Ne znam daliću uspijeti ovo sve napisati,jer da uspijem sve napisati napisao bih esej koji je ekvivalentan po duljini onom kojeg ću morati pisati u petak..opće seneću ni prisjećati.No uglavnom da nekako počnem(ali Bože..ne znam kako..).

Jučer je bio koncert u Marofu.To svi valjda znaju jer i ptice to pjevaju vani većod kad se za to zna. :D
Po meni osobno je bila ludnica i supersamo šteta što nekima nije bilo tako.
Muzika je bila odlična iako su me već boljele noge od hodanja nutra van.(Žig još imam na ruci..neću ga isprati jedno vrijeme).
Čestitam svim onima koji su jučer ispucali svoju energiju a i onima koji to nisu optimistično poručujem da ju u bližoj budućnosti sigurno hoće.

Možda najbolji dio..je zapravo sam kraj svega.
Vlak u 3 nije vozio kako smo doznali na stanici od nekih ljudi.I naravno..
Stančić i ja smo odlučili ići pješke do doma.. Mogu vam reći odmah da nismo došli direktno do VŽ..
Prešli smo možda blizu polovice puta ionda nas je pokupio naš prijevoz.

Malo hodanja pomraku u noći u ovakvo opasno doba malo ulijeva strah u kosti.
Ma nema veze sve smo mi to izdržali makar jer bilo malo zima.
Nemam riječi više za takve poduhvate :D
Sreli smo nekog lika na putu..ne znam šta ljudi rade baljujajući ulicama u to doba. (04:00 u jutro).
Glavno da smo dobro stigli.

Nadam se daste se i vi zabavili super ;)

[ Nemoj bacati anđela od sebe..biti će ti žao.. ]

Hoćeš reći sad da ovo opet ima nekog smisla???

Hoćeš reći da ga ima?

Nema ga... sve je to iluzija... laž!

JEBENA LAŽ!

...za misteriozni post!

Svašta se gomila ovih dana u mojoj glavi i praznici su poprimili neki tok kojim neću da nastave..
..fali mi..

Onako čisto bezveze uz ove kapi kiše odlučio sam ovdje ostaviti još jedan trag..više niti ne pamtim koji je ovo post niti ne znam dali želim gledat koji je..neka se samo nakuplja.

Osjećam oko sebe bol i promjene..nisu moje i nije ni moja bol al ja sam suosjećajan pa i mene to zahvaća..
Nekad ne znam što bih ljudima rekao..događa vam se to?
Meni u zadnje vrijeme prečesto..Okrivljujem za to svijet koji je krenuo krivim putem pa se čak i sve mudre riječi čine suvišne u moru boli..

Želiš pomoći ali ne znaš kako..mozak radi punom parom ali ipak srce goni svoje kočije predaleko preko granica razuma..
Svaka tvoja riječ kojom želiš pomoći se odbija od neprobojnog zida..pitam se čuje li me netko?
Jeka i samo to..moram držati glavu visoko iznad vode jer ovih dana mnogi tonu..i to prerano..

Svijet nije bio u gorem stanju i žao mi ga je što mora sve to trpjeti..ajde svijete prebaci još malo boli na mene..mogu ja to..

Išao sam kući po ovoj kiši..razgovarao sam sa prijateljem..slušao..pokušao pomoći.
Na kraju uključio svoj mp3 i shvatio..cijelo ovo vrijeme sam pokušavao crpiti energiju iz okoline..
Moram stvoriti sam svoju energiju..probuditi neprobuđeno..

..ja barem imam za to sredstva..


..pokušajte naći svijetlo u ovo doba tame..

..ali nekako mu dobro ide maskiranje u zimu.

Jučer sam već htio pisati post (jer sam shvatio da već dugo nisam a i bilo je zanimljivo).
Da,zanimljivo je bilo voziti bicikl u kratkim hlačama,ako uopće to možemo nazvati nekom mirnom vožnjom-prije bih rekao jurnjavom po okolnim cestama.
Danas sam u malo gorem stanju ali ide prema boljem. Mislim da više neću glumiti heroja po takvoj zimi-ali je bilo fora gledati te silne poglede kad smo prijatelj i ja prošli po korzu svojim biciklima.

Ništa novoga kod mene,osim što me ovo vrijeme malo razočaralo jer sam mislio da će biti baš lijepi dani praznika.Ma opraštam prirodi sve,biti će vremena za lijepe i tople dane..i previše vremena ;)

Jedva čekam slijedeću subotu...biti će zabavno :) a i petak će biti dobar ;)

Peace ljudi i uživajte..ne pretjerujte na hladnoći... :)

Trenuci su postali dragocijeni i iskreno nemam baš više previše inspiracije.
Popravio sam si bicikl(odnosno mehaničar ga je al nema veze :D ) i sad sam opet spreman za akciju na cesti pa trošim slobodne trenutke na cestu i uživanje u beskrajnim livadama pokraj kojih prolazim :P

Moram ispuniti ono da ću ići u svako selo iz kojeg je netko iz razreda..već sam dosta toga obišao ali imam još posla..mislim da bih ovo ljeto trebao biti sa svim gotov :D

Prije smo moj prijatelj i ja pisali i dnevnik vožnji ali mislim da su ta vremena prošla..
Sad ionako vozim sam..usamljeni jahač :D

Sutra je subota pa se očekuje neki izlazak navečer..i to kvalitetan..
(malo njih će sad znati o čemu pričam ali..) pleme se ponovno okuplja..
Naša subkultura nije mrtva znao sam to ja ;)

Proljeće je zbilja čarobno..ujedini nas sve skupa..
Dobro sam..osjećam se sretno ;) :)

Uživajte i vi u danima koji slijede.. :)

Peace

Osjećam je u zraku...
Kola mojim žilama i crpim svu snagu iz nje...
Oh želio bih da nikad ne prestane...

Ljudi kroje svoju sudbinu baš kao i to dali će njihov život biti prožet magijom ili neće biti..
Ja sam odlučio da moj hoće pa evo..u zraku osjećam..
Naboji vidljivi okom..
..svaki naš dodir..

Poludjet ću od toga..
Lijepo je kada se pogledamo nakon što se ljubimo al još ljepše kad..

..ti kažem volim te..

...a u mom srcu proljeće.

Čitam novine i te sve stvari koje se događaju su strašne.
Ljudi možda ne vide il ne znaju bolje kad dižu ruku na sebe, a pogotovo djeca...
Neću nikad shvatiti odnosno možda je to zato jer ja znam neke stvari o tome al svejedno...

Ljudi ne shvaćaju da ako dignu ruku na sebe ili se ubiju odlaze toliko eona u iza s razvojem..
I morat će tu muku zbog koje su pokleknuli još jednom obraditi..
Znam da u zadnje vrijeme baš ne čita mnogo ljudi moj blog(ne znam dali sam ja postao dosadna-možda jesam ili je blog postao manje popularan uz sve myspaceove i facebookove...), al evo:

Zamislite da jedan od vjernika,jedan pripadnik kršćanske vjere digne ruku na sebe objašnjavajući u pismu koje je ostavio kraj svog mrtvog tijela da ga Bog nije dovoljno volio ili nešto tome slično..dali on nije dovoljno vjernik ili?
I kamo on ide? U pakao? možda je svog cijelog života bio dobar i uzoran.. sretan-naizgled..

..nekad radi takvih pitanja ja ipak više volim ono da ima više života... reinkarnacija i to..

Probajte odgovoriti na ovo gore...

Došao sam preko velikog svijetlog hodnika.Svijetla su bila upaljena.Uvijek gore..kao da jedva čekaju dolazak neke duše ovdje...već dugo nisam dolazio ovamo i već sam skoro zaboravio kako ovo mjesto izgleda.
Napravio sam (ili sam barem pokušavao) iste pokrete kao što sam prije radio kada sam ovamo dolazio..ali onda je još ovdje bilo i cvijeća i svega i svačega.Ovo mjesto je mirisalo na život i na ispijanje vina na vrtu koju se nalazio nedaleko od ovdje.
Kunem se da još danas nekad čujem te vesele glasove mojih prijatelja i naravno nje..moje ljubavi.
Čujem smijeh i cvrkut ptica koji budi pozitivne osjećaje u meni..Sreća kao da opet kola mojim žilama dok sam ovdje.
Ali ostajem sabran jer znam da je oko mene još uvijek prašina i nema još onog sjaja koji je prije ovdje bio, a sada..mogu reći sa veselim tonom i sada gotovo sigurno da će se sve to vratiti.. Već nas čujem ponovno na ovom mjestu..pa i na ostalima na kojima smo znali biti sretni i zaigrani..
Šećem još malo i evo me..

Ispred mene je veliki tron na kojem je samo još trunka one iste slave kakvu je nekad uživao.
Mjesta za dvoje..kao što je i inače to tako..
Sve više imam osjećaj da se moja kraljica vraća..osjećam da još netko diše kraj mene u ovoj prostoriji..
Samo njezina silueta je još sada vidljiva ali dolazi do mene bliže i pruža mi ruku..

Neka čudna svijetlost mi je u očima..u srcu plamen..
Držimo se za ruke a u mojoj glavi i okolo čuje se šapat..

"Volim te.."