Indijanka vegetarijanka
11.09.2013., srijeda
U šumi
|
Bilo je kiše, bilo je sunca, moralo bi biti i gljiva. U šumi je uvijek lijepo, uvijek je odlazak ondje jedinstven i neponovljiv događaj. I gle, doista. Pronašla sam tri vrganja. Jedan ogroman i dva malena, kao pratnja ovom velikom. Na nesreću, većina ih je bila crvljiva. Našla sam i gljivu parazita koja raste na starom drveću, žuti kruh. Božac u svojoj enciklopediji kaže da nije nekakva poslastica, ali može se jesti dok je sasvim mlada, dok po internetu ljudi pišu da je prava poslastica. I tako je odlučih probati po prvi puta. Inače, gljiva u šumi izgleda spektakularno, izrazito narančaste boje na starom stablu, kao da pripada nekom drugom svijetu. Okus – doista Božac ima pravo. Ali može se jesti. A i još sam živa, znači doista nije otrovna. Vrganji:  Žuti kruh:  Neka ljepotica:  Kesten polako pada:  Oznake: gljive, šuma, žuti kruh, vrganji |
22.05.2013., srijeda
Prvi vrganji ovog proljeća
|
Eto, jučer sam sasvim slučajno nabasala na njih u šumi. Našli su mi se na putu. Prvo jedan manji, a onda još jedan veći. Baš sam mislila kako nema nikakvih gljiva osim nekih par polusasušenih, a kad ono – sreća mala pa sreća velika, sve zajedno jedna velika sreća za mene jučer, it made my day. :-) Nažalost, jedan i to ovaj manji bio je skroz crvljiv i neupotrebljiv, a ovaj veći je bio OK i toliko fin, za prste polizati!    I još neka gljiva, ne znam joj ime:  |
