Čitam odličnu knjigu Jonathana Safrana Foera, 'Jesti životinje'. Pisac se često prisjeća svoje bake koja je preživjela rat i s tog aspekta ima pogled na hranu (u smislu da se sve treba jesti i čuvati, no ipak s ponekim 'ALI'), no također i s religijskog aspekta, budući je Židovka. Autor tako donosi jedan razgovor s njom u kojem ona opisuje kako joj je bilo teško i kako je gladovala, a onda joj je pomogao jedan Rus davši joj komad svinjetine. Razgovor se nastavlja ovako:
- Spasio ti je život.
- Nisam ga pojela.
- Nisi ga pojela?
- To je bila svinjetina. Nisam htjela jesti svinjetinu.
- Zašto?
- Kako misliš zašto?
- Zato što to nije košer?
- Naravno.
- Ali čak ni da si spasiš život?
- Ako ništa više nije važno, nema se što ni spašavati.
Post je objavljen 18.06.2014. u 16:11 sati.