Indijanka vegetarijanka
04.11.2013., ponedjeljak
Produljeni vikend u Čičkogradu
|
Sisvete, Svi sveti. Produljeni vikend. Petak Sunčan, prekrasan dan. Na groblje na biciklu. Međutim, unatoč krizi, čini se kako svi imaju automobile i na prilazima groblju velike su gužve, jedva se probiješ i na biciklu. Onda podsjećanje na jednu apsurdnost moga grada – lijevo je hrvatsko, katoličko groblje, desno je srpsko, pravoslavno. S jednim puteljkom po sredini, neka se zna da je razdvojeno. Glupost koja me uvijek nanovo osupne čim stanem na to mjesto. Subota Jutro dobro, kao stvoreno za šetnju. Međutim, sezona je čičaka. Bilo kuda, čičak svuda. Okruglasti, duguljasti, veliki, maleni… ma, kakav god čičak poželite, sada se može pronaći. I zakačit će se za vas. Dobro je što se zakači za moje tajice, ali što kad se zakači za dlaku moga dugodlakog psa? E, to je onda problem! Takav problem da ga ne može riješiti ni čupkanje čičaka ni češalj već samo – škare. Sva sreća da je popodne kišilo pa nismo išli na još jedan izlet u Čičkograd. Nedjelja Vjetar puše. No, hajmo u šumu. Zabrinuta majka šalje poruku djetetu: 'Nije ti sad vrijeme za šetnju!' Kako nije, majko? Past će ti nešto na glavu. Ak' mora nek' padne. Osim toga, meni uvijek nešto padne na glavu, tj. pamet (ili glupost, kako tko gleda). Na putu sretnem bogomoljku koja u 'ruci' drži crnu bubu i gricka je. Kao nešto slatko na štapiću. Gljiva još uvijek ima. Lišća još više. Kesten se sakrio ispod njega. Nađoh dva turčina i jednu sunčanicu. I još jednu ekstra neobičnuu gljivu. Nije loše za jedan vjetrovit dan i škripu stabala koja stružu jedno o drugo, a kosa mi se zapetljava kao da i u njoj ima – čičaka. No, psi su zato opet pronašli čičke. Pronašli? Okitili se njima, okupali se u njima. Škare će opet morati raditi posao. Pa onda nemoj ići u šetnju. Možda ti što bolje padne na glavu drugi puta. Oznake: šetnja, svi sveti, vikend, priroda |
