Indijanka vegetarijanka
22.02.2017., srijeda
Stigli su i šafrani!
 Prvi šafrani Oznake: šafran, Proljece, šuma |
18.12.2016., nedjelja
Okovana šuma
|
Okovana ljepotom. Kao da Priroda sprema božićne kolačiće pa joj se posvuda prosulo kokosovog brašna ili štaub šećera :)        |
30.09.2016., petak
Jeste li vidjeli dva turčina mlada? :)
10.06.2015., srijeda
Mliječi
Evo, jučer sam nakon određene pauze otišla do šume i uspjela naći prve gljive ovog proljeća. Radilo se o mliječima, kako ih mi ovdje zovemo te samo o jednoj lisičarki. Mliječi nisu popularne gljive, pretpostavljam zbog gorkog okusa i jer su pomalo tvrde koliko god ih pripremali. Međutim, meni to sve baš odgovara. Neki ljudi ih prokuhaju u mlijeku kako bi omekšale i izgubile gorčinu, međutim to mi ne pada na pamet jer mlijeko mi ne odgovara, a i da odgovara, bespotrebno se baca nešto što se može konzumirati (jer kad se gljiva prokuha, mlijeko se baca). Tako da ja mliječe uglavnom lagano prokuham u vodi, a onda dinstam kao i sve ostale gljive. Također su jako fine na vrućoj ploči ili gril tavi, okrenute s klobukom prema dolje i lagano posoljene, dakle spravljene kao pečurke (također puste fini sok u klobuk). Radujem se gljivama, ali ove godine komarci su zbilja za… poludjeti. Mislim da su mi popili 2 litre krvi dok sam uspjela pronaći ove gljive.  Oznake: mliječi, gljive, šuma, proljeće |
23.04.2015., četvrtak
Srcelist
Ova biljčica čest je stanovnik šuma po kojima šećem. Međutim, ne mogu pronaći koja je to biljka, kako se zove i koristi li se za što. Onako po intuiciji i ostacima predaka sakupljača u mojoj krvi rekla bih da nije ljekovita ni jestiva, no nikad se ne zna. Uglavnom, ima je jako mnogo, a zelena ostaje do kasno u jesen pa čak i zimu i pod snijegom, s tim da boja listova nije ovako sočno zelena kao sada, u proljeće, već tamnija, a nekad i smećkasta, crvenkasta, žukasta, ovisno kako gdje. Listovi očito imaju oblik srca, a mogu biti sasvim sitni ili puno krupniji. Sada je biljka buknula (ipak, proljeće je!) i naraste do dvadesetak centimetara u vis te ima plodove koji su smeđe žukasti i podjsećaju na zvjezdice (recimo, kao anis, ali sitnije i ipak drugačije građe). Miris neutralan. Veoma lijepa biljka koja nekako ima romantičan utjecaj na mene, a budući da baš ništa ne znam o njoj, osim što sam spoznala dodirom i očima te nosom, zovem je samo - srcelist.  Oznake: srce, list, biljka, šuma |
17.04.2015., petak
Šumski maneken
10.03.2015., utorak
Stavi pravu stvar na pravo mjesto
|
Život je frustracija gomila informacija muči me globalizacija privatizacija monetizacija kapitalizacija a tu je i manipulacija kapitulacija loša integracija. Sve je o'šlo k vragu. I dalje. I gore. A onda one… Pet srna protrči mi pred nosom malo stanu, glede, pa opet u trk. Skok, skok, skok. Jedno bijelo dupe drugo bijelo dupe treće bijelo dupe četvrto bijelo dupe peto bijelo dupe nestade u gustišu a učas nestade i šuštanja suhog lišća. Al nestade i one frustracije. I baš me boli dupe za sve. Vau! Oznake: frustracija, srne, priroda, šuma |
04.12.2014., četvrtak
Zima je, šuma je
|
Mrak se spušta, magla tiho šapuće, a šuti drveće mokro je lišće, ne šušti želatinozna masa pod nogama. Kaplje s grana klize,klize sve bliže i bliže, vuče ih gravitacija, na drvetu mutacija vlažna gljiva i mahovina. Tiho je, mračno pogled zamagljen dah kratak. Ima li me ili nisam ovdje? Tko je to? Okrećem se. Nikog nema. Samo misli nemirne, moje zajahale konje pa njište njište. Oznake: šuma, mrak, magla, pjesma |
29.10.2014., srijeda
Vila na trampolinu
|
Hodah šumom hihot čuh vesel prhak kao kolačić. U duplju panja starog mrežu ispleo pauk. Mrežu gustu mrežu bijelu ukrasio je kapljicama rose. A od mreže vila sitna napravila trampolin. Vila mala skače skače pa i tako vazda viče. Jedva vidim je kao grančica je kao travka sitna mahovina. Gore – dolje dolje – gore hop, hop, udri skoči zaskikoći. Joj veselja, ljudi moji da sam i ja barem vila duge kose glasa lijepa pa da mogu sa njom sada mrežu trampolin isprobati. Zasmijem se i ja s njom, ali ču me, joj! Nesta u tren oka, samo tiha jeka osta, njenog smijeha i mog čuda. Oznake: vila, šuma, trampolin, pjesma |
22.10.2014., srijeda
Šumski koralji
20.10.2014., ponedjeljak
Sumrak u šumi
|
Sumrak je u šumi mračniji. Noć je u šumi tamnija. A što kad je sumrak, a k tome se i sprema oluja? Tada je u šumi sve još mračnije i tamnije. Vjetar šišti kroz grane, jesensko lišće opada i pomiluje me po kosi dok se u kovitlacima spušta na tlo. No toliko je mračno da to može biti i dodir nekoga drugoga, a ne listova, ja to ne bih znala. Tu i tamo koje drvo zaškripi. Pas mi se stišće uz nogu. Dobro je da su nam ovi putevi poznati i da znamo izlaz. Promatra li nas tko iz daljine? Kažu, ima vukova. Kažu, ima medvjeda. Što ako nas tu sada nešto rastrga? Nemaj straha, nemaj. Više je vukova i medvjeda na ulicama grada. Ionako ti svako malo tamo rastrgaju dušu. Što može biti gore od toga? Telefon. Ah, da, čudo civilizacije. 'Di si ti???!!' Panika s druge strane… htjedoh reći žice, ali bolje je onda reći – mobilne mreže. Hebiga, desilo se, kasnim, previše je ovo opijajuće i divlje. Odlazim, odlazim dok se šuma savija pod naletima jakog vjetra, a crnilo se poput razlivene tekućine širi nad niskim nebom ponad nas. |
29.07.2014., utorak
Je li šuma oli livada?
|
Nisam neko vrijeme bila u šumi, treba to otići sve provjeriti (je li svako drvo na svome mjestu;)). Jučer tako odoh s psima u dugačku šumsku šetnju. Gljiva kao u nekoj gljivarskoj priči. Doista mnogo i doista raznovrsno. Neke sam i ubrala, najviše grabovog vrganja ili kako se još naziva – djed. Nažalost, mnogo ih je crvljivih. Budući je zadnjih dana i dosta puhalo, mnogo je drveća srušeno, prevrnuto. A budući je bilo dosta kiše, šumsko je tlo poprilično obraslo. Je li to šuma ili livada, dakle? Uz šumu nađem i koprive. Odlična berba, moglo bi se reći. Dakako, prate me oblaci, a i pokoja kap kiše zakuca mi po tjemenu. Netko mi je rekao da ponesem kišobran, ali kud i to strpati kad su mi samo dvije ruke na raspolaganju? Udahnimo duboko, zagrlimo drvo, pomolimo se i neka svemir čuje tu molitvu, vratimo se iz šume u civilizaciju nadajući se da nas neće proždrijeti njezina tekovina i njezini ljudi. |
20.02.2014., četvrtak
Čeke
Čeke su mjesta, obično drvena, koja je napravio čovjek kako bi na njima čekao divlje životinje i ubio ih iz puške. U blizini čeka obično su i hranilišta za životinje, kako bi ih se primamilo. Čeke su kako im i ime kaže vrsta sačekuša.. Nimalo im je plemenita uloga.         Oznake: čeke, lov, lovci, šuma, Životinje |
12.12.2013., četvrtak
Susret u šumi
|
Rana jesen šarena listopadna vrckava k'o slikarica. Moji psi, tvoj pas što trči vukuć dugačku špagu iza sebe stvoriste se niotkud, kažeš: Drago mi je, ja sam Robi! I pružiš ruku toplu kao riječ hvala. Robi, Robi, Robi… Kao Robert? Kao robot? Kao rob? Robocap Robertson Roberts Ili Robi kao hobi Moby lobi štapići Bobi pustinja Gobi? Sorry, Robi, ja sam samo vrckava slikarica riječima. I ode Robi rekuć: Ugodan dan! Opet topla riječ topla kao rana jesen, kao sjećanje. |
16.10.2013., srijeda
Ostaci
27.09.2013., petak
Sunčanica
11.09.2013., srijeda
U šumi
|
Bilo je kiše, bilo je sunca, moralo bi biti i gljiva. U šumi je uvijek lijepo, uvijek je odlazak ondje jedinstven i neponovljiv događaj. I gle, doista. Pronašla sam tri vrganja. Jedan ogroman i dva malena, kao pratnja ovom velikom. Na nesreću, većina ih je bila crvljiva. Našla sam i gljivu parazita koja raste na starom drveću, žuti kruh. Božac u svojoj enciklopediji kaže da nije nekakva poslastica, ali može se jesti dok je sasvim mlada, dok po internetu ljudi pišu da je prava poslastica. I tako je odlučih probati po prvi puta. Inače, gljiva u šumi izgleda spektakularno, izrazito narančaste boje na starom stablu, kao da pripada nekom drugom svijetu. Okus – doista Božac ima pravo. Ali može se jesti. A i još sam živa, znači doista nije otrovna. Vrganji:  Žuti kruh:  Neka ljepotica:  Kesten polako pada:  Oznake: gljive, šuma, žuti kruh, vrganji |
13.06.2013., četvrtak
Capice
|
Gljive capice oduvijek me fasciniraju, jednostavno su mi predivne, kao šumski koralji. Prije nekog vremena već sam mislila probati ih, ali onda sam se zaustavila jer – varljiva je to vrsta. Ima ih mnogo, a zapravo je teško odrediti koja je dobra za jelo, a koja je otrovna. Onda ih ipak radije samo promatram iz bliza i daleka i divim im se i dalje. Postoje tako capice pod imenom žuta capica (žuta griva, prsteci), kovrčasta kokica, zlatna capica, crvena capica (crvena griva), otrovna capica (trobojna griva), blijeda capica (blijeda griva), grebenasta griva... Neke od ovih vrsta su otrovne, a neke problematične, odnosno smiju se jesti samo mlade, a ako su starije izazivaju ozbiljne probavne probleme. Bolje ih uopće ne dirati.   |
12.06.2013., srijeda
Stršak
|
Naišla sam na zanimljivu gljivu ili, bolje rečeno, moj je nos naišao na zanimljivu gljivu koju još nisam prije našla. Dakle, smrad je dosta neugodan, ali ne neizdržljiv, a širi je upravo ova gljiva (prvo sam pomislila da negdje nekakva životinjica leži mrtva u šumi). Gljiva se zove stršak, a još je zovu i vražje jajce, kuga i smrdljivi mavrah. Eh, tek sad znam otkud ona narodna: 'Smrdiš k'o kuga!' Nije jestiva zbog neugodnog zadaha, ali ima podataka da je neki ljudi jedu dok je još 'u jajima'. Međutim, jaja su na dodir kao presvučena nekakvom hladetinastom masom. Sve u svemu, zanimljiva gljiva, a naišla sam na skupinu od kojih desetak komada.   'Jajašca' iz kojih se razvije gljiva:  Na kraju života:  |
22.05.2013., srijeda
Prvi vrganji ovog proljeća
|
Eto, jučer sam sasvim slučajno nabasala na njih u šumi. Našli su mi se na putu. Prvo jedan manji, a onda još jedan veći. Baš sam mislila kako nema nikakvih gljiva osim nekih par polusasušenih, a kad ono – sreća mala pa sreća velika, sve zajedno jedna velika sreća za mene jučer, it made my day. :-) Nažalost, jedan i to ovaj manji bio je skroz crvljiv i neupotrebljiv, a ovaj veći je bio OK i toliko fin, za prste polizati!    I još neka gljiva, ne znam joj ime:  |
04.04.2013., četvrtak
Tri drveta
Stoje tamo daleko u dubokoj šumi, na sigurnoj udaljenosti od ljudi. Od sjekire, bučne pile. Veže ih isto korijenje. Isto sjeme. Istu vodu piju. Istoj se kiši vesele. Istom suncu mašu. Istim pticama su dom. Tri drveta. Kora im gruba, izborana, poput kože starice u mojoj ulici. Mahovina ih obrasla, suknjicu im sašila, zelenu, prozračnu, po posljednjoj prirodnoj modi. Snažna su ta tri drveta. Tu već desetljećima. Složno rastu prema svom cilju. Prema suncu cilju. Pružaju ruke grane, prosipaju lišće bujne kose. Svakog proljeća opijeno se raduju životu, svake zime upadaju u trans sličan smrti. Proljeće, zima, proljeće, zima, proljeće, zima… Izmjenjuju se, šuljaju, prolaze kao lisice pod njihovim krošnjama, kao divlje svinje što kopaju po njihovom korijenju, kao vuci što zavijaju gledajući u Mjesec kroz njihove krošnje. Tri drveta, tri stupa ponosna, puna životnih sokova, puna sjemenja, rastu i vesele se svakom novom danu.   Oznake: drveće, šuma, život, prolaznost, stabilnost |
04.12.2012., utorak
Slika za pamćenje
|
Jučer predivan dan, hladan, ali sunčan, trebalo ga je iskoristiti za šetnju. Otišla sam u šumu s psima. U šumi ima nešto snijega, a najviše blata. Ptice predivno pjevaju,kao da je proljeće. I ono što me posebno iznenadilo i razveselilo – došla sam na manje od deset metara do dvije srne. Ležale su i nešto žvakale i gledale u mene. Predivno! Neprocjenjivo! Mislim da ne bi pobjegle da ih moj pas nije nanjušio (žao mi je što ga nisam stigla zavezati prije), ali nije im mogao ni soli na rep staviti, koliko su brze. Samo su se vidjeli bijeli repići kako odmiču. Kasnije, malo dalje, potok kroz šumu kojeg je napravila nedavna kiša. Vijuga lijevo – desno, baš poput zmije, i više od toga. Doista je lijepo ovako napuniti baterije! Oznake: priroda, srne, šuma, Psi |
