...je zapravo prošlost sama.

Ali ne ta ista prošlost nego ona koju uspijemo napraviti nakon nekih događaja koji su nas povrijedili ili su nas u bilo kojem slučaju oštetili(naravno mislim na psihičke štete iako ima i onakvih fizičkih ali nažalost kako znamo te nas znaju pratiti i cijeli život).
Prošlost je nešto od čega ne možemo pobjeći..Prošlost je jedna od stalnih stvari koje ne možemo izbrisati niti ju ponoviti.Sve što se desilo se desilo i to moramo tako pustiti.
Past is in the past-kako ja to volim reći... Moramo oprostiti i pomiriti se sa njom ali i ići dalje.Nikako se ne prepustiti osveti,jer već sam jednom rekao da onaj koji se zna osloboditi od mržnje i osvete taj zna što radi.Znam da je teško ali svejedno mnogi su uspjeli.

Ovo što ja predlažem nije bijeg,nego je samo zapravo...Zamislite da imate neki kameni natpis koji ne možete izbrisati a svejedno ga ne želite gledati jer vam donosi bol jer vas podsjeća na neke stvari koje su vas pogodile.
Ovo što ja predlažem je zapravo sipanje pijeska preko tog natpisa...
Ne negiranje prošlosti...Svi znamo da je ona bila tu i da će se možda neke stvari ponoviti iz prošlosti...Ali jednostavno...

Bolnu prošlost ćemo zaustaviti na način da stvorimo bolju prošlost...

...ali da bi to mogli učiniti moramo živjeti SADA, u ovom trenutku...

...a ne misliti na prošlost i vraćati njezine slike...a pogotovo ako je ona nadasve bolna.

Peace