...za misteriozni post!

Svašta se gomila ovih dana u mojoj glavi i praznici su poprimili neki tok kojim neću da nastave..
..fali mi..

Onako čisto bezveze uz ove kapi kiše odlučio sam ovdje ostaviti još jedan trag..više niti ne pamtim koji je ovo post niti ne znam dali želim gledat koji je..neka se samo nakuplja.

Osjećam oko sebe bol i promjene..nisu moje i nije ni moja bol al ja sam suosjećajan pa i mene to zahvaća..
Nekad ne znam što bih ljudima rekao..događa vam se to?
Meni u zadnje vrijeme prečesto..Okrivljujem za to svijet koji je krenuo krivim putem pa se čak i sve mudre riječi čine suvišne u moru boli..

Želiš pomoći ali ne znaš kako..mozak radi punom parom ali ipak srce goni svoje kočije predaleko preko granica razuma..
Svaka tvoja riječ kojom želiš pomoći se odbija od neprobojnog zida..pitam se čuje li me netko?
Jeka i samo to..moram držati glavu visoko iznad vode jer ovih dana mnogi tonu..i to prerano..

Svijet nije bio u gorem stanju i žao mi ga je što mora sve to trpjeti..ajde svijete prebaci još malo boli na mene..mogu ja to..

Išao sam kući po ovoj kiši..razgovarao sam sa prijateljem..slušao..pokušao pomoći.
Na kraju uključio svoj mp3 i shvatio..cijelo ovo vrijeme sam pokušavao crpiti energiju iz okoline..
Moram stvoriti sam svoju energiju..probuditi neprobuđeno..

..ja barem imam za to sredstva..


..pokušajte naći svijetlo u ovo doba tame..