neću ulazit u genezu emancipacije, to je ionako već prožvakana tema, već o posljedicama, ili bolje rečeno što je donila ženama.
dakle, evidentno je da su žene sa emancipacijom dobile puno, to je neosporno isto kao što je neosporno da se zbog emancipacije ruši sustav patrijarhata u zapadnoj civilizaciji. no, da li sve posljedice uvijek nose i benefite? uzmimo npr. samo dvije relacije sa kojima se suočavaju žene, zapošljavanje i roditeljstvo.
prilikom zapošljavanja još uvijek se vodi računa o muško ženskim zanimanjima pa je teško za vidit jednu ženu tesara, armirača, vodoinstalatera, rudara i slično. što se tiče muških zanimanja pretežno su se afirmirale tamo gdje se propagira jednakost spolova (ne znam kako se to sad kaže po novom) kao što su napr. državne službe; vojska, policija, i sl. ali i tu postoje neke društveno uvriježene norme pa se ženama daju lakši zadaci, da se ne bi krivo razumili, ne manje zahtjevni ali lakši kada je u pitanju fizička snaga, osim ako je se ne žele riješiti a ona glupa pa to ne kuži već se inati i dokazuje.
muškarci ka muškarci, uvik in je bilo bitnije di će umočit nego li posljedice, što opet ne začuđuje jer im je patrijarhat davao krila. no, vremena su se prominila, žene su postale jake, društvo se za njih pobrinulo da ih kao 'slabiji spol' zaštiti i donilo zakone po kojima onaj koji brine o djeci ima pravo na alimentaciju. kako mi još i dalje imamo patrijahalni mentalitet tako se dica u pravilu dodjeljuju majkama na što ove i računaju osnažene tekovinama emancipacije, i vjerom u pravnu državu, ali ne računaju na to da će muškarci tražit načine kako i zajebat. a princip je vrlo jednostavan, on je konstantno nezaposlen i nema sredstava na koja bi mu sjela država ili se npr. odseli u crnu goru ili albaniju, države koje nisu u sklopu europske unije pa in država za razliku od eu-a ne može sist na račun, a u ciloj toj priči najviše ispaštaju dica. ima i suprotnih slučajeva u kojima su skrbništvo dobili očevi a žene nisu plačale alimentaciju no onjima se ne govori jer su u manjini isto kao što se ne govori ni o onima koje su to iskoristile.
kako smo mi siromašna zemlja tako ne postoji socijalna politika za zaštitu samohranih majki, kao ni očeva na kraju krajeva, iako su usta puna demografske obnove. kako sada stvari stoje teško će se išta obnovit, a vrlo je vjerojatno da će i ono što je sad doživit propast, jer ma koliko god usta bila puna emancipacije, prava i jednakosti, pravne i socijalne države, ipak je u današnjem industrijaliziranom svijetu novac taj koji pokreče promjene. jedni ga se grčevito žele domoći dok ga drugi grčevito žele zadržati.
Post je objavljen 11.02.2019. u 13:24 sati.