Za vrijeme prve trudnoće bila sam glupa.
Mislila sam da to ništa ne mijenja,
nastavljam sa svime kao i do tada.
Započeti planovi moraju se završiti,
ne dolazi u obzir slabost,
smanjenje brzine,
odmor.
Prva četri mjeseca,
dok su me prale mučnine,
uredno sam radila,
i odrađivala započetu praksu po sudovima.
Jedan od uvjeta za prijavu pravosudnog ispita.
Sjećam se unutrašnjosti wc-a na Trgovačkom sudu,
i mojeg pokušaja da nekim pecivom smirim želudac
prije nego izađem pred sutkinju.
U drugom tromjesečju,
već dobrano okrugla,
uredno sam radila,
i odlazila vikendima na predavanja u Narodnim novinama.
Drugi uvjet za prijavu pravosudnog ispita.
Predavanja su trajala od 8 ujutro do 17h,
cijeli vikend,
jedno 6 ili 7 vikenda za redom,
nekad su počinjala već i petkom popodne.
Na poslu sam se samo postepeno odmicala od stola,
kako je već trbuh rastao.
I dan danas se čudim
kako mi nitko od svih tih žena tamo nije rekao ili bar pitao
zašto ne idem na komplikacije,
pa to sve žene rade i kad ih nemaju,
ginekolozi to dopuštaju,
treba samo pitati.
Ne znam da li bi ih poslušala,
al ne sjećam se da me itko išta savjetovao.
Radila sam do zadnjeg,
dok po zakonu nisam morala doma.
Nikad nisam položila pravosudni,
jer treći uvjet,
učenje,
nikad nije došlo na red,
prioriteti su se vrlo naglo promijenili,
i nikad nisam požalila.
Ovaj put sam nadam se pametnija.
Doslovce je test jedva poplavio
i već sam bila na starom godišnjem,
pa sad novi,
a s ginekologicom sam dogovorila komplikacije.
Mladim kolegicama na zadnjem sastanku sam rekla
Nemojte biti glupe kao ja.
Jučer sam povraćala narančasto.
Update s Brda:
Kupus je rekao da mi kalemi neće uspjeti, e pa još ima života u njima i bore se, sporo ali uporno. :)
Moram pisati,
zbog mentalnog zdravlja,
a i da ne zaboravim,
pa kad si poželim treće dijete
da si razmislim još pet puta
prije nego krenem kroz ovo sranje ispočetka.
S prvim mi je bilo muka 4 mjeseca,
al sam povratila svega 3-4 puta.
Ovaj parazit je očito priča za sebe.
Ne volim biti trudna,
ni prvi put mi to nije bila neka fora,
gubitak svojeg tijela,
koje sad služi nekom drugom,
gubitak slobode odlučivanja
kretanja,
vlastite osobnosti.
Al nema drugog načina,
ovo je jedini put koji vodi
do najljepše ljubavne priče svijeta.
Bar za mene.
Nikad ne bih posvajala,
niti imala surogat majku
niti išla na umjetne,
to prepuštam hrabrijim ženama.
Lako je takvo što meni reć,
nisam hodala u njihovim cipelama,
i na tome sam zahvalna.
Čudno je to kako mogu istovremeno biti zahvalna na ovom djetetu,
i psovat mu sve po spisku.
Pregovaramo već tjednima,
pokušavam mu objasniti
ak me sjebe da je sjebalo i samo sebe,
da ovisi o meni,
ak me dokrajči da je to i njegov kraj!
Međutim,
ni mitologija,
ni prijetnje,
ni molbe,
niš ne pomaže.
Moj želudac je boksačka vreća,
trampolin,
njegovo igralište i kaljuža za valjanje.
Jučer je imalo veliku averziju spram banane i čokoladice,
koje ni pod koju cijenu nisu smjele nastaviti put do crijeva.
Al imam novu ideju za seriju apstraktnih slika!
50 nijansi bljuvotine.
I tak,
moji zapisi vjerojatno neko vrijeme neće biti pretjerano zanimljivi,
al kao što rekoh na početku
u pitanju je mentalno zdravlje
i držanje glave iznad vode.
Nakon dužih stanki teško je počet.
Bijeli zaslon izgleda zastrašujuće,
a očekivanja od samog sebe velika.
Moj mali uspjeh je što dva dana nisam povraćala.
Zapravo ne uspjeh, nego nada,
možda konačno ide na bolje?
Možda konačno neću biti polumrtvi zombi na kauču,
sa utabanom stazom do kupaonice
u kojoj sam već dobrano zaštopala odvod u kadi
jer mi se lakše nagnut nad nju nego nad wc školjku?
Nefunkcionalna,
nesposobna,
prikovana,
sa želudcem koji se izvrće u grozničavom plesu,
kao da je na centrifugi.
Došla sam do tri povraćanja u danu.
Dva je bio prosjek.
Znam svaku jebenu namirnicu kako izgleda kad ide van.
Uključujuči vodu, pjenu i kiselinu.
Udari to na psihu nakon par tjedana.
Malom Šarom sam rekla da mama ima povraćobolest,
bilo je prerano za cijelu istinu,
al djeca su prilagodljiva,
ona koja se za mene lijepila kao čičak,
samo se preorijentirala na tatu,
na "zdravu" polovicu kruga.
Jučer sam joj rekla da u mami raste beba i da će biti velika seka.
Pitala je jedino da li će ići u isti vrtić kao i ona,
a nakon toga je izletila kroz ulazna vrata k ostalim ukućanima,
jer tek kroz razgovore s drugim ljudima možemo se pozicionirati u odnosu na nove informacije.
Putovanje je započeto,
izazovi me neće mimoići,
al nadam se da će biti manji od početnih turbulencija.
< | travanj, 2023 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Kockavica mala,
na vjetru zaplesala,
otrovna i lijepa,
glavicom mahala,
poljupcima šarala,
cin cin cin
don don don,
čujte njezin zvon.
:)
Imam drugi blog, tamo sam na rubu pameti (Dnevnik toka misli), ovdje sam skočila preko ruba i još uvijek padam.... :)))