna lutanja. Međutim, počeli smo se spuštati niz istočne padine brega na kojem stoji Zrenj te smo zapeli u gustoj šumi u kojoj se ni put više nije mogao dobro raspoznati. Bilo je negdje oko 15:30, a to je značilo da se mrak spušta za sat i dvadeset minuta. Nakon što bi došli do utvrde (koju smo vidjeli izdaleka!), trebali bi još jedno vrijeme hodati natrag do Istarskih toplica i čini mi se, koliko smo razabrali iz karte, da bi to trebalo učiniti po asfaltu, uz cestu za Buzet koja nema nogostupa i nije baš prikladna za pješake. To plus ružni pogledi moje suputnice i bilo je jasno da moram priznati (trenutni) poraz. Tako smo se odlučili okrenuti natrag do Zrenja te se vratiti po istom putu do Istarskih toplica.
Na karti, desno od Zrenja, pokraj natpisa 35 km, piše Kaštel - to je lokacija utvrde Pietrapelosa
Dok smo ulazili u Zrenj, podsjetili smo se na naše zagorske krajeve, ali po ovakvim tornjevima čovjek lako može znati da se nalazi u Istri
Vidikovac na istočnom dijelu Zrenja - vidljiva je (malo lijevo od sredine fotografije) utvrda Pietrapelosa
Pri povratku i spuštanju prema Istarskim toplicama, divimo se još malo stijenama
Nadvila se stijena nad mene i rekla mi: "Čovječe, zapamti da si malen!"
Nabrala je malo lovora da nam ga posuši. Tada sam je zvao Lovorka. Nije joj se sviđalo

Tokom našeg njuškanja prehodali smo oko dvanaest kilometara i bolje upoznali teren uokolo i iznad Istarskih toplica. Sad mi je i jasnije kako doći do Pietrapelose i sljedeći put pada! Zajedno s kapelicom koja se nalazi na stijeni iznad toplica. Za kraj stavljam fotografiju domaće, "muške" salate iz Kneginca koju ćemo sutra slistiti za ručak. Uživajte u prirodi!





Post je objavljen 01.11.2019. u 18:24 sati.