kupus_vulgaris

četvrtak, 29.12.2022.

kalendar

u prošlom kvizu bilo je pitanje 'tko je odredio 01.01. kao početak računanja godine?' među ponuđenim odgovorima točan odgovor je bio gaj julije cezar, ja sam odgovorio karlo veliki. na kviskovu primjedbu o tome da se kalendar, julianski, zove po onome tko ga je uveo odgovorio sam da nebi baš stavio ruku u vatru da je gaj julije cezar 01.01. odredio kao početak godine.

to me je navelo na malo isttaživanje i razmišljanje pa sam otkrio da su rimljani godine računali od osnutka rima, a mi ih pak danas računamo od rođenja isusa krista, međutim nigdje se ne spominje 01.01. kao početak godine!? ali se spominju dva kalendara, julijanski kojeg je ustanovio cezar i gregorijanski kojeg je ustanovio papa grgur XIII.

godine 325. na nicejskom saboru otkrilo se da ima 3 (tri) dana viška u računanju vremenskog perioda pa su jednostavno ta tri dana pobrisali i dalje nastavili računati vrijeme po julianskom kalendaru, sve do XVI stoljeća kada je papa grgur ustanovio da se odjednom stvorilo 10 (deset) dana viška te naredio astronomima da ponovno preračunaji vrime i tako uspostavio rapčunanje vremena po gregorijanskom kalendaru koji se danas koristi u cijelom svijetu. da nebi bilo neke zabune, prijestupna godina je postojala i u julijanskom kalendaru tako da se greška nije odnosila na vrijeme trajanja godine nego na broj dana u mjesecu gdje je veljača (februaris) po julianskom kalendaru imala 30 dana! i tako dolazimo na početak priče o početku godine :)))

po gregorijanskom kalendaru rođenje isusa krista pada na datum 25.12. baš, gle čuda, kada se u starom rimu obilježavala svetkovina posvećena bogu sunca! kako ke taj datum samo tri dana razlike od današnjeg datuma zimskog solsticija predmejavam da je prije dviijade godina zimski solsticij pada baš oko tog datuma. nisam astronom pa ne znam izračunati kad je to točno bilo prije dviijade godina koristeči današnji sustav računanja vremena, ali sam poprilično siguran, i za to bi stavija ruku u vatru da je povezan sa poganskim vjerovanjima o početku novog ciklusa nakon zimskog solsticija.

e sad! onih 13 odbačenih dana upravo čine razliku između katoličkog i pravoslavnog božića koji pada na datum 07.01. gregorikanskog kalendara, jer je pravoslavna vjera zadržala računanje vremena po julijanskom kalendaru nakon velikog raskola u XI stoljeću i nije prešla na gregorijanski kalendar, zašto, zaključite sami :) ali avaj ako se drže računanja po julianskom kalendaru onda ni božić više ne pada na taj datum jer savih 128 godina, računajuči po julijanskom kalendaru, se dodaje jedan dan! ali za tim ionako više nitko ne mari.

i tako dolazimo do famoznog datuma kojeg obilježava cijeli svijet kao prelaz u novi ciklus 01.01. ali avaj! gle čuda proviđenju! taj datum amam taman pada na sred onih odbačenih 13 dana! pogotovo kada se zna da je jedno vrijeme nova godina u srednjem vijeku obilježavana 01.04. odmah prvog dana u mijesecu nakon obilježavanja uskrsa! no, kako bilo da bilo ne znam tko je 01.01. odredio kao početak godine, ali moje mišljeeenjnjeeee jeeee da je to preteča ekumenizma kršćanskih crkava, katoličke i pravoslavne.

29.12.2022. u 08:11 • 25 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 26.12.2022.

led

evo gledan sinoć na vijestima kako je ameriku zahvatila ledena bomba od velijih jezera pa sve do texasa kao posljedica hladne fronte arktičke ciklone, u montani se temperatura spustila čak do - 35 šta je ruku na srce pičkin dim u odnosu na jakutsk di su redovne godišnje temperature za ovo doba godine - 55 ali, to je amerika, poznata po svojim kataklizmičkim filmovima katastrofe, ako nije uragan onda je poplava, ako nije ništa od to dvoje onda je eruptira vulkan u yellowstoneu. evo sad nema poplava i vulkana jer je toliko hladno da se nesmiš ni popišat jer bi piša kockice ka iz ledomata.

glavna obavijest građanima je da ne izlaze iz svojih kuća zbog hladnoće koja je već odnijela devetnaest života, predmejavam beskućnika, i zbog pogibelji od lomova jer su ulice zaleđene. dva dana prije vijest kako su u talinu, glavnom gradu estonije, kojima je u ovo doba godine isto temperatura oko - 15 ulice zaleđene i ne preporučuje se starijim osobama izlazak iz kuća jer in je hitna puna lomova uzrokovanih smrznutim ulicama i da ako trebaju nešto iz dućana pošalju mlađe u nabavku.

jebate! kažen ja šefiki, neve je bila ka vidoviti milan! kako? pita ona. pa jel ona prije deset godina, za vrime kerumovog sniga lipo rekla da ljudi ne izlaze iz kuća i da budu u dobdo sa susidin ako in nešto triba iz dućana? a je. ali šta to ima veze sa ovima? jebate! da šta ima veze!? njima je svake godine ovako i tek su se sad sitili ljudima reč da ne izlaze iz kuća, a nama je prije kerumovog sniga tako bilo jedino još iljadudevestodvadesetidevete! i ti sad pitaš šta to ima veze sa kerumovin snigon?!

evo uzmi npr. danas. jesmo izašli na advent? jesmo. šta smo tamo zatekli? a šta?! očaj i tugu. e, i još in se led počeja topit na klizalištu pa moraju svako malo prekidat da se led oporavi. o organizaciji adventa da niti ne govorin. glavno događanje je na starom placu, a šta si tamo vidila? čemer. eto! nit lunaparka nit adventa i još svira prva truba dragačeva i kakve veze to ima sa blagdanima!? u kerumovo vrime adven se obilježava na rivi, ispri muzeja revolucije, u đardinu, svugdi su bile kućice sa raznovrsnom ponudom i nisi moga nač mista a svirali su zvončići. sad na starom placu, ka glavnim mistom događanja imaš mista toliko da se osijećaš ka beskućnik i svira prva truba dragačeva, na prokurative moš nač mista jer se ljudi kratko zadržavaju pošto je točena piva trideset kuna a kuvano vino dvaesipet, a organizatori se prodaju kao intelektualna krema, jednom riči, jad i čemer, aj dvi.

26.12.2022. u 14:31 • 13 Komentara • Print • #

subota, 24.12.2022.

Sretan vam Božić bologeri :)

24.12.2022. u 21:29 • 14 Komentara • Print • #

petak, 23.12.2022.

baterije

- Imamo li A2 baterije kuci
- nisam siguran. iden vidit. a koliko?
- 3 bi mi tribale ako ima. 2 zapravo!
- nema. samo A3. kupi
- Sta a3
- baterije A3
- Koliko ih triba
- a jebate. rekla si sama da ti trebaju dvi A2. doma su samo one A3
- A to je do interpukcije. A koliko ima a3. Tribaju mi i one za nesto. Nije hitno, samo da znam
- neznan do čega je, ali one A3 ne pašu na misto onih A2
- :) . Pa koliko ih je :)
- više od dvi :))
- dobro, tribaju mi tri :)))))
- moje mišljeeenjnjeeeee jeee da se ti tribaš odlučit koje ti baterije tribaju i koliko, jer rekla si dvi
- :)) . Jesan se nasmijala. Aj
- i tata je sine, i tata je :)))
- :)))

meni je vako svaki dan

23.12.2022. u 14:04 • 16 Komentara • Print • #

utorak, 20.12.2022.

blagdanski

Bilo je jako hladno. Padao je snijeg i polako je padao mrak. Ubrzo je došla večer, posljednja u godini. Po hladnoći i mraku, ulicama je hodala siromašna djevojčica, bosa i bez kape. Naravno, kad je izašla iz kuće imala je papuče, ali kakva je korist od njih bila? Bile su to jako velike papuče, prevelike za nju, jer su pripadale njezinoj majci. Djevojčica ih je izgubila trčeći preko ceste, gdje su je skoro pregazila velika kola koja su vukla konji. Jednu papuču više nije uspjela pronaći, a drugu joj je ukrao jedan dječak i pobjegao s njom, rekavši da će ju jednog dana, kad bude imao vlastitu djecu, koristiti kao kolijevku. I tako je djevojčica hodala bosa, a nožice su joj bile prilično crvene i plave od hladnoće. U staroj pregači nosila je nekoliko paketića šibica, a u ruci je držala veliku kutiju u kojoj je prodavala šibice. Nitko od nje ništa nije kupio cijeli dan i nitko joj nije dao ni lipe.

Drhteći od hladnoće i gladi, provukla se slika bijede, jadna djevojčica! Snježne pahulje padale su na njezinu dugu svijetlu kosu koja joj je u lijepim uvojcima padala preko ramena. U svim su prozorima svijetlila svjetla svijeća i osjećao se prekrasan miris pečene guske jer je bila novogodišnja noć. Da, mislila je na to!

U kutu između dvije kuće, sjela je i privukla male noge ispod sebe. Bilo joj je sve hladnije, ali se nije usudila otići kući, jer nije prodala šibice, a otac bi je sigurno istukao zbog toga. Osim toga, kod kuće je bilo hladno, jer nisu imali ništa osim krova kroz koji je vjetar zviždao, a najveće pukotine bile su pokrpane slamom i krpama.

Ruke su joj bile gotovo smrznute od hladnoće. O, kako bi ih mogla zagrijati jedna mala šibica! Kad bi mogla uzeti samo jednu šibicu iz kutije i na plamenu zagrijati ruke. Izvukla je jednu i zapalila. Kako je prskalo i gorjelo! Stvorio se topao, sjajan plamen, poput male svijeće, a ona je držala ruke nad njim; čudno svjetlo! Djevojčici se doista činilo kao da sjedi pred velikom željeznom peći sa sjajnim mjedenim ukrasima. Kako je divno vatra gorjela! Kako je bilo ugodno! Djevojčica je ispružila i stopala da ih zagrije; no mali plamen se ugasio, peć je nestala, a u ruci su joj ostali samo ostaci izgorjele šibice.

Upalila je još jednu šibicu. Plamen je bio velik, a kad je svjetlost pala na zid postala je prozirna poput tankog vela i kroz nju je mogla vidjeti u sobu. Na stolu je bila raširena snježnobijela tkanina, a na njoj je stajala blistavo posuđe za večeru. Pečena guska slavno se kuhala, punjena jabukama i suhim šljivama. I što je još bolje, guska je iskočila iz posude i potucala se po podu s nožem i vilicom u grudima, točno do djevojčice. Zatim se šibica ugasila i mogla je vidjeti samo debeli, hladni zid.

Zapalila je još jednu šibicu. Činilo joj se kao da sjedi ispod najljepšeg božićnog drvca. Bilo je mnogo veće i puno ljepše od onog koje je prošlog Božića vidjela kroz staklena vrata u domu bogatog trgovca. Tisuće svijeća gorjelo je na zelenim granama, a slike u boji poput onih u tiskarama gledale su prema njoj. Djevojčica je pružila obje ruke prema njima, ali odjednom se plamen ugasio. No, božićna svjetla podizala su se više i sada ih je vidjela kao sjajne zvijezde na nebu, a jedna od zvijezda je padala, formirajući dugačku crtu nalik vatri.

“Netko umire”, pomislila je djevojčica, jer joj je stara baka, jedina osoba koja ju je voljela i koja je umrla, rekla da kada zvijezda pada, jedna duša ide Bogu.

Zapalila je još jednu šibicu. Ponovno se sve osvijetlilo, a u sjaju je stajala njena stara baka, bistra i sjajna, ljubazna i ljupka.

“Bako!” – povika djevojčica. “Bako, povedi me sa sobom! Znam da ćeš nestati kad izgori šibica. Nestat ćeš poput tople peći, prekrasne pečene guske i prekrasnog velikog božićnog drvca!”

I brzo je upalila cijeli snop šibica jer je htjela zadržati baku uz sebe. I šibice su gorjele takvim sjajem da se činilo kao da sve obasjava dnevna svjetlost. Baka nikada nije bila tako velika i lijepa. Uzela je djevojčicu u naručje i obje su u sjaju i radosti letjele iznad zemlje, vrlo, vrlo visoko, a gore nije bilo ni hladnoće, ni gladi, ni straha – bile su s Bogom.

No, u kutu, naslonjena na zid, sjedila je djevojčica crvenih obraza i nasmijanog lica, smrznuta u posljednjoj večeri stare godine. Novogodišnje sunce izlazilo je na malu tužnu figuru. Dijete je tamo sjedilo, ukočeno i hladno, držeći šibice, od kojih je jedan snop gotovo izgorio.

“Htjela se zagrijati”, govorili su ljudi. Nitko nije mogao ni zamisliti kakve je lijepe stvari vidjela i koliko je sretna bila što je otišla sa svojom starom bakom u Novu godinu.

20.12.2022. u 13:17 • 25 Komentara • Print • #

nedjelja, 18.12.2022.

posvećeno svima onima koji traže izlaz

18.12.2022. u 23:58 • 6 Komentara • Print • #

četvrtak, 15.12.2022.

diagnoza

neznan u koju skupinu duševnih bolesti to spada, ali kada je riječ o cilon jednom narodu onda to već poprima zabrinjavajući karakter.

opće je poznato da su dalmatinci krajem devetnaestog stoljeća iseljavali zbog pošasti zvana peronospora, a peronospora je bolest vinove loze, ako niste znali. iseljavali su zato što nije rodilo grožđe od kojega se, baj d'vej, za one koji ne znaju radi vino, a kako je vinogradarstvo onda, ka danas turizam, bila glavna grana privrede u dalmaciji, zbog izostanka uroda grožđa vlastelinci, današnji tajkuni, nisu imali potrebu za zapošljavanjem radne snage pa se svit iz dalmacije iselio najviše u amerike, neki u sjeverni, neki u južnu. oni šta su iselili u sjevernu ostali su mahom radnici osim komizana koji su u san pedru pokrenuli ribolovni biznis. drugi, u južnoj su postali vlastelini o čemu svjedoči i nedavni posjet predsjednika republike čileu, al neki su svršili i u argentini, ne govorim o onima poslin drugog svjetskog rata nego o onima iz devetnaestog stoljeća da me neko nebi krivo razumija.

i sa se vi pitate 'kakve to veze ima sa naslovom posta?' ima, ima, itekako. daklem, na ovogodišnjem svjeskom prvenstvu u qatar-u hrvatska je u polufilalu izgubila od argentine sa tri:nula, dva gola je postigao messi, doduše oni prvi mu ne priznajen, ali ja ionako nisam nogometni stručnjak i, o da je nako toga nacija, koja se nabrijavala danima pala u depresiju, a kako je poznato, depresija je jedna od posttraumatskih diagnoza, pa je tako nacija bila jedan dan u depresiji dok neko nije iskopa da je na korčuli u devetnajestom stoljeću živila obitelj messi. možda i nemaju nikakve poveznice sa ovima u argentini ali dovoljna je i naruha sumnje da je to moguće. a zašto je to bitno za kolektivnu svijest. paaa iz jednostavnog razloga što hrvatsku naciju više od poraza na svijetskom prvenstvu veseli mogućnost da je među pobjedničkim timom, i to onaj koji joj je presudio, naše gore list. ništa hrvataki narod ne veseli više od spoznaje da je netko od njih u stranom svijetu uspio, nema veze šta je to bilo prije više od sto godina kada se ni sami ne sijećamo vlastitih pradjedova, važno je samo to da je naše gore list pa onda i poraz lakše pada, jer eto, nije nam ga prouzročio stranac nego neko od naših, što je i inače slučaj za promatranje. i zato nikad mi nećemo bit svoji na svome doklen god nas fasciniraju oni koji s nama nemaju ama baš nikakve veze, osim eto korjena.

15.12.2022. u 13:56 • 18 Komentara • Print • #

srijeda, 14.12.2022.

upsss

ipsilonka u elementu

14.12.2022. u 16:12 • 15 Komentara • Print • #

petak, 09.12.2022.

eto

09.12.2022. u 19:28 • 7 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 05.12.2022.

domoroci

jel vi imate pojma koliko je teško smislit naslov posta u jenoj riči koja će sažet sve ono šta ste tili reč? dakako da nemate, jer to iziskiva sagledavanje šire slike, puno je jednostavnije stavit naslov 'urjecaj globalizacije na demografske tokove' jel tako? time ste odredili determinantu, jebate riči, a! posta i postali učeniji u očima čitatelja jel tako? je! ali ste isto tako i determinitali, evo je opet, njegov subjektivni stav prema nečemu. jel tako? je. al kad napišeš 'domoroci' onda si probudio znatiželju, a poznato je da samo znatiželja ima otvoren um. pa krenimo na jedno malo mentalno putovanje.

naziv domorodac se upotrebljava za starosjedioce nekog područja ili mjesta, pa tako kad uđen u restoran a konobar/ica mi se obrati sa 'gud afternun, me aj ofer ju samting from aur meni', ja kažen da san domorodac i ona me oma pogleda onin prijekornim pogledom jer zna da joj neću ostavit napojnicu ka jedan talijan ili englez, kojima je to baj d'vjej znak dobrog odgoja, i šta san je zajeba, jer domoroci u takve restorane ne ulaze, kako će i ulazit kad i je sve manje, a i to šta je ostalo uglavnom su penzijoneri. i tako dolazimo do problema koji se zove naseljavanje. e, nije probmem ovoj šta je u restoranu, čak naprotiv, što je više useljenika to će bit i više napojnica, jer kultura urbanog života u svijetu nalaže da se bar jednom do dva puta sedmično počastiš ručkom ili večeron u nekom od gradskih restorana. nažalost, kod nas nije tako jer se restorani zimi zatvaraju pošto nema gostiju, a u goste se ide kod prijatelja na janjetinu, peku, arambašiće, kiseli kupus i sve ostale domorodačke specijalitete.

i sad nastaju proobleemi. zbog loših materijalnih prilika ljudi kreču u potragu za biljim životnim uvijetima kako bi se bar jednom u sedmici osjećali dostojni onoga za što žive. posljedica svega toga je iseljavanje, što našim demografima stvara toliki stres da neznaju oće li doživit penziju jer, možda vlada ukine ured demografske obnove i razvitka. e ali to nije sve! sad se ponavila nova prijetnja. zbog nedostatka radne snage uboze se radnici iz nepala, indije, burme, tajlanda jer su jeftiniji od tradicionalnih bosanaca, ukrajinaca i rumunja koji također sebi ne mogu priuštiti ručak u jednom od naših restorana ali zato revno rade na uređenju napuštenih kuća koje su kupili imučniji strani useljenici iz amerika, engleske, njemačke, belgije... itd. i koji sebi mogu priuštiti minimalno dva tjedna obroka u restoranu gdje će ih ljubazna domorotkinja dočekati sa osmjehom na licu.

no, kako jedna nevolja prati drugu naši demografi sada imaju novi problem, a koji se zove etnička čistoća. jer, šta ako se ti nepalci, indijci i dr. misle stalno nastanit!? tko će nam navijati na stadijonu kad igra reprezentacija? ili još gore da navijaju za njemačku, dobro, ona je ispala, ili nedaj bože za engesku!

paaa, poučeni iskustvom domorodačkih zemalja kao što su npr. amerika, brazil, australija moremo zaključit da će mo za dvadeset godina ostat i bez navijača jer još ni jednog indijanca ili aboriđina nisan vidija među navijačima svjetskih prvenstava, indijci i nepalci navjaju za one koji im više plate šta je i logično jer kao radnu snagu ne uvozi ih samo hrvatska, a dodatna zarada uvijek dobro dođe pa tako za dvadesetak godina možemo očekivat da će među navijačima bed blu bojsa i torcide bit sve više nepalaca i indijaca ako nas u međuvremenu sud u strazburu ne optuži zbog etničke čistoće navijača.

05.12.2022. u 13:35 • 16 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	prosinac, 2022					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31