Fale mi ljetne večeri...fali mi vrijeme u kojem ne moram misliti na sutra...


Dišem li ovaj zrak za tebe?
Je li ljubav moja igra?
Ili su me samo ubacili kao igrača s klupe?
Haluciniram,gubim se...

Moj prijatelj me gleda
Tužan je i samo ponekad prekine tišinu
Nisam jedini koji osjeća kraj
Ustajem i odlazim sa suzom u oku.

Uvijek odlazim a ni sam ne znam zašto
Zašto mi ne kažeš koji je moj problem?
Ostvari moje želje i kaži mi...
Zašto se osjećam sam u gomili?

Tu sam a kao da me nema
Znam da će ostati samo prašina
Kad zadnji put udahnem ovaj zrak...
...koji toliko volim...

Previše sam ljudi vidio kako odustaju od svojih snova.Previše suza prolivenih zbog nestrpljivosti.Svaka zamisao je početni korak do preslikavanja te zamisli u realnosti...
Mnogi su promašili i više od 1000 puta ali nisu odustali...
Samo treba pogoditi pravo vrijeme...ili bolje reći... dočekati pravo vrijeme.

Nije ništa gotovo dok ne pronađeš pravu žarnu nit!

Jednog dana ću otvoriti sve te konzerve bez brige.Otvaranje će za neke od njih biti jako kobno...


Što je slava? - Sjajna zakrpa na pjesnikovoj odjeći.- Puškin


Slavan želim biti
A niti sebe ne mogu prepoznati,
Kako da drugi nešto cijeni,
Kad ni sam u zrcalu ne vidim ništa?

Većina brakova se sklapa zbog romantične ljubavi.

Ako propadaju brakovi znači li to da je i romantične ljubavi sve manje?

"Ništa im nije važno.Samo osvojiti nova područja i iz biomase napraviti ljudsku masu.
Istrebljuju korak po korak sve više područja.Nadomak su i tropskih šuma-đungli koje su jako vrijedne.Razne vrste žive na tim staništima i veoma je bogat okoliš koji je jedino za našu Majku Zemlju karakterističan.Zar stvarno čovjek želi uništiti ono što posjeduje samo njegov planet?Zar bi vi htjeli da vam dođu pred vašu kuću i razore sve što ste ikad voljeli i za što ste se najviše od svega brinuli?"

Da imamo karakterističan okoliš samo na našoj planeti svjedoči i činjenica da ni na jednoj planeti u našem Sunčevom sustavu i izvan njega u blizini nema planeta koji ima slične temperature kao naša Zemlja.Nedavno su tek otkrili planet koji ima slične temperature kao naša Zemlja(od 0 do 38 stupnjeva celzijevih).Radi takvih temperatura je moguće da površina sadrži tekuću vodu-koja je znamo,uvjet nastanka života.Ostalih 220 otkrivenih planeta je ili prevruće ili prehladno za život ili ne odgovaraju veličinom.Na niti jednom od njih ne rastu takve ljepote kao na našem.Naš planet kao da je sama Božica darivala nama u ruke.Stvoren je da živimo ovdje u miru i u skladu sa prirodom koja nas okružuje.A što mi radimo?Ne samo da uništavamo jedni druge nego uništavamo i druge vrste kojima je lijepo na ovom planetu.Gdje je kraj uništavanju?Gdje je kraj bezobzirnom ponašanju čovjeka?

Mislim da čovjek može izgubiti gotovo svašta.
Ljudi gube bližnje,ljudi gube noge,ruke...svašta.
Gube dostojanstvo,gube ljubav...
Život je tu da daje ali nažalost i da uzima...

...ali mislim da je najgore uzgubiti viziju...



...najgore je izgubiti sebe...

Ne znam zašto tako dođe
I zašto se tako složi…
Da sve postane tama
I bijes u mom srcu se složi.

Ubojica riječima postat ću lako,
Kad sivilo zavlada mojim umom
Ne znam zašto to radim
Kad bih prestat barem mogo.

Reći ono što ne mislim
Jedan dijelić vremena
Vječnost postaje…

Izigravat lažnog heroja
I skrivat se iza sebe
Teška je sudbina moja

Kako i slavu uživam
Tako i posljedice
Svoje lažne ličnosti
Nosit ću morati.

Jako lijep dan je danas bio.Još jedna nedjelja zapisana u prošlosti.
Družio sam se sa prijateljima, razmišljao... sasvim solidan dan.
Al svaki solidan dan je mnogo ljepši kad si zaljubljen :)

Ja nikome ne želim zlo ali nekim ljudima će život vratiti ili im već vraća... meni je jako žao tih ljudi.Ali barem će se upoznati sa svojim greškama i pokušati ih( ja se nadam) ispraviti...

Sretno...

Danas je bilo genijalno u školi.Stvarno niti jednom nije bilo ovako kako je danas bilo.
Sat sociologije i naš profesor Rogulja su me iznenadili.Stvarno nešto posebno.Ako mi neki profesor mora biti idol onda je to on :)

Danas sam imao važne i duboke razgovore i pale su naravno neke nove rečenice i misli su se uobličile u riječi...

Kad vidite skupinu od 10-15 mladića i djevojka koji sjede u krugu i piju i zabavljaju se,što vidite?Sjede na hladnom betonu ali čini se da su sretni... što vidite?

Vjerojatno bi svi odrasli rekli da vide mlade delikvente koje treba naučiti reda.
Zapravo...
Ja ne shvaćam kako netko može osuđivati nekoga na prvi pogled.

Samo ako si dio neke skupine možeš najsigurnije znati kakva je to skupina...

...jer ako nećete biti sigurni , nikad nećete znati...

A kad nešto ne znate, nikad ne znate što propuštate...

...je zapravo prošlost sama.

Ali ne ta ista prošlost nego ona koju uspijemo napraviti nakon nekih događaja koji su nas povrijedili ili su nas u bilo kojem slučaju oštetili(naravno mislim na psihičke štete iako ima i onakvih fizičkih ali nažalost kako znamo te nas znaju pratiti i cijeli život).
Prošlost je nešto od čega ne možemo pobjeći..Prošlost je jedna od stalnih stvari koje ne možemo izbrisati niti ju ponoviti.Sve što se desilo se desilo i to moramo tako pustiti.
Past is in the past-kako ja to volim reći... Moramo oprostiti i pomiriti se sa njom ali i ići dalje.Nikako se ne prepustiti osveti,jer već sam jednom rekao da onaj koji se zna osloboditi od mržnje i osvete taj zna što radi.Znam da je teško ali svejedno mnogi su uspjeli.

Ovo što ja predlažem nije bijeg,nego je samo zapravo...Zamislite da imate neki kameni natpis koji ne možete izbrisati a svejedno ga ne želite gledati jer vam donosi bol jer vas podsjeća na neke stvari koje su vas pogodile.
Ovo što ja predlažem je zapravo sipanje pijeska preko tog natpisa...
Ne negiranje prošlosti...Svi znamo da je ona bila tu i da će se možda neke stvari ponoviti iz prošlosti...Ali jednostavno...

Bolnu prošlost ćemo zaustaviti na način da stvorimo bolju prošlost...

...ali da bi to mogli učiniti moramo živjeti SADA, u ovom trenutku...

...a ne misliti na prošlost i vraćati njezine slike...a pogotovo ako je ona nadasve bolna.

Peace

Ljudi su oduvijek računali prošlost od pojave pisma i pisanih zapisa čovjeka.
Jer smo onda kao počeli biti civiliziraniji i takve stvari...

A i pretprošlost je bila dosadna,znate, nije bilo baš ratova i nekakvih događaja koji bi obilježili povijest-ili se to samo čini...
Mislim da je doba pretpovijesti bilo još i najbolje doba čovječanstva...

Al naravno povijest kakvu mi danas znamo nam ne govori apsolutno ništa o tom vremenu...
Još jedna glupost s kojom se ne slažem...
Mislim da ovaj svijet previše zataškava i previše je zaluđen nekim nebitnim stvarima, a one prave stvari se izbacuju daleko od naših očiju pa i umova...

Pleme 4 ever

...za koja ne znam što znače.

Išao sam danas kući iz grada i palo mi je bijelo ptičje pero točno u ruke.
Čudnije je to što mi je već prije jedno doletjelo tog jutra.
Možda je Bijela ptica među nama...Nadam se da je...

Kiša je konačno prestala.Početak vikenda je popraćen lijepim vremenom.Ja se nadam da će tako ostati.Sad već i Sunce malo proviruje iz oblaka.Treba nam malo sunčevih zraka...

Ne znam...osjećam se opet sretnim.Stvari se vraćaju na staro ;)

Neke stvari u životu valja čekati...moramo sami prosuditi dali su one toga vrijedne.

...da ti nebi postalo navika.

Nebo i dalje plače.Mora da se nešto stvarno tužno dogodilo.Sad već sumnjam u ono da plače radi toga što je škola počela.Možda se dogodilo nešto gore.Ili se to gore već događa dosta vremena pa je nebo tek sada shvatilo,ali nemoguće...Mislim da nebo odavno zna da nešto nije u redu.Možda plače jer je čovjek takav kakav je,a možda plače jer broji zadnje dane.Ali mislim da takve stvari možemo samo nagađati...

Čovjek je oduvijek gledao u nebo...pa mogu priznati da i ja pratim pojave na nebu.
Nekad se znam uloviti u trenutku gledajući prema kojem smjeru idu oblaci...ali sada oblaka ni nema...samo tmurno otvoreno nebo iznad naših glava.
Volim kada je mjesec visoko na nebu a oblaka ni nema.Tada mi ulična rasvjeta ni ne treba.Sve je puno sjena...Sjena se čovjek ne mora bojati...naravno ako zna što točno tu sjenu stvara...

...ništa.Morat ću napustiti ovaj trenutak i krenuti dalje...
Do onda se držite...

Peace

Još jedno kišno jutro...

...jedno u nizu sada već.Očito ova kiša prati početak škole.
Mislim da je i vrijeme shvatilo da početak škole i nije baš neki događaj godine.
Bilo je i boljih trenutaka koji su samo prolazili pokraj mene.
Ja bih stao pa bi ih gledao,osluškivao onako usput...

Zašto ovaj trenutak neću slušati?Zašto uopće ne želim vidjeti ovaj trenutak i zašto jedva čekam da on jednostavno prođe pokraj mene?

...ali on stoji...čini se da mu se nikamo ne žuri...

...a ja sam sve mudriji i mudriji.

Danas sam se zatekao opet na istom mjestu.Puna zgrada mladih ljudi koji žure po hodnicima željni znanja ( ili pak dobrih ocjena).
Sve je naizgled isto ali one prave promjene su iznutra...nevidljive našem oku...
Mislim da sam na neki način drugačiji od onog dječaka s dugom kosom koji je tamo stajao prošle godine... Ovaj dječak je već sada mladić sa nekim ozbiljnim stajalištima.

Mislim da ovo više nije zezancija... vrijeme se uskoro bliži... osjećam ga u zraku...


Želim vam svima ugodan početak školske godine.I nemojte trčati za ocjenama nego za znanjem ;)

Peace

...ali samo to.

Umjesto da šaljemo tolike količine hrane u Afriku,ja bih predložio da se šalje više sredstva za kontracepciju.Tako bi zaustavili povećanje stanovništva(ne potpuno jer,nekad se desi), a i manje bi bilo spolno prenosivih bolesti(od kojih znamo da su neke smrtonosne) za koje znamo da haraju Afrikom(i ostalim siromašnim predjelima).

Definitivno bi smanjio globalnu proizvodnju hrane.Previše je hrane a još uvijek uz tu preveliku količinu,previše gladnih. Gdje je tu smisao?

Širio bih ljubav.Širio bih prave stvari a ne mržnju i rat.
To su naravno samo neke od stvari koje bih učinio.
Jedna od njih je i plemenski način života.
I to ću vam objasniti ali ne sada jer mislim da trebam još malo obrazovanja za takve stvari pa do onda ništa o tome ali obećajem...


Neki vele da je čudno kako netko želi mir i ljubav.Zar nije čudniji onaj koji nekoga mrzi i želi mu zlo?