Indijanka vegetarijanka
16.09.2014., utorak
Jonathan Safran Foer: Jesti životinje
|
Knjiga na kojih 230 stranica koja objedinjuje istraživanje dugačko nekoliko godina o tome kako se životinje uzgajaju, bilo na farmama, bilo u organskom uzgoju. Knjiga koju bih preporučila svima jer nećete čuti samo priče s jedne strane. Primjerice, čut ćete i što imaju reći aktivisti za spas životinja, ali isto tako i uzgajivači životinja te oni koji pokušavaju da uvjeti na farmama budu bolji, dakle ne zalažu se za prestanak uzgoja životinja već za poboljšavanje groznih uvjeta u kojima se 99 posto životinja danas uzgaja. Posebno zanimljiv dio je pismo aktivista PETA-e, pismo uzgajivača krava te pismo vegetarijanke koja uzgaja krave za meso. Također, u knjizi možete upoznati i vegana koji projektira klaonice jer želi na neki način smanjiti patnju životinja. Dakako, meni su ove priče nesuvisle, ali vjerujem da će nekome biti logične. Ono što mi se ne sviđa jest što autor često hvali uzgajivače životinja koji pokušavaju stvoroti bolje uvjete za njihov uzgoj. U jednoj rečenici ih hvali, a u drugoj pojašnjava kako je u svojoj bazi klanje – klanje, a sve životinje imaju osjećaje jednake kao i ljudi te kako nema nikakvog opravdanja ubijati životinje radi klanja. CITATI. Kad sam diplomirao jeo sam meso, velike količine raznovrsnog mesa i to je potrajalo oko dvije godine. Zašto? Zato što je bilo ukusno. I zbog toga što su od razuma kojim oblikujemo svoje navike važnije priče koje pričamo sebi i drugima. A ja sam sebi ispričao priču punu praštanja. Sa mnom je lako, ja jedem sve – na kraju ispada društveno osjetljivijim nego pojedinac koji jede na način koji je dobar za društvo. Na izbor hrane utječe mnogo čimbenika, ali razum (čak i svijest) nije baš visoko na ljestvici. … čini se da se mnogo ljudi pridržava gesla 'sve ili ništa' kada se raspravlja o svakodnevnom izboru hrane. To je način razmišljanja koji nikad ne bismo primijenili na neka druga područja. Zamislite da lažete baš uvijek ili baš nikad. Dobijate sasvim drugačiju poruku kad vam netko kaže NE, ali dobijate posve drugu poruku kad netko ne kaže ništa. Začuđen sam koliko je lako zaboraviti na bezimena živa bića koja su svuda okolo i diviti se simfoniji tehnologije koja tako precizno kontrolira ovaj mali svijet za sebe, promatrati koliko su učinkoviti i veličanstveni ti strojevi te potom prihvatiti ptice kao dijelove ili zupčanike tog stroja – ne živa bića, nego dijelove. Razmišljati na bilo koji drugi način zahtijeva određeni trud. Naša metodologija počela je sve više nalikovati na metodologiju rudarstva. To je jasno mnogima od nas. Ono što nije dovoljno jasno, možda čak nikome od nas, jest koliki je upravo naš vlastiti utjecaj, kao pojedinaca i osobito kao pojedinih kupaca, na ponašanje korporacija. Većina ljudi dala je punomoć korporacijama da proizvode i dobavljaju svu njihovu hranu. Oznake: Jonathan Safran Foer, jesti životinje |
