kupus salata_vulgaris

srijeda, 27.02.2019.

žensko


ako si bez ženske onda si ukurcu, a ako je ozbiljno shvatiš onda si duplo ukurcu.

c. bukowski

27.02.2019. u 07:47 • 10 KomentaraPrint#

nedjelja, 24.02.2019.

maraton

krenem ja danas vidit šta je bura učinila od maslina i uputim se prema tomiju na brda uzet pivu za ubit tugu jerbo je na susjednom ulazu sorilo fasadu. ustalom neznan za koji kurac meču te fasade kad će i ionako svak amlo jača bura otpuhat, a ne služe ničemu. kaže žena iz tog ulaza da jon je isti kurac ka i prije plus šta je zgrada još prije tri'est godina izolirana termo žbukom i ko će sad sve to platit pitan ja vas? ko? opet će oni iz stanouprave reč da nema para i da mraju dignit pričuvu na račun kredita za obnovit fasadu. onoliko koliko su digli pričuvu misečno ne potrošin za grijanje, znači sve je to zakurac samo kako bi neki uhljubi iz stanouprave sebi osigurali plače veče od hrvatskog prosjeka.

eni vej, siden u auto i krenen put tomija na brda uzet pivu da ubijen tugu, jer kad je ode vako mogu mislit šta ću zateč kod maslina, dođen do skretanja prema mostu za na brda kad tamo s jedne strane rampa o zabrani prolaza a sa druge policija prepriječila put plus kola od lovrinca. u prvi mah sam pomislija da je po srijedi neka kriminalna radnja kojih je u zadnje vrime pun kurac, kako u splitu tako i šire. eno momak u solinu jutros ispalija na mozak i demolira prometov autobus. a jebate i ti prometovi vozači bi mogli dobit beneficirani staž plus nadnicu za strah, svaki kome se digne kurac udri po prometu. aj dobro, skrenem di mogu i kontan kako ću kod šakića nizbrdo na brda, al gle kurca i tamo pripričili cestu i nemoš nizbrdo. prvo šta mi je palo na pamet je da je bura satrala ona stabla kod tomija i da sad parkovi i nasadi to čiste pa nemoš proč, krenem dalje prema čistoči i nizbrdo na stinice pa ću okolo jer je kopilica otvorena u tom smjeru, drugi smjer je zatvoren već misec dana zbog plinofikacije. spustin se do gradilišta buduće uzdanice i dike grada, westgejta kad tamo priprečen put i prema stinicama, e tu više nisam ima ideja šta bi moglo bit jer plinovod još nije proša a i nedija je, al prolaz prema brzoj cesti otvoren, gle kurca, ode mogu put solina, al zakurac jer me tamo ispod šakiča opet usmjerilo uzbrdo, a ukurac di ću sad uzet pivu? puten vidin neka šta trču, mislim oni prvi su trčali, a oni malo iza nji su dahčali, sitin se da na putu priko puta aničeve zgrade ima jedan tomi pa ću se spustit dole do poišana i priko mertojaka skrenit put solina. dok san uzima pivu padne mi napamet da su zadnji dana nešto govorili o nekon maratonu i kako ih ni bura nije mogla spriječit pa se mislin, ako i ni bura nije mogla spriječit koji kurac trču danas? a jebate manita svita!? uzmen ja tako pivu koja je bila u ponudi al nikako onu koju inače duperan i napokon se uvatin brze ceste za solin. sva sriča da je oni šta je pošandrca i napa promet na drugom kraju, jer kako je krenilo mga je bit i na širini.

obiđen masline, zadovoljno gucnen pivu, popušin par cigareta i uputin se nazad, sritan i zadovoljan, e ali, oču moč priko tomija na brda za uzet pivu koju duperan i šefiki ono šta mi je naložila da bez toga ne dolazin doma? krenem starom cestom i stignem do brda, al ovog puta odizad pa me oni šta manitaju nisu mogli zajebat. jedini problem je bija most priko brze ceste, jel ono tamo bilo zbog maratona ili kriminalnih radnji. to je bilo pitanje na koje ni hamlet nebi moga odgovorit. uzmen pivu i ono bez čega se nesmin vračat, prođen most, aj fala kurcu, i stignen doma, svi sritni i zadovoljni.

poslin ručka ubijen oko i kad san se diga iden vidit šta kažu dnevna glasila o buri. svugdi se zbrajaju štete koje niko neče platit jer nije proglašena elementarna nepogoda, a i zašto bi kad je kod nas bura uobičajena pojava, ko te jebe šta si parkira auto ispo bora il šta si za fasadu uzeja najjeftinijeg izvođača, kad u moru vijesti jedna koja iskače, splitski humor. neki lik je na hotelu marjan, koji je baj d'vej posta oglasna ploča za sve pizdarije šta se u splitu događaju napisa: ' šta trčete kad vas niko nevata'. ko je napisa da napisa, napisa je ono šta i ja mislin, a more bit da je i njemu bilo pun kurac šta mora priko mertojaka u solin. evala ti momak, koji jesi da jesi, naš si. splite volin te!

24.02.2019. u 18:18 • 19 KomentaraPrint#

subota, 16.02.2019.

jestedi

daklen vako. pun mi je kurac više ovi američki sranja oko promoviranja potrošačkog konzumerizma ka šta je npr. dan zaljubljenih poznatiji ka valentinovo. jebate ka da niko nikad nije udvara nekoj curi pa mi ka neznamo kako se to radi nego nan oni, eto, lumeni na tom području daju poduku, a ja se pitan za koji kurac imaju problema u ostvarivanju višegodišnjih veza da nekažen suživota. svaki treči ne može nač nekog za zajednički suživot a i kad nađe onda najprije potpišu predbračni ugovor da i slučajno ne bi zajebalo, di je tu povjerenje i poslovični američki avanturizam? svaki drugi par se rastaje i ako nije potpisa predbračni ugovor onda je najeba. i sa će oni meni držat prodiku o tome šta to bješe ljubav. ma e, malo morgen.

inače van je ta amerika, ako niste znali zemlja ukurcu. eno neki dan gledan onog njihovog prosvjetitelja majkla mura kako šeta po europama i svojim sunarodnjacima koji misle da je hrvacka ruska pokrajna priča kako se živi u europi. da puno ne duljin ispostavilo se sa prosječan amerikanac živi četri godine manje od prosječnog talijana. al zato kad je preserun u pitanju onda in tu nema premca.

šta san ono tija reč? a da, eto je prije dva dana bija taj dan zaljubljenih. propagiraju se pokloni u obliku čokoladnih pralina, ruže koje će iznenada procvasti kada sa svojon voljenon dragon odete na večeru u talijanski restoran, dijamantni prsteni koji su baj d'vej cirkonski, kao izraz vječne ljubavi dok ih ugovor ne rastavi, itd, itd. sve preserung do preserunga.

kod nas se, za razliku od oni amera, još donekle kod starije populacije zadrža oni primitivni oblik izražavanja ljubavi koji kaže da ljubav ide kroz želudac, pa je tako nema garancije zaželila burek, kojeg je btw vjerojatno sama napravila, jer zašto bi samo muški ka tribali izražavat ljubav prema ženama i to baš na taj dan? jebeš ti taku ljubav kad ti se događa jednom godišnje, je doduše da će sad skoro i dan žena, ali to je više za ove emancipirane dok je ovo valentinovo više za one šta ne žele potpisat predbračni ugovor.

ja san se, eto, drža ove naše narodne mudrolije i mojoj šefiki za valentinovo spremija čimulice sa panceton. je doduše da san malo eksperimentira, čisto iz razloga da vidin oču li mojoj šefiki pogodit ukuse, i isplatilo se :) onda san, sutradan, tj. jestedi, spremija kozice na buzaru, frigane gavune i brokulu, čisto tako da ne ispadne kako san je želija usričit samo za valentinovo, ruže nije bilo, al zato osmjeh nije izosta. a kad je mojoj šefiki osmjeh na licu ja znan da mi nijedan ugovor ne more osigurat ono šta sljedi :)))



ovo je bilo jučer, a danas je kokoš :))))

16.02.2019. u 10:41 • 24 KomentaraPrint#

petak, 15.02.2019.

valentinovo



... i to je prošlo

15.02.2019. u 05:43 • 13 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 11.02.2019.

emancipacija

neću ulazit u genezu emancipacije, to je ionako već prožvakana tema, već o posljedicama, ili bolje rečeno što je donila ženama.
dakle, evidentno je da su žene sa emancipacijom dobile puno, to je neosporno isto kao što je neosporno da se zbog emancipacije ruši sustav patrijarhata u zapadnoj civilizaciji. no, da li sve posljedice uvijek nose i benefite? uzmimo npr. samo dvije relacije sa kojima se suočavaju žene, zapošljavanje i roditeljstvo.

prilikom zapošljavanja još uvijek se vodi računa o muško ženskim zanimanjima pa je teško za vidit jednu ženu tesara, armirača, vodoinstalatera, rudara i slično. što se tiče muških zanimanja pretežno su se afirmirale tamo gdje se propagira jednakost spolova (ne znam kako se to sad kaže po novom) kao što su napr. državne službe; vojska, policija, i sl. ali i tu postoje neke društveno uvriježene norme pa se ženama daju lakši zadaci, da se ne bi krivo razumili, ne manje zahtjevni ali lakši kada je u pitanju fizička snaga, osim ako je se ne žele riješiti a ona glupa pa to ne kuži već se inati i dokazuje.

muškarci ka muškarci, uvik in je bilo bitnije di će umočit nego li posljedice, što opet ne začuđuje jer im je patrijarhat davao krila. no, vremena su se prominila, žene su postale jake, društvo se za njih pobrinulo da ih kao 'slabiji spol' zaštiti i donilo zakone po kojima onaj koji brine o djeci ima pravo na alimentaciju. kako mi još i dalje imamo patrijahalni mentalitet tako se dica u pravilu dodjeljuju majkama na što ove i računaju osnažene tekovinama emancipacije, i vjerom u pravnu državu, ali ne računaju na to da će muškarci tražit načine kako i zajebat. a princip je vrlo jednostavan, on je konstantno nezaposlen i nema sredstava na koja bi mu sjela država ili se npr. odseli u crnu goru ili albaniju, države koje nisu u sklopu europske unije pa in država za razliku od eu-a ne može sist na račun, a u ciloj toj priči najviše ispaštaju dica. ima i suprotnih slučajeva u kojima su skrbništvo dobili očevi a žene nisu plačale alimentaciju no onjima se ne govori jer su u manjini isto kao što se ne govori ni o onima koje su to iskoristile.

kako smo mi siromašna zemlja tako ne postoji socijalna politika za zaštitu samohranih majki, kao ni očeva na kraju krajeva, iako su usta puna demografske obnove. kako sada stvari stoje teško će se išta obnovit, a vrlo je vjerojatno da će i ono što je sad doživit propast, jer ma koliko god usta bila puna emancipacije, prava i jednakosti, pravne i socijalne države, ipak je u današnjem industrijaliziranom svijetu novac taj koji pokreče promjene. jedni ga se grčevito žele domoći dok ga drugi grčevito žele zadržati.

11.02.2019. u 13:24 • 25 KomentaraPrint#

petak, 08.02.2019.

brujet

eno je kolega freš objavio post o brujetu. dobro je to on napisa ali, odma se vidi da je momak amater no ima potencijala pa će na kraju nešto i ispast od njega. koleginica anči je u svom komentaru rekla da u brujet ide deset sastojaka. neznan di je to našla. biće na kalabriji na proputovanju do sicilije, isto tako neznan na koje sastojke misli ako ne računamo sol i papar koji idu u svako jelo iako je ovi papar upitan.

najprije triba znat kako je brujet nasta, ne brodetto kako to kaže uvaženi kolega freš nego brujet, jerbo još nismo potalijančeni iako bi neki to objeručke prihvatili. dakle, brujet je jelo siromašnih ribara kojeg su spremali na svojim višednevnim ribarskim pohodima, a je lipa ova rič, pohodi. kad to znamo onda automatski otpadaju svi egzotični sastojci kao dodatak i sve se svodi na dostupnost namirnica koje jedan siromašni ribar može sebi priuštit, iz tog razloga je papar upitan, al neka, zavladao je kuhinjom pa neka ga.

znači dostupnost namirnica defiira sastojke u brujetu. pošto je riječ o ribarima onda riba nije upitna. ostali sastojci se svode na: kapulu, pome, vino, i eventualno, ali samo eventualno nikako po difoltu, ruzmarin. kada je vino u pitanju onda nikako, ali nikako ne možete u brujet stavit crno vino, crno vino ide u točeve od crvenog mesa a bilo vino ide u bijelu ribu. znači da ono frešovo da dodate bilo koje vino ne stoji. kod odabira vina je također presudno geografsko pdrjeklo ribara, znači dostupnost, viški ribari, koji su svojevremeno snabdijevali cilo otomansko carstvo sa slanim srdelama koriste vugavu, dok će ribari iz š'benskog arhipelaga koristit debit, za ostale neznan, ali u brujet ide bilo vino.

kod odabira ribe za brujet nikako, ali nikako nećete uzet smrznuti bakalar kako to kaže uvaženi kolega freš nego frišku ribu sa peškarije, dobro, ako već uzimate nešto smrznuto onda će to bit smrznuta škarpina iz patagonije a ne norveški bakalar, šta norvežani znaju o brujetu, da su ga ikad spremali nikad ne bi sušili bakalar. dakle, kada smo razlučili šta u brujet ne ide onda triba kazat da se brujet more napravit od oborite ribe ka šta je npr škarpina, a može i od mišance, to su van one sitnije svih vela, dobro je dodat i jednog pauka ako ste ga našli. neki preferiraju ugora no to je zajeb za jedače jer ima puno draća pa dok ga očistiš od drča prođe te volja za brujetom, umisto ugora bolje je stavit murinu. za brujet je također dobra grdobina, ali grdobini je sve u glavi pa ju je malo nezgodno složit.

sad kad smo definirali glavni sastojak možemo prič na način pripreme. kapule ide koliko pola težine ribe. izreže se na polumisece i dinsta na tavi uz puno maslinova uja, istovremeno se doda i poma izrezana na fete, a može i konšerva, onu šalšu šta ste spremali prije dva dana ne stavljate, kako to kaže uvaženi kolega freš jer je ona već termički obrađena pa nema dovoljno kiseline ka svježa poma, dobro, može se u krajnjoj nuždi stavit i sjeckana iz konzerve, ajme ovo zadnje sam teškom mukom izreka, al eto. kad ste podinstali kapulu i pomu koju ste zalili sa dec-dva vina, prethodno narečenog, složite fete od ribe koje moraju bit rezane da dva do tri prsta debljine. te fete se samo posole i stave u lonac, nikakvo prženje prije toga kako je to naveo uvaženi kolega freš. kad ste stavili ribu u brujet onda sve to zalijete bevandom tako da pokrije složenu ribu. bevanda je fifti-fifti vina i vode. kad već govorimo o vinu onda računajte jedno po litre vina od čega jedanipo do dva deca se odma stavi u dinstanje kapule i pome a ostatk se napravi u bevandu za zalit ribu. može se stavit i jedna grančica ruzmarina za dat konču u brujet koja se pri kraju izvadi. sve to skupa kuva se dvadeset minuta do po ure, a ako je riba nježnija ka ona mišanca sa početka priče onda i manje.

ekola, to je to i uživaaaj te. važno je za zapamtit da brujetu hedonistički užitak daju riba i podloga odnosno toć, ako toć nije dobar onda van je brujet zakurac, i kod moje matere nikad nebi proša.

apdejt:
zaboravija san reč da se pridkraj doda nekoliko kapi kvasine kako bi stislo ribu da se ne raspadne.

08.02.2019. u 07:47 • 25 KomentaraPrint#

utorak, 05.02.2019.

šalša



pošto smo odeka svi uglavnom vršnjaci osim ovi malo mlađi koji oče čut neku pametnu tako virujen da ste svi gledali malo misto, kultnu seriju moje mladosti. e, u toj seriji su bili dva lika koji su glumili dva brata. jedan se cili život nije maka iz svog malog mista a drugi se upravo vratija ka povratnik iz amerike. prvome je ime galileo a drugi je domeniko, al ne ovi naš domeniko, stvarno di je nesta domeniko? da nije i on oša u jamerike? eni vej, kaže domeniko svon bratu galileu: 'znaš brate da se po selu priča kako ti govoriš da oni koji radi more ist juvu i lešo meso a oni koji ne radi juvu, lešo meso i šalšu?' 'je brate moj, jerbo oni koji radi nema vrimena za ist šalšu' kaže njemu galileo i domeniko mu zabrani ić u kino koje je on financira.

u čemu je poanta? poanta je u tome da je šalša u dalmaciji kultno jelo, nešta ki janjetina sa kapulicom mladon. nemoš pojist janjetinu ako nema kapulice mlade, mislim moš, ali to je onda ka....da si....kupija skupo auto bez dodatne opreme. e, ta dodatna oprema, u ovom slučaju, kapulica mlada, čini užitak vožnje u ton skupon autu. isto je i sa šalšon. juva i lešo meso ti ga bez šalše dođe na isto, nema onog tača, šta bi se danas reklo, koje čini hedonistički užitak kada je hrana u pitanju.

znači vako, vi mlađe blogerice, važi i za starije, koje tražite nekog, ako se mislite priselit u dalmaciju morate znat kuvat šalšu, jer ni jedna potencijalna nevista neče proč na provjeri njegove matere ako neznate kuvat šalšu, a ako znate skuvat šalšu sva su van vrata otvorena. znači, ako ste već u vezi sa potencijalnon žrtvon doć će dan kada ćete pozvat njegove na ručak, nema veze jel u dalmaciji ili je na privremenom radu u zagrebu, ručak će neminovno doć. budučin nevistama savjetujen da za taj prvi ručak odaberu juvu, lešo meso i šalšu, osim ako niste mislili ić na janjetinu, a i za to se triba u najmanju ruku protegnit do otoćca.

e sad. koje meso odabrati? najbolje je uzet mladu janjetinu, po mogućnosti bračku, pašku ili ličku, ali ako niste u mogućnosti doči do te janjetine onda se kuva juva od mulama. nikako nemojte uzimat goveđi mulam jer je on previše stupav iako daje bolju juvu nego junjeći. juvu kuvate ka i svaku drugu juvu dok meso ne smekša. na red dolazi šalša.

šalšu je najbolje spremit od poma šljivarica koje ćete kupit na pazaru iz bio uzgoja. poma se obari i oguli, nasjecka na male komadiće i u lonac. neko šalšu radi sa kapulon, ka ja na primjer, a neko ne stavlja kapulu, ka moja mater na primjer. ako je sa kupulon onda se kapula malo šufiga da ne bude živa, luk ide u sve verzije i to dosta luka. sve se to stavi u oni lonac di već čekaju pome, u slučaju da nema poma šljivarica iz bio uzgoja morete uzet i one u limenki. lonac se stavi na špaker na tiho, najbolje je na ploču jer na plin ne morete dobro podesit temperaturu i pustite da to lagano krčka. kad je zakrčkalo, a jebate riči, dodate soli, papra i maslinova uja, morete i malo petrisimula, moja mater ga ne stavlja i pustite da i dalje krčka na laganoj vatri najbolje na jedan. obavezno vodit računa da se šalša promiša jer ako zagori jebale ste ježa, dalmatinske matere van zagoreno nanjuše bolje nego pasi fazane. e kad je to jednu uru vrimena krčkalo, a jebate riči, onda provate jel ima dosta soli i papra i koliko je kiselo, ako je previše kiselo dodate malo cukra, mislim cukra triba uvik dodat ali nesmi bit slatko, najbolje je kada su kiselina i slatkoča u sinergiji, a jebate šta me idu ove riči. pustite da to još krčka, evo opet, još jednu po do uru vrimena uz obavezno mišanje i degustaciju. nesmi ostat suvo i bože sčuvaj da je ritko, po potrebi dodate po tri kapi vode. nakon uru ipo do dvi šalša je gotova.

eto sa se morete i udat u dalmaciju. zapamtite samo jedno, ako niste skuvali šalšu kako triba nečete bit u dobro sa svekrvon i uvik će van gledat šta ste skuvale, mislim rade to one i kad sve napravite po peesu, ali ako ste zasrale šalšu onda one više s vama nemaju šta pričat.

05.02.2019. u 13:03 • 28 KomentaraPrint#

subota, 02.02.2019.

ljubimci

zadnjih dana svjedočimo nemilon represijom od strane imalaca kućnih ljubimaca prema nevinim blogerima i blogericama. najprije je ona velika V otvorila blog svom mačku zlaji, da se momak može izrazit jer mu je napunila glavu kako ode na blogu ima dobri mačaka. nije proša ni dan pa je osvanila i anketa o istom šta smatram vrlo neprofesionalnim i nadasve nepotistički o čemu bi i stručni ljudi iz dorha mogli povest računa da se slučajno ne radi o kakvoj korupciji. vaki kaki smo, a to oče reč ka žabe šta su digle nogu za potkovat ih, nije prošlo ni po dana eto ti one elyce sa svojim pason na baterije, pa kao da ni to nije bilo dosata nego se sad pojavija i patak sa krizon identiteta. ka šta san i reka u anketi još nan samo fali neka blogerica sa zecovin, šta ne bi bilo zgoreg jer od nji se da napravit lipi tingul sa bižima pošto se stara teta već odavno nameračila patka.

i sad ja vas pitan je li to humano, nije li to nasilje u blogerskoj obitelji, pače, al ne ovo od velike V nego kako gramatički član, nasilje među vršnjacima? nisu li za nasilje u obitelji i među vršnjacima zadužene službe, jesu, a šta one rade? misle o tome zašto nema cjepiva za gripu! svjedoci smo tužne sudbine vepra špira ali malo njih zna da je i špiro bija kućni ljubimac kojega je njegov gazda pustio da slobodno šeta u svom prirodnom okruženju po marjanu. špiro nikoga nije napao niti je ugrozio nasade, nije se približavao kućama (jerbo zna da je tamo ugrožen od ljudi) i onda su se oni šta šetaju svoje drugo ja našli ugroženi i prestravljeni od susreta sa ton nemani. bidan špiro je platija životon za preserung oko kućni ljubimaca, a dobro ako je završija u loncu, bar neke koristi, a ako nije onda je to bila uzaludna žrtva.

i sa vi recite da je to pošteno. nije, dašta da nije, jedan patak kojem je misto u pečnici se šepiri po blogu dok društvo za zaštitu životinja postavlja pitanje je li upotreba konja za izvlačenje zaraženih stabala sa marjana zlostavljanje životinja i kao takvo krivično djelo, a ka iskorištavanje patka i mačka, onog baterijskog od elyce njanci da ne spominjem, u promiđbene svrhe nije! majkemi kupit ću krokodila, stavit mu brnjicu i vodat ga okolo na onom špagu šta se rasteže pa ako mi se koja đukela približi samo ću skinit brnjicu i otkočit špag neka šeta slobodno, inače krokodili vole male životinje koje puno arlauču.

recite NE nasilju od strane kućnih ljubimaca.

02.02.2019. u 18:54 • 17 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< veljača, 2019 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28      

Ožujak 2019 (8)
Veljača 2019 (8)
Siječanj 2019 (4)
Prosinac 2018 (7)
Studeni 2018 (8)
Listopad 2018 (7)
Rujan 2018 (5)
Kolovoz 2018 (7)
Srpanj 2018 (8)
Lipanj 2018 (12)
Svibanj 2018 (6)
Travanj 2018 (4)
Ožujak 2018 (8)
Veljača 2018 (7)
Siječanj 2018 (5)
Prosinac 2017 (7)
Studeni 2017 (6)
Listopad 2017 (4)
Rujan 2017 (6)
Kolovoz 2017 (7)
Srpanj 2017 (7)
Lipanj 2017 (8)
Svibanj 2017 (4)
Travanj 2017 (2)
Ožujak 2017 (3)
Veljača 2017 (10)
Siječanj 2017 (7)
Prosinac 2016 (5)
Studeni 2016 (6)
Listopad 2016 (8)
Rujan 2016 (7)
Kolovoz 2016 (7)
Srpanj 2016 (10)
Lipanj 2016 (4)
Svibanj 2016 (8)
Travanj 2016 (3)
Ožujak 2016 (8)
Veljača 2016 (8)
Siječanj 2016 (8)

Opis bloga

svekolike konteplacije o smješnoj strani povijesti i inim stvarima