Potrebna je jedna minuta da se sve reklame izvrte na onom stupu sa zaslonom kojega svaka benzinska pumpa ima.
Shvatio sam da zapravo 33 minute i nisu tako dugo vremensko razdoblje. Ako bih slučajno i očajavao pa počeo sumnjati u tu činjenicu, pogledao bih u nebo( sva sreća da su se oblaci malo razmaknuli) i ugledao bih tisuće zvijezda koje sjaje. Da, 33 minute je stvarno malo razdoblje. Čisto zanemarivo.

Hodati po ovakvoj zimi je čisto oke. Kad ne osjećate već niti ruke niti noge niti bilo šta od tolike hladnoće. Jedan savjet: nikad nemojte niti pomišljati da će vas PVC rukavice (onakve kakve imaju na benzinskama) zaštiti od hladnoće.
Uzmite tople rukavice od kuće, bolje će vam biti.
Pitam se koji su to sve ljudi koji prolaze pored mene. Pitam se koje su im sudbine i kamo će ići nakon ove male stanke na benzinskoj. Tada ugledam poznatu registraciju i poznati auto. Poveselim se činjenici da ću uskoro biti na toplom.
U tom trenutku mi proleti kroz glavu jedna misao. Misao koja mi kaže kako se možda nikada neću moći potpuno uklopiti. Uklopiti u što? Možda jednostavno kalup ne paše. Vjerojatno..

Sada sjedim već u toplini svoga doma i čekam vrijeme kad počne star trek. Nije mi jasno zašto HRT mora stavljati tako dobre serije tako kasno, (makar su reprize) ionako ništa dobroga nema na televiziji.
Razmišljam o nekim ljudima. Sjedim samo zapravo i pokušavam srediti neke stvari u glavi.
Svira pjesma koju mi je moja draga prijateljica iz Zlatara poslala. Zanimljiv naziv albuma.
To i ja često radim.. "Keep telling Myself it's Alright."

Pitam se da li će jednog dana kada će veliki car ući u parlament netko mahati sa slikom njega kako se penje po cisterni na benzinskoj. Da li će iskoristiti da ga ponize sa tim ili će uz to stajati natpis: "Krade bogatima da bi dao siromašnima." ili nešto poput: "Spasitelj siromašnih."
Dragi moj, benzinu je pala cijena nešto u zadnje vrijeme pa.. Radije odi lovi kruh i daj ga gladnima.
Mislite da ako sanjate nešto dobro, nešto stvarno dobro..ali ne dobro u smislu dobro za vas same..ne neka korist nego dobro za čovječanstvo, da će se to ostvariti?
Vidim avion pun hrane koji je usmjeren za gladne u Africi. Vidim izjednačavanje ljudi i prestanak tog fokusiranja bogatstva na samo elitnim, povlaštenim mjestima.

Vidim Ishmaela koji mi sretno maše rukom i ja uzvraćam istom mjerom.
Vidim sreću i bolje dane.
Da.. vidim ih.

Peace

Još jedan u nizu od takvih dana. Najradije bi napisao što mislim ali suzdržat ću se da ne uvrijedim čitavu naciju.
Već cijeli dan slušam božićne pjesme i nije mi nimalo ugodno. Bojim se da već znam neke riječi napamet i uporno slušam nešto drugo na svom kompjutoru da bih zaboravio ono što čujem da svira dolje na DVD playeru koji je okupirala moja draga majka.
Spašava me drug Buć sa brojem 47 i ostalim interstelarnim stvarima koje me udaljavaju od pamćenja ovih stihova.
"Spasitelja pozdravi.Poooozdraviiii." Oke zašto ja to pišem!!!!
"A suicide mission destined to fail, a moving ladder to
climb taking me away. I wouldn't have it any other way."
Stihovi Burn the priesta me vraćaju natrag u normalu i brišu svaku mogućnost štete prouzročene ovim božićnim stihovima.

Uskoro dolazi tata i cijela će obitelj biti na okupu...jupijajej.
Sutra samo bog zna da je težak dan za mene i da svake godine skoro umrem kad dođe taj dan.
Dođe mi da fingiram moždani udar pa da ne moram ići na obiteljski ručak ali znam da to neće upaliti.
Svake godine je jedno te isto... Neću nastaviti.

Par dana prije Božića mi se učinilo da ću preživjeti ali danas navečer kad je bitka tako blizu mi se čini da se neću sutra probuditi.
Opće se bojim i pomišljati..
Svijestan sam da ću ovim što pišem otjerati najbolje pičke čiji tatice vjerojatno stoje iza tog blagdana..
Ljudi se vesele jer idu na polnoćku a ja ću spavati ko zaklan kao svaki dan.
Osjećate ljubav kad ste sami u sobi i kad su samo sjene oko vas?Ako ne..zašto mislite da će Božić promjeniti tu stvar?

Čuo sam da su danas u gradu najbolje fešte. Buć je na nekakvoj obiteljskoj večeri a i sam zna da bi rađe putovao transwarpom do neke zvijezde. Morbidni satirični manijak koji sanja seks u kazalištu (il kinu?) na Badnjak popodne.
He is crazy.Me like it.
Meni su oduzeli onu kolibu koju su mi dali kad sam se uselio u ovaj grad..točno je bila iznad pruge i bilo je baš ugodno dok vam cijelu noć prolaze auti i vlakovi ispod guzice. Sandra (ili Ana??) se ljuti/ljute zbog toga što se nisam javljao godinu dana i zaboravio joj dati novu adresu. Sad se niti ona neće družiti sa mnom više.
Prokleta uprava za planetarni ustroj je sve kriva kad me preselila kraj one stare kante koja smrdi na benzin i prevruća je...
Oke.Dosta.Sanjam?

Dok će Buć rezati svoj božićni komad mesa na svom božićnom tanjuru kojega mu je njegova božićno raspoložena baka stavila ispred njega(ne božićno raspoloženog) ja ću biti kod svoje božićno raspoložene tete i biti božićno neraspoložen i sanjariti o Canis Majorisu i vrsti 8472. Well isn't that lovely?

Ako ste isto raspoloženi kao ja danas onda vam izražavam sućut a ako ste sretni na ovaj dan onda vam držim fige da budete to i dalje.
U svakom slučaju ostajte živi.Ili ne?

Bilo je to već prije kada smo hodali po kiši kući nakon subotnjih izlazaka.Slušali smo svoje mp3-e i razmišljali o svačemu: životu, ljubavi, budućnosti...
Znali smo malo i tek smo učili.Znali smo da ćemo se jednog dana osvrnuti na to što je bilo i misliti da je to bio samo početak.Možda je i bio ali nismo znali da ćemo i sada misliti isto.Očekivali smo promjene ali duboko u sebi smo znali da ćemo ostati isti.
Danas slušamo isti mp3.Hodamo po onoj istoj kiši.Svemir se malo izmjenio ali to je za njegove proporcije i vrijeme malo.On se mijenja a mi smo ostali isti.

Postoje mjesta na kojima se manje osjećate doma i postoje mjesta na kojima se više osjećate doma.Postoje ljudi s kojima ste lakše ono što jeste i postoje oni drugi sa kojima ste teže ono što jeste.To je nepobitna činjenica koju smo iskusili svi.

Spuštam se stepenicama dolje u veliku prostoriju.Prolazim pokraj zida na kojem je zrcalo.Bacam pogled kako to obično činim kada tuda prolazim.Mrak je i čuje se zvuk bass gitare...pa onda malo električne gitare..pa neki zagubljeni udarac po čineli ili dobošu.Već dok ulazim lagano se smješkam.Pozdravljam ljude koje poznam..pa čak i one koje ne znam najbolje.Osjećam nešto..drugačije.Osjećam kao da mi je mjesto ovdje.Deremo se..plješćemo..prisjećam se prijašnjih trenutaka ovdje.
S druge strane nakon ulaska u zadimljeni prostor obližnjeg kafića skoro mi se zavrti pred očima i već prije nego što ulazim slijedeći svog dobrog prijatelja pomišljam: "Hej!Osjećaš šta?"
Naravno da osjećam.Ne volim labelirati nikoga niti volim kad drugi labeliraju mene(iako se to često događa) ali ovo jednostavno ne može biti istina.Ljudi bacaju pogled i vidim negativne znakove.Oni koji me ne poznaju se pitaju što radim ja ili bilo tko takav ovdje..Oni koji me poznaju(iz daleke prošlosti ili iz bliske sadašnjosti*) vrte glavama.

Neki kažu da je to onako kako se odrasli ponašaju(ne mislim na to da labeliraju i stavljaju etikete na druge nego mislim na takva mjesta..ljude koji tamo odlaze..) i iskreno ako je to istina,ja ne želim odrasti.
Ne želim biti Petar Pan svoje generacije,samo želim ne postati tup i ukalupljen. Kažu da su djeca najbolji filozofi jer se svemu dive i o svemu nešto ispituju,propituju. Ne želim se prestati diviti. Neka se svemir mijenja i dalje a ja neka ostanem isti.
Još jedna karakteristika je da ljudi mogu govoriti bilo što ali mene neće biti briga.
Nije to zato jer sam bezosjećajan ili ravnodušan prema svemu ili nije to moj pokušaj dokaza da meni nitko ne treba.
Jednostavno,čovjek bi umro odavno kad bi se okretao za riječima svih onih koji nam nešto dobacuju a najčešće ne žele ništa dobro. Drugi stadij toga je mogućnost ostavljanja drugih iza nas. Ali to je već neka druga priča za neku čisto drugu priliku.

Ako se na nečemu nakupi prašina i to izvana izgleda drugačije,da li ta prašina mijenja bit onoga na čemu leži? Da li je unutrašnjost toga promijenjena?
Čisto sumnjam.

*bliska sadašnjost - (gledano sa stajališta SADA) sadašnjost prije par sekundi,minuta,nekih malo dužih vremenskih intervala koje bi se još uvijek moglo svrstati pod pojam "prije par trenutaka".

Ponekad vi idete tamo kamo želite,a ponekad ljudi iz tih mjesta dolaze k vama.
Tako je bilo jučer kada je Petra došla sa Lukom(Spockom) kao pratnjom iz Zlatara u Varaždin.
Došli su naravno vidjeti Febris kako svira i baš mi je bilo drago što su oni u publici.
Odmah da se zahvalim svima koji su došli na unplugged u gimnet(pogotovo beštijama iz 4.i koji su prava ekipa i pravi atmosphere makers).

Tužan je bio trenutak kada smo se morali odvojiti od ekipe i krenuti na tonsku probu umjesto da idemo sa njima u još jednu avanturu ali..zapravo..jučer su se događali oni trenuci o kojima sam sanjao još dok sam počinjao svirati.
Vinko,Luka i ja hodamo po cesti sa instrumentima i idemo prema mjestu na kojem ćemo svirati.
Vječni snovi koji su mi se predskazivali su sada (možda) konačno postali realnost...

Neću opisivati sve događaje koji su se jučer događali našoj ekipi jer je dosta toga za ispričati(možda bi vam Buć bolje to ispričao ali za to ga morate pitati osobno..pa ako koga zanima neka kaže :D )
Sjećam se jučer kad smo u jednom trenutku pogledali u nebo nisu se vidjele zvijezde jer je ogromni oblak došao iznad grada.Trenutak kasnije kad smo pogledali smo ugledali tisuću svjetla kako sjaje i odmah počeli tražiti poznata nam zviježđa na nebu.Ti trenuci su zauvijek upisani u vječnost kao i trenuci onih koji su to radili mnogo prije nas.

Zanimljiva je činjenica kako na kraju takve večeri svi izlasci završe na nekim izvanpojmovnim temama koje se opće nebi trebale spominjati na takvim mjestima.Fizika zvijezdanih staza...warp pogon..stalno zalutamo u neke dijelove svemira koji su tako daleko..Onda nekima dignemo tlak pa se oni ljute na nas a zapravo mi im ništa loše ne želimo.
Dobivam informacije da je Petri bilo super jučer sa nama pa mi je i zbog toga drago.Petra i Spock su se čudili zašto u VŽ-u u petak navečer ima toliko pasa vani..neki jako dlakavi se zagubio pa su ga hranili kod lokalnog fast food restorana.

Praznici su konačno tu a ja uopće nemam osjećaj za to.Čini mi se kao da ću se sutra probuditi i morati ići dalje učiti i takve stvari..Moramo danas proučiti iranski ustav i ostale ustave koji su nam preostali.
Zasad je to sve od moga javljanja..prepuštam vas vašim snovima i vašim razmišljanjima kojim ćete puniti svoje slobodno vrijeme(koji ga imate).
Budite kreativni..

Peace

Ovo nije post o najvećoj zvijezdi znanoj u našem svemiru jer niti jedne riječi nebi mogle opisati veličinu i veličanstvenost tog svemirskog tijela a niti jedne riječi nebi mogle opisati koliko sam opčinjen svemirom i zvijezdama.
Zapravo začuđen sam što na wikipediji nema baš puno o ovoj zvijezdi(tome i doprinosi činjenično stanje da se malo o njoj zna).O hrvatskoj wikipediji i da ne govorim...

VY Canis Majoris je crveni hiperdiv i nalazi se u zviježđu Canis Major.Nalazi se 4,900 ly (svj.godina) ili ti 1.5 kiloparseka od Zemlje.Moje nade sa ovom činjenicom ne umiru niti će ikada umrijeti.
Samo da vam dam jednu predodžbu o veličini Canis Majoris,da ovog hiperdiva stavimo na mjesto našeg Sunca njegova površina bi došla do Saturna.Približno 2,600 puta veći radijus ima od Sunca.




Budući da internet nudi jako malo informacija morat ću uskoro otići svojem djedu u njegovu riznicu informacija i knjiga.
On će vjerojatno znati dati odgovore na neka pitanja koje očito internet ne može ponuditi.
Čovjek koji za vrijeme ručka računa warp brzine mora da je nadaren i zna mnogo.

U zadnje vrijeme kroz moje snove samo prolaze zvijezde i nedotaknuta prostranstva našeg svemira.Nezamislivo mi je kako čovjek može mariti za tako male ovozemaljske stvari kad oko nas ima toliko veličanstvenih i neotkrivenih stvari koje samo čekaju da ih mi vidimo i otkrijemo.Znanje je neka vrsta opsjednutosti,jednom kada počnete morate dobiti još i još i više i više.Niti jedna doza nije dovoljna..sve je premalo da bi zaustavilo apetit znanstvenika ili samo jednog znatiželjnika.
Znatiželja čovjeka je velika pokretačka sila i jedna od takvih koje očito nikada neće biti uništene.Gotovo mi je nemoguće zamisliti neku stvarnost u kojoj su ljudi ograničeni na Zemlju i njezina prostranstva(kao što je to npr. u Diasparu od Clarkea u njegovom SF romanu "Grad i zvijezde").Naravno,mišljenja sam da se čovjek ne može i ne smije otisnuti u svemir dok ne riješi probleme na svom vlastitom planetu.Zamislite koja bi šteta bila da čovjek dođe u svemir ne spreman i da uništi neke ljepote koje je svemir stvarao milijardama godina.Ponekad mi se učini da ovaj svijet(ili pojedinci) nisu sposobni vidjeti kakvu štetu si sami radimo na našem planetu..neću ni pomišljati na štetu koju bi takvi nemarni ljudi bili spremni učiniti u svemiru.Zvijezde nisu za čovjeka..rečenica koja se mnogo puta spominje i koja gotovo žudi za obezglavljenjem svake nade čovjeka da dosegne te objekte.Teorija struna i još neke druge teorije nam daju nadu i ona i dalje gori.Zakrivljavanje prostor-vremena nije isključeno..crvotočine su jedan od mogućih(?!?) oblika putovanja.Očito je da raketni pogon koji bi nas mogao odvesti do dalekih objekata u svemiru neće nikada postojati jer što smo bliže svj. brzini to nam je više energije potrebno da bi pokrenuli takav pogon.Warp pogon je zanimljiv oblik i po meni daje puno opcija i nade.Jasno je da će se čovjek i civilizacija morati još dosta razviti do točke kada ćemo biti sposobni napraviti takvo što.Najtužnija je činjenica kako ljudi na Zemlji ne misle na tehnologiju nego troše i resurse i novac na oružje koje samo oduzima život i udaljuje nas od dubina svemira.Oružje je nešto što bi trebalo maknuti iz uporabe.Tužna je činjenica isto tako da se znanstvenici moraju skrivati iza raznih naziva projekata da bi mogli u miru razvijati pogone ili vremenske strojeve(koji su zapravo jedno te isto zato jer nadsvjetlosna brzina bi nas sigurno mogla odvesti u prošlost).Kad bolje razmislim..bolje držati neke stvari u tajnosti jer ljudska zloba i pohlepa nema granica.Sigurno bi netko od ljudskog roda našao način kako profitirati i iskoristiti u zle svrhe naprednu tehnologiju u koju polažem(o) nade...

Velike stvari bi se trebale dogoditi.Nada umire zadnja.Svemir je ono što nas čeka.
Silno nebo koje se otvara iznad nas i nudi nam mnoge tajne.Sanjam o velikoj avanturi..

Najveća zvijezda poznata čovjeku - priložio sam vam link od filmića u kojem možete vidjeti veličine zvijezda i planeta i njihove usporedbe.Zapitajte se da li su vaši problemi stvarno toliko bitni..vi ste samo mrvica prašine..

"..a ti ne znaš što je to warp pogon!!??!!"

Ponavlja se ta pjesma već jedno tisućiti put danas na mojem WMP-u.
Dolazi nam vrijeme Božića kao što svi znamo.Vrijeme kada će neki konačno zaživjeti punim plućima i probuditi se drugi dan u svojoj vlastitoj bljuvotini.Dani kada će se neki smiriti i povući u sebe(rijetki!).Dani kada će neki nestati na par dana pa će njihova rodbina i prijatelji pomisliti da su trgovci ljudima konačno uspjeli dugo planirani plan za hvatanje njihovih bližnjih..Dani kada će neki ne poslušati savjet doktora unatoč visokom kolesterolu i napiti se i najesti kao sultani("Da,tebi govorim Don Kolesterol!").Neki će napraviti takve fešte da će se o njima pričati još cijelu godinu poslije..
Neki će poslati svemiru poruku u boci kapitalističkog proizvoda.. Neki će zaželjeti materijalna dobra..neki će zaželjeti nematerijalna dobra a oni treći će poželjeti promjenu u svijetu i nastanak warp motora...
Bacit ćemo i prve petarde pa neka puknu.. KAO MOJE SRCE!!!!

Upitao sam ove godine jednu djevojku što misli o Božiću i rekla mi je ovo:
anonimna says:
prekini
anonimna says:
nema šanse da ti budem odgovarala na takva pitanja.

Kada sam rekao da ću takvo što objaviti zaprijetila mi je da će mi poslati bojni otrov(ili onaj za štakore) na moju adresu.Očekujem pošiljku ovih dana.
Kada sam ju pitao zašto ne želi odgovoriti na to pitanje rekla je:
anonimna says:
jer mi je mutavo pitanje
anonimna says:
klišej
anonimna says:
čisti
Odlučio sam upotrijebiti drugačiju taktiku pa pitati neka druga pitanja.
Na pitanje da li se veseli ovom Božiću rekla je da se sredim i posumnjao sam u svoju taktiku ispitivanja ljudi.
anonimna says:
ispituj nekoga drugoga!
Moja ispitanica je pokazala visoki nivo suradnje i nije htjela odgovoriti na pitanje da li je ukrasila kuću ove godine za blagdane ali ja imam Google Earth pa sam provjerio i doznao da je kuća na njezinoj adresi uređena.
Nakon ovoga tužit će i mene i Google jer imaju takve sprave sa kojima ljudi mogu uznemiriti druge ljude..

Kada sam konačno shvatio da se vjerojatno neće još dva dana razgovarati sa menom odlučio sam odustati i napisati svoje mišljenje.
Božić je jedan blagdan u kojem se osjeća ljubav svuda okolo ali naravno..komercijaliziran je do kraja.
Na pitanje da li slavim Božić odgovor glasi: DA.I zato očekujem poklone. :P
Naravno,šalim se.Svrha Božića nije darivanje i svrha Božića nije nešto materijalno.Svrha je puno dublja i žalim one koji je ne vide..
Cijela obitelj na okupu..koji me poznaju znaju da nisam baš neki ljubitelj takvih okupljanja i da sam prijašnjih Božića pokušao prebjeći u zemlje trećeg svijeta za vrijeme blagdana ali već od prošle godine sam odlučio da neću bježati nego ću jednostavno ostati i zatvoriti oči..nasmijati se.
A i usput Božić je još jedna moja prilika da zaboravim i da se opustim uz svoje prijatelje(i buduće članove carskog kabineta).

"Bliže nam se dani
nestvarni i divlji,
kada dođe Božić
ovaj grad je življi.
Zaboravim tada koliko
mi je dosadno,
zaboravim tada da mi
ništa ne bi pomoglo."

Diletanti su pogodili pravu stvar i ja pjevam sa njima...
Kada čujem sve obe protivnike Božića i takvih blagdana pomislim:"Ali ipak nam takvi blagdani trebaju...Nebi ništa bilo isto bez takvih blagdana." Već osjećam da će se stara ekipa okupiti i da će biti ludo i nezaboravno...Ne znam zašto ali prihvatio sam onu filozofiju da moram živjeti svaki trenutak kao da je zadnji..uostalom nikad se ovi datumi koji su sada na kalendaru neće ponoviti pa..
"Jedva čekam dane bez sranja i problema a tebe nema!"
Jeste li se ikad zapitali kakva je to radost iluzije u takvo vrijeme?Ponekad mi se čini da uvijek iznova dok se približi vrijeme Božića uviđam neke stvari i jednostavno se nasmijem...ne znam da li da plačem ili da se smijem pa se ipak odlučujem za ovo potonje..ipak sam ja duboko u duši nepopravljivi optimist ;)

"Božić dolazi,
a tebe nema!
Božić dolazi,
jebem ti mater,di si?"


*hvala Diletantima na tako zakon pjesmi.

Udaljena je samo 4.37 svjetlosnih godina od naše planete.
To bi vam otprilike bilo 1.35 parseka.
Zovu ju još Rigil Kentaurus, Rigil Kent ili Toliman.Najbliža zvijezda i još uvijek izgleda tako neuhvatljivo bez određenog pogona.
Naravno riječ je o Alpha Centauri,dvojnom sistemu zvijezda.Treća najsjajnija zvijezda na noćnom nebu.

Ne pitate se kako to vani izgleda?Ne poželite ponekad dotaknuti daleke kutke svemira i vidjeti što nam on nudi?
Ja u zadnje vrijeme mnogo o tome razmišljam.Postao sam zaljubljen u zvijezde i daleke planete.
Možda su me na to natjerali odlični SF pisci koje u zadnje vrijeme dosta čitam.
Dan Simmons sa svojim odličnim uklapanjem romantizma u svemir i na razne planete..Zamislite junaka koji ne luta samo starom Grčkom nego luta cijelim sistemima u potrazi za nečim..nečim davno izgubljenim..nečim što možda nikada neće naći ali on svejedno traži..Ne odustaje nikad.
Kažu da za čovjeka nisu zvijezde..svašta kažu ali čovjek teško odustaje prihvatiti takve stvari..čovjek je radoznalo biće koje će stremiti istini i u najgorim trenucima.Zanimljivo biće sve u svemu..

Fali mi opet neka avantura i neko putovanje..prije nego ova godina završi barem još jedno takvo mora biti na dnevnom redu..i biti će kako se zasad čini..Zlatar here I come again.
"Biće koje stalno stremi istini."..stvarno zanimljivo...ali onda bi moj nadčovjek sigurno bio i ultra dobar i moralan i sve to skupa a znamo da ovih dana većina ljudi nije..svi znaju biti zli.Čini se da je to neizostavni dio našeg funkcioniranja.
Vječna tema kojoj nikad kraja..

Moram uskoro opet k djedu po neke knjige o svemiru..domaću literaturu sam iscrpio..preko praznika me čeka Endymion do kraja i onda idem na Ilium i Olimpusa... jedva čekam... Praznici nam dolaze..vrijeme za odmor,vrijeme za dobre knjige..uživajte :)

Sv. Nikola mi je donio čokoladu.Koji je to lik.

Moram se pohvaliti na početku da sam prošao uspješno prvi stupanj govorničke škole i da sam dobio priznanje za rad s djecom kao volonter(s ovim potonjim se ne hvalim.To je za moju dušu i dušu onih kojima pomažem ;) )
Nadam se da će nastavak ovog perioda promjena nastaviti u ovom dobrom smjeru.
Sve ide k finalnom cilju..pomalo ali ide.

Moram čestitati i ovim putem brigadiru Buću koji je održao najbolji govor.Proud to have such friend ;)
Nakon jučerašnjeg dana otišli smo malo plotati plan o svjetskoj dominaciji.
Nažalost danas možda(vjerojatno) neću moći ići raditi istraživanje o subkulturama u Varaždinu :(
Bude Buć to obavio kako spada..nadam se :D

Ide mi se nekud van.Po šumi hodati ili nešto takvo.
Mazati svoje marte..Nisam ih bezveze počistio za Sv.Nikolu..moram to i zaprljati jednom :P
Uglavnom..to bi bilo to..htio sam se samo malo javiti..
..da blog ne misli da sam ga zapostavio.Moram i na njega misliti...

Peace