Indijanka vegetarijanka
04.04.2013., četvrtak
Tri drveta
Stoje tamo daleko u dubokoj šumi, na sigurnoj udaljenosti od ljudi. Od sjekire, bučne pile. Veže ih isto korijenje. Isto sjeme. Istu vodu piju. Istoj se kiši vesele. Istom suncu mašu. Istim pticama su dom. Tri drveta. Kora im gruba, izborana, poput kože starice u mojoj ulici. Mahovina ih obrasla, suknjicu im sašila, zelenu, prozračnu, po posljednjoj prirodnoj modi. Snažna su ta tri drveta. Tu već desetljećima. Složno rastu prema svom cilju. Prema suncu cilju. Pružaju ruke grane, prosipaju lišće bujne kose. Svakog proljeća opijeno se raduju životu, svake zime upadaju u trans sličan smrti. Proljeće, zima, proljeće, zima, proljeće, zima… Izmjenjuju se, šuljaju, prolaze kao lisice pod njihovim krošnjama, kao divlje svinje što kopaju po njihovom korijenju, kao vuci što zavijaju gledajući u Mjesec kroz njihove krošnje. Tri drveta, tri stupa ponosna, puna životnih sokova, puna sjemenja, rastu i vesele se svakom novom danu.   Oznake: drveće, šuma, život, prolaznost, stabilnost |
