Indijanka vegetarijanka
28.03.2017., utorak
Idemo u prirodu!
|
Omirišimo zrak, cvijeće i voćke omamljuju. Zasvirajmo na cvijet maslačka, uberimo ljubičicu za salatu, koprivu pripremimo umjesto špinata, ljepljivu broćiku na varivo, sarmice od štavelja, popečke od plućnjaka, umak od maslačka... Živimo u divnoj zemlji, s tako mnogo prirodnih ljepota. Podružimo se s ježom, poslušajmo što fazan kaže, promotrimo lisicu koja se šulja. Nije potrebno ići u daleke zemlje kako bi se putovalo. Tako je mnogo neotkrivenih putova upravo ovdje, u tvojoj blizini, putova koje treba otkriti. Svaki tjedan kreni nekim drugim puteljkom i pogledaj kamo će te odvesti. Ljepota je tu, ne treba daleko tražiti, samo joj dajmo šansu. Oznake: priroda, proljeće, ljepota |
13.02.2017., ponedjeljak
Gradska setnja
|
Gradska setnja je ok setnja, posebice ako nisi dugo isao van. Ali ipak je neusporedivo losija nego setnja prirodom. Po gradu je mnogo ljudi i drugih pasa te macaka. Moras voditi svoga psa na lajni, a bogami i svoje misli. Velike su sanse da ces sresti nekog tko voli cavrljati. Psi su manje vise maleni. Takve iz sale nazivam stakorima. Zivcani, histericni, puno laju i zalijecu se. Nerijetko ih vlasnici ne drze na lajni, a ako im vaš veći pas uzvrati lavez, s visoka ce vam reci da takvi psi trebaju brnjicu te se ponasati uvrijedjeno. Tu su i psi bez vlasnika. Prave lutalice ili oni koji imaju dom, ali ih pustaju da se sami secu. Oni su puni samopouzdanja i prilaze bez zadrske. A i ove danasnje macke... vise su kul nego prije. Ne bjeze pred psima i vrlo rado im podrapaju nos. Sve je vise macaka cuvarica dvorista, ali i kvartova. Da. Vremena se mijenjaju. Gradska setnja cesto je i stresna setnja. U prirodi pak vreba trnje. I razne divlje zivotinje glasno disu iza drveca. Znate da vas vide. Nekad vidite i vi njih. Ili ih osjetite. No to nije stres. I nema lajni. Setnje u prirodi su pitomo divlje. |
05.02.2017., nedjelja
Krpe
Ostale su samo krpe snijega od sve te tezine hladnoce i zime. Snijeg se povlaci poput ranjenog lava i za sobom ostavlja povaljanu travu i slomljene grane... I tu i tamo na kojoj krpi zanimljivi otisak zivotinje. I hrani gladni sumski potok...    Pogledajte i moj video na YouTubeu: Potok u sumi Oznake: Snije, priroda, suma, otisci, zivotinje |
06.10.2016., četvrtak
Nakon kukuruza
01.10.2016., subota
Kroz travu
12.09.2016., ponedjeljak
Nježan cvijet nije nježan zauvijek...
 Oznake: čičak, cvijet, priroda, fotografija |
25.05.2016., srijeda
Trči, zeko, trči!
Topao, a vjetrovit dan. U prirodi. Lijepo je. Trešnje. Njive. Divlje jagode. Šume. Gore. Livade. Moja najbolja prijateljica i ja. Šećemo. Udišemo. Lijepo nam je. Odjednom mi nešto skoči u krajičku oka. Okrenem se. Zeko. Trči preko njive. Trči, zeko, trči! Moja prijateljica (koja je zapravo pas) za njim! Haha, može mu staviti soli na rep. Završili u žbunju. Prijateljica se vratila s trnjem u krznenoj bundi. Zeko nestao. Šteta samo što mi je fotoaparat spor na okidaču, inače bi fotografija bila bolja.  Oznake: zeko, zec, priroda, pas, fotografija |
17.04.2015., petak
Šumski maneken
10.03.2015., utorak
Stavi pravu stvar na pravo mjesto
|
Život je frustracija gomila informacija muči me globalizacija privatizacija monetizacija kapitalizacija a tu je i manipulacija kapitulacija loša integracija. Sve je o'šlo k vragu. I dalje. I gore. A onda one… Pet srna protrči mi pred nosom malo stanu, glede, pa opet u trk. Skok, skok, skok. Jedno bijelo dupe drugo bijelo dupe treće bijelo dupe četvrto bijelo dupe peto bijelo dupe nestade u gustišu a učas nestade i šuštanja suhog lišća. Al nestade i one frustracije. I baš me boli dupe za sve. Vau! Oznake: frustracija, srne, priroda, šuma |
03.06.2014., utorak
U prirodi
 Oznake: priroda |
05.05.2014., ponedjeljak
Nedjeljni susreti
      Oznake: priroda |
28.03.2014., petak
Po namirnice – u prirodu
|
Srećom, proljeće je tu. Sve buja i raste, a umjesto po svježe povrće na tržnicu ili trgovinu treba otići u prirodu. Tako je mnogo samoniklog jestivog bilja oko nas u ovom trenutku, da je to jednostavno fantastično! Da nabrojim samo neke – kopriva, štavelj, maslačak, preslica, dobričica, jaglac, plućnjak, vlasac… a tko živi uz more, svakako treba dodati i šparoge. Ovom treba dodati i da se može jesti mlado lišće nekih vrsta drveća, i to na salatu, primjerice, lipe ili bukve. Dakle, u ovo doba godine doista se nema potrebe žaliti na manjak vitamina, novca za hranu ili nedostatak tjelovježbe jer sve što nam treba za prehranu može se naći u prirodi. Dobar tek! DODATAK: što se tiče inspekcija i dozvola, sve to stoji. Ako me presretnu negdje, spremna sam platiti kaznu. Međutim sve ove biljke koje sam navela ovdje se još uvijek tretiraju kao korov. Oznake: proljeće, samoniklo bilje, priroda, prehrana |
28.02.2014., petak
Eko vege erotska priča ;)
|
MARA I LOVOČUVAR MIRKO -Maro, Maro, 'al si ti lijepa, nikad ne bi rek'o kad te vidim onak' obučenu! Iz maštanja me prenuo nečiji glas i nije mi bilo nimalo drago zbog toga jer sam se upravo mazala sa zgodnim, nabildanim raznosačem pizze. Bio je to lovočuvar Mirko koji me, eto, ugledao kako se zadovoljavam ispod jednog drveta. Bila sam naga, što se ono veli, kao od majke rođena. Dok sam šetala šumom došlo mi je nekako milo pa sam se skinula i sjela na mahovinu koja se raširila po dva drveta spojena pri tlu. Mahovina je tako mekana i jednostavno dražesno su mi se raširili guzovi kada sam sjela na nju. K tome me i draškala po mici da sam odmah sklopila oči i razmišljala o svom raznosaču pizze, Danku, koji je česti gost mojih maštarija. Ja naručim pizzu, on je donese, kaže da se žuri i da mu je auto dolje upaljen. Naginjem se po novce da mu platim, a na sebi imam samo široki čipkasti mantil ispod kojeg se vide tange i grudnjak. Uz put, kad mu dajem novce, uhvatim ga za veliku kvrgu između nogu i pitam: -A je l' ti ovo dolje upaljeno? Danko se, naravno baca na posao i luđački me zadovolji (a bome i sebe) na kuhinjskom stolu. I tako je, dakle lovočuvar Mirko prekinuo Danka i mene u pola posla, Danko je brže bolje obukao hlače i krenuo dalje s raznošenjem pizza, a ja sam vrisnula, skočila s meke mahovine i sakrila se iza drveta te počela navlačiti odjeću. Mirko me milo gledao, skinuo svoju zelenu kapu, sfrkao je s obje ruke i položio na prsa na kojima su svjetlucala zlaćana gumbad te zavapio: -Nemoj, Maro, nemoj se oblačiti, tako si lijepa. Daj da ti pipnem bradavice, tako upaštrljene!' Budući sam već bila narajcana jer me Danko u mislima dobro zapalio, lagano sam spustila odjeću na suho lišće i primakla se Mirku. On me uštipnuo za desnu pa za lijevu bradavicu nakon čega su se obje još više ukrutile, a Mirko je oduševljeno, velikih očiju i još većih zjenica, ciknuo: -A jesu tvrde k'o grančice pasjega trna! Ajme, Maro, nećeš valjda kući takva? Daj da se izljubimo pa svako svojim šorom!' Mene nije trebalo puno nagovarati. Odmah sam se prepustila Mirkovim pohotnim rukama. Gnječio mi je grudi, ljubio vrat, mrsio crnu dugu kosu, a uz put skidao i svoje zeleno odijelo, prvo sako pa remen pa hlače i gaće. Dok je sve to napravio, dikan mu je već bio tvrd kao bukova grana. Tada je progugutao: -'Ajde legni tu dolje, evo stavit ću svoje odijelo!' - Ne treba nam odijelo, najbolje je valjati se po suhom lišću! - jedva sam uspjela promucati, ali i dodati: - Ali ovo ti treba! - i iz svoje torbičice izvukla kondom. Mirko me gledao u nevjerici i progunđao: - Pa zar baš moram? - -Moraš, moraš, mili moj, 'ajde, požuri se! Ali Mirko je nekako dugo prtljao s tim kondomom, kao da ga nikad nije koristio pa sam mu pritekla u pomoć i navukla dok kažeš keks. Tada sam legla na mekano lišće i naslonila glavu na drvo obraslo mahovinom, na kojem je maloprije ležala moja sočna i vlažna mica. Mirko me zajahao odmah i odmah našao pravo mjesto te počeo trajbati. Nakon minutu – dvije predložila sam mu da se zamijenimo, ali on se opet začudio: -Maro, jesi luda, ja sam muško! - Mene je to jako razljutilo pa sam ga obujmila s obje noge, dobro stisnula i samo u jednom potezu ga postavila ispod sebe. Bio je i sada šokiran te jedva izustio: - A, joj, Maro, slomit ćeš me, ti nisi kobila već kobiletina!' Ovo sam shvatila kao kompliment jer što je ljepše od rasne kobiletine? Čini mi se, ipak, da se Mirku sve to skupa svidjelo i još ga više uzbudilo. Sada je on držao glavu na mahovini na kojoj je maločas sjedila moja mica, a ja sam se nabijala na njegovog dikana dok je on potpomagao odozdola. Uz put me hvatao za grudi koje su letjele kao kad zrele kruške padaju s grana, samo ne padnu na zemlju već ih dočeka topla i velika muška ruka. Njegova su se jaja iza mojih guzova gegala kao veliki patlidžan i lagano me tuckala po stražnjici. Pogledala sam prema nebu. Sunce je krasno sjajilo kroz krošnje bukvi, grabova i hrastova i činilo se kao da njihovo zeleno lišće plovi po vodi. U tom trenu Mirko se trznuo i ja sam znala da je naša strast završila. Brzo sam ustala i počela se oblačiti. Mirko se također ustao i počeo oblačiti te se češao iza uha i svako malo pogledavao u mene. Mislio je da bi trebao nešto reći, ali nije smislio ništa pametnije od: - Eto, lijepo nam je bilo, ha? - Odgovorila sam: - A-ha! - Prije nego je navukao gaće, Mirko je skinuo kondom pun bijele tekućine, napeo ga poput praćke i rekao: - Gle ovo, leteći kondom! Kondom je odletio na granu i ondje ostao visjeti. Ako sam što mrzila, onda je to ostavljanje smeća po šumi! Koliko puta sam vidjela kako skupljači kestena ostavljaju vrećice i komade papira zataknute za drvo kako bi, valjda znali gdje ima puno kestena. I drvosječe su iza sebe ostavljale plitice od stiropora u kojima su si donijeli hranu. Zato sam frknula: - 'Jesi lud, to ide u smeće! – Mirko je odgovorio: - Ma daj, pa nije me pamet napustila da to nosim kući u džepu! – Zato sam, već obučena i jako, jako ljuta, uzela kondom s grane i vrećicu od kondoma koju je već bilo zatrpalo lišće i iz torbe izvadila papirnatu maramicu te sve zamotala i pospremila u torbu da bacim u smeće kod kuće. Nakon toga sam se bez pozdrava okrenula i uputila kući. Mirka sam po tko zna koji puta danas ostavila bez teksta, a što bi tek rekao da je znao za moju odluku: - Ti me, lovočuvaru Mirko, više nikada nećeš imati! - Oznake: pria, erotika, priroda |
03.01.2014., petak
12 dana svjesnosti
|
Grupa indijanskih umjetnika pokrenula je akciju '12 dana svjesnosti' u kojoj svojim djelima pretočenima u plakate žele potaknuti svjesnost ljudi o uništavanju prirode. Akcija je ovako nazvana, ali ne traje samo 12 dana već se radi o trajnoj kampanji koju može poduprijeti tko god želi preuzimanjem plakata. Primjerice, uz plakate je moguće naučiti i kako napraviti pastu od brašna kojim se plakat zalijepi za zid, umjesto korištenja kemijskog ljepila. Indijanska populacija na američkom tlu sve je glasnija u svojoj borbi protiv sve agresivnije izgradnje nafotovoda i plinovoda na područjima koja smatraju svetom zemljom svojih predaka. Uz ovo, Indijanci sve glasnije traže od predsjednika Obame da pomiluje Leonarda Peltiera, koji je već 37 godina u zatvoru i za kojeg se za života zauzeo i Nelson Mandela. Peltiera često i zovu američkim Mandelom, a smatra se političkim zatvorenikom te Obama za sada odbija pomilovati ga. Bio je aktivan u American Indian Movement (AIM) te je u jednom sukobu s vlastima ispalio nekolikoo hitaca i ubio dva agenta FBI-ja što je rezultiralo najvećom racijom u američkoj povijesti, dok s druge strane, ubojstvo jednog Indijanca u istom događaju nikada nije službeno istraživano, a kamoli riješeno. Više o posterima i kampanji '12 dana svjesnosti' te američkom Mandeli na: http://digitaljournal.com/life/arts/native-americans-release-art-to-create-12-days-of-consciousness/article/364064 http://www.honorthetreaties.org/#p4,s3     Oznake: indijanci, priroda, kampanja, 12 dana svjesnosti, američki Mandela, Leonard Peltier |
04.11.2013., ponedjeljak
Produljeni vikend u Čičkogradu
|
Sisvete, Svi sveti. Produljeni vikend. Petak Sunčan, prekrasan dan. Na groblje na biciklu. Međutim, unatoč krizi, čini se kako svi imaju automobile i na prilazima groblju velike su gužve, jedva se probiješ i na biciklu. Onda podsjećanje na jednu apsurdnost moga grada – lijevo je hrvatsko, katoličko groblje, desno je srpsko, pravoslavno. S jednim puteljkom po sredini, neka se zna da je razdvojeno. Glupost koja me uvijek nanovo osupne čim stanem na to mjesto. Subota Jutro dobro, kao stvoreno za šetnju. Međutim, sezona je čičaka. Bilo kuda, čičak svuda. Okruglasti, duguljasti, veliki, maleni… ma, kakav god čičak poželite, sada se može pronaći. I zakačit će se za vas. Dobro je što se zakači za moje tajice, ali što kad se zakači za dlaku moga dugodlakog psa? E, to je onda problem! Takav problem da ga ne može riješiti ni čupkanje čičaka ni češalj već samo – škare. Sva sreća da je popodne kišilo pa nismo išli na još jedan izlet u Čičkograd. Nedjelja Vjetar puše. No, hajmo u šumu. Zabrinuta majka šalje poruku djetetu: 'Nije ti sad vrijeme za šetnju!' Kako nije, majko? Past će ti nešto na glavu. Ak' mora nek' padne. Osim toga, meni uvijek nešto padne na glavu, tj. pamet (ili glupost, kako tko gleda). Na putu sretnem bogomoljku koja u 'ruci' drži crnu bubu i gricka je. Kao nešto slatko na štapiću. Gljiva još uvijek ima. Lišća još više. Kesten se sakrio ispod njega. Nađoh dva turčina i jednu sunčanicu. I još jednu ekstra neobičnuu gljivu. Nije loše za jedan vjetrovit dan i škripu stabala koja stružu jedno o drugo, a kosa mi se zapetljava kao da i u njoj ima – čičaka. No, psi su zato opet pronašli čičke. Pronašli? Okitili se njima, okupali se u njima. Škare će opet morati raditi posao. Pa onda nemoj ići u šetnju. Možda ti što bolje padne na glavu drugi puta. Oznake: šetnja, svi sveti, vikend, priroda |
17.04.2013., srijeda
Proljeće
|
Ptice sviraju kljunovima vjetar napeo žice grane i gudi, gudi. Rijeka je veliki bubanj. Kako je divan orkestar ovaj! Kopriva uzela lopaticu prokopala zemljicu provirila glavicu. Sve je sićušno, a snažno. Pod nogama vrije i kipi u zraku milijuni mirisa na nebu stotine zvukova. O, proljeće, bajno li si! |
19.02.2013., utorak
Čarobna ploča
|
U ponedjeljak ujutro pogledala sam sa sinom dječju emisiju 'Čarobna ploča'. Inače mi je jako dobra ta emisija, a u zadnje vrijeme se govori o čuvarima prirode i o tome kako treba štedjeti vodu i sličnim načinima kako se štede prirodni resursi. Ono što me posebno pozitivno iznenadilo jest što je u toj emisiji u ponedjeljak bilo riječi o zagađenju zraka i među prvim razlozima su navedene i životinje, točnije krave koje se previše uzgajaju na farmama i tako oslobađaju puno metana te uništavaju ozon. Nisam mogla doći sebi od iznenađenja. 'Ajde da i to doživim! Oznake: televizija, čarobna ploča, zagađenje, priroda, metan, ozon |
04.12.2012., utorak
Slika za pamćenje
|
Jučer predivan dan, hladan, ali sunčan, trebalo ga je iskoristiti za šetnju. Otišla sam u šumu s psima. U šumi ima nešto snijega, a najviše blata. Ptice predivno pjevaju,kao da je proljeće. I ono što me posebno iznenadilo i razveselilo – došla sam na manje od deset metara do dvije srne. Ležale su i nešto žvakale i gledale u mene. Predivno! Neprocjenjivo! Mislim da ne bi pobjegle da ih moj pas nije nanjušio (žao mi je što ga nisam stigla zavezati prije), ali nije im mogao ni soli na rep staviti, koliko su brze. Samo su se vidjeli bijeli repići kako odmiču. Kasnije, malo dalje, potok kroz šumu kojeg je napravila nedavna kiša. Vijuga lijevo – desno, baš poput zmije, i više od toga. Doista je lijepo ovako napuniti baterije! Oznake: priroda, srne, šuma, Psi |
