Znam pitate se zašto ovaj ovdje non stop nešto mumlja(ili bolje reći dere se) o ljubavi...nije nama svima dobro kao njemu ili nešto slično...
Nisu svi možda našli ljubav svog života ili tako nešto...jasno mi je...pa evo onda...

Nekad nam se čini kao da hodamo u tamu...Kao da svakim korakom sve dublje gazimo u nekakvo blato koje siše i životnu energiju i sve vedro iz nas... svakim korakom je sve gore i sve teže...
Kao da je sve krenulo nizbrdo i nema onako nikakvog izlaza u našim očima ili ako ga ima barem ga je teško zamjetiti...

Ja ne mogu to drugačije reći nego... takve stvari nam se većinom samo čine jer stvari postanu strašne i jednostavno naše oči su zamučene time svime i ne vide onu svijetlost koja leti iznad nas...
Ne vide taj plamen...

"Gledaj je!Tamo leti iznad nas i ovog blata u kojem se nalazimo...Jel to crvena ptica?Mislim da je...Ima velika i sjajna crvena krila...da to je ona...To je ljubav."


Jednostavno pustite se da vas ljubav izvuče iz svih stvari...ljubav je pravi put(i da ponovit ću još to sto puta)...Jednostavno volite...volite svoje bližnje,svoju ljubav,svoje prijatelje...Ljubite jer ljubiti znači živjeti...Ako slijedite čistu ljubav i sve bi dali za nju...Vaši planovi će sigurno dobro ispasti...Sve će biti u redu...

Ljudi svoju pravu snagu pokazuju u teškim situacijama.U takvim situacijama se uče životne lekcije.

A kad ste jednom u njima...budite vođeni čistom ljubavlju...lakše će vam biti ;)