Indijanka vegetarijanka
16.01.2015., petak
Na Zemlji mesa i muškaraca
|
Čini li se to samo meni ili čovjek danas živi na Zemlji u kojoj vladaju meso (na tanjuru) i muškarci (zakoni ,pisani i nepisani nekako su više prilagođeni muškom spolu). Prisjetimo se samo da su povijesno gledano žene tek nedavno dobile pravo glasa. Iako se ovo čini nevjerojatnim, da su muškarci imali pravo glasa, a žene ne, to je doista bilo tako. Danas žene imaju pravo glasa (i to još uvijek ne baš posvuda), ali iako će se mnogi busati ravnopravnošću i plitkim stihovima 'žena, majka, kraljica', još uvijek smo daleko, daleko niže od muškaraca. Evo digresije – nedavno smo imali predsjedničke izbore, pobijedila je žena. Sada se to naziva civilizacijskim pomakom jer je prvi put izabrana žena za predsjednicu Hrvatske. Doista, civilizacijska? Ovo dakle mnogo govori gdje smo civilizacijski. I općenito svijet jer ženske se predsjednice mogu nabrojati na prste. Ipak, kada je hrvatska predsjednica stigla na pozornicu nakon što su objavljeni rezultati, prvih par minuta govora opet je imao – muškarac, predsjednik stranke. Svijet i dalje kao da se vrti oko muškaraca i muških interesa ili, bolje rečeno – muške dominacije. Npr. pita li itko mene, kao žensku osobu, ili bilo koju drugu žensku osobu, kako bismo opisale sljedeće: Dakako, to uopće nije bitno jer svijet se vrti oko toga što je muškarcima bitno, što oni vole pogledati. U cijeloj toj priči nisu mi jasne ni žene koje se tako p(r)odaju. Je li doista novac najvažniji i sve se za njega može kupiti i prodati, čak i dostojanstvo i poštovanje? Da ne bi bilo zabune, ne mislim da bi svijet bio bolje mjesto kada bi se žene više poštovale i kada bi bio skrojen prema nekim mjerama koje više odgovaraju ženama. Ne, ne radi se o tome već o smislu svega ovoga. Gdje je on? Zašto je žena za volanom smotana glupača, a muškarac frajer koji treba stisnuti gas? Zašto je normalno da su žene baš posvuda u reklamama i medijima razgolićene, a muškarci manje-više zakopčani do grla? K vragu, odavno je svima sve jasno, a ja izgubljena u vremenu i novim/starim vrijednostima. A meso… da, meso. I ono je odnedavno sveprisutno na našim tanjurima. Dakako bilo ga je prije, ali nikada u ovakvoj mjeri i nikad se do njega nije dolazilo na ovakav (svirep) način. Zakolji, objesi, našopaj, prignječi… sve na pokretnoj traci, sve lako i dostupno. Kako je meso postajalo dostupnije, tako se čovjek više razmnožavao i doveo do ovoga na čemu smo danas. S jedne strane debeli i siti, s druge strane gladni, ali svuda ima interesa i novca za oružje, agresivnost, rat. Dakako, bilo je svega ovoga i prije, ali ne u ovolikoj mjeri i opet ne na ovakve načine. No, ono što nekako najviše boli u cijeloj toj svjetskoj sadašnjosti jest činjenica da se nismo tako daleko odmaknuli od rođaka neandertalaca i sličnih. A ondje je cijela ta priča s muškarcima i mesom započela. Muškarci su se nametnuli još tada kao dominantni iz razloga jer su na pračovječki meni donosili – meso. Danas su se stvari izmijenile, ali ostala je muška dominacija i meso kao nešto bez čega se ne može. Oznake: meso, muškarci, dominacija, neandertalci |
09.04.2013., utorak
Nenad Veličković: Viva Sexico
|
Odlična knjiga na 370 stranica koja bi se ustvari mogla podijeliti na tri knjige. Prvi dio je satirična priča o tome kako ženski časopisi zaglupljuju žene, drugi dio je rječnik seksualnih pojmova, a treći dio istraživanje seksualnosti u umjetničkim djelima. Kroz sve se vidi koliko su žene i muškarci različiti, ali ne zato što je to potreba već jednostavno zato jer je svijet takav kakav jest, muški svijet u kojem su žene niža bića, jednako kao i životinje. Osnovna je ideja knjige da patrijarhat vodi civilizaciju u propast. CITATI: 'Nije istina da je muškarcima lako okolo nositi svoja pileća prsa, mlohave trbuhe, štrkljave grudi, krive noseve, kvrgave noge, debelo salo, gnojave akne, ćosavu bradu, sitne oči, klempave uši i male penise. Ali ih mnogi nose, a ne pada im na pamet kupovati samopouzdanje u teretanama i salonima za uljepšavanje. Može se valjda nekako dodati svom izgledu ne potkradajući od svog duha.' 'Zašto se u svijetu rata i mira muškarci dokazuju bicepsima, a žene sisepsima? Zato jer su u tom svijetu žene muška imovina poput njihove njive ili stoke, čija se kvaliteta procjenjuje mjerama stočne pjace: sjajem dlake, snagom sapi, zdravljem vimena. Što god obećavao feminizam, još uvijek je probitačnije pred muškarcem podići sise umjesto pogleda.' 'Efikasnije je mrštiti se na miris tuđeg znoja nego na smrad tuđih misli.' 'Ubijanje mora biti temeljito. Zauvijek. Konačno rješenje. Kao u nacističkim logorima. Nije dovoljno ubiti, treba otjerati, zatrti, treba uništiti sve što nismo mi. Treba nam ovaj svijet samo za nas.' 'Jedan muškarac, sretno oženjen, sa stalnim zaposlenjem, ugledan i poštovan, usudio se prije petsto godina pomisliti da ovaj svijet počiva na pogrešnim zakonima, da nije pravedno ubijati životinje, trovati vodu, komadati zemlju, uništavati šume, da nije, najzad, bez vraga to što je brak, izmišljen da sačuva privatnu imovinu i ojača crkvu porodio preljub, razvod, 'kopilad', a ljubav pretvorio u savez, posao i obavezu. Možda upravo zato na ovom svijetu ima previše mržnje jer nema previše ljubavi koja umire tiho u zlatnim okovima blagoslovljenog braka. I možda će se desiti čudo kad ključ tih okova najzad dođe u ruke žena.' – autor o slici 'Vrt uživanja' Hieronymusa Boscha. Oznake: Nenad Veličković, Viva sexico, seks, brak, ljubav, žene, muškarci |
