kupus_vulgaris

četvrtak, 15.12.2022.

diagnoza

neznan u koju skupinu duševnih bolesti to spada, ali kada je riječ o cilon jednom narodu onda to već poprima zabrinjavajući karakter.

opće je poznato da su dalmatinci krajem devetnaestog stoljeća iseljavali zbog pošasti zvana peronospora, a peronospora je bolest vinove loze, ako niste znali. iseljavali su zato što nije rodilo grožđe od kojega se, baj d'vej, za one koji ne znaju radi vino, a kako je vinogradarstvo onda, ka danas turizam, bila glavna grana privrede u dalmaciji, zbog izostanka uroda grožđa vlastelinci, današnji tajkuni, nisu imali potrebu za zapošljavanjem radne snage pa se svit iz dalmacije iselio najviše u amerike, neki u sjeverni, neki u južnu. oni šta su iselili u sjevernu ostali su mahom radnici osim komizana koji su u san pedru pokrenuli ribolovni biznis. drugi, u južnoj su postali vlastelini o čemu svjedoči i nedavni posjet predsjednika republike čileu, al neki su svršili i u argentini, ne govorim o onima poslin drugog svjetskog rata nego o onima iz devetnaestog stoljeća da me neko nebi krivo razumija.

i sa se vi pitate 'kakve to veze ima sa naslovom posta?' ima, ima, itekako. daklem, na ovogodišnjem svjeskom prvenstvu u qatar-u hrvatska je u polufilalu izgubila od argentine sa tri:nula, dva gola je postigao messi, doduše oni prvi mu ne priznajen, ali ja ionako nisam nogometni stručnjak i, o da je nako toga nacija, koja se nabrijavala danima pala u depresiju, a kako je poznato, depresija je jedna od posttraumatskih diagnoza, pa je tako nacija bila jedan dan u depresiji dok neko nije iskopa da je na korčuli u devetnajestom stoljeću živila obitelj messi. možda i nemaju nikakve poveznice sa ovima u argentini ali dovoljna je i naruha sumnje da je to moguće. a zašto je to bitno za kolektivnu svijest. paaa iz jednostavnog razloga što hrvatsku naciju više od poraza na svijetskom prvenstvu veseli mogućnost da je među pobjedničkim timom, i to onaj koji joj je presudio, naše gore list. ništa hrvataki narod ne veseli više od spoznaje da je netko od njih u stranom svijetu uspio, nema veze šta je to bilo prije više od sto godina kada se ni sami ne sijećamo vlastitih pradjedova, važno je samo to da je naše gore list pa onda i poraz lakše pada, jer eto, nije nam ga prouzročio stranac nego neko od naših, što je i inače slučaj za promatranje. i zato nikad mi nećemo bit svoji na svome doklen god nas fasciniraju oni koji s nama nemaju ama baš nikakve veze, osim eto korjena.

15.12.2022. u 13:56 • 18 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< prosinac, 2022 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Veljača 2024 (2)
Siječanj 2024 (4)
Prosinac 2023 (4)
Studeni 2023 (2)
Listopad 2023 (3)
Rujan 2023 (3)
Kolovoz 2023 (3)
Srpanj 2023 (6)
Lipanj 2023 (12)
Svibanj 2023 (13)
Travanj 2023 (10)
Ožujak 2023 (8)
Veljača 2023 (8)
Siječanj 2023 (7)
Prosinac 2022 (10)
Studeni 2022 (12)
Listopad 2022 (9)
Rujan 2022 (11)
Kolovoz 2022 (10)
Srpanj 2022 (11)
Lipanj 2022 (3)
Svibanj 2022 (4)
Travanj 2022 (2)
Ožujak 2022 (4)
Veljača 2022 (2)
Siječanj 2022 (5)
Prosinac 2021 (5)
Studeni 2021 (7)
Listopad 2021 (10)
Rujan 2021 (7)
Kolovoz 2021 (6)
Srpanj 2021 (10)
Lipanj 2021 (8)
Svibanj 2021 (11)
Travanj 2021 (7)
Ožujak 2021 (6)
Veljača 2021 (9)
Siječanj 2021 (15)
Prosinac 2020 (9)
Studeni 2020 (7)
Listopad 2020 (13)
Rujan 2020 (4)
Kolovoz 2020 (9)
Srpanj 2020 (5)
Lipanj 2020 (6)
Svibanj 2020 (11)
Travanj 2020 (7)
Ožujak 2020 (5)

Opis bloga

svekolike konteplacije o smješnoj strani povijesti i inim stvarima