Mnogi kazu da kuhanje je ljubav. Okusi djetinjstva, trud koji se ulaže za voljene ljude i bla, bla, bla... A istina je zapravo da velika većina kuha ono što oni sami najviše vole. Rijetko tko će baš uložiti veliki trud u obrok kojeg sami ne mogu smisliti. Dovoljno je samo vidjeti što će vam dati ako ste vegan-vegetarijanac. Najčešće - ništa. Jer 'ti ništa ne jedeš' ili 'nisam znao-la što da napravim', ili 'zaboravio sam'.
I što još reći o kuhanju kao činu ljubavi? Kako zvati ljubavlju kuhanje nečijeg (životinjskog) straha i sokova koji se cijede dok smrt preuzima tijelo? Kako to na bilo koji način povezati s - ljubavlju?
Post je objavljen 27.11.2016. u 15:33 sati.