U prošlom postu sam postavio jedno pitanje...

Dakle, što su vlasti uzimatelja trebali učiniti da bi navele sve ljude da toliko dugotrajno i mukotrpno rade za svoju hranu.

Odgovor naravno nije uopće kompliciran.Uzimatelji su trebali...

...staviti hranu pod ključ.

Zapravo trebali su samo svu hranu zatvoriti negdje da vi više ne možete slobodno do nje.I na taj način su nas zapravo prisilili da toliko radimo za svoju hranu.
Jeste li se ikad pitali zašto ljudi toliko sati provode na poslu?
Koliko je radno vrijeme jednog prosječnog čovjeka danas,a koliko je bilo prije kada hrana nije bila pod ključem?

Svi su radili koliko su htjeli i koliko im je bilo potrebno,a vjerujte bilo im je potrebno manje od 10 sati(i više) rada dnevno koliko neki danas rade...
Imali su više slobodnog vremena za ostale vrijedne aktivnosti koje su u životu čovjeka bitne.

Kada malo bolje pogledate...
Bili su slobodniji i nije ni čudo što nisu toliko patili koliko mi to činimo.Cijenile su se prave vrline i nije bilo toliko zločina i svega što današnje društvo(koje zahtjeva brzi i nažalost u većini slučajeva,nekvalitetan i nezdrav život) nudi.

Zašto da zatvaramo sami sebe u kavez?Zašto nebi živjeli kao jedno s prirodom?

Odgovora zašto su stvari postale takve kakve jesu kod ljudi je više…

Ali definitivno znamo koji je to masovni stroj koji nas tjera u provaliju i u kojem padamo…okrećući njegove pedale sve jače i sve brže…ne! Mi moramo napustiti taj stroj prije nego što padnemo i razbijemo se o tlo…

A to je…

Totalitarna poljoprivreda

Nekoć davno ljudi su bili lovci-sakupljači i živjeli su sretno.
Živjeli su od hrane koju im je davala priroda. Naravno to je ponekad bilo da su ulovili jednog jelena, nekad dva jelena a nekad nisu ulovili ni jednog i nažalost morali su gladovati.
Uglavnom poanta ovog je da su živjeli na volju bogova, univerzuma ili više sile kako god želite.

Ali u jednom od plemena se javila žarka želja da oni uvijek imaju pristup svojoj omiljenoj hrani, i to kad god žele. «Zašto bi mi ovisili o bogovima?» klicali su i pitali se.
Odlučili su preuzeti stvari u svoje ruke i odlučili su obrađivati zemlju kako bi stalno imali dovoljno svoje omiljene hrane te ne bi nikada gladovali kako su možda prije trebali jer im bogovi nisu poslali jelena da ga uhvate.
Kada je to počelo funkcionirati, to pleme se jako brzo razvilo i ostali su to vidjeli. Ostali nisu mnogo marili za njih sve dok jednog dana to pleme (ajmo ih nazivati Uzimatelji) nisu željeli proširiti svoje područje i proizvoditi još više hrane. Uzimatelji su okupili vojsku i krenuli do svojih prvih susjeda kojima su ponudili da i oni pređu na taj način života , odnosno na totalitarnu poljoprivredu. Susjedi (i svi ostali kasnije)-Zvat ćemo ih Ostavitelji, su naravno odbili tu ponudu i rekli: «Naš način života nam je čisto dobar i mi smo tako sretni. «
Uzimateljima se to nije svidjelo naravno i rekli su svojim susjedima Ostaviteljima da ako neće preći na njihov način života mirno , morat će ih natjerati silom.
Ostavitelji nisu odustajali od svog načina života i Uzimatelji su doveli svoju vojsku i pokorili su Ostavitelje-ne zato što se Ostavitelji nisu znali boriti nego zato što su Uzimatelji imali prednosti poput više ljudi zbog viška hrane( jer svi znamo da ako povećate količinu hrane stanovništvo raste) i naravno uvijek su imali spremne vojnike da nadomjeste one koji su umrli u borbi. Ostavitelji naravno nisu imali te prednosti i pokoreni su. Sada su Uzimatelji imali još veći teritorij za obrađivanje. I tako redom su dolazili na područja drugih plemena i osvajali ih ili su se ta plemena pokorila i prihvatila tuđi način života- onaj Uzimateljski.
Tako redom kada svijet nije postao jedna velika Uzimateljska kultura. Cijeli svijet je bio složen samo od Uzimatelja. Ostavitelji su ostali rijetki poput nekih plemena u Africi, Australiji ,Južnoj i Sjevernoj Americi.

Pitate me zašto je to sve skupa loše. Evo ovako. Zašto je u našem svijetu toliko gladnih ako je naša poljoprivreda tako razvijena? Zašto svaki put kad napravimo hrane za 7 milijardi ljudi, zašto milijuni još uvijek gladuju? A i čudimo se zašto nas je toliko a količine hrane samo rastu. Majka Zemlja više ne može pružati za toliko ljudi. Ali svake godine se događa isto.
Vlasti svijeta razmišljaju ovako:
«1992. smo povećali količine hrane i stanovništvo je poraslo ali svejedno su milijuni gladni. 1993. smo isto to napravili, ali stanovništvo se opet povećalo uz količinu gladnih koja raste. I tako redom sve do danas kada se količine hrane samo povećavaju. Ali mi još uvijek radimo isto. Zar će nas to spasiti? Zar tako razmišljaju umovi koji će promijeniti ovo sve? Ne bih rekao. «

Pitate se možda kako su Uzimatelji prisilili tolike ljude da rade za hranu. Pa odgovor je jednostavan. Ali to puštam vama dragi moji…

Što su vlasti Uzimatelja trebale učiniti da nas nasile da tako mukotrpno radimo za svoju hranu?

Znate da ljudi nisu uvijek bili ovakvi.
Znate da su ljudi nekad bili sretniji nego sad.
(I ne pričam o drugu Titu i vašima bakama koje vam pričaju da je prije bilo puno bolje)

Pričam vam o nečem što se dogodilo mnogo davnije...
Nešto što je zapravo bio početak naše propasti...

Što je to zbog čega smo počeli strmoglavo padati?

...i padamo još uvijek velikom brzinom...

malo je vremena...

"Djeca jednostavno idu kamo žele i provode vrijeme s kim god žele kako bi naučila ono što žele naučiti,u vrijeme kada to žele naučiti.Obrazovanje se može razlikovati od djeteta do djeteta.Zašto bi,za ime svijeta,bilo isto???" - dio iz knjige Moj Ishmael Daniela Quinna.

Ja stvarno više neću ići u školu...Ne vidim smisao u tome...

Rekao sam da bi za ljubav rušio svijet...
Sad vidim da nebi rušio samo svijet...
Rušio* bi svijetove...

Krvavi tragovi su nestali...
Ja sam živ...

Love is all you need...


*- Ovdje ne mislim na rušenje svijetova u smislu razaranja tih svijetova jakom fizičkom silom.Mislim da nam je svima jasno da se svijetovi urušavaju i psihički... bez ikakve fizičke sile...Ne odobravam nasilje...!
Nakon rušenja svijetova nažalost ostaju tragovi...nanosite možda bol drugima kada to učinite...Ali mislim da se nakon toga ni jedan čovjek koji ima savjest neće dobro osjećati.

Ovaj post možda nitko neće razumijeti...

Dali uopće takvo nešto postoji?
Sudbina?
Mislim jeli negde zabilježeno to sve skupa?
Možda negdje piše kako ću dalje... možda negdje piše da smo nas dvoje jedno za drugo...
Eh...

Anyone (NO) Anything (YES) Anyway (FALL)
Anybody (MINE) Anybody (TELL ME)
I want (YOU) I need (YOU)

(Don't go) I never wanted anybody more than I wanted you

Budi ono što jesi...

I drugi će vidjeti tvoju pravu kvalitetu...

Mislim da sam kroz cijelo ovo vrijeme bio to što jesam i nemam za čime žaliti...

Dapače sretan sam što mogu reći da izlazim čist iz ovoga...

Zapravo mogu reći da ulazim u nešto novo...

Nešto ljepše... ;)

Ljubav je kaj trebam :)

...Da budeš još jedna planina koju ne mogu prijeći.
Ja znam da ja to mogu...

Mogao sam i prvi put hodati tim bodljikavim putem koji me vodi k sreći...
...mogu i sada.

Nisam ništa slabiji nego prije...
...samo jači.

Vodi me samo jedna sila prema tebi...
...a ona je...

Ljubav


p.s-Otvaranje Špancir festa je 24.8 znači u petak drugi tjedan...Ali najbolji dani su 30. i 31 ja mislim...
Hladno pivo ;)

Znam pitate se zašto ovaj ovdje non stop nešto mumlja(ili bolje reći dere se) o ljubavi...nije nama svima dobro kao njemu ili nešto slično...
Nisu svi možda našli ljubav svog života ili tako nešto...jasno mi je...pa evo onda...

Nekad nam se čini kao da hodamo u tamu...Kao da svakim korakom sve dublje gazimo u nekakvo blato koje siše i životnu energiju i sve vedro iz nas... svakim korakom je sve gore i sve teže...
Kao da je sve krenulo nizbrdo i nema onako nikakvog izlaza u našim očima ili ako ga ima barem ga je teško zamjetiti...

Ja ne mogu to drugačije reći nego... takve stvari nam se većinom samo čine jer stvari postanu strašne i jednostavno naše oči su zamučene time svime i ne vide onu svijetlost koja leti iznad nas...
Ne vide taj plamen...

"Gledaj je!Tamo leti iznad nas i ovog blata u kojem se nalazimo...Jel to crvena ptica?Mislim da je...Ima velika i sjajna crvena krila...da to je ona...To je ljubav."


Jednostavno pustite se da vas ljubav izvuče iz svih stvari...ljubav je pravi put(i da ponovit ću još to sto puta)...Jednostavno volite...volite svoje bližnje,svoju ljubav,svoje prijatelje...Ljubite jer ljubiti znači živjeti...Ako slijedite čistu ljubav i sve bi dali za nju...Vaši planovi će sigurno dobro ispasti...Sve će biti u redu...

Ljudi svoju pravu snagu pokazuju u teškim situacijama.U takvim situacijama se uče životne lekcije.

A kad ste jednom u njima...budite vođeni čistom ljubavlju...lakše će vam biti ;)

Zapravo ne znam zašto pišem ovaj post...
Možda zato jer još smišljam kako da vam kažem ono što vam imam za reći...

Sve ovdje što je rečeno i sve što je ovdje zapisano je istina...
Ali svejedno postoje nekad iznimne situacije u kojima jednostavno... u kojima jednostavno ljudi osjete svoju slabost... Osjete neke osjećaje koje nebi smijeli osjetiti...kažu neke stvari koje nebi smijeli reći...
A sve je to produkt toga što je čovjek takav kakav je,nažalost, pun grešaka... Koje se naravno daju ispraviti ali intenzivnim radom na samom sebi...

Nekad ljudi osjete u sebi mržnju a svejedno znaju istinski voljeti...
Nekad ljudi skrenu s puta na trenutak ali ipak znaju koji je pravi i vrate se...
Ali na kraju krajeva,dvije stvari stoje...jednu od njih već znate jer sam ju ponovio već sto puta i više(i nemojte očekivati da ju neću barem još 3x toliko spomenuti)...Pa evo...

Ljubav je jedini pravi put!

Mudrost se isčituje iz toga dali ćemo pravilno reagirati u nekim situacijama u koje nas život stavi, a da se prije toga nismo ni jednom sreli sa takvom sličnom...Mudri ljudi će znati kako postupiti...

...a oni ostali će mudrost skupljati na svojim napravljenim pogreškama.

Oni koji u srcu čuvaju mržnju ili možda ne mogu izaći iz začaranoga kruga osvete ili su pak ljubomorni?
Jesu li oni slobodni ljudi ili su zapravo zarobljeni u svojim negativnim osjećajima?
Mislim da je odgovor na ovo jasan...

Osloboditi se mržnje i ostaviti se osvete je umjetnost...
Oprostiti je umjetnost...
Ostaviti mjesta za čistu ljubav je umjetnost...
Prepustiti se ljubavi je čista umjetnost...

Što čekate?

Svi znamo da su ljudi prolazni...Nažalost tko se rodi mora i umrijeti...
Kad ljudi ostare i približe se trenutku napuštanja ovog tijela,onda se osjeća kao povećani strah i nervoza...Osjeća se potreba da ostanu tu gdje jesu... boje se promjene...
Al svi vi out there morate znati da je smrt samo promjena...to je veliko iskustvo za napredovanje vaše duše...
Nakon smrti ide novi život...
Možete plakati za voljenima ali nemojte se previše vezati za njih jer oni moraju napustiti ovaj svijet...
Past is in the past...
I zapamtite...

Život-Smrt-Život

S nekima sam već razgovarao o tome pa će znati neke stvari ali evo i za ostale...

Jeste li ikada vidjeli lava kojemu treba jedna gazela da bude sit, a koji uzima dvije i drugu sprema za sutra???

Sve što je ovdje dosada bilo zapisano jednostavno zaboravite...
Kao da toga i nije bilo...
Zaboravite kao što čovječanstvo svašta zaboravlja...
Čak i neke važne stvari...

Kad bi vas pitao zašto ovaj svijet propada,što biste mi rekli kao odgovor?