Indijanka vegetarijanka
11.03.2017., subota
Poremećenost ili zabava
|
Kada čujemo da su djeca maltretirala životinju i ubila je te u svemu vidjela zabavu, zgrozimo se i kažemo da se radi o poremećenom ponašanju. No, kada odrasli iz zabave ubijaju životinje, to volimo nazivati - sportom. Oznake: Poremećenost, zabava, Životinje, SPORT, lov |
06.12.2016., utorak
Prijatelji
Žive zajedno u jednom prihvatilištu za napuštene i zlostavljane životinje: Oznake: pas, svinja, Životinje, specizam, vrstaštvo |
04.05.2016., srijeda
The Official Meatrix
|
Animirani film o farmskom uzgoju životinja. Mlado prase Leo živi na selu i misli da je život svinje svugdje takav kakav je njegov. No, upoznaje kravu (bika) koji mu govori o uvjetima u kojima žive farmske životinje. Na kraju, naravno i poziv svim konzumentima da je njihov izbor itekako važan i o njemu ovisi što će se događati na farmama životinja. Oznake: farmski uzgoj, farme, Životinje, meso, uzgoj životinja |
17.09.2015., četvrtak
Mala braća
|
nema vas na mojemu tanjuru ne progone me vaše oči intelekt otuđen od srca oštrica je okrutnosti stojim uz vas (ne iznad vas) i učim se izvornosti životnosti jednostavnosti jednako smo važne kockice u mozaiku života prijatelji moji mala braćo životinje Mirjana Miljković Oznake: Mala braća, Mirjana Miljković, Životinje |
01.09.2015., utorak
Prsluk od krtičje kože
|
Uvijek me iznenade podaci o ljudskoj okrutnosti, ali i dosjetljivosti u tome. Tako sam pronašla podatak kako su u drugoj polovici 19. stoljeća lovci na krtice odlično živjeli prodajući kožu krtica. Zamisli – kožu krtica. Krtica! Nemaš je što vidjeti, ali netko se dosjetio tamaniti je i oderati joj kožu i onda od nje napraviti – prsluk. Za izradu jednog prsluka trebalo je stotinu koža (ili da se bolje izrazim – kožica). Posao izrade prsluka išao je odlično pa je već krajem 19. stoljeća bilo potrebno i uvoziti krtičje kožice u SAD, tj. tada se iz Velike Britanije u SAD izvozilo nekoliko milijuna krtičjih kožica godišnje. No, ni danas se nije mnogo odmaklo od svega. Naime, 2002. godine u Sandringhamu u Velikoj Britaniji oživljeno je mjesto Kraljevskog lovca na krtice. Pompozan naziv, nema što! Oznake: krtica, koža, prsluk, okrutnost, Životinje |
17.08.2015., ponedjeljak
O životinjama
|
Veliki američki prirodoznanac Henry Beston jednom je prilikom napisao: 'U svijetu starijem i dovršenijem od našeg, one se kreću dovršene i potpune, odbarene bujnijim osjetilima kakva smo mi izgubili ili nam nikada nisu ni dana, žive prema glasovima koje mi nikada nećemo čuti. One nam nisu braća, a ni podanici: one pripadaju drugim nacijama, uhvaćenim s nama u mreži života i vremena.' 'Karika koja nedostaje između životinja i pravih judskih bića vjerojatno smo mi sami.' – Konrad Lorent, austrijski zoolog i životinjski psiholog Iz knjige: Knjiga životinjskog neznanja, John Loyd i John Mitchinson Oznake: Životinje |
07.07.2015., utorak
Tužna sličica iz svinjca
|
Imam rođake koji se bave uzgojem svinja. Dakle, žive na selu i uzgajaju svinje. Pomislit ćete da te svinje žive na livadi, kupaju se u blatu u ograđenom prostoru zvanom tor. Takve slike nosim iz djetinjstva sa sela, tako su se prije svinje uzgajale na selu. Međutim, danas je uzgoj na selu sličan onome na najgorima farmama. Ogromne svinje u malim kavezima. Majka svinja obično se ne može ni okrenuti, a ispod joj dolaze maleni da je sišu. Često jednostavno legne na melene i uguši ih. No, vratimo se na početak priče. Trudna krmača nekako je pala i od težine slomila kičmu. Klanje, nema druge. Meso prodano. Vlasnik ne može prisustvovati klanju, ne može jesti to meso. Jer to je meso njegove svinje koja je bila trudna. Odlazi od kuće. Vraća se kad sve bude gotovo. I jede meso drugih svinja. I dalje uzgaja svinje na isti način. Što ne štima u cijeloj toj priči? Oznake: svinje, uzgoj, dvostruka pravila, patnja, Životinje |
04.05.2015., ponedjeljak
Seksi hrvatska lovkinja
|
U Jutarnjem već danima pišu o ovoj navodno seksi Hrvatici koja ne živi u Hrvatskoj već u Kanadi, a ima skup i okrutan hobi – lov. Navodno ima i FB stranicu na kojoj objavljuje fotografije na kojima je sa životinjama koje je upucala i jako je ponosna na to što tako dobro gađa. Uz ovo objavljuje i fotografije devetogodišnjeg sina kojeg također sa sobom vodi u lov. Navodno nakon što je sve dospjelo u javnost dobiva stalne prijetnje, a kaže kako voli lov te sve životinje koje ubije završe na tanjuru, pojede ih. Ona o svemu kaže: - Znam da je puno ljudi protiv ovoga čime se bavim, ali ja ih razumijem. I ja sam nekad bila protiv lova, ali onda sam shvatila neke stvari. Ne lovim zbog slave ili popularnosti. To je moj hobi tijekom vikenda i u njemu uživam. Nisam poubijala stotine životinja, već 22 različite vrste. Sve je počelo još u djetinjstvu nakon što sam ulovila kanadskog crnog medvjeda. Otad koristim svaku prigodu da odem u lov. A o svojoj kontroverznoj Facebook stranici Jacine Jadreško, tako joj je ime, odgovara: - To je moja privatna stranica o mojoj strasti i na to sam prokleto ponosna. Ako neki ljudi imaju problem s gledanjem slika mrtvih životinja, ne otvarajte moj profil i ne gledajte te fotografije...  Ne znam što je 'bolje' u cijeloj toj priči – to što mediji jednoj ovakvoj priči daju toliko prostora, ova žena koja je prokleto ponosna na nešto što doista ne bi trebala biti ili, pak komentari ispod ovih članaka. Zanimljivo je da nigdje nema članka kako je neka seksi Hrvatica brala koprive u gumenim rukavicama ili sjela na traktor i izorala njivu gdje je posijala ječam. Danas je očito bitno skinuti se i ubiti nekoga kako bi dobio epitet 'važan' i 'seksi'. S druge strane, ono što je doista važno ostaje skriveno i zaboravljeno. Tako je uvijek bilo, a izgleda da će tako i zauvijek ostati. Tu je i pitanje tolerancije i demokracije. Živi i pusti druge da žive mnogima je moto. Međutim, gdje je neka granica suosjećanja i dobrog ukusa? Kad će se shvatiti da su fotografije mrtvih i mučenih životinja jednake fotografijama mrtvih i mučenih ljudi, djece? Oznake: lovkinja, lov, Hrvatica, Kanada, ponos, ubijanje, Životinje |
02.04.2015., četvrtak
U obrnutom svijetu
Hvala kreativcima na 1,000,000 Pictures:       Oznake: obrnuti svijet, okrutnost, Životinje, ljudi |
01.04.2015., srijeda
Virtualni miš za pokuse
|
Jedna od veoma uznemirujućih stvari na ovome svijetu su pokusi nad životinjama. Životinje se koriste za najrazličitije eksperimente, a najčešće su to miševi, štakori, potom zečevi, psi, mačke pa čak i majmuni. Ovo je doista teško za probaviti kada se počne razmišljati što im se sve radi i u kakvim uvjetima žive te jadne životinje svoje jadne i bolne živote. Životinje se koriste u pokusima za lijekove, ali i sredstava za čišćenje, pranje, parfeme, itd. S jedne strane ovako se skupljaju podaci i u nekom trenutku sve to 'provjereno' na životinjama prelazi na eksperimentiranje na ljude (svi smo mi pokusni kunići) i neki podaci govore da većina informacija koja se dobiju preko pokusa nad životinjama nije uopće mjerodavna jer su sve te životinje koje se tamo muče zapravo uvelike drugačije građe i sastava nego što je sam čovjek za kojeg se prave ti testirani proizvodi. Iz tog razloga se često događa da se javljaju svakakve neplanirane nuspojave na lijekove kod ljudi, lijekovi moraju biti povučeni zbog toga i slično. Kako bilo, američki znanstvenici rade na razvijanju softwera koji bi barem u nekim laboratorijima mogao zamijeniti žive životinje, točnije žive miševe. Projekt se zove The Human Brain Project, a razvijaju ga na Institutu za mozak u Seattleu i na Biomedical Informatics Research Network u San Diegu. Trenutno su stvorili 200,000 neurona u mišjem mozgu koji odgovaraju na podražaje, primjerice kad se virtualnom mišu dodirnu brkovi, reagiraju neuroni u mozgu. Ukupno mišji mozak ima oko 75 milijuna neurona pa predstoji još mnogo posla, a prvi ovakav software na tržištu bi se mogao pojaviti u travnju ove godine. Međutim, pitanje je koliko će biti zainteresiranih za njega s obzirom da su životinje tako jeftine i tako dostupne, a etika ionako igra veoma malu ulogu kod svakodnevnog izbora.  Foto: The Human Brain Project Oznake: mi, miševi, pokusi, Životinje, software |
24.03.2015., utorak
Viktor Žmegač o životinjama
|
Životinje nemaju šanse kada na njih nasrne modna industrija.: bezbrojne su vrste ugrožene jer se nose krzneni kaputi, kože tuljana i srodnih životinja ubijenih toljagom, ptičja pera na šeširima. A da se i ne govori o slonovima, lavovima i tigrovima koji dospijevaju pred puške kavalirskih lovaca iz Europe – da bi završili u privatnim zbrikama trofeja. Tigrova koža preporučuje se za salone otmjenih vila. Među glavnim su žrtvama i šume. Nemilosrdno se sijeku i pretvaraju u papir, kako bi crne kronike novina zaslađivale jutarnju kavu. To je barbarska civilizacija, zaključuje autor. Napisao je to gotovo prije stotinu godina i pružio građu za razmatranje povijesnih tokova s današnjeg gledišta. Misao Novalisa i pojedinih kasnijih kritičara kulture živi dalje, inače ne bi bilo zelenila u javnom životu. No promijenilo se vrlo malo. Tko želi saznati istinu ne smije čitati deklaracije nego promatrati svakidašnjicu. Zelena boja je intelektualni simbol epohe. Međutim, i potpisnici deklaracija dolaze automobilima. A ispušni su plinovi motora bezbojni. Problematika razdoblja sukob je između boje i bezbojnosti. U realnosti životinje nemaju šanse da se naoružaju i upere puške u lovce. Štoviše, normalnim se smatra prizor što ga pruža lov: ubijanje nevinih bića, sport u ime smrti. No s etičkog gledišta lov bi morao biti klasičan primjer obratnog svijeta. Ako je normalno ne ubijati, onda lov predočuje pervertiran svijet. Pred nama je svijet postavljen na glavu, ako je ubijanje jelena, zečeva i ptica vedra razonoda. 'Što smo pucali, divota!' Ubijam, dakle jesam. Oznake: Viktor Žmegač, Životinje, Eseji |
19.03.2015., četvrtak
Oprez, prijevoz živih životinja
Uz sve lutalice i pse na lancima koje svaki dan susrećemo, jedna od najtežih stvari koje moram gotovo svakodnevno prožvakavati je prijevoz živih životinja. Nekad ih ne vidiš, ali po smradu koji te zapljusne kad kamion prođe, znaš da su unutra. Nekad ih vidiš, tresu se u ritmu rupa na cesti i kroz rešetke guraju vlažne njuškice van mirišući put koji ih manje-više vodi u smrt. Najčešće vidim krave, odnosno teliće ili svinje, a u novije vrijeme sve je više i konja. Na kamionu piše: Prijevoz živih životinja. Ovo bi dakle trebalo značiti da bi vozač trebao drugačije voziti nego da, primjerice, vozi krumpire. Međutim, rijetko je to tako. Zamisli sad da si ti u toj prikolici, nemaš pojasa niti išta što te drži, a neki isfrustrirani tip što prije želi stići od točke A do točke B i iskrcati te na toj točki B ravno pod nož. On dakle vozi bez ikakve pomisli da si ti unutra. Jer ti nisi bitan. Ti si 'samo' životinja. Bezbrojne su i priče o tome koliko dugo se životinje voze od te točke A do točke B, i to bez vode i hrane. Često satima čekaju na granicama kako bi se riješila papirologija. Također bez vode i hrane. Pri tom prijevozu često neke od njih umru, ali vožnja se nastavlja bez obzira na sve. Međutim, nikoga nije briga za to. One su samo roba. Sredstvo da se nešto zaradi. Sredstvo da se zadovolji trenutna potreba nepca. A u toj torturi i mučenju sudjelujemo svi mi, jedni jer prevoze, drugi jer kolju, treći jer tranče, četvrti jer jedu, peti jer se pokrivaju ušima, šesti jer, iako svjesni svega, znaju da ne mogu napraviti ništa da se sustav promijeni…  Fotografije uzete s: Prijatelji-zivotinja.hr Oznake: prijevoz živih životinja, Životinje, prijevoz, Kamioni, patnja, hrana, voda |
18.03.2015., srijeda
7,000 životinja po čovjeku
|
Prema stranici Vegetarian Calculator, prosječna osoba za vrijeme svog životnog vijeka pojede oko 7,000 životinja. To je dakle prosjek. Neki pojedu i više. Znatno više. Priznajem, u početku mi se brojka učinila nekako premalenom, ali kada sam više počela razmišljati o njoj, zapravo mi se čini stravično velika. Jer je po čovjeku. Po jednom čovjeku. To je 11 krava, 27 svinja, 30 ovaca, 80 purana, 2.400 pilića i 4.500 riba. Veganskom dijetom se pak spasi 95 životinja godišnje, kažu. Ako i sami ne jedete meso, možete na ovoj stranici izračunati koliko ste životinja spasili: http://vegetariancalculator.com/ Meni je, primjerice izašla brojka od 1,616 životinja. Međutim , je li ovo nešto oko čega bih se trebala radovati? Ni najmanje. Nekako mi zdrav razum govori da, usprkos vegetarijancima i veganima pa čak i velikom broju gladnih na ovo našoj Zemlji, uzgoj životinja za hranu neprestano raste. S jedne strane hrana se nerazumno troši i baca, a s druge ima gladnih, kao da se sve vrti u krug u kojem se ne zna gdje je početak, a gdje konac. A u svemu tome brojke nisu toliko bitne već patnja… patnja koja je tu posvuda oko nas i ponekad se čini da se može grabiti utovarivačima. Oznake: Životinje, konzumacija, prosjek, 7000 |
27.01.2015., utorak
Policijska postrojba za životinje
|
U Lijepoj našoj policija će izaći na poziv o zlostavljanju životinja, međutim često se radi samo o pribilješki, zapisniku, rijetko da ikada itko bude kažnjen zbog lošeg odnosa prema našoj životinjskoj braći. Nažalost, nekoliko puta sam se osvjedočila i na vlastitoj koži osjetila da ni veterinarske inspekcije ništa ne naprave, čak pomognu zlostavljaču kako bi se sve zataškalo. A u Nizozemskoj čak imaju i posebnu policijsku postrojbu za zlostavljanje životinja te jedinstveni telefonski broj na kojem se isto može prijaviti. Policijska postrojba protiv zlostavljanja životinja u toj državi postoji od 2011. godine, kao i broj telefona za prijavu zlostavljanja, a koji glasi – 144. Od početka imaju 125 policajaca koji rade na zaštiti životinja, a od ove godine planira im se povećati broj na čak 500. Policajci za zaštitu životinja reagiraju na sljedeće – okrutnost nad životinjama i ubijanje životinja, seks sa životinjama, zanemarivanje životinja, pornografiju sa životinjama, krivolov te postavljanje zamki za životinje. Policajci koji žele raditi na ovakvim slučajevima dodatno se obrazuju, imaju praktične vježbe, ali i teoretsku nastavu kako bi saznali pravni dio cijele priče te naučili prepoznavati slučajeve koji zahtjevaju akciju. Iako ne vjerujem da će nizozemski policajci smatrati da su uvjeti na farmama i u klaonicama u kojima se tretiraju (čitaj: muče) životinje za hranu nešto što zahtjeva njihovu akciju te se sve manje-više odnosi na životinje kućne ljubimce i divlje životinje, ipak je sve to zajedno poprilično veliki korak u evoluciji ljudske vrste. Kada bi jedan takav korak bio napravljen i u svijesti većine pripadnika ljudskog roda, svijet bi već bio ljepše mjesto. Oznake: policija, Životinje, Nizozemska |
11.09.2014., četvrtak
Priče iz klaonica
|
Gail Eisnitz je napisala knjigu 'Slaughterhouse' u kojoj je iznijela rezultate svog istraživanja koje je trajalo 10 godina, a knjiga je puna intervjua s radnicima koji su radili u klaonicama. Evo neki od citata: Jednom se pištolj za omamljivanje pokvario i nije radio cijeloga dana pa su nožem razrezivali potiljak kravama dok su one još stajale. Samo bi pale i tresle se. Ubadali su krave u butinu kako bi se pokrenule. Lomili su im repove. Strašno su ih tukli… Krava bi urlikala isplažena jezika. Teško je o tome govoriti. Pod svim tim stresom pod velikim ste pritiskom. To zvuči doista užasno, ali uzeo bih električnu šipku i zabio im je u oči. I držao je ondje. Dolje u klaonici kažu da zbog mirisa krvi postanete agresivni. I doista je tako. Počnete razmišljati kako ćete se osvetiti svinji ako vas udari. Ionako ćete je ubiti, ali to nije dovoljno. Ona mora patiti… Snažno nasrnete, jako je gurate, udarate u dušnik, natjerate je da se utopi u vlastitoj krvi. Rascijepate joj njušku. Živa svinja trči po prostoriji. Promatra me, a ja je trebam zaklati, i jednostavno uzmem nož i – skvik – iskopam joj oko dok samo sjedi ondje. A svinja zaskviči. Jednom sam uzeo nož – dovoljno oštar – i odrezao svinji komad njuške, baš kao komad kobasice. Svinja je podivljala na nekoliko sekundi. Potom je sjela i izgledala nekako glupo. Zato sam uzeo šaku soli i naribao joj time njušku. Svinja je doista podivljala, tarući njuškom posvuda. Meni je ostalo još soli na ruci – nosio sam gumene rukavice – pa sam zario sol svinji u guzicu. Jadna svinja nije znala hoće li se posrati ili oslijepjeti… Nisam jedini koji je radio takve stvari. Jedan tip s kojim radim tjera svinje da uđu u spremnik s kipućom vodom. A svi – od vozača do pomoćnih radnika – svi mlate svinje olovnim cijevima. Svi znaju za to, za sve to. Ako neko vrijeme radite u odjelu za klanje, razvijate način razmišljanja koji vam dopušta da ubijate, ali ne dopušta vam da vam to bude važno. Može vam se dogoditi da pogledate u oči svinji koja silazi s vama dolje na klanje i da pomislite: 'Bože pa to je lijepa životinja.' Možda je čak poželite i pomilovati. Svinje su mi dolje u prostoriji za klanje znale prići i gurkati me njuškom poput psića. Dvije minute kasnije morao sam ih ubiti – nasmrt ih zatući pomoću cijevi. Dok sam radio na katu i vadio svinjama utrobu, mogao sam se uvjeriti da radim na pokretnoj traci, da pomažem nahraniti ljude. Ali dolje u prostoriji za klanje nisam hranio ljude. Ubijao sam životinje. Oznake: Životinje, klaonice, Gail Eisnitz, Slaughterhouse |
09.07.2014., srijeda
Profitabilnije bolesne životinje
|
'Industrija je shvatila – i to je bila prava revolucija – da ne trebate imati zdrave životinje kako biste zaradili. Bolesne su životinje profitabilnije. Životinje su platile cijenu naše želje da nam sve bude dostupno u svako doba i za malo novca.' Iz knjige 'Jesti životinje', Jonathan Safran Foer Oznake: jesti životinje, Jonathan Safran Foer, Bolest, Životinje |
30.04.2014., srijeda
Oksitocin, hormon ljubavi, imaju i životinje
|
Oksitocin je hormon koji se izlučuje za vrijeme porođaja, orgazma te općenito za vrijeme ljudskih interakcija, stvara osjećaj privrženosti i bliskosti. Znanstvenici ga još nazivaju i hormonom ljubavi jer se stvara u svim međuljudskim interakcijama koje stvaraju ugodu. Kod prosječnog čovjeka se u određenoj interakciji može povećati za 10 do 50 posto, a u ponekim situacijama i za 100 posto, primjerice kada dijete uskoči roditelju u spontani zagrljaj. Kod običnog rukovanja sa strancem, razina oksitocina se poveća za 5 do 10 posto, ali ako nam je taj stranac privlačan, povećat će se i do 50 posto. Ljudi k'o ljudi, često misle da samo oni imaju nešto, pa tako često misle i da samo oni imaju emocije, a životinje ne, ili barem im se ne daje za pravo da ih imaju u takvom rasponu i jačini kakve imaju ljudi. No, ako one ne znaju riječima izraziti svoje emocije dakako da ne znači i da ih nemaju. Kako bilo, Paul Zak sa Claremont Graduate University ovih je dana objavio rezultate svojih istraživanja o oksitocinu u životinja i malo je reći da je njegov članak izazvao buru. Naime, u par riječi on kaže da životinje jednako vole kao i ljudi. Životinjama raznih vrsta vadio je krv prije i poslije druženja sa svojom vrstom, ali i drugim vrstama. Pokazalo se da je razina oksitocina u krvi redovito uvijek veća nakon druženja i maženja. Posebno je dirljiva priča o prijateljstvu jednog psa i koze u jednom prihvatilištu za napuštene i zlostavljane životinje. Oni se svakog dana rado igraju, skaču i provode vrijeme zajedno. Dakle, psu je razina oksitocina nakon druženja s kozom veća za kojih 48 posto, dok se kozi ta razina poveća za vrtoglavih 210 posto! Ovo je znak da je koza doslovno luda za svojim prijateljem psom. Dakle, mnogo je toga do hormona i kod nas i kod životinja te zapravo nemamo pravo nametati svoju superiornost nad životinjama. Također, jednako kao što postoji hormon ljubavi, postoji cijeli niz hormona koji se izlučuju kada životinja osjeća strah, jer OSJEĆA da je vode na klanje. Jedući meso zapravo se jedu i ti hormoni i taj strah… bez obzira koliko dobro bilo skuhano i prerarađeno. Cijeli veoma zanimljivi članak o oksitocinu kod životinja može se pročitati na: http://www.theatlantic.com/health/archive/2014/04/does-your-dog-or-cat-actually-love-you/360784/ Oznake: oksitocin, ljubav, Životinje, ljudi |
05.03.2014., srijeda
Koja je smrt humanija?
Mnogi će ljudi reći da jedu samo meso koje je uzgajano na farmama na prirodan način, gdje su životinje 'sretne' prije nego ih se ubije. Međutim, kada smrt pokuca na vrata životinje uzgajane za meso, koja je humanija, ona na farmi ili ona 'organska'? Oznake: smrt, humano, Životinje |
20.02.2014., četvrtak
Čeke
Čeke su mjesta, obično drvena, koja je napravio čovjek kako bi na njima čekao divlje životinje i ubio ih iz puške. U blizini čeka obično su i hranilišta za životinje, kako bi ih se primamilo. Čeke su kako im i ime kaže vrsta sačekuša.. Nimalo im je plemenita uloga.         Oznake: čeke, lov, lovci, šuma, Životinje |
18.02.2014., utorak
Bez ijedne riječi
24.01.2014., petak
Životinjska pjesma
|
Dok superstarovi i topovske kugle lete tvojom glavom televizija pokazuje freakove policajce i kriminalce podzemna me čini nervoznim i ljudi me predaleko guraju moram se otrgnuti uzmi moju ruku sada. Jer ja žalim živjeti kao životinje bez briga i slobodno kao životinje želim živjeti želim trčati kroz džunglu, vjetar u mojoj kosi i pijesak na stopalima. Teško mi je držati se sebe osjećaje i emocije bolje je pospremiti na policu životinje i djeca govore istinu, oni nikad ne lažu tko je humaniji, tu je pomisao, sad vi odlučite. Suosjećanje u džungli, suosjećanje u vašim rukama, da želite li trčati za to želite li me primiti za ruku, da. Nekad vas ovaj život može oboriti zbunjujuć je tako je mnogo pravila koje treba pratiti i osjećam to zato samo pobjegnem u svojim mislima. Oznake: Savage Garden, The Animal Song, Životinje, sloboda |
05.12.2013., četvrtak
Objektivizacija žena
|
Životinje su u našem društvu objektivizirane. Svedene na puke objekte za zadovoljenje ljudskih potreba, bilo da se radi o hrani, odjeći i obući ili testiranju lijekova te za dobivanje raznih proizvoda. Treba li se tome čuditi kad je i jedan ljudski spol na sličan način objektiviziran? Dakako, radi se o ženskom spolu koji je u manjoj ili većoj mjeri potlačen u svim državama, koliko god one bile (ne)razvijene. Tako sam shvatila zadnjih mjesec dana da sam izgubila pojam o ženskoj ljepoti. Sve te žene koje se predstavljaju kroz medije i koje novinari nazivaju ljepoticama i predivnim 'ženama, majkama i kraljicama' zapravo su mi iste. Sve vrvi od napumpanih usana, cica, guzica, šminke, ekstenzija… ijatovišeneznamkaksetosvezove. Npr. gledam neki dan Tatjanu Dragović, ne znam je li još uvijek supruga Gorana Ivaniševića ili su se razveli. Piše u članku – 'predivna, zrela žena Tatjana zna što želi u životu…' I tako ja gledam u tu predivnu ženu i mislim si: 'Daj, Indijanko, zar ne vidiš kako je predivna? Gle te usne, gle to sve…' Ali ništa. Nagovaranje same sebe nije urodilo plodom. Jednostavno mi nije predivna. I ne znam koje su to današnje Audrey Hepburn ili Ava Gardner, Marlene Dietrich ili Elizabeth Taylor… Da ne duljim, evo ulomaka iz teksta o objektivizaciji žena, a cijeli se tekst može pronaći na sljedećem linku: http://www.libela.org/sa-stavom/4553-objektivizacija-zena-je-mnogo-vise-od-seksi-fotografija/ Razlika između načina kako su žene predstavljene i kako su muškarci predstavljeni u nacionalnim novinama i drugim medijima je očigledna – žene su prečesto reducirane na zbroj dijelova tijela, jako fotošopirane kako bi odgovarale idealu ženske ljepote. To privuče našu pažnju, shvatimo da nešto nije u redu i samouvjereno okrivimo seksizam za takve prizore. Seksi slike muškaraca, za usporedbu sa seksi slikama žena, često ih prikazuju kao seksualne subjekte, glumce koji vježbaju svoju seksualnost, umjesto kao objekte koji služe zadovoljavanju tuđe seksualnosti. Dakle, na što točno mislim kada kažem da je seksualna objektivizacija jednostavno najvidljiviji dio objektivizacije? Počnimo od diferencijacije između statusa subjekta i statusa objekta. Dok je subjekt aktivan, ima namjeru i cilj, objekt je pasivan, nad njim se provodi volja. Ta se dihotomija ogleda i u gramatici: kada čujemo "Fiona je pogladila mačku", shvaćamo da Fiona ima status subjekta, dok mačka ima status objekta. U idealnom svijetu, svi bi mi ponekad bili subjekti, a ponekad objekti, ovisno o situaciji, i to bez ikakvih problema. Međutim, u dominantnom narativu društva, subjekt i objekt je izrazito rodno određen, pri čemu muškarci imaju status subjekta većinu vremena, a žene su izuzetno objektivizirane. Većina filmova priča priču muškarca, sa ženama koje se pojavljuju kao nečija djevojka, supruga, majka ili neka druga sporedna uloga. U prosječnoj godini, svega 12 do 15 posto najgledanijih filmova u Hollywoodu se fokusira na žene i njihove priče. Zato što nam društvo govori da su žene objekti, a ne subjekti, čak i muškarci koji ustaju protiv nasilja nad ženama govore drugima da je zamisle kao 'nečiju suprugu, majku, kćer ili sestru', a ne jednostavno kao 'ljudsko biće'. Oznake: žene, objektivizacija, Životinje, ljepota |
29.10.2013., utorak
O ljudima i životinjama
|
Pričala sam s jednim Turčinom. Kaže on meni da on jede životinje jer smatra da su sva bića na zemlji stvorena u službi čovjeka. 'Zašto,' pitam ja. Kaže on: 'Zato što ljudi misle, a životinje ne misle'. 'Životinje također misle, ali ne na isti način kao i ljudi.' 'Da, ali to nije isto, čovjek je inteligentniji i zato mu sve na svijetu pripada.' Hm. Oznake: meso, čovjek, Životinje, razmišljanje |
09.10.2013., srijeda
50 godina jede samo pregažene životinje
|
Arthur Boyt (74) živi u britanskom Cornwallu i zadnjih 50-ak godina jede samo životinje koje pronađe pregažene na cesti. Boyt je 1960-ih počeo jesti životinje koje bi našao na cesti, a koje su pregazila vozila. Pojeo je dosad životinje koje većina sigurno ne bi htjela okusiti: miševe, tvorove, pa čak pse i mačke. Sve dok je životinja na cesti stradala slučajno, a ne namjerno, smatra da je njegov način hranjenja ispravan,. Sad se 74-godišnji Boyt javio britanskim medijima jer je britanska vlada naredila ubijanje tisuća jazavaca zbog širenja tuberkuloze među stokom. Iako se protivi ubijanju jazavaca, kad se plan već mora provesti, Boyt tvrdi da bi bilo ludo baciti svo to meso. 'Jedem jazavce već 55 godina i sigurno nisam dobio tuberkulozu... Oni su jestivi i njihovo bi se meso moglo iskoristiti da nahranimo gladne, a ne da ih spalimo u peći, ne vidim smisao toga', kazao je Boyt. Za agenciju AFP Boyt je otkrio još više detalja o svojim prehrambenim navikama. 'Jeo sam smrdljive stvari tamno zelene boje - čini se da ako sve jako dobro skuhate, truljenje neće pokvariti uživanje u životinji. Nije u pitanju okus hrane, sve je to u glavi. To je prag koji trebate prijeći ako želite jesti ovakvu hranu. Samo sebi kažete: OK, to je samo meso", kazao je Boyt. Otkrio je i da je dosad pojeo tri psa koje su udarili automobili, a okus mesa je usporedio s janjetinom. 'Uz to pijem crveno vino, po mogućnosti Chianti', kazao je Boyt. Priznao je da je meso počeo jesti nakon što je počeo skupljati i preparirati mrtve fazane. Umjesto da baca meso, počeo ga je jesti, a onda je svoju odluku proširio i na druge vrste životinja koje je pronalazio. A prije nego se neki počnu zgražati, treba reći da je ovo zapravo vrlo ekološki način preživljavanja i k tome mnogo humaniji nego kad se jede meso kupljeno u trgovinama!  Oznake: Atrhur Boyt, meso, Životinje, pregaženo |
09.09.2013., ponedjeljak
Veliko putovanje, Le Grand Voyage
|
Ovo je naziv francuskog filma kojeg sam pogledala za vikend. Dakle, radi se o ocu i sinu koji automobilom iz Francuske kreću na hadž u Meku. Prelaze Italiju, Sloveniju pa dalje preko Srbije i Bugarske, itd. U jednom trenutku priče netko im ukrade čarapu s novcem za put (ili barem to tako otac iscenira) pa su prisiljeni štedjeti na hrani, jedu kruh i jaja. Sin nakon par dana ovakve prehrane kaže: 'Dosta mi je takve hrane. Gladan sam. Meni treba meso!' I otac mu kupi živo janje od lokalnog stočara. Janje voze na zadnjem sjedalu i ono mekeće, a sin ga lupa jer želi da prestane. Konačno stanu i idu ga zaklati. Sin drži janje kojem su svezane noge, otac oštri nož. Otac zapovijeda sinu da mu odveže noge jer životinja po tradiciji treba biti oslobođena. No, čim mu odveže noge, janje zbriše. Sin trči za njim, ali janje zamakne za nekakvo kamenje i ruševine i kasnije mu nema ni traga ni glasa. Ostadoše muškarci bez mesa. I baš si tako mislim – koliko bi mesojeda doista jelo meso da ga moraju sami pripremiti, dakle ubiti životinju i napraviti sve dok ne dođe do sočnog odreska? Kao prvo, malo tko ima fizičku snagu da svlada životinju i sam je ubije (posebno bez korištenja omamljivanja i sličnih stvari). Kao drugo, malo tko ima želudac gledati u oči toplokrvne životinje i zabiti joj nož u grkljan. Kao treće, malo tko zna skinuti krzno, kožu i napraviti sve ostalo dok ne dođe do onog dijela koji je za prehranu. Dakle, prema svemu ovome zaključujem – tko može i fizički i mentalno sam ubiti životinju, neka jede meso. Svi ostali u vegetarijance. Mislim da bi se tada puno lakše disalo. :-) Oznake: meso, hadž, Životinje, klanje, prehrana, vegetarijanstvo |
05.09.2013., četvrtak
Papa Franjo protiv zabrane ritualnog klanja životinja
|
Papa Franjo naložio je istragu zabrane košer klanja životinja u Poljskoj, izjavio je Ronald Lauder, predsjednik Svjetskog židovskog kongresa (WJC). Ritualno klanje, uključujući tradicionalnu židovsku praksu košer i muslimansku halal, zabranjeno je u Poljskoj od 1. siječnja, nakon što je Ustavni sud te države ocijenio da zahtjev da životinje budu ubijene presijecanjem grla nije u skladu s propisima o pravima životinja. Propisi Europske unije o klanju stoke donijeti su s ciljem da se smanji patnja životinja prilikom klanja, ali su vjerske grupe izuzete iz zahtjeva da životinje prije klanja budu ošamućene. U priopćenju WJC-a navodi se da je papa 'posebno izrazio zabrinutost zbog zabrane košer klanja u Poljskoj i naložio kardinalu Kurtu Kochu, predsjedniku vatikanske Komisije za odnose sa Židovima, da to istraži'. Papa Franjo izrazio je protivljenje i zabrani obrezivanja te drugih ograničenja vjerskih sloboda. Crkva je utjecajna institucija i kao takva bi mogla sijati drugačije sjeme. Međutim, i dalje se drži tradicije i kao takva narušava razne slobode i prava od ženskih pa sve do životinjskih. Oznake: Crkva, Životinje, tradicija |
26.08.2013., ponedjeljak
Virus
 Oznake: Philip Wollen, meso, Životinje, virus |
18.07.2013., četvrtak
Komunikacija sa životinjama
|
Iako smatram da i danas već komuniciramo sa životinjama, neki više, neki manje, svidio mi se sljedeći citat: 'Doći će vrijeme kada će ljudi komunicirati s određenim životinjama. Nisam siguran da smo spremni čuti ono što nam imaju reći.' A. D. Williams  Oznake: Životinje, komunikacija |
19.06.2013., srijeda
Zabrana bestijalnosti
|
Ako mi je nešto doista odvratno, onda je to, uz pedofiliju, i bestijalnost, dakle seks sa životinjama. Sjećam se da sam još kao dijete pronašla neki časopis u kojem su bile takve fotografije i to do dana današnjeg ne mogu izbaciti iz glave. Doista ne znam kakav je naš zakon što se toga tiče, ali mislila sam da se radi o boleštini poput pedofilije koja je zabranjena. No, čini se da nije baš svugdje. Najnovije je da je Švedska zabranila seks sa životinjama, točnije zabranit će ga od sljedeće Nove godine. A do tada je nezakonit jedino ako se dokaže da je došlo do ozljeđivanja životinja pri tome. Od 1. siječnja kažnjavat će se svaki seks sa životinjom i to novčanom kaznom ili zatvorom dvije godine, ili kombinacija obje. Posljednji podaci za Švedsku su iz 2006. godine u kojoj je zabilježeno 100 slučajeva bestijalnosti u kojoj je životinja dokazano mučena. Njemačka je zabranu bestijalnosti uvela u prosincu prošle godine, nakon što je to učinila i Francuska, Švicarska te Velika Britanija. Hoće li se ovim zakonom nešto učiniti? Kako uopće znati da je netko bestijalan? Kako će se takvi slučajevi uopće prijavljivati? Bojim se da je to nešto slično kao i s mučenjem životinja na farmama i u klaonicama – daleko od očiju i javnosti, svašta se radi i mnogo toga ostaje zataškano.  Oznake: bestijalnost, seks, Životinje, Bolest, nastranost |
11.06.2013., utorak
Kako bi bilo da je obrnuto?
Ljudetina iz slobodnog uzgoja i ona iz kaveza u gradovima, isječena tradicionalnim mesarskim metodama. Kako bi bilo da je obrnuto? Oznake: ljudi, meso, Životinje |
29.05.2013., srijeda
Na Jastrebovoj farmi izgladnjeli psi jeli još živog konja
|
Mučan video od 10-tak minuta koji je osvanuo na YouTubeu na kojem izgladnjeli psi jedu još živog konja događa se u dvorištu Branka Borkovića, vukovarskog heroja Mladog Jastreba u Prečnom kod Ivanić Grada. Očevici iz sela rekli su kako se on o životinjama već godinama ne brine. Kažu da je bilo samo pitanje dana kad će u borbi za preživljavanje nasrnuti jedna na drugu. U susjednom je dvorištu bilo kolinje kad su začuli jezivo glasanje iz Borkovićeva dvorišta koje su nemoćno slušali i gledali i kad je policija, koju su pozvali, uskoro stigla i pokušala ih rastjerati.'Borković se uopće ne brine o svojim životinjama, sve su kost i koža. Navečer dođe kući, ujutro ode, životinje nemaju što jesti pa padaju s nogu. On ih potom viličarom digne i pričvrsti gurtnama kako bi mogle stajati na nogama, a one koje mogu hodati šeću po našim poljima i uništavaju sve pred sobom', kažu mještani. Ističu i da uz hrvatske autohtone konje posavce, o kojima se 'brine' i kao dugogodišnji predsjednik Središnjeg saveza uzgajivača konja hrvatski posavac, Borković ima 12-ak rasnih pasa robusne japanske pasmine tosa, od kojih su dva napala i oborila izgladnjelog konja. Nerijetko i njih viđaju po cesti bez gospodara. 'Pozovemo policiju. No kad se spomene Mladi Jastreb, nitko više ništa ne poduzima, a za konje na koje se žalimo da nam pojedu svu ljetinu kažu nam da oni nisu kauboji da ih love', kažu mještani. Novinar koji je otišao na farmu piše: 'U Borkovićevoj kući, iza koje je uz pljesnivo sijeno danas na gurtnama bio pričvršćen neki drugi malaksali konj, nije bilo nikoga. Tristotinjak metara dalje, na njegovoj farmi, tek jedan mladić s dugačkim nožem i bodljikavom žicom, 40-ak svinja u blatu i ograđeni prostor sa 10-ak konja kojima se vide sva rebra. Daleko od sjaja autohtonih hrvatskih posavaca i zagrebačkih inspektora, koji su bili i te kobne nedjelje, no očito nisu poduzeli ništa. U ivanićgradskoj policiji neslužbeno kažu tek da im je taj slučaj godinama poznat, svaki put savjesno odrade svoj posao i pismeno izvijeste koga treba. No za službenu izjavu uputili su nas na glasnogovornike MUP-a koji su nam danas bili nedostupni.' Branko Borković najprije je kazao da snimku s YouTubea nije vidio, ali da je od policije zatražio istragu. 'Utvrdio sam da to šalje čovjek sa sumnjivim dosjeom koji je dva puta suđen zbog kriminala. Tražio sam da policija utvrdi tko je i zašto objavio tu snimku. To je za mene prvo i pravo pitanje', rekao je vidno uzbuđen Borković pa potom dodao da 'gospodin Todorić i paraobavještajne službe kreću u novu rundu napada na njega', koji su počeli još u vrijeme Uskrsa. Eto, tipična hrvatska priča. Za jedne zakon ne vrijedi, za druge, one male, vrijedi. I sve se preokrene na politiku. Je li doista pravo pitanje tko je stavio snimku ili zašto je stanje takvo? A za mene stvar ide još dalje – dok god bude sasvim OK imati farme, koje su zapravo gore od nacističkih logora, događat će se i ovakve stvari. Jer, podsjetimo se, stvari i na 'farmama po zakonu' zapravo su gnjusne s obzirom na to kako se čovjek ponaša prema jadnim životinjama. A o klaonicama da i ne govorim! I nemojmo se zavaravati s izrazima 'domaće' i 'uzgojeno kod kuće'. Moja tetka ima svinje. Drži ih svinjcu. Svinjac je kao sobica, a u njemu željezne cijevi kojima je ograđen prostor za krmaču – ne može se ni okrenuti unutra. Što drugo treba pričati? Oznake: Mladi Jastreb, farma, Životinje, iživljavanje, glad |
10.05.2013., petak
Transplantacija organa između dvije različite vrste
|
Sinoć sam uhvatila vijest da je u Kini napravljena operacija transplantacije organa između dvije različite vrste. Operacija je trajala 10 sati, a presađena je jetra sa svinje na majmuna makakija. Rezultat je ovo četverogodišnjeg istraživanja. Prije je stvorena genetski modificirana svinja s organima koji svladavaju odbacivanje u nekom drugom organizmu, a majmun makaki izabran je jer je veoma sličan ljudima, odnosno imunološki, biokemijski i anatomski je sličan čovjeku. U lipnju 2012. korejski su znanstvenici objavili da su uspješno presadili srce i bubrege s klonirane svinje na majmune, koji su preživjeli 24 i 25 dana nakon operacije. Slični eksperimenti su napravljeni i u Velikoj Britaniji, Australiji, Njemačkoj i Japanu. Ovim se otvaraju šanse za transplantaciju životinjskih organa na ljude, znanstvenici kažu kako je sve ovo teoretska i eksperimentalna osnova za to. Što reći na ovu vijest? Zapljeskati joj ili je izviždati? Moram priznati da je mene prvo šokirala, a onda rastužila. Prikazana je snimka majmuna kako leži pod anestezijom, liječnici ga briju i kopaju po njemu, po njegovoj unutrašnjosti. A što je sa svinjom? Što je napravljeno sa svinjama koje su genetski modificirali da bi dobili ovakve organe? Neke su i klonirane – što je s njima bilo, kakav su život imale? Tu su i majmuni, mučeni i nesretni, zatvoreni po laboratorijima. Je li čovjek doista toliko važan da ovo radi drugim bićima? Je li njegov život doista važniji od života svinje ili majmuna? Ako jest, zašto? Hoće li ovo doista pomoći čovječanstvu ili će napraviti još veću razliku između siromašnih i bogatih? Hoće li ovo pomoći čovjeku ili će mu se, kao i mnogo toga, dvostruko vratiti, obiti o glavu? Oznake: transplantacija organa, vrste, Životinje, patnja, mučenje |
12.04.2013., petak
Kamo ide ovaj svijet – treba li se to uopće pitati?
|
Svatko malo netko se pita – kamo ide ovaj svijet? Tako sam se i ja zapitala i više od nekoliko puta ovih dana. Idem neki dan gradom, a ispred mene dva klinca, ne znam ako imaju 11 – 12 godina i jedan od njih puši cigaretu i pljucka okolo. Svako malo vidim iste takve klince pijane po klupama u parku i na nasipu. Također, bacaju papire – jednostavno otvaraju kekse ili čips i kada su gotovi samo bace papir na cestu. Neki dan sretnem i dvije napirlitane u vožnji biciklom – sredile su se kao da idu u disko, a uživaju u popodnevnoj vožnji na biciklu te jedna od njih priča o nekoj trećoj: 'Ali, znaš, ona ti nema dovoljno samopouzdanja…' Ona nema dovoljno samopouzdanja… koja rečenica! Meni ne bi nikad palo na pamet da je izrečem o nekome jer – tko sam ja da sudim o nečijem samopouzdanju? One su ga očito izgradile s puno šminke jer to danas tako ide. A onda i najgore od svega. Sretnem opet neke klinke, idu iz škole, komentiraju moje pse: 'Gle kako ovaj ima ovo…' (koga briga, nek' ima!) te nastavlja s pričom: 'Moja kuja se okotila, ima ih sedam, jednog ćemo ostaviti, taj ide babi, a ostali će plivati…' I onda još gestikulira i pokazuje kako će plivati i smije se… Nije da joj sudim, ali je li to doista smiješno, to da će jadne pse baciti u vodu? Nije li ova praksa (bacanja štenaca u vodu) trebala ostati u povijesti negdje prije desetak godina? I što je još gore, nikome ne smiješ ništa spočitnuti. Jer demokracija je, svi imaju pravo reći što misle, svi smo ravnopravni, isti, nemoj me gušiti, nemoj mi pametovati… Daj mi slobodu, ali ne očekuj odgovornost. Jednom sam isto takvim nekim klincima prigovorila što razbijaju flaše po cesti i krenuli su na mene, sva sreća da sam imala pse uz sebe pa su stali. E, pa, ljudi moji, tko se ipak ne bi upitao kamo ide ovaj svijet? K vragu, definitivno k vragu. Oznake: svijet, sloboda, odgovornost, Mladi, Životinje |
29.03.2013., petak
Sretan Uskrs!
Psi laju. Prolazi Onaj Koji Dijele Letke. Rastrgali bi ga kad bi mogli. Ide im na živce – svaki dan nekakve papire kači za ogradu. 'Sretan i blagoslovljen Uskrs!' vrišti iz letaka. 'Više svježine za uskršnji vikend!' nameću se. 'Najbolje iz Hrvatske, najbolje iz Europe. Sretan Uskrs!' još jednom. Pa još jednom: 'Sretan Uskrs!' Idemo sad svi: 'Sretaaaan Uskrsssss želi vam vaš omiljeni šoping centar!' Najveći kršćanski blagdan treba dostojno proslaviti. To se mora. To je tradicija. Tako bog želi. Tako nalaže crkva. Tako zapovijeda letak zataknut za moju ogradu. Letak ukrašen idiličnim pilićma, zečićima, jajčekima koji ukrašavaju pogled na komade raščerećenih životnjskih tjelesa. Svježi odojak! Akcija, 29,89 kn/kg! Svježa janjetina! Akcija! 54,85 kn/kg! Dimljeni kare bez kosti! U, jebote, opet akcija! 49,99 kn/kg! Suhi bakalar! Ej, raspametit ćemo se! I to kratkotrajna ponuda 179,99 kn/kg! Evo i kobasice, srijemske, i ona na akciji, 39,99 kn/kg! 'Ajmo narode, navalite! Slavite uskrsnuće, slavite Isusa, ali s puno, puno mesa. Kunite se u vjeru, ufanje i ljubav jedući meso. Slavite Isusa raspetog na križu, napaćenog i izmorenog. Jer Isus je ionako preuzeo grijehe svijeta, zar ne? Preuzet će i ovaj grijeh koji ulazi na usta. A za njega će platiti tisuće onih koji šute jer im je oduzeto pravo glasa i pravo na osjećaje. Braćo i sestre, slavite Isusa mesom koje dolazi od milijuna napaćenih, izmorenih i raspetih po farmama i klaonicama. Slavite ga tako jer sve dugačije je krivo i bogohulno!  Oznake: Uskrs, Životinje, isus, letci, šoping centri |
25.03.2013., ponedjeljak
Meša Selimović: Ostrvo
|
Odličan roman bosanskohercegovačkog pisca. Opisuje dvoje starijih ljudi koji žive u osamljenom mjestu na otoku, njihove unutarnje i vanjske borbe, osamljenost, siromaštvo. Priča toliko životna i na mjestima toliko topla, a na mjestima hladna, okrutna. Posebno me se dojmio dio kad im u dvorište dolazi stari pas, jedva stoji na nogama od starosti, vidi se da će uskoro umrijeti. Žena ga želi ostaviti kod sebe, ali mužu se ne sviđa i na kraju ga odvodi u krš u kojem je bodljikavo kamenje i ondje ostavlja. Ali bude mu žao, no i pas se nekako vrati 'kući' i muškarac ga prije nego pas umre prvi i posljednji puta dodirne, pomiluje. Knjiga je puna prekrasnih razmišljanja, često je to samo jedna rečenica u kojoj se skriva tako puno i nad kojom možeš razmišljati danima. Prepisujem dio koji se tiče teme moga bloga, a iznenadilo me da je čovjek toga doba razmišljao o svemu na taj način koji je i danas većini dalek: 'Šta se desilo s rasističkom uzurpacijom prava koja su ljudi sebi prisvojili – da na zemlji proglase svoju apsolutnu prevlast nad životinjama? Oni su od njih učinili svoje robove. Konju čovječanstvo ima da zahvali sav napredak. Kravi za ishranu. A ipak ih to nije spasilo pokolja. Čovjek je samovoljno odredio da se hrani životinjskim mesom i čitava jedna vrsta je osuđena na pogibiju i na žalostan život po milosti ljudskoj. Samo zašto što životinje nemaju snage da se suprotstave, što ne mogu da ulože protest, što nisu sposobne da se udruže i krenu protiv zajedničkog neprijatelja – čovjeka. Kakav bi to rat i pokolj bio kad bi se sve životinje okrenule protiv ljudi! Sve životinje! Mačke, psi, konji, krave, volovi, ovce, divlje zvijeri, ptice, vodozemci, bube, gušteri, zmije! Nikakav svjetski rat, nikakva svjetska kataklizma ne bi bilo ravni tom pokolju ljudskog roda. I niko ne bi imao pravo da digne glas pobune, jer bi to bila osveta za hiljade godina surove vlasti čovjekove nad potpuno obespravljenim životinjama. Čak su ta prirodna prava toliko obezvrijeđena da bi bio prezrivo ismijan svako ko bi samo upitao ljude: s kojim pravom osuđujete na smrt i poniženje čitavu jednu vrstu? Zar zato što ne pripada ljudskoj rasi? Zar zato što živi s drugačijim oblicima svijesti? Zar zato što ne govori kao mi? U stvari, ogriješivši se tako o pravdu u cjelini, ljudi nikad neće biti u mogućnosti da ostvare svoj dugo žuđeni humanitet, jer je on cjelovit: svaka nepravda ga ruši u potpunosti.' Oznake: Meša Selimović, Ostrvo, roman, Životinje, pravda |
04.02.2013., ponedjeljak
Holokaust još uvijek postoji
18.01.2013., petak
Hrvanje sa svinjom
|
Hrvanje sa svinjom ili poznato kao pig wrestling ili pig scramble je igra koja se često igra u SAD-u i drugim državama na farmerskim i seoskim sajmovima. Radi se o tome da se u ograđenom prostoru hvata svinja koja je namazana uljem i sličnim kako bi joj koža bila skliskija. Kada je ekipa uhvati, mora je ubaciti u bačvu. Za sve je ograničeno vrijeme. Igru igraju djeca i mlađi ljudi, a obično postoje muške i ženske ekipe. Spol, nacionalnost, rasa, ništa nije važno, svi smo jednako okrutni – ljudi.  Oznake: hrvanje sa svinjom, okrutnost, ljudi, Životinje |
11.01.2013., petak
Svi smo mi u Dubaiju
|
Evo gledam fotke Linića u Dubaiju. Nisam mogla da ih ne vidim jer su neki dan virile sa svakog kioska na naslovnoj stranici novina. Onda otvorim Tportal.hr i ondje najčitanija vijest – violončelistica Ana Rucner pokazala raskošno tijelo u Dubaiju. Ma, što je to s tim Dubaijem? Moram vidjeti! I onda i ja kliknem na Anu Rucner. Ona je ondje odradila koncert i sad se odmara nakon napornog rada. Uf, tu me nešto zagolica. A gdje se ja odmaram nakon napornog rada? Odem u šetnju s psima, ako i to stignem. I onda se sjetim vrtoglave brojke nezaposlenih, sjetim se da još nisam dobila cijelu plaću ni za studeni… i tako, misao po misao pa se počnem pitati – je li u najmanju ruku moralno da se tako neki bogati Hrvati naslikavaju u Dubaiju dok ostatak grca u kaljuži, bez obzira je li im novac stigao na najčističiji mogući način, dakle samo preko vlastitiog rada (ako je to moguće)? Što je sa suosjećanjem? Moralno? Suosjećanje? Hm, koga briga za moral! Halo, gdje ti živiš? (pitam ja sebe) Da je po moralu, ne bi postojale ni farme životinja ni klaonice. Prema tim jadnim bićima svi smo mi u Dubaiju! A velika većina (i bogatih i siromašnih) svejedno nema nekih moralnih problema oko konzumacije mesa. Razlika je jedino u komadima i kvaliteti mesa koje jedu. Zašto bi ih onda imali i bogati ljudi prema siromašnima? Oznake: Dubai, bogatstvo, Ana Rucner, Linić, Životinje, kriza |
