Ova biljčica čest je stanovnik šuma po kojima šećem. Međutim, ne mogu pronaći koja je to biljka, kako se zove i koristi li se za što. Onako po intuiciji i ostacima predaka sakupljača u mojoj krvi rekla bih da nije ljekovita ni jestiva, no nikad se ne zna. Uglavnom, ima je jako mnogo, a zelena ostaje do kasno u jesen pa čak i zimu i pod snijegom, s tim da boja listova nije ovako sočno zelena kao sada, u proljeće, već tamnija, a nekad i smećkasta, crvenkasta, žukasta, ovisno kako gdje. Listovi očito imaju oblik srca, a mogu biti sasvim sitni ili puno krupniji. Sada je biljka buknula (ipak, proljeće je!) i naraste do dvadesetak centimetara u vis te ima plodove koji su smeđe žukasti i podjsećaju na zvjezdice (recimo, kao anis, ali sitnije i ipak drugačije građe). Miris neutralan. Veoma lijepa biljka koja nekako ima romantičan utjecaj na mene, a budući da baš ništa ne znam o njoj, osim što sam spoznala dodirom i očima te nosom, zovem je samo - srcelist.
Post je objavljen 23.04.2015. u 14:36 sati.