Za vrijeme prve trudnoće bila sam glupa.
Mislila sam da to ništa ne mijenja,
nastavljam sa svime kao i do tada.
Započeti planovi moraju se završiti,
ne dolazi u obzir slabost,
smanjenje brzine,
odmor.
Prva četri mjeseca,
dok su me prale mučnine,
uredno sam radila,
i odrađivala započetu praksu po sudovima.
Jedan od uvjeta za prijavu pravosudnog ispita.
Sjećam se unutrašnjosti wc-a na Trgovačkom sudu,
i mojeg pokušaja da nekim pecivom smirim želudac
prije nego izađem pred sutkinju.
U drugom tromjesečju,
već dobrano okrugla,
uredno sam radila,
i odlazila vikendima na predavanja u Narodnim novinama.
Drugi uvjet za prijavu pravosudnog ispita.
Predavanja su trajala od 8 ujutro do 17h,
cijeli vikend,
jedno 6 ili 7 vikenda za redom,
nekad su počinjala već i petkom popodne.
Na poslu sam se samo postepeno odmicala od stola,
kako je već trbuh rastao.
I dan danas se čudim
kako mi nitko od svih tih žena tamo nije rekao ili bar pitao
zašto ne idem na komplikacije,
pa to sve žene rade i kad ih nemaju,
ginekolozi to dopuštaju,
treba samo pitati.
Ne znam da li bi ih poslušala,
al ne sjećam se da me itko išta savjetovao.
Radila sam do zadnjeg,
dok po zakonu nisam morala doma.
Nikad nisam položila pravosudni,
jer treći uvjet,
učenje,
nikad nije došlo na red,
prioriteti su se vrlo naglo promijenili,
i nikad nisam požalila.
Ovaj put sam nadam se pametnija.
Doslovce je test jedva poplavio
i već sam bila na starom godišnjem,
pa sad novi,
a s ginekologicom sam dogovorila komplikacije.
Mladim kolegicama na zadnjem sastanku sam rekla
Nemojte biti glupe kao ja.
Jučer sam povraćala narančasto.
Update s Brda:
Kupus je rekao da mi kalemi neće uspjeti, e pa još ima života u njima i bore se, sporo ali uporno. :)