Indijanka vegetarijanka
16.09.2014., utorak
Jonathan Safran Foer: Jesti životinje
|
Knjiga na kojih 230 stranica koja objedinjuje istraživanje dugačko nekoliko godina o tome kako se životinje uzgajaju, bilo na farmama, bilo u organskom uzgoju. Knjiga koju bih preporučila svima jer nećete čuti samo priče s jedne strane. Primjerice, čut ćete i što imaju reći aktivisti za spas životinja, ali isto tako i uzgajivači životinja te oni koji pokušavaju da uvjeti na farmama budu bolji, dakle ne zalažu se za prestanak uzgoja životinja već za poboljšavanje groznih uvjeta u kojima se 99 posto životinja danas uzgaja. Posebno zanimljiv dio je pismo aktivista PETA-e, pismo uzgajivača krava te pismo vegetarijanke koja uzgaja krave za meso. Također, u knjizi možete upoznati i vegana koji projektira klaonice jer želi na neki način smanjiti patnju životinja. Dakako, meni su ove priče nesuvisle, ali vjerujem da će nekome biti logične. Ono što mi se ne sviđa jest što autor često hvali uzgajivače životinja koji pokušavaju stvoroti bolje uvjete za njihov uzgoj. U jednoj rečenici ih hvali, a u drugoj pojašnjava kako je u svojoj bazi klanje – klanje, a sve životinje imaju osjećaje jednake kao i ljudi te kako nema nikakvog opravdanja ubijati životinje radi klanja. CITATI. Kad sam diplomirao jeo sam meso, velike količine raznovrsnog mesa i to je potrajalo oko dvije godine. Zašto? Zato što je bilo ukusno. I zbog toga što su od razuma kojim oblikujemo svoje navike važnije priče koje pričamo sebi i drugima. A ja sam sebi ispričao priču punu praštanja. Sa mnom je lako, ja jedem sve – na kraju ispada društveno osjetljivijim nego pojedinac koji jede na način koji je dobar za društvo. Na izbor hrane utječe mnogo čimbenika, ali razum (čak i svijest) nije baš visoko na ljestvici. … čini se da se mnogo ljudi pridržava gesla 'sve ili ništa' kada se raspravlja o svakodnevnom izboru hrane. To je način razmišljanja koji nikad ne bismo primijenili na neka druga područja. Zamislite da lažete baš uvijek ili baš nikad. Dobijate sasvim drugačiju poruku kad vam netko kaže NE, ali dobijate posve drugu poruku kad netko ne kaže ništa. Začuđen sam koliko je lako zaboraviti na bezimena živa bića koja su svuda okolo i diviti se simfoniji tehnologije koja tako precizno kontrolira ovaj mali svijet za sebe, promatrati koliko su učinkoviti i veličanstveni ti strojevi te potom prihvatiti ptice kao dijelove ili zupčanike tog stroja – ne živa bića, nego dijelove. Razmišljati na bilo koji drugi način zahtijeva određeni trud. Naša metodologija počela je sve više nalikovati na metodologiju rudarstva. To je jasno mnogima od nas. Ono što nije dovoljno jasno, možda čak nikome od nas, jest koliki je upravo naš vlastiti utjecaj, kao pojedinaca i osobito kao pojedinih kupaca, na ponašanje korporacija. Većina ljudi dala je punomoć korporacijama da proizvode i dobavljaju svu njihovu hranu. Oznake: Jonathan Safran Foer, jesti životinje |
03.09.2014., srijeda
Namjerni zaborav
|
Još sam u knjizi 'Jesti životinje' Jonathana Safrana Foera. Iako većinu stvari znam što se tiče uzgoja i klanja životinja, ipak je neke stvari malo teže probaviti. No, volim dovršiti što sam započela pa tako namjeravam i ovu knjigu do kraja pročitati, makar značilo da je ponekad nakon čitanja teže zaspati. Dakle, autor u jednom dijelu opisuje svoj susret sa svinjom prije nego je zaklana u klaonici: 'Nisam bio posve 'miran' kad se u mene zagledala svinja koja je bila na putu prema Marijevoj prostoriji za klanje, a ostalo joj je tek nekoliko sekundi života, i uhvatila me nespremnog. (Jeste li ikada nekome bili posljednje što je vidio?) Ali nisam se posve ni postidio. Svinja nije bila predmet mog zaborava. Ta je životinja bila predmet moje pozornosti. Pronašao sam – pronalazim – olakšanje u tome. Moje olakšanje svinji nije važno. Ali meni je važno. I to je dio mog promišljanja o tome treba li jesti životinje. Uzevši u obzir, zasada, samo moju stranu priče – stranu životinje koja jede, a ne one koja biva pojedena – jednostavno se ne mogu osjećati cijelim kada znajući, NAMJERNO, zaboravljam. A tu je i vidljiva porodica. Sad kad je moje istraživanje gotovo, tek ću se u rijetkim okolnostima zagledati u oči uzgajanih životinja. Ali mnogo puta na dan, tijekom mnogih dana mojega života, gledat ću u oči svog sina.' Oznake: Jonathan Safran Foer, jesti životinje, zaborav |
20.08.2014., srijeda
Izmrcvareno meso
|
'Možda znamo više nego što želimo priznati, potiskujući to znanje u tamne kutke naše memorije – poričemo ga. Kad jedemo meso tvornički uzgojenih životinja, hranimo se, doslovno, izmrcvarenim mesom. Sve češće, izmrcvarenim postaje i naše vlastito meso.' 'Jesti životinje' Jonathan Safran Foer Oznake: jesti životinje, Jonathan Safran Foer |
09.07.2014., srijeda
Profitabilnije bolesne životinje
|
'Industrija je shvatila – i to je bila prava revolucija – da ne trebate imati zdrave životinje kako biste zaradili. Bolesne su životinje profitabilnije. Životinje su platile cijenu naše želje da nam sve bude dostupno u svako doba i za malo novca.' Iz knjige 'Jesti životinje', Jonathan Safran Foer Oznake: jesti životinje, Jonathan Safran Foer, Bolest, Životinje |
08.07.2014., utorak
Silovanje
|
'Recite mi nešto: zašto je okus, najsiroviji od svih osjetila, izuzetak kad su u pitanju moralna načela kojim se rukovode sva naša osjetila? Ako zastanete i bolje o tome promislite – to je ludo. Zašto netko tko je pohotan nema jednako pravo na silovanje kao što onaj tko je gladan mesa ima pravo ubiti životinju, pojesti je ?Lako je zanemariti to pitanje, ali teško je na njega odgovoriti.' Iz knjige 'Jesti životinje', Jonathan Safran Foer Oznake: Jonathan Safran Foer, jesti životinje, silovanje, meso |
18.06.2014., srijeda
Ako ništa nije važno, nema se što spašavati
|
Čitam odličnu knjigu Jonathana Safrana Foera, 'Jesti životinje'. Pisac se često prisjeća svoje bake koja je preživjela rat i s tog aspekta ima pogled na hranu (u smislu da se sve treba jesti i čuvati, no ipak s ponekim 'ALI'), no također i s religijskog aspekta, budući je Židovka. Autor tako donosi jedan razgovor s njom u kojem ona opisuje kako joj je bilo teško i kako je gladovala, a onda joj je pomogao jedan Rus davši joj komad svinjetine. Razgovor se nastavlja ovako: - Spasio ti je život. - Nisam ga pojela. - Nisi ga pojela? - To je bila svinjetina. Nisam htjela jesti svinjetinu. - Zašto? - Kako misliš zašto? - Zato što to nije košer? - Naravno. - Ali čak ni da si spasiš život? - Ako ništa više nije važno, nema se što ni spašavati. Oznake: Jonathan Safran Foer, jesti životinje, rat, hrana, religija |
