Došao sam preko velikog svijetlog hodnika.Svijetla su bila upaljena.Uvijek gore..kao da jedva čekaju dolazak neke duše ovdje...već dugo nisam dolazio ovamo i već sam skoro zaboravio kako ovo mjesto izgleda.
Napravio sam (ili sam barem pokušavao) iste pokrete kao što sam prije radio kada sam ovamo dolazio..ali onda je još ovdje bilo i cvijeća i svega i svačega.Ovo mjesto je mirisalo na život i na ispijanje vina na vrtu koju se nalazio nedaleko od ovdje.
Kunem se da još danas nekad čujem te vesele glasove mojih prijatelja i naravno nje..moje ljubavi.
Čujem smijeh i cvrkut ptica koji budi pozitivne osjećaje u meni..Sreća kao da opet kola mojim žilama dok sam ovdje.
Ali ostajem sabran jer znam da je oko mene još uvijek prašina i nema još onog sjaja koji je prije ovdje bio, a sada..mogu reći sa veselim tonom i sada gotovo sigurno da će se sve to vratiti.. Već nas čujem ponovno na ovom mjestu..pa i na ostalima na kojima smo znali biti sretni i zaigrani..
Šećem još malo i evo me..

Ispred mene je veliki tron na kojem je samo još trunka one iste slave kakvu je nekad uživao.
Mjesta za dvoje..kao što je i inače to tako..
Sve više imam osjećaj da se moja kraljica vraća..osjećam da još netko diše kraj mene u ovoj prostoriji..
Samo njezina silueta je još sada vidljiva ali dolazi do mene bliže i pruža mi ruku..

Neka čudna svijetlost mi je u očima..u srcu plamen..
Držimo se za ruke a u mojoj glavi i okolo čuje se šapat..

"Volim te.."