U zadnje vrijeme se najviše pažnje posvećuje nadolazećem referendumu na kojem ćemo odlučivati o ukidanju nekih prava jedne od manjina u RH. U to se onda upleo i drugi referendum o dvojezičnim natpisima u Vukovaru. Službeno otvaram sezonu oklada i možete se slobodno izjasniti koje mislite da će biti pitanje za građane na trećem referendumu koji se sprema zasigurno i brže od sljedećeg nastavka nekog jeftinog horor filma. Zapravo, prilike u kakvima smo se našli i ljudi s kojima živimo u ovoj zemlji su kao uzete iz nekog horor filma. Naglašavam još jednom, što neki očito ne mogu shvatiti; svako mišljenje je u redu i svatko ima pravo na odabir dok je to samo mišljenje. Agresivna mišljenja usmjerena prema drugima bi bilo bolje zadržati u svojoj privatnoj sferi. Misli i čini sve tako dugo dok to ne škodi drugima i dok to poštuje nihova mišljenja i njihove slobode. Što tu nije jasno?
Oni koji organiziraju prikupljanje potpisa i oni koji su za referendume, čini se, žive u nekom stanju sličnom snu. Ponašaju se kao da Hrvatska nema vanjski dug i kao da nam cvatu ruže. Pitam se ponekad znaju li ti ljudi koliko ti referendumi koštaju?
Kako smo krenuli, uskoro će svaki građanin RH moći postaviti tajno pitanje na jedan papirić, kao u osnovnoj ili srednjoj školi na SRZ-u, pa će se to pitanje pojaviti na jednom od sljedećih referenduma. Zanimljivo je, također, primijetiti da su oni koji su za referendume i koje će biti ZA na nadolazećem referendumu većinom (ako ne svi) desne političke orijentacije koja žestoko koketira s organiziranom religijom. Dakle, čini se većina, građana RH se odlučila povući našu zemlju u mrak netolerancije i netrpeljivosti prema drugačijem; drugačijem koje oni ne mogu shvatiti. Ideja o tome da homoseksualnost truje pojam "zdrave" obitelji i obitelj samu mi je kao dok mali kršćanin bježi od plakata na kojem piše "Protiv homofobije". Ili možda kao neki građanin RH koji misli da se u ćirilici skriva sotona i neprijatelj od kojeg treba bježati. Čega se bojite? Bojite se da vam ideje ne bi pomutile um?
Što je Hrvatima ćirilica?
Super da nitko ne pita kroatiste i stručnjake za naš jezik što se zapravo događa s tim pismima i čija su ona zapravo!
Ne. Hrvatska je zemlja u kojoj je svatko svoj majstor i svatko zna najbolje o svemu bez obzira na bilo što - bez obzira jel o toj nekoj temi o kojoj misli da ima pravo govoriti nešto studirao ili samo čitao ili bilo što drugo - najčešće ništa od toga.
Uz uragan informacija o referendumima, zaboravljamo štrajk liječnika koji je također jako veliki problem.
Liječnici i vlada nikako da se dogovore jer liječnici očito isto ne shvaćaju da je teško doba u kojem ne mogu dobiti baš sve što žele. Treba li liječnike kriviti?
Živimo u zemlji, odnosno živimo u svijetu, u kojem se cijeni više trčanje amo-tamo po zelenom terenu i zabijanje golova nego spašavanje života. Zamislite svijet u kojem ljudi na TV-u gledaju kirurške zahvate na ljudima i kliču kad doktor zareže u pacijenta uspješno. Ne bi to gledali na televiziji?
Možete to pripisati izvrnutosti sistema ako želite. Čitam na drugim blogovima o nekakvim iskrivljenim vrijednostima, a kad analiziramo naš sistem u kojem živimo, možemo vidjeti da već u njemu imamo naznake da nešto ne valja. Nitko ne želi biti smetlar jer su oni najmanje plaćeni. Novac diktira sve i kad malo dijete to shvati prestanu snovi o vatrogascima i počinju snovi o biznismenima u odijelima. To je, mislim, čisto prirodno razmišljanje u svijetu postavljenom tako da su novac i materijalno važniji od svega ostalog.
A što kad na kraju naši liječnici odustanu do kraja i odu u inozemstvo (kao što su neki od njih već i najavili)?
Ništa. Uzet ćemo mlade liječnike koji su sad još studenti i koji su voljni raditi u ovim uvjetima kakve im naša mala državica može ponuditi. Ako neće oni, uvest ćemo liječnike iz neke druge zemlje. Već vidim kako će se netko onda javiti kukajući da mladi odlaze iz ove zemlje (odljev najspremnijih i najsvježijih mozgova) i da nisu uopće domoljubno nastrojeni - idu radije liječiti neke druge ljude u neke druge zemlje nego naše prave fine domaće ljude. A zapravo se ne radi o tome nego se radi o novcu kojeg su vrijedni, a kojeg im država ne može ponuditi.
Već i ovako nema novca, ali to je tako kad još na postojeću situaciju država troši novac na referendume na kojima ispituje ovaj jadni narod o naprednim konceptima slobode i prava manjina. Što ti takav jadan narod i može odgovoriti?
Post je objavljen 19.11.2013. u 09:50 sati.