Indijanka vegetarijanka
05.12.2013., četvrtak
Objektivizacija žena
|
Životinje su u našem društvu objektivizirane. Svedene na puke objekte za zadovoljenje ljudskih potreba, bilo da se radi o hrani, odjeći i obući ili testiranju lijekova te za dobivanje raznih proizvoda. Treba li se tome čuditi kad je i jedan ljudski spol na sličan način objektiviziran? Dakako, radi se o ženskom spolu koji je u manjoj ili većoj mjeri potlačen u svim državama, koliko god one bile (ne)razvijene. Tako sam shvatila zadnjih mjesec dana da sam izgubila pojam o ženskoj ljepoti. Sve te žene koje se predstavljaju kroz medije i koje novinari nazivaju ljepoticama i predivnim 'ženama, majkama i kraljicama' zapravo su mi iste. Sve vrvi od napumpanih usana, cica, guzica, šminke, ekstenzija… ijatovišeneznamkaksetosvezove. Npr. gledam neki dan Tatjanu Dragović, ne znam je li još uvijek supruga Gorana Ivaniševića ili su se razveli. Piše u članku – 'predivna, zrela žena Tatjana zna što želi u životu…' I tako ja gledam u tu predivnu ženu i mislim si: 'Daj, Indijanko, zar ne vidiš kako je predivna? Gle te usne, gle to sve…' Ali ništa. Nagovaranje same sebe nije urodilo plodom. Jednostavno mi nije predivna. I ne znam koje su to današnje Audrey Hepburn ili Ava Gardner, Marlene Dietrich ili Elizabeth Taylor… Da ne duljim, evo ulomaka iz teksta o objektivizaciji žena, a cijeli se tekst može pronaći na sljedećem linku: http://www.libela.org/sa-stavom/4553-objektivizacija-zena-je-mnogo-vise-od-seksi-fotografija/ Razlika između načina kako su žene predstavljene i kako su muškarci predstavljeni u nacionalnim novinama i drugim medijima je očigledna – žene su prečesto reducirane na zbroj dijelova tijela, jako fotošopirane kako bi odgovarale idealu ženske ljepote. To privuče našu pažnju, shvatimo da nešto nije u redu i samouvjereno okrivimo seksizam za takve prizore. Seksi slike muškaraca, za usporedbu sa seksi slikama žena, često ih prikazuju kao seksualne subjekte, glumce koji vježbaju svoju seksualnost, umjesto kao objekte koji služe zadovoljavanju tuđe seksualnosti. Dakle, na što točno mislim kada kažem da je seksualna objektivizacija jednostavno najvidljiviji dio objektivizacije? Počnimo od diferencijacije između statusa subjekta i statusa objekta. Dok je subjekt aktivan, ima namjeru i cilj, objekt je pasivan, nad njim se provodi volja. Ta se dihotomija ogleda i u gramatici: kada čujemo "Fiona je pogladila mačku", shvaćamo da Fiona ima status subjekta, dok mačka ima status objekta. U idealnom svijetu, svi bi mi ponekad bili subjekti, a ponekad objekti, ovisno o situaciji, i to bez ikakvih problema. Međutim, u dominantnom narativu društva, subjekt i objekt je izrazito rodno određen, pri čemu muškarci imaju status subjekta većinu vremena, a žene su izuzetno objektivizirane. Većina filmova priča priču muškarca, sa ženama koje se pojavljuju kao nečija djevojka, supruga, majka ili neka druga sporedna uloga. U prosječnoj godini, svega 12 do 15 posto najgledanijih filmova u Hollywoodu se fokusira na žene i njihove priče. Zato što nam društvo govori da su žene objekti, a ne subjekti, čak i muškarci koji ustaju protiv nasilja nad ženama govore drugima da je zamisle kao 'nečiju suprugu, majku, kćer ili sestru', a ne jednostavno kao 'ljudsko biće'. Oznake: žene, objektivizacija, Životinje, ljepota |
09.04.2013., utorak
Nenad Veličković: Viva Sexico
|
Odlična knjiga na 370 stranica koja bi se ustvari mogla podijeliti na tri knjige. Prvi dio je satirična priča o tome kako ženski časopisi zaglupljuju žene, drugi dio je rječnik seksualnih pojmova, a treći dio istraživanje seksualnosti u umjetničkim djelima. Kroz sve se vidi koliko su žene i muškarci različiti, ali ne zato što je to potreba već jednostavno zato jer je svijet takav kakav jest, muški svijet u kojem su žene niža bića, jednako kao i životinje. Osnovna je ideja knjige da patrijarhat vodi civilizaciju u propast. CITATI: 'Nije istina da je muškarcima lako okolo nositi svoja pileća prsa, mlohave trbuhe, štrkljave grudi, krive noseve, kvrgave noge, debelo salo, gnojave akne, ćosavu bradu, sitne oči, klempave uši i male penise. Ali ih mnogi nose, a ne pada im na pamet kupovati samopouzdanje u teretanama i salonima za uljepšavanje. Može se valjda nekako dodati svom izgledu ne potkradajući od svog duha.' 'Zašto se u svijetu rata i mira muškarci dokazuju bicepsima, a žene sisepsima? Zato jer su u tom svijetu žene muška imovina poput njihove njive ili stoke, čija se kvaliteta procjenjuje mjerama stočne pjace: sjajem dlake, snagom sapi, zdravljem vimena. Što god obećavao feminizam, još uvijek je probitačnije pred muškarcem podići sise umjesto pogleda.' 'Efikasnije je mrštiti se na miris tuđeg znoja nego na smrad tuđih misli.' 'Ubijanje mora biti temeljito. Zauvijek. Konačno rješenje. Kao u nacističkim logorima. Nije dovoljno ubiti, treba otjerati, zatrti, treba uništiti sve što nismo mi. Treba nam ovaj svijet samo za nas.' 'Jedan muškarac, sretno oženjen, sa stalnim zaposlenjem, ugledan i poštovan, usudio se prije petsto godina pomisliti da ovaj svijet počiva na pogrešnim zakonima, da nije pravedno ubijati životinje, trovati vodu, komadati zemlju, uništavati šume, da nije, najzad, bez vraga to što je brak, izmišljen da sačuva privatnu imovinu i ojača crkvu porodio preljub, razvod, 'kopilad', a ljubav pretvorio u savez, posao i obavezu. Možda upravo zato na ovom svijetu ima previše mržnje jer nema previše ljubavi koja umire tiho u zlatnim okovima blagoslovljenog braka. I možda će se desiti čudo kad ključ tih okova najzad dođe u ruke žena.' – autor o slici 'Vrt uživanja' Hieronymusa Boscha. Oznake: Nenad Veličković, Viva sexico, seks, brak, ljubav, žene, muškarci |
