U zadnje vrijeme se najviše pažnje posvećuje nadolazećem referendumu na kojem ćemo odlučivati o ukidanju nekih prava jedne od manjina u RH. U to se onda upleo i drugi referendum o dvojezičnim natpisima u Vukovaru. Službeno otvaram sezonu oklada i možete se slobodno izjasniti koje mislite da će biti pitanje za građane na trećem referendumu koji se sprema zasigurno i brže od sljedećeg nastavka nekog jeftinog horor filma. Zapravo, prilike u kakvima smo se našli i ljudi s kojima živimo u ovoj zemlji su kao uzete iz nekog horor filma. Naglašavam još jednom, što neki očito ne mogu shvatiti; svako mišljenje je u redu i svatko ima pravo na odabir dok je to samo mišljenje. Agresivna mišljenja usmjerena prema drugima bi bilo bolje zadržati u svojoj privatnoj sferi. Misli i čini sve tako dugo dok to ne škodi drugima i dok to poštuje nihova mišljenja i njihove slobode. Što tu nije jasno?

Oni koji organiziraju prikupljanje potpisa i oni koji su za referendume, čini se, žive u nekom stanju sličnom snu. Ponašaju se kao da Hrvatska nema vanjski dug i kao da nam cvatu ruže. Pitam se ponekad znaju li ti ljudi koliko ti referendumi koštaju?
Kako smo krenuli, uskoro će svaki građanin RH moći postaviti tajno pitanje na jedan papirić, kao u osnovnoj ili srednjoj školi na SRZ-u, pa će se to pitanje pojaviti na jednom od sljedećih referenduma. Zanimljivo je, također, primijetiti da su oni koji su za referendume i koje će biti ZA na nadolazećem referendumu većinom (ako ne svi) desne političke orijentacije koja žestoko koketira s organiziranom religijom. Dakle, čini se većina, građana RH se odlučila povući našu zemlju u mrak netolerancije i netrpeljivosti prema drugačijem; drugačijem koje oni ne mogu shvatiti. Ideja o tome da homoseksualnost truje pojam "zdrave" obitelji i obitelj samu mi je kao dok mali kršćanin bježi od plakata na kojem piše "Protiv homofobije". Ili možda kao neki građanin RH koji misli da se u ćirilici skriva sotona i neprijatelj od kojeg treba bježati. Čega se bojite? Bojite se da vam ideje ne bi pomutile um?

Što je Hrvatima ćirilica?

Super da nitko ne pita kroatiste i stručnjake za naš jezik što se zapravo događa s tim pismima i čija su ona zapravo!
Ne. Hrvatska je zemlja u kojoj je svatko svoj majstor i svatko zna najbolje o svemu bez obzira na bilo što - bez obzira jel o toj nekoj temi o kojoj misli da ima pravo govoriti nešto studirao ili samo čitao ili bilo što drugo - najčešće ništa od toga.


Uz uragan informacija o referendumima, zaboravljamo štrajk liječnika koji je također jako veliki problem.
Liječnici i vlada nikako da se dogovore jer liječnici očito isto ne shvaćaju da je teško doba u kojem ne mogu dobiti baš sve što žele. Treba li liječnike kriviti?
Živimo u zemlji, odnosno živimo u svijetu, u kojem se cijeni više trčanje amo-tamo po zelenom terenu i zabijanje golova nego spašavanje života. Zamislite svijet u kojem ljudi na TV-u gledaju kirurške zahvate na ljudima i kliču kad doktor zareže u pacijenta uspješno. Ne bi to gledali na televiziji?
Možete to pripisati izvrnutosti sistema ako želite. Čitam na drugim blogovima o nekakvim iskrivljenim vrijednostima, a kad analiziramo naš sistem u kojem živimo, možemo vidjeti da već u njemu imamo naznake da nešto ne valja. Nitko ne želi biti smetlar jer su oni najmanje plaćeni. Novac diktira sve i kad malo dijete to shvati prestanu snovi o vatrogascima i počinju snovi o biznismenima u odijelima. To je, mislim, čisto prirodno razmišljanje u svijetu postavljenom tako da su novac i materijalno važniji od svega ostalog.

A što kad na kraju naši liječnici odustanu do kraja i odu u inozemstvo (kao što su neki od njih već i najavili)?
Ništa. Uzet ćemo mlade liječnike koji su sad još studenti i koji su voljni raditi u ovim uvjetima kakve im naša mala državica može ponuditi. Ako neće oni, uvest ćemo liječnike iz neke druge zemlje. Već vidim kako će se netko onda javiti kukajući da mladi odlaze iz ove zemlje (odljev najspremnijih i najsvježijih mozgova) i da nisu uopće domoljubno nastrojeni - idu radije liječiti neke druge ljude u neke druge zemlje nego naše prave fine domaće ljude. A zapravo se ne radi o tome nego se radi o novcu kojeg su vrijedni, a kojeg im država ne može ponuditi.

Već i ovako nema novca, ali to je tako kad još na postojeću situaciju država troši novac na referendume na kojima ispituje ovaj jadni narod o naprednim konceptima slobode i prava manjina. Što ti takav jadan narod i može odgovoriti?

Oznake: homoseksualnost, Referendum, ćirilica, liječnici, naš mali narod

Danas je 3. 11. 2013. godine Gospodnje. U roku mjesec dana bi se trebao održati referendum za koji se skupilo dovoljno potpisa.
Građanska inicijativa "U ime obitelji" je obavila dobar posao i sakupila je dovoljno potpisa od ljudi koji razmišljaju kao oni.
Oni bi rekli da je to i jedini "normalan" i "prirodan" način razmišljanja.
Kako god bilo, oko tog referenduma će još biti mnogo polemika jer ima onih koji misle da narod ne može samo tako stavljati nešto u Ustav RH. Ljudi imaju pravo na svoje mišljenje, ali imamo posebno školovane ljude za takve stvari koji bi trebali bolje znati kako stvari ulaze u Ustav od običnog puka - nije mi namjera nekog omalovažavati; samo koristim tu terminologiju.
Vidjet ćemo što će se dalje zbivati po tom pitanju.

Što bi jednog mladog čovjeka moglo u tome svemu mučiti?
Pa, svašta.

Cijela ta rasprava oko homoseksualaca može mladom intelektualcu biti mučna. Ljudi se odgajaju. Ljudi koji nas odgajaju bitno utječu na naša mišljenja. Djeca su posebno prijemčiva za ideje i brzo uče. Ljudi koji nas odgajaju su bili također odgajani.
Odgoj se vrši i u školi. Uče nas što je normalno i što se smije, a što ne smije.
Živimo u zemlji koja je na papiru (službeno) sekularna država. Postoji jedna posebna zajednica koja se okuplja pod imenom Crkva. Ona je vjerska po svom karakteru. Crkva nas također odgaja. Crkva, dapače, ima jednu višu instancu na koju se poziva.
Ta instanca se zove B/bog. Bog je svemoćno biće koje živi na nebu i prati sve naše postupke, a neki kažu da može pročitati i naše misli pa mu ni namjere ne ostaju skrivene. Na kraju će se dogoditi tzv. posljednji sud na kojem će B/bog odrediti tko su stvarno njegova djeca, a tko nisu. Bog je, dakle, stvorio čovjeka. Prvo muškarca kojemu je bilo dosadno pa ga je B/bog operirao, izvadio mu rebro i od tog rebra mu napravio družicu. Muškarac i žena: dva različita spola. Ti prvi ljudi su zaribali neke stvari pa ih je njihov Stvoritelj izbacio iz rajskog vrta. Od onda se mi ljudi mučimo i znojimo i krvarimo. Nauk ide tako dalje.

Sve je to sasvim odlično. Svaka religija (mi se posebice bavimo kršćanskom crkvom i naukom jer su aktualni na našem području) ima svoju priču. Tako se jednostavno lakše uči. I djeci kad su mala dajemo razne priče (bajke, basne, itd.) da ih lakše naučimo stvari. To jest, naučimo ih što je normalno, a što nije. Svako učenje (možda bi bilo bolje reći: doktrina) ima disciplinirajuću funkciju. Kad bolje razmislite, svaka priča (stvarna ili nestvarna) koju ste ikad čuli ima i normativnu funkciju. Ona postavlja norme po kojima se vi onda ravnate u svom životu i određujete što se smije, a što ne smije; što je dobro, a što loše.

U čemu je problem?

1) Prvi problem je u tome što bi nam moglo biti teško za shvatiti zašto visokoobrazovani ljudi (diplome, postdiplome - to jest, doktorati) i dalje "vjeruju" u bajke i basne. Kad čovjek prestane vjerovati u djeda Božićnjaka i ostalu ekipu iz djetinjstva? Kad čovjek shvati da ne postoje ona sva čarobna bića (osim možda genetskim inženjeringom!) o kojima je slušao/čitao kao malen?
Kad čovjek shvati da se iza jednog takvog fiktivnog bića skriva čovjek? Čovjek niži od svih vrsta ljudi. Čovjek željan manipulacije nad drugima; čovjek željan da ispire mozgove drugih potpuno zdravih ljudi - pogotovo mladih ljudi.
Drugim riječima: kad čovjek počne koristiti razum? Zašto se znanstvena metoda (koja se pokazala izrazito korisnom - uz male izmjene kad se u sve uplela kvantna teorija i subjekt koji utječe na objekt koji promatra) ne primjenjuje na sve stvari?
Zašto se znanstvena metoda koristi u modernoj znanosti, ali kad dođe do nekih "osjetljivih" pitanja onda rasprava i otvorenost umire? Kakva je to svetinja koju ljudi nazivaju "religija"? Što je to svetinja?
Zašto postoje mjesta na koja razum može, ali mu nije dopušteno?

Religija je pasivna i daje nam pravila po kojima bi trebali živjeti. Znanost je progresivna i razbija obrasce ponašanja koji se pokažu kao nekorisni i neupotrebljivi.
Nije teško vidjeti zašto bi se ova dva "životna stila" mogla međusobno potirati. Konzervativni ljudi su kao religija koja je naučena na neke stvari pa ju smeta kad dođe čovjek otvorena uma (znanost) i dokaže im da njihova vjerovanja ne drže vodu.
Odgovor takvim ljudima je: možete biti ljuti samo na sebe, koliko god ovo čudno zvučalo, jer ne koristite ono najbolje što vam je vaš B/bog dao.

Predloženo rješenje: Ispitaj sve. Stavi na kušnju i najmanju stvar za koju misliš da je točna. Istražuj! Nikad nemoj stati i nemoj biti zadovoljan dok nisi došao do "istine". Ako su stvari previše dubiozne, ne donosi ishitrene zaključke. I nikakvo stajalište (polimišljevina - mišljenje koje je nastalo istraživanjem različitih stvari - gledanja iz različitih kutova) je bolje od krivog stajališta (jednostrano; mišljenje prije iskušanih svih načina i ideja).


2) Što se zapravo događa s tim "homoseksualcima"? Tko su ti ljudi i jesu li oni uopće ljudi kad ih se tako zakida?
Zašto religioznim ljudima ti homoseksualci ne daju spavati po noći? Zašto se bude usred noći, ljuti na homoseksualce?
Ljudi su čudna bića kojima se svašta sviđa. Da odmah zatvorim prolaz kroz koji će veliki borci svjetla pokušati nahrliti:
Da, treba zaštititi one koji se ne mogu sami štititi. Nećemo ljudima dopustiti da spolno opće (siluju) s drugim životinjama koje nisu ljudi.
Ne, nećemo dopustiti da pedofili diraju našu djecu. Postoje i takvi ljudi, oni vole te neke stvari. Svašta čovjeka pali.
No, koja je razlika između jednog homoseksualnog para i ovih gorespomenutih parova (čovjek - životinja koja nije čovjek; odrasla osoba - dijete)? Odgovor na to pitanje je lagan i glasi: u prvom slučaju imamo pristanak. U drugom i trećem slučaju pristanak ne postoji. Pedofili koji "love" djecu vole da ona budu mala. Postoji onaj degutantni vic o tome da je za pedofila već prestaro ako hoda. Bolesnu šalu na stranu, djeca razvijaju svoju seksualnost "prirodno". Ona eksplodira tamo negdje u razdoblju koje se naziva pubertet. Za pedofile je onda već "prekasno". Ima možda i ljudi koji bi tvrdili da su neljudske životinje pristale imati spolni odnos s njima, ali to ne drži baš vodu.


Denis i Ivan se vole. Mnogi bi željeli opovrgnuti njihovu ljubav i njihovu zrelost, ali Denis ima 25 godina, a Ivan 28. Sreli su se na jednom druženju kod zajedničke prijateljice. Kod njih je pubertet gotov; dakle, to nije nikakva faza. Oni međusobno osjećaju fizičku, emocionalnu, a možda čak i duhovnu privlačnost! Žele zajedno živjeti i žele imati prava koja imaju ljudi koji su u braku. Ti ljudi koji su u braku se također vole i žele živjeti zajedno. Svaki čovjek mora imati osigurana svoja prava u državi.
Denis i Ivan se konačno odlučuju za brak, ali sve im propadne kad shvate da su neke budale izglasale da se u Ustav stavi da homoseksualna zajednica ne može biti brak. Nema braka, nema prava.



3) Treći problem se nadovezuje na gornju priču.
Uz pojam braka se veže i pojam obitelji. Tako barem rade pripadnici inicijative "U ime obitelji".
"Brak je zajednica jednog muškarca i jedne žene, temelj obitelji i idealno mjesto za rađanje i odgoj djece."

Iz kuta političke teorije (ili filozofije politike) gledano: obitelj je osnovna jedinica države. Moglo bi se reći da je obitelj država u malom. Zapravo, proučavajući ustroj obitelji, proučavamo ustroj države.
Kad to tako kažemo, obitelj je zapravo dio sekularnog, a ne religijskog ili nekog drugog ustroja.
Brak i obitelj se isprepliću pa je onda pripadnik obitelji netko tko je u braku i tko ima potomke (svoje vlastite ili posvojene). Biste li rekli da Angelina Jolie i Brad Pitt ne tvore obitelj sa svojom posvojenom djecom?
Članovi bračne zajednice imaju neka određena prava koja nemaju oni koji nisu u braku.
Najviše spomenuti primjer je onaj da u slučaju da jedan od partnera u istospolnoj zajednici umre, a da nije prethodno napisao oporuku, njegov partner služebno ne dobiva ništa od zajedničkog vlasništva. Ostatke dobiva obitelj preminulog.

Dobra vam je ta taktika s poistovjećivanjem obitelji i braka, ali rješenje je recimo u tome da se te dvije kategorije odvoje ili da se jednoj od tih kategorija daju prava bez obzira na odnos spolova partnera. Borba za posvajanje djece od strane homoseksualnih parova je drugi par rukava. To tek slijedi i bit će mnogo gore od ovog sa službenim i pravnim statusima braka i obitelji i čega sve ne što je društvo ispljunulo kad je nastalo.

Zašto religijski fanatici misle da se mogu miješati u ustroj države? To nitko ne zna. Zašto su protiv ravnopravnosti svih ljudi i jednakih prava za sve ljude? To je još manje poznato. Sve je još manje jasno što se tu zapravo događa kad se baci oko na ta sva silna učenja o suosjećanju i ljubavi. Gušenje ljubavi i slobode, samo to vidim u cijeloj ovoj priči.
Ljubav? Da, ali onako kako smo ju mi zamislili! Ja ne želim i neću biti pod utjecajem ljudi koji svojim umnim konceptima ograničavaju potencijale ljubavi.

Rješenje: ljudi bi trebali pustiti da sekularna država radi svoj posao. Religija neka bude iza zatvorenih vrata. Svatko ima pravo da vjeruje u B/boga i da se klanja križu na zidu. Svatko ima, također, i pravo da vjeruje u leteće medvjediće.
Privatna sfera je onakva kakvu si mi složimo - dokle god ne škodimo nekom drugom prakticirajući naše načine.
Javna sfera je zajednička sfera svih ljudi. Zašto neki ljudi misle da mogu unositi svoja vjerovanja (koja strogo spadaju pod privatnu sferu!) u javnu sferu? Zašto neki ljudi misle da mogu u kući proizvesti hrpu smeća (intelektualnog u ovom slučaju) pa ju onda staviti nasred ceste da i drugi to gledaju (i miriše)? Čekajte, iznošenje smeća na cestu je kažnjivo zakonom? Treba se smeće odložiti na ispravan način?
Ne razumijem zašto onda ne bi kaznili i religijske fanatike koji iznose tone "smeća" svaki dan u javnu sferu.
Sad čak i pokušavaju samu bit javne sfere (Ustav) promijeniti. Što je slijedeće?




Aftermath - matematika (izračuni) nakon izrečenog

Hrvatska je ušla u Europsku Uniju. Zajednicu visoko sofisticiranih država koja je imala (i ima?) lijepe ideale. Da, ima i EU svoje probleme i manjkavosti, ali ulazak u EU ne znači samo ekonomsko iskorištavanje i isisavanje resursa nove članice nego znači i međunarodno priznanje. Hrvatska svojim ulaskom u EU staje uz bok velikim zemljama - uz svu kritičnost, postoje "velike" zemlje. Ako već nisu "velike", sigurno su veće od Hrvatske. Hrvatska je izašla iz svog barbarizma ili joj je barem sad olakšan put do zvijezda. Trnje smo prošli. Lebdimo iznad trnja.

Situacija je ipak malo drugačija. Trnja ima dovoljno za izvoz. Hrvatska je i dalje barbarska zemlja puna zatucanih religijskih fanatika. Religijskih fanatika ranjenih ratom od kojeg se nikad nećemo oporaviti. Vrbe bi i danas najradije ukrasili tijelima i glavama naših susjeda. Najbolje da odvojimo glave i tijela na različite vrbe pa da smo sigurni da više nisu među živima.
Imamo još uvijek borce za domovinu (to su vjerojatno njihova djeca ili čak možda unuci) koji skidaju dvojezične natpise u najfragilnijem gradu u Hrvatskoj. To je prava sofisticiranost! Kad ne možeš vidjeti neko drugo pismo jer ti se od toga okreće želudac i mržnja raste. Baš smo multi-kulti! Što je najgore, naši spomenuti susjedi i mi smo dio iste kulture.
Uz političare, na vrhu hranidbenog (društvenog) lanca imamo i duhovne vođe u haljama koji su sve ove gluposti s homoseksualcima i zakuhali. Ne valja ima zdravstveni odgoj koji uči mladog čovjeka njegovoj seksualnosti. Ne valja im znanost i dokazive stvari. Oni bi dogmu koju mogu baciti puku i tom dogmom držati ljude pokornima.
Ima taj zdravstveni odgoj i neke veze s onim forama o zabrani spolnog odnosa prije braka. Da slučajno ne bi neki mladi vjernik dobio ideju o onom što mu se diže u gaćama kad vidi neku djevojku ili - ne daj Bože - nećemo na to ni pomišljati! - momka.
Javlja mi se beskonačni lanac pitanja. Što s tim nagonima? Kad će seksualna frustracija eksplodirati? Tko će nastradati na kraju? Moram li se stvarno ševiti samo onda kad se želim prokreirati? Mislim da imam problem.



“Jeste li za to da se u Ustav RH unese odredba po kojoj je brak životna zajednica žene i muškarca?”

Ja sam za to da ljudi imaju jednaka prava i da ih se ne zakida za njihova prava ako vole drugačije od onog što se smatra "uobičajenim". Uobičajeno ne postoji. Razumijete?

Oznake: homoseksualnost, ljubav, u ime jedne vrste obitelji