Indijanka vegetarijanka

27.11.2016., nedjelja

Kuhanje je... ljubav

Mnogi kazu da kuhanje je ljubav. Okusi djetinjstva, trud koji se ulaže za voljene ljude i bla, bla, bla... A istina je zapravo da velika većina kuha ono što oni sami najviše vole. Rijetko tko će baš uložiti veliki trud u obrok kojeg sami ne mogu smisliti. Dovoljno je samo vidjeti što će vam dati ako ste vegan-vegetarijanac. Najčešće - ništa. Jer 'ti ništa ne jedeš' ili 'nisam znao-la što da napravim', ili 'zaboravio sam'.

I što još reći o kuhanju kao činu ljubavi? Kako zvati ljubavlju kuhanje nečijeg (životinjskog) straha i sokova koji se cijede dok smrt preuzima tijelo? Kako to na bilo koji način povezati s - ljubavlju?

Oznake: kuhanje, ljubav


09.05.2016., ponedjeljak

UZ Majčin dan

Pozdrav, prije vječnog rastanka.

Image and video hosting by TinyPic

Oznake: Majčin dan, krave, ljubav, klanje, okrutnost


30.04.2014., srijeda

Oksitocin, hormon ljubavi, imaju i životinje

Oksitocin je hormon koji se izlučuje za vrijeme porođaja, orgazma te općenito za vrijeme ljudskih interakcija, stvara osjećaj privrženosti i bliskosti. Znanstvenici ga još nazivaju i hormonom ljubavi jer se stvara u svim međuljudskim interakcijama koje stvaraju ugodu. Kod prosječnog čovjeka se u određenoj interakciji može povećati za 10 do 50 posto, a u ponekim situacijama i za 100 posto, primjerice kada dijete uskoči roditelju u spontani zagrljaj. Kod običnog rukovanja sa strancem, razina oksitocina se poveća za 5 do 10 posto, ali ako nam je taj stranac privlačan, povećat će se i do 50 posto.

Ljudi k'o ljudi, često misle da samo oni imaju nešto, pa tako često misle i da samo oni imaju emocije, a životinje ne, ili barem im se ne daje za pravo da ih imaju u takvom rasponu i jačini kakve imaju ljudi. No, ako one ne znaju riječima izraziti svoje emocije dakako da ne znači i da ih nemaju.

Kako bilo, Paul Zak sa Claremont Graduate University ovih je dana objavio rezultate svojih istraživanja o oksitocinu u životinja i malo je reći da je njegov članak izazvao buru. Naime, u par riječi on kaže da životinje jednako vole kao i ljudi.

Životinjama raznih vrsta vadio je krv prije i poslije druženja sa svojom vrstom, ali i drugim vrstama. Pokazalo se da je razina oksitocina u krvi redovito uvijek veća nakon druženja i maženja. Posebno je dirljiva priča o prijateljstvu jednog psa i koze u jednom prihvatilištu za napuštene i zlostavljane životinje. Oni se svakog dana rado igraju, skaču i provode vrijeme zajedno. Dakle, psu je razina oksitocina nakon druženja s kozom veća za kojih 48 posto, dok se kozi ta razina poveća za vrtoglavih 210 posto! Ovo je znak da je koza doslovno luda za svojim prijateljem psom.

Dakle, mnogo je toga do hormona i kod nas i kod životinja te zapravo nemamo pravo nametati svoju superiornost nad životinjama. Također, jednako kao što postoji hormon ljubavi, postoji cijeli niz hormona koji se izlučuju kada životinja osjeća strah, jer OSJEĆA da je vode na klanje. Jedući meso zapravo se jedu i ti hormoni i taj strah… bez obzira koliko dobro bilo skuhano i prerarađeno.

Cijeli veoma zanimljivi članak o oksitocinu kod životinja može se pročitati na:

http://www.theatlantic.com/health/archive/2014/04/does-your-dog-or-cat-actually-love-you/360784/

Oznake: oksitocin, ljubav, Životinje, ljudi


14.01.2014., utorak

Samo je ljubav tajna dvaju svjetova?

Eto, kad sam čula pjesmu poznatog hrvatskog izvođača Thomspona 'Samo je ljubav tajna dvaju svjetova' pomislila sam: 'Oho, a što je to sad?' Kako to da nema 'Baci bombu, goni bandu…' i sličnih pokliča? Točnije, pomislila sam ma je li to moguće da Thompson pjeva o ljubavi, o rušenju mržnje?

Oh, pa ovaj se svijet popravlja!

Ljubav između dvaju svjetova?

Između latinice i ćirilice?

Između homo i hetero ljudi?

Između Roma i ostatka?

Između vegetarijanaca i mesojeda?

Tako pomislih u prvi tren, ali učas zaključih kako opet bijah naivna, kad pregledah tekst pjesme.

'Nova jutra kad te snenu probude
a s desne strane mene više ne bude…'

'Ajde da je neki drugi pjevač, prošlo bi, ali kad je Thompson, izgleda da desna strana nije stavljena u pjesmu tek tako.

'Čovjek nek' voli ženu…'

O, vjerojatno je to već ofucano, ali doista nije li i žena čovjek? No, onda bi to bilo – Čovjek nek' voli čovjeka… a to se baš nikako ne uklapa u pjesmu i sliku.

Zapravo bi pjesma bila dobro poslužila za Markićkinu kampanju 'U ime obitelji'.

I tako padoše moje idealističke ideje o nekom novom dobu koje je možda započeo Thompson. Možda je ipak prije onako kako je, slušajući pjesmu na radiju, zabunom čuo stihove moje sin:

'Ako me voliš vraga ne postoji granica…'


Oznake: Thompson, ljubav, mržnja


15.11.2013., petak

Illusion

Hodam u ritmu glazbe
poskakuje mi srce
duša
stopala kao da plove.
Could it be that?
Je li to – to,
je li to ljubav,
bi li to mogla biti ljubav?
Putting me back in all that confusion.
Da, da, čista konfuzija
i srca mog konvulzija.
Could it be that
it's just an illusion?
Ovdje kao da sve staje
sudaram se
sa stvarnošću
sudar je silovit
jedva preživljavam.
Ljubav je samo iluzija
to već svaka bena zna.
Svi smo mi Houdini
u ljubavnim zamišljanjima
maštanjima, dijalozima
monolozima.
I na kraju nam nema druge
nego samozadovoljavati se
sa svojim iluzijama.
Is it really magic in the air?
Ma ne, ne, nije.
It's just an illusion.

Oznake: iluzija, ljubav, pjesma


09.04.2013., utorak

Nenad Veličković: Viva Sexico

Odlična knjiga na 370 stranica koja bi se ustvari mogla podijeliti na tri knjige. Prvi dio je satirična priča o tome kako ženski časopisi zaglupljuju žene, drugi dio je rječnik seksualnih pojmova, a treći dio istraživanje seksualnosti u umjetničkim djelima. Kroz sve se vidi koliko su žene i muškarci različiti, ali ne zato što je to potreba već jednostavno zato jer je svijet takav kakav jest, muški svijet u kojem su žene niža bića, jednako kao i životinje. Osnovna je ideja knjige da patrijarhat vodi civilizaciju u propast.

CITATI:

'Nije istina da je muškarcima lako okolo nositi svoja pileća prsa, mlohave trbuhe, štrkljave grudi, krive noseve, kvrgave noge, debelo salo, gnojave akne, ćosavu bradu, sitne oči, klempave uši i male penise. Ali ih mnogi nose, a ne pada im na pamet kupovati samopouzdanje u teretanama i salonima za uljepšavanje. Može se valjda nekako dodati svom izgledu ne potkradajući od svog duha.'

'Zašto se u svijetu rata i mira muškarci dokazuju bicepsima, a žene sisepsima? Zato jer su u tom svijetu žene muška imovina poput njihove njive ili stoke, čija se kvaliteta procjenjuje mjerama stočne pjace: sjajem dlake, snagom sapi, zdravljem vimena. Što god obećavao feminizam, još uvijek je probitačnije pred muškarcem podići sise umjesto pogleda.'

'Efikasnije je mrštiti se na miris tuđeg znoja nego na smrad tuđih misli.'

'Ubijanje mora biti temeljito. Zauvijek. Konačno rješenje. Kao u nacističkim logorima. Nije dovoljno ubiti, treba otjerati, zatrti, treba uništiti sve što nismo mi. Treba nam ovaj svijet samo za nas.'

'Jedan muškarac, sretno oženjen, sa stalnim zaposlenjem, ugledan i poštovan, usudio se prije petsto godina pomisliti da ovaj svijet počiva na pogrešnim zakonima, da nije pravedno ubijati životinje, trovati vodu, komadati zemlju, uništavati šume, da nije, najzad, bez vraga to što je brak, izmišljen da sačuva privatnu imovinu i ojača crkvu porodio preljub, razvod, 'kopilad', a ljubav pretvorio u savez, posao i obavezu. Možda upravo zato na ovom svijetu ima previše mržnje jer nema previše ljubavi koja umire tiho u zlatnim okovima blagoslovljenog braka. I možda će se desiti čudo kad ključ tih okova najzad dođe u ruke žena.' – autor o slici 'Vrt uživanja' Hieronymusa Boscha.

Oznake: Nenad Veličković, Viva sexico, seks, brak, ljubav, žene, muškarci


10.01.2013., četvrtak

Ne ubij

Imala sam priliku razgovarati s jednim Indijcem. Istaknuo je da je vegetarijanac pa sam ga pitala je li to zbog vjere ili nečeg drugog. Rekao je da je zato jer ne želi da životinje pate. Onda sam mu rekla da ni ja ne jedem meso, ali i nastojim izbjegavati mliječne proizvode i jaja jer životinje jako pate i u toj industriji. Rekao je samo: 'OK, good.' Onda sam rekla da ljudi ovdje jedu puno mesa. Pod 'ovdje' mislila sam na Hrvatsku, ništa šire. On je rekao da zna da kršćani jedu jako puno mesa.

Tu sam se zamislila. Doista je tako. Kršćani (uz muslimane) općenito jedu jako puno mesa. Pa kako to? A sve je puno priča o ljubavi, suosjećanju, oprostu… a s druge strane se ubijaju najneviniji od nevinih samo zbog trbuha. Osim toga, prva je božja zapovijed: 'Ne ubij.' Zašto svi misle da se to odnosi samo na čovjeka?

Oznake: vjera, meso, vegetarijanstvo, ljubav, suosječanje


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.