Odgovora zašto su stvari postale takve kakve jesu kod ljudi je više…

Ali definitivno znamo koji je to masovni stroj koji nas tjera u provaliju i u kojem padamo…okrećući njegove pedale sve jače i sve brže…ne! Mi moramo napustiti taj stroj prije nego što padnemo i razbijemo se o tlo…

A to je…

Totalitarna poljoprivreda

Nekoć davno ljudi su bili lovci-sakupljači i živjeli su sretno.
Živjeli su od hrane koju im je davala priroda. Naravno to je ponekad bilo da su ulovili jednog jelena, nekad dva jelena a nekad nisu ulovili ni jednog i nažalost morali su gladovati.
Uglavnom poanta ovog je da su živjeli na volju bogova, univerzuma ili više sile kako god želite.

Ali u jednom od plemena se javila žarka želja da oni uvijek imaju pristup svojoj omiljenoj hrani, i to kad god žele. «Zašto bi mi ovisili o bogovima?» klicali su i pitali se.
Odlučili su preuzeti stvari u svoje ruke i odlučili su obrađivati zemlju kako bi stalno imali dovoljno svoje omiljene hrane te ne bi nikada gladovali kako su možda prije trebali jer im bogovi nisu poslali jelena da ga uhvate.
Kada je to počelo funkcionirati, to pleme se jako brzo razvilo i ostali su to vidjeli. Ostali nisu mnogo marili za njih sve dok jednog dana to pleme (ajmo ih nazivati Uzimatelji) nisu željeli proširiti svoje područje i proizvoditi još više hrane. Uzimatelji su okupili vojsku i krenuli do svojih prvih susjeda kojima su ponudili da i oni pređu na taj način života , odnosno na totalitarnu poljoprivredu. Susjedi (i svi ostali kasnije)-Zvat ćemo ih Ostavitelji, su naravno odbili tu ponudu i rekli: «Naš način života nam je čisto dobar i mi smo tako sretni. «
Uzimateljima se to nije svidjelo naravno i rekli su svojim susjedima Ostaviteljima da ako neće preći na njihov način života mirno , morat će ih natjerati silom.
Ostavitelji nisu odustajali od svog načina života i Uzimatelji su doveli svoju vojsku i pokorili su Ostavitelje-ne zato što se Ostavitelji nisu znali boriti nego zato što su Uzimatelji imali prednosti poput više ljudi zbog viška hrane( jer svi znamo da ako povećate količinu hrane stanovništvo raste) i naravno uvijek su imali spremne vojnike da nadomjeste one koji su umrli u borbi. Ostavitelji naravno nisu imali te prednosti i pokoreni su. Sada su Uzimatelji imali još veći teritorij za obrađivanje. I tako redom su dolazili na područja drugih plemena i osvajali ih ili su se ta plemena pokorila i prihvatila tuđi način života- onaj Uzimateljski.
Tako redom kada svijet nije postao jedna velika Uzimateljska kultura. Cijeli svijet je bio složen samo od Uzimatelja. Ostavitelji su ostali rijetki poput nekih plemena u Africi, Australiji ,Južnoj i Sjevernoj Americi.

Pitate me zašto je to sve skupa loše. Evo ovako. Zašto je u našem svijetu toliko gladnih ako je naša poljoprivreda tako razvijena? Zašto svaki put kad napravimo hrane za 7 milijardi ljudi, zašto milijuni još uvijek gladuju? A i čudimo se zašto nas je toliko a količine hrane samo rastu. Majka Zemlja više ne može pružati za toliko ljudi. Ali svake godine se događa isto.
Vlasti svijeta razmišljaju ovako:
«1992. smo povećali količine hrane i stanovništvo je poraslo ali svejedno su milijuni gladni. 1993. smo isto to napravili, ali stanovništvo se opet povećalo uz količinu gladnih koja raste. I tako redom sve do danas kada se količine hrane samo povećavaju. Ali mi još uvijek radimo isto. Zar će nas to spasiti? Zar tako razmišljaju umovi koji će promijeniti ovo sve? Ne bih rekao. «

Pitate se možda kako su Uzimatelji prisilili tolike ljude da rade za hranu. Pa odgovor je jednostavan. Ali to puštam vama dragi moji…

Što su vlasti Uzimatelja trebale učiniti da nas nasile da tako mukotrpno radimo za svoju hranu?