Još jedan u nizu od takvih dana. Najradije bi napisao što mislim ali suzdržat ću se da ne uvrijedim čitavu naciju.
Već cijeli dan slušam božićne pjesme i nije mi nimalo ugodno. Bojim se da već znam neke riječi napamet i uporno slušam nešto drugo na svom kompjutoru da bih zaboravio ono što čujem da svira dolje na DVD playeru koji je okupirala moja draga majka.
Spašava me drug Buć sa brojem 47 i ostalim interstelarnim stvarima koje me udaljavaju od pamćenja ovih stihova.
"Spasitelja pozdravi.Poooozdraviiii." Oke zašto ja to pišem!!!!
"A suicide mission destined to fail, a moving ladder to
climb taking me away. I wouldn't have it any other way."
Stihovi Burn the priesta me vraćaju natrag u normalu i brišu svaku mogućnost štete prouzročene ovim božićnim stihovima.

Uskoro dolazi tata i cijela će obitelj biti na okupu...jupijajej.
Sutra samo bog zna da je težak dan za mene i da svake godine skoro umrem kad dođe taj dan.
Dođe mi da fingiram moždani udar pa da ne moram ići na obiteljski ručak ali znam da to neće upaliti.
Svake godine je jedno te isto... Neću nastaviti.

Par dana prije Božića mi se učinilo da ću preživjeti ali danas navečer kad je bitka tako blizu mi se čini da se neću sutra probuditi.
Opće se bojim i pomišljati..
Svijestan sam da ću ovim što pišem otjerati najbolje pičke čiji tatice vjerojatno stoje iza tog blagdana..
Ljudi se vesele jer idu na polnoćku a ja ću spavati ko zaklan kao svaki dan.
Osjećate ljubav kad ste sami u sobi i kad su samo sjene oko vas?Ako ne..zašto mislite da će Božić promjeniti tu stvar?

Čuo sam da su danas u gradu najbolje fešte. Buć je na nekakvoj obiteljskoj večeri a i sam zna da bi rađe putovao transwarpom do neke zvijezde. Morbidni satirični manijak koji sanja seks u kazalištu (il kinu?) na Badnjak popodne.
He is crazy.Me like it.
Meni su oduzeli onu kolibu koju su mi dali kad sam se uselio u ovaj grad..točno je bila iznad pruge i bilo je baš ugodno dok vam cijelu noć prolaze auti i vlakovi ispod guzice. Sandra (ili Ana??) se ljuti/ljute zbog toga što se nisam javljao godinu dana i zaboravio joj dati novu adresu. Sad se niti ona neće družiti sa mnom više.
Prokleta uprava za planetarni ustroj je sve kriva kad me preselila kraj one stare kante koja smrdi na benzin i prevruća je...
Oke.Dosta.Sanjam?

Dok će Buć rezati svoj božićni komad mesa na svom božićnom tanjuru kojega mu je njegova božićno raspoložena baka stavila ispred njega(ne božićno raspoloženog) ja ću biti kod svoje božićno raspoložene tete i biti božićno neraspoložen i sanjariti o Canis Majorisu i vrsti 8472. Well isn't that lovely?

Ako ste isto raspoloženi kao ja danas onda vam izražavam sućut a ako ste sretni na ovaj dan onda vam držim fige da budete to i dalje.
U svakom slučaju ostajte živi.Ili ne?