neznan u koju skupinu duševnih bolesti to spada, ali kada je riječ o cilon jednom narodu onda to već poprima zabrinjavajući karakter.
opće je poznato da su dalmatinci krajem devetnaestog stoljeća iseljavali zbog pošasti zvana peronospora, a peronospora je bolest vinove loze, ako niste znali. iseljavali su zato što nije rodilo grožđe od kojega se, baj d'vej, za one koji ne znaju radi vino, a kako je vinogradarstvo onda, ka danas turizam, bila glavna grana privrede u dalmaciji, zbog izostanka uroda grožđa vlastelinci, današnji tajkuni, nisu imali potrebu za zapošljavanjem radne snage pa se svit iz dalmacije iselio najviše u amerike, neki u sjeverni, neki u južnu. oni šta su iselili u sjevernu ostali su mahom radnici osim komizana koji su u san pedru pokrenuli ribolovni biznis. drugi, u južnoj su postali vlastelini o čemu svjedoči i nedavni posjet predsjednika republike čileu, al neki su svršili i u argentini, ne govorim o onima poslin drugog svjetskog rata nego o onima iz devetnaestog stoljeća da me neko nebi krivo razumija.
i sa se vi pitate 'kakve to veze ima sa naslovom posta?' ima, ima, itekako. daklem, na ovogodišnjem svjeskom prvenstvu u qatar-u hrvatska je u polufilalu izgubila od argentine sa tri:nula, dva gola je postigao messi, doduše oni prvi mu ne priznajen, ali ja ionako nisam nogometni stručnjak i, o da je nako toga nacija, koja se nabrijavala danima pala u depresiju, a kako je poznato, depresija je jedna od posttraumatskih diagnoza, pa je tako nacija bila jedan dan u depresiji dok neko nije iskopa da je na korčuli u devetnajestom stoljeću živila obitelj messi. možda i nemaju nikakve poveznice sa ovima u argentini ali dovoljna je i naruha sumnje da je to moguće. a zašto je to bitno za kolektivnu svijest. paaa iz jednostavnog razloga što hrvatsku naciju više od poraza na svijetskom prvenstvu veseli mogućnost da je među pobjedničkim timom, i to onaj koji joj je presudio, naše gore list. ništa hrvataki narod ne veseli više od spoznaje da je netko od njih u stranom svijetu uspio, nema veze šta je to bilo prije više od sto godina kada se ni sami ne sijećamo vlastitih pradjedova, važno je samo to da je naše gore list pa onda i poraz lakše pada, jer eto, nije nam ga prouzročio stranac nego neko od naših, što je i inače slučaj za promatranje. i zato nikad mi nećemo bit svoji na svome doklen god nas fasciniraju oni koji s nama nemaju ama baš nikakve veze, osim eto korjena.
Post je objavljen 15.12.2022. u 13:56 sati.