Indijanka vegetarijanka
30.09.2013., ponedjeljak
Mama i sin
Oznake: gljive |
27.09.2013., petak
Sunčanica
26.09.2013., četvrtak
Pet razloga za biljnu prehranu
1.Dobro je za zdravlje Razna istraživanja pokazuju da prehrana bazirana na biljkama može itekako popraviti stanje kada se radi o bolestima srca. Dokazano je i da smanjuje rizik od dijabetesea tipa 2 i visokog krvnog tlaka. Visoki krvni tlak obično se razvija nakon 60. godine pa i prije, a kod vegetarijanaca se pokazalo da se hipertenzija ne povećava s godinama. Novija istraživanja također povezuju konzumaciju mesa s arterosklerozom. 2.Lakše je izgubiti kilograme Biljna hrana bogata je vlaknima, a nema mnogo kalorija te je idealna za skidanje nagomilanih kilograma. 3.Dobra je za planet Potrebno je utrošiti nekoliko kilograma žitarica po svakom dobijenom kilogramu mesa. Ovako se puno prirodnih resursa troši dok se druge strane imamo gladne narode. Mnogo više ljudi nego životinja moglo bi se prehraniti žitaricama koje se koriste za prehranu stoke za meso. 4.Štedi novac Može se činiti da je za dvadeset – trideset kuna u fast foodu jeftino pojesti, ali zapravo žitarice i povrće spadaju u jeftiniju hranu, posebno kada se gleda njihova hranjivost i ako se jede lokalno i sezonski i ako volimo samoniko jestivo bilje. 5.Ne potiče se okrutnost nad životinjama Uvjeti u kojima se drže životinje i više su nego okrutni pa čak i kada se te iste životinje drže na seoskim farmama. Više na: http://www.huffingtonpost.com/carole-bartolotto/plant-based-diet_b_3807973.html |
25.09.2013., srijeda
Golema puhara
Ovo je gljiva koja može narasti do doista ogromnih razmjera/promjera. Ove godine su sitnije nego prošle za možda pola, ako ne i više. Rado rastu ondje gdje su ovce pasle. Jedu se dok im je unutrašnjost sasvim bijela. Kako stari, tako unutrašnjost žuti dok ne postane zelena i sasvim smeđa. Gljiva se reže na komade, umače u smjesu kao za palačinke i prži. Fina je sa raznim salatama. Oznake: gljive, golema puhara |
23.09.2013., ponedjeljak
Zbrka s pojmovima
O ovom sam već pisala na svom blogu, ali nije zgorega ponoviti - oko nazivlja vegetarijanac i oko toga tko se sve naziva vegetarijancima. Dakle, na jednom tečaju upoznah dvije vegetarijanke. Tj. istaknule su to, dok sam ja tu informaciju ostavila za sebe, jednostavno zato da mi bude lakše, ništa više od toga. No, također su i pojasnile da jedu ribu. Helou? Evo nas opet na početku. Vegetarijanci ne jedu nikakve životinje, ma koliko se nekome činilo da ribe i ostale riječne životinje nisu životinje. No, i ovo je bilo dovoljno da ostatak grupe osobu koja je 'vegetarijanka' (a dakle jede ribu) stalno zadirkuje kao 'onu koja jede travu' ili 'evo imaš tu dolje u restoranu te tvoje trave', a također i dobronamjernim savjetima tipa: 'Ništa ekstremno nije u redu'. Helou? Esktremno? Vegetraijanstvo je ekstremno? A uvjeti u kojima se životinje drže i hrane te klaonice u kojima ispušaju dušu nisu ekstremni?!?! Ma, psi laju, karavane prolaze. Oznake: vegetarijanci, ribe, trava |
20.09.2013., petak
Pitagora o jedenju mesa
'O braćo moja, ne prljajte svoja tijela grešnom hranom! Imamo žitarice, imamo jabuke koje svojom težinom savijaju grane i grožđe koje se njiše na trsju. Tu su i slatke, sočne travke, te povrće koje se može skuhati i omekšati nad vatrom, a nisu nam uskraćeni ni mlijeko ili med što miriše na majčinu dušicu. Zemlja nas obilato snabdijeva svojim bogatstvom, svojom nedužnom hranom i nudi nam gozbe koje ne uključuju krvoproliće ili klanje; samo životinje zadovoljavaju svoju glad za mesom, pa čak ni sve među njima, jer konji, goveda i ovce žive hraneći se travom.' Također, biograf Diogen nas obavještava da je Pitagora ujutro jeo kruh i med, a uvečer sirovo povrće. Također bi plaćao ribarima da bace svoj ulov nazad u more. |
19.09.2013., četvrtak
Rast
'Ja se izgrađujem. Imam korijenje. Sadim. Sijem. Plijevim. Konzumiram. Najsvetija stvar na ovoj Zemlji je život. Moj život na ovoj Zemlji vođen je prema božjim zakonima, principima i duhovnim vrijednostima. Te stvari su moje korijenje. Želim da moja snaga bude zasnovana na vrijednostima, na duhovnim vrijednostima, principima i zakonima, na zakonima boga koji doista upravlja svemirom. Trebamo shvatiti da sjeme koje sadimo u proljeće postaje ono što je biljka u ljeto i ono što beremo u jesen. Stoga mi doista imamo utjecaj na mnogo toga što se pojavljuje u našem životu.' Wendy Rose, pleme Hopi |
18.09.2013., srijeda
Fotke s porukom
Oznake: poruka, fotografije, suosjećajnost |
16.09.2013., ponedjeljak
Selo i meso
U serijalu članaka na Tportal.hr-u 'Lijepa naša vaša' predstavljena je Ruskinja koja živi u Šibeniku. Došla je na more, zaljubila se u Dalmatinca i u roku tri mjeseca se udala. Ubrzo je došlo i dijete, ali i surova stvarnost u obliku ljubomornog muža i svekrve koja zabija nos u sve. Onda rastava. Ali iz Hrvatske ne odlazi. Danas tako živi i dalje kod nas i kaže sljedeće: 'Teško je postati nekome prijatelj, sve su već nekakvi formirani kružoci i potrebno je jako puno da bi se steklo povjerenje. Sve zbog mentaliteta u kojem je normalno da sve što se kaže u privatnosti, bude preneseno dalje u blago izmijenjenom obliku. Na kraju se priča pretvori u nešto sasvim deseto.' U članku stoji i sljedeće: 'Ruskinja je svjesna da govori o simptomima bilo kojeg manjeg grada i bez pardona mi objašnjava razliku Splita i Šibenika. Prvi je veće, a drugi manje selo. Jasno, što manji grad, to više klanova i podjela. Hrpa ljudi na malom prostoru izmislit će načine da stvori razmak među sobom, objašnjavam si neobičan fenomen sporova, svađa, nepričanja, izbjegavanja, podmetanja i postavljanja balvana na put u sredinama poput Šibenika.' Na kraju i rečenica: 'Doduše, još uvijek se nije navikla na endemsku pojavu u Hrvata da ljudi uz more ne jedu ribu: 'Ovdje je sve meso, meso, meso.' Oznake: meso, Ruskinja, Hrvatska |
13.09.2013., petak
Jedem meso jer sam sebičan
Corey Mintz, kolumnist za Toronto Star, četiri je dana bio vegan i onda pretočio svoja iskustva u članak (objavljen danas) te pokušao zaključiti zašto će i dalje ipak jesti meso. Između ostalog napisao je i sljedeće: 'Nemam neki poseban razlog zašto jedem meso, osim sebičnosti. Otkad sam počeo raditi s hranom, kuhati, a kasnije pisati o njoj, opravdavao sam si jedenje mesa na najrazličitije načine: zato jer mi je to posao, zato jer kupujem 'moralno' meso od proizvođača koji se dobro odnose prema životinjama, zato jer je to prirodno ili da kao čovjek koji nema automobil imam pravo i na svoj dio slanja ugljičnog dioksida u atmosferu. No, sve je ovo sranje, pokušaj racionalizacije nečega za što znam da je moralno neobranjivo. Osim ako ne postanem redovnik vegan koji ništa ne posjeduje i k tome nesebično pomaže svim ljudima, dio mog udobnog života značit će da ću eksploatirati druge ljude, životinje i stvari. Za svaki režanj češnjaka uzgojenog u Ontariju koji prođe kroz moj trbuščić, jedan režanj te iste biljke dolazi od robosvkog rada u Kini. Za svaku fair trade majicu koju kupim, dolaze jedne hlače mučki napravljene u Šri Lanki. Većina nas ne bi trebala jesti meso ili barem ne tako puno. Ja to činim jer ću kratko biti na ovom planetu i želim uživati u svim njezinim delikatesama. Istina je da jedem meso jer sam zapravo sebičan.' Oznake: Corey Mintz, Kolumna, meso, sebičnost |
12.09.2013., četvrtak
Zašto se meso ne smije prati?
Ili zašto ga je ipak najbolje izbjegavati? 'To što vi mislite da bakterije nestaju kada stavite piletinu ispod vode, ne znači da se to zaista i događa. Voda ne može ukloniti te bakterije, ali ih može raspršiti svuda po prostoriji i potencijalno ostaloj hrani. Vrijeme je da se ljudi prestanu zavaravati', upozorila je dr. Jennifer Quinlan sa sveučilišta Drexel. Osim toga, molekule vode mogu prenijeti oku nevidljive salmonelu ili kampilobakter – dva najčešća uzročnika zdravstvenih problema uzorkovanih hranom. Čak i s malo vode mogu nastati ozbiljni problemi u širenju opasnih bakterija. 'Jedini način na koji možete ubiti bakterije u mesu je da ih uništite visokim temperaturama, a to se postiže pečenjem ili kuhanjem', dodala je dr. Quinlan. Oznake: meso, pranje, bakterije, bolesti |
11.09.2013., srijeda
U šumi
Bilo je kiše, bilo je sunca, moralo bi biti i gljiva. U šumi je uvijek lijepo, uvijek je odlazak ondje jedinstven i neponovljiv događaj. I gle, doista. Pronašla sam tri vrganja. Jedan ogroman i dva malena, kao pratnja ovom velikom. Na nesreću, većina ih je bila crvljiva. Našla sam i gljivu parazita koja raste na starom drveću, žuti kruh. Božac u svojoj enciklopediji kaže da nije nekakva poslastica, ali može se jesti dok je sasvim mlada, dok po internetu ljudi pišu da je prava poslastica. I tako je odlučih probati po prvi puta. Inače, gljiva u šumi izgleda spektakularno, izrazito narančaste boje na starom stablu, kao da pripada nekom drugom svijetu. Okus – doista Božac ima pravo. Ali može se jesti. A i još sam živa, znači doista nije otrovna. Vrganji: Žuti kruh: Neka ljepotica: Kesten polako pada: Oznake: gljive, šuma, žuti kruh, vrganji |
10.09.2013., utorak
Vegan oborio rekord u podizanju težine
Na vegetarijanskom festivalu u Kanadi (Toronto) jedan je vegan, doduše još neslužbeno, oborio svjetski rekord u podizanju teških predmeta. Podigao je utege teške 550 kilograma i nosio ih po pozornici 10 metara. Ime mu je Patrik Baboumian, ima 34 godine i vegan je, dakle ne jede meso, ribu niti ikakve proizvode životinjskog podrijetla (mlijeko, sir, med…). Iz Njemačke je, a podrijetlom je iz Irana, odnosno doselio se iz te države kada je imao 7 godina. 2011. godine dobio je titulu najjačeg muškarca Njemačke, a do tada je bio vegetarijanac te je nakon toga postao vegan. Na festivalu je bila i predstavnica Guinnessove knjige rekorda koja je rekla da se zaista radi o nošenju najvećeg tereta, ali će sve biti službeno kad se dobije sva dokumentacija. 550 kilograma je težina jednog većeg konja. O izboru prehrane Patrik kaže: 'Jedan dan sam pomislio kako, ako vidimo pticu sa slomljenom nogom, nekako imamo potrebu pomoći joj. Nakon toga odemo u restoran ili negdje i pojedemo piletinu. To doista nema nikakvog smisla.' Oznake: vegan, Patrik Baboumian, težina, rekord |
09.09.2013., ponedjeljak
Veliko putovanje, Le Grand Voyage
Ovo je naziv francuskog filma kojeg sam pogledala za vikend. Dakle, radi se o ocu i sinu koji automobilom iz Francuske kreću na hadž u Meku. Prelaze Italiju, Sloveniju pa dalje preko Srbije i Bugarske, itd. U jednom trenutku priče netko im ukrade čarapu s novcem za put (ili barem to tako otac iscenira) pa su prisiljeni štedjeti na hrani, jedu kruh i jaja. Sin nakon par dana ovakve prehrane kaže: 'Dosta mi je takve hrane. Gladan sam. Meni treba meso!' I otac mu kupi živo janje od lokalnog stočara. Janje voze na zadnjem sjedalu i ono mekeće, a sin ga lupa jer želi da prestane. Konačno stanu i idu ga zaklati. Sin drži janje kojem su svezane noge, otac oštri nož. Otac zapovijeda sinu da mu odveže noge jer životinja po tradiciji treba biti oslobođena. No, čim mu odveže noge, janje zbriše. Sin trči za njim, ali janje zamakne za nekakvo kamenje i ruševine i kasnije mu nema ni traga ni glasa. Ostadoše muškarci bez mesa. I baš si tako mislim – koliko bi mesojeda doista jelo meso da ga moraju sami pripremiti, dakle ubiti životinju i napraviti sve dok ne dođe do sočnog odreska? Kao prvo, malo tko ima fizičku snagu da svlada životinju i sam je ubije (posebno bez korištenja omamljivanja i sličnih stvari). Kao drugo, malo tko ima želudac gledati u oči toplokrvne životinje i zabiti joj nož u grkljan. Kao treće, malo tko zna skinuti krzno, kožu i napraviti sve ostalo dok ne dođe do onog dijela koji je za prehranu. Dakle, prema svemu ovome zaključujem – tko može i fizički i mentalno sam ubiti životinju, neka jede meso. Svi ostali u vegetarijance. Mislim da bi se tada puno lakše disalo. :-) Oznake: meso, hadž, Životinje, klanje, prehrana, vegetarijanstvo |
06.09.2013., petak
Kulen boys
Netko jutros reče: 'Moji Slavonci Mandžo i Olić su najbolji! Naprijed kulen boys!' Kulen boys. Šunka boys. Kobasica boys. Plećka boys. Pečenica boys. Drukčije ne može. Kako bi bilo da su: Soja boys. Kelj boys. Kupus boys. Ah, nešto te štima. Mora biti meso jer jedino meso predstavlja snagu, zar ne? |
05.09.2013., četvrtak
Papa Franjo protiv zabrane ritualnog klanja životinja
Papa Franjo naložio je istragu zabrane košer klanja životinja u Poljskoj, izjavio je Ronald Lauder, predsjednik Svjetskog židovskog kongresa (WJC). Ritualno klanje, uključujući tradicionalnu židovsku praksu košer i muslimansku halal, zabranjeno je u Poljskoj od 1. siječnja, nakon što je Ustavni sud te države ocijenio da zahtjev da životinje budu ubijene presijecanjem grla nije u skladu s propisima o pravima životinja. Propisi Europske unije o klanju stoke donijeti su s ciljem da se smanji patnja životinja prilikom klanja, ali su vjerske grupe izuzete iz zahtjeva da životinje prije klanja budu ošamućene. U priopćenju WJC-a navodi se da je papa 'posebno izrazio zabrinutost zbog zabrane košer klanja u Poljskoj i naložio kardinalu Kurtu Kochu, predsjedniku vatikanske Komisije za odnose sa Židovima, da to istraži'. Papa Franjo izrazio je protivljenje i zabrani obrezivanja te drugih ograničenja vjerskih sloboda. Crkva je utjecajna institucija i kao takva bi mogla sijati drugačije sjeme. Međutim, i dalje se drži tradicije i kao takva narušava razne slobode i prava od ženskih pa sve do životinjskih. Oznake: Crkva, Životinje, tradicija |
04.09.2013., srijeda
Žrtvovanje i patnja
'Naši stari kažu da, ako želimo nešto dobro, moramo patiti da bismo do toga došli. Ljudi nekada krivo shvaćaju žrtvovanje i patnju. Žrtvovanje je jaka riječ za Indijance. Jer na drugoj strani žrtvovanja sasvim je novi svijet. Tijekom žrtvovanja testiramo vlastita uvjerenja. Može se činiti da svi imamo dobra uvjerenja, ali ako i njih testiramo, na kraju ćemo dobiti uvjerenja koja su stvarna. Stvarna uvjerenja stvaraju nove ljude, stvarna uvjerenja stvaraju sasvim novu sliku o nama samima. Stvarna uvjerenja dopuštaju našim odlukama, željama i vjeri da postanu istinitima. Dobro nam je uvijek na raspolaganju, ali ga često ne možemo primiti u sebe jer nismo odlučni prestati sa starim načinima ponašanja. A stare načine ponašanja i razmišljanja napuštamo upravo žrtvovanjem i patnjom. Patanja je zapravo samo otpuštanje starih načina, načina koji više ne vrijede za nas. A na drugoj strani takve patnje sasvim je drugi svijet.' Chuck Ross, pleme Lakota Oznake: indijanci, žrtvovanje, patnja |
03.09.2013., utorak
Promjene oko trgovine psima za klanje
Vlasti Kambodže, Tajlanda, Laosa i Vijetnama dogovorile su se da će zaustaviti trgovinu psećem mesom, točnije pasa koji se kasnije kolju i pretvaraju u meso za ljudsku konzumaciju. Ovo se dogodilo zbog velikog širenja bjesnoće iz jedne u drugu državu, a za što je zaslužna upravo ova trgovina živim psima. Na Tajlandu je takva trgovina već zabranjena, ali ona se i dalje ilegalno provodi pa su rekli da će poraditi na pooštravanju postojećih zakona. Ovo, dakako, neće promijeniti navike ljudi i to da jedu pseće meso. Također, ovdje ne treba uzeti u obzir da su to psi. Jednako je i kod nas s kravama, svinjama, pilićima i ostalim paćenicima koji se prevoze na nehumane načine, trguje se njima, obolijevaju od svakojakih bolesti, šopa ih se lijekovima, itd., itd. |
02.09.2013., ponedjeljak
Sue Monk Kidd: Tajnovit život pčela
Roman na preko 300 stranica, topla priča o djevojčici koja se vezala uz crnkinju i nalaze se na krivom mjestu u krivo vrijeme. Priča prati djevojčicu i njezin dolazak u kuću sestara crnkinja koje se bave pčelarstvom. I sama postaje pčelarica te se dobro uklapa u društvo crnaca. Nažalost, okolni svijet nije tako dobrostiv i pitom prema samim crncima. Mislim da je prema ovom djelu snimljen i film, ali ga, nažalost, nisam gledala. CITATI: 'Prvi put u životu shvatila sam da je svijet prepun tajni. Utkane su u naše jadne i zastrašene živote, žive su i prisutne, a mi ih nismo ni svjesni.' 'Deborah Fontanel, svako živo biće na svijetu je posebno. Želiš li ti jednom od njih okončati život?' 'Ako ti je potrebno nešto od nekoga, uvijek omogući toj osobi da ti to dobrovoljno pokloni.' Oznake: Sue Monk Kidd, Tajnovit život pčela |