Indijanka vegetarijanka
31.12.2013., utorak
Graeme Simsion: Projekt žena
|
Evo zadnje pročitane knjige u ovoj, 2013. godini. Lakočitljiva lektira za kraj godine. Priča o pomalo čudnom muškarcu koju odlučuje pronaći ženu svog života i to preko upitnika, odnosno tako što ženama dijeli pitanja na koja odgovaraju, a na kraju program izabire onu koja mu je najviše slična i koja mu najviše odgovara. Međutim, u životu stvari nisu tako jednostavne pa doznajemo što smo i na početku znali – formulom se ne može otkriti ljubav. Glavni lik je zapravo čudak i socijalno neprilagođen. Često se čini kao da ima štap u guzici te je nimalo spontan, ali zapravo je jako, jako simpatičan, često nalik na dijete. Anyway, ono što me privuklo ovoj knjizi jest to što se njemu na kraju svidi žena koja je vegetarijanka, a oduvijek je smatrao kako bila kakva 'ekstremnost' u prehrani nije dobra. Tako piše na koricama knjige. Ali zapravo ta žena nije vegetarijanka, kako kasnije doznajem u knjizi. Naime, ona jede ribe i plodove more. Ali i dalje se kroz knjigu prenosi laž kako je vegetarijanka, stoga i ne čudi zašto često ljudi smatraju da vegetarijanci jedu ribu i morske plodove. CITATI: 'Rekao sam mu da smo imali zakazanu raspravu, ali Gene je sada bio usredotočen na kavu s onom ženom. Mnogi su mužjaci u životinjskom svijetu programirani tako da daju prednost seksu nad pomaganjem nesrodnom pojedincu.' 'Pitanje broj 35: Jedete li burgere? Točan odgovor je C – povremeno. Ispitivanje o problemima s hranom. Ako ih izravno upitaš koju hranu vole, oni kažu 'Jedem sve' i zatim otkriješ da su vegetarijanci. Svjestan sam toga da postoji mnogo argumenata u korist vegetarijanstva. Međutim, kako jedem meso, smatrao sam da bi bilo prikladno da ga jede i moja partnerica.' 'Vegetarijanci i vegani mogu biti nevjerojatno napasni. Gene ima vic – Kako možeš znati da je netko vegan? Samo pričekaj deset minuta i sam će ti reći!' 'Ljudi često ne uspijevaju vidjeti ono što im je blisko dok je drugima to očito.' Svima sretna nova 2014. godina, puno sreće i zdravlja i što manje mesa na tanjurima! Oznake: Graeme Simsion, Projekt žena, nova godina |
30.12.2013., ponedjeljak
Sonja i bik
|
Za uvod da ispričam sljedeće, kako nas vani neki ljudi doživljavaju što se tiče filmova. Dakle, pričala sam o filmovima s jednim Šveđaninom i on mi veli kako je gledao nekoliko srpskih i bosanskih filmova, ali ne može naći nijedan hrvatski. Spomenuh mu 'Što je muškarac bez brkova' te 'Koka i duhove' jer mi je to prvo palo na pamet, a on veli kako kinematografije u kojima se snimaju komedije i dječji filmovi obično nemaju što za ponuditi. Na to kaže kako zna da u Srbiji ima jedan filmski festival, a da vjerojatno u Hrvatskoj nema nijedan. Kazah mu: 'I divljaci kao što smo mi ovdje imaju čak nekoliko filmskih festivala, zamisli!' Priznajem, naljutio me. Ali onda za vikend na TV-u uhvatih 'Sonju i bika' i odmah skočih u kauč nikako ga ne željevši propustiti. Znam da sam ga planirala gledati u kinu i bilo mi je jako žao kad sam ga propustila. I što da kažem? Ne znam što da kažem. Doista sam se, jednom riječju – razočarala. Glavni lik je vegetarijanka koja se bori protiv borbi bikova, a zaljubljuje se u sina najpoznatijeg organizatora borbi bikova tamo negdje kraj mora. Zapravo ovog bika u naslovu filma jedva da ima pet ili deset minuta u cijelom filmu, a Sonja je nadrkana persona s uvijek napola otvorenim očima koja bljuje po drugim ljudima i četvrtinu filma je polugola. Osmijeh joj se pojavi na licu jedino kad vidi ljubljenog Antu kojeg na početku prezire. Sve je zapravo jako plošno, površno i stereotipno prikazano, tek zagrebano po površini te se cijela priča svodi na Sonjinu i Antinu ljubav, a bika k'o je… K tome tu su i neke scene kao sa školskih priredbi, prije svega ona u klaonici pred sam kraj filma. Nije mi se baš dalo gledati do kraja, ali sam to ipak učinila da vidim što će biti, iako se dalo pretpostaviti. Čekam i 'Svećenikovu djecu' koja su najavljena uskoro… Nadam se da će nam malo osvjetlati kinematografski obraz. Oznake: Sonja i bik, film, vegetarijanka, borba bikova |
27.12.2013., petak
Fluorescentni praščići
|
Baš u vrijeme Božića, tim znanstvenika iz Kine uspio je stvoriti deset malih praščića koji u mraku, pod crnom fluorescentnom svjetlošću, sjaje zelenim sjajem. Znanstvenici s Poljoprivrednog fakulteta Južne Kine ovo su uspjeli napraviti uz pomoć tehnike koju je razvio Medicinski fakultet Manoa Havajskog sveučilišta, tako što su u embrije praščića ubrizgali fluorescentni protein iz DNK-a meduza. Ista tehnika je, nešto ranije ove godine, u Turskoj upotrijebljena da bi se stvorili zečevi koji sjaje u mraku, a trenutno se radi na tome da se sličan rezultat dobije i kod ovaca. Znanstvenici, međutim, ove svjetlucave životinje ne stvaraju da bi poslužile kao božićni ukrasi, barem ne za sada te tvrde da je cijela ideja jako humana. Cjelokupno istraživanje ima za cilj pronaći jeftin i efikasan način da se u ljudski organizam unese koristan gen, koji bi mogao pomoći u liječenju mnogih nasljednih bolesti. Pa će se tako bogati ljudi poput Angeline Jolie moći testirati i odstranjivati dijelove tijela koji im mogu oboljeti, je li? Oznake: praščići, kina, fluorescentno |
24.12.2013., utorak
Božićni intervju
|
S – svinja N – novinarka N: poštovani slušatelji, danas smo u svom radijskom studiju ugostili jednu svinju. Ona je pristala na ovaj razgovor prije nego je odvedu na klanje gdje će završiti kao božićni odojak. Dakle, svinjo, želimo vam iznimno mnogo zahvaliti što ste pristali na ovaj razgovor u ovako teškim trenucima za vas. S: Da, teško mi je, ali se nadam da će moja poruka doprijeti do mnogih. N: Dakle, koja je vaša poruka ljudima? S: Da se svi lijepo jebu! N: Ali, svinjo, dogovorili smo se da ćemo biti pristojni! S: Da, glupačo, budi ti pristojna u mojoj situaciji! Ha, hoće li tebe odvesti na klanje? Hoće li tebi zabiti onaj metak u čelembaru? Hoće li tebe vući za uši i zabiti ti šipku u šupak? N: Znam ja to sve, svinjo, ali ipak… S: Što ipak, glupačo? Trebala bih umanjivati, trebala bih pričati tako da ljudima to ne bude odvratno? Je li, to bih trebala? Ma goni se ti i tvoja finoća! I ljudi svi nek se gone u tri pi… materine! Dao bog da im prisjedne svaki komad mesa kojeg pojedu! N: Svinjo, ali slušatelji… S: Ma koji jebeni slušatelji? Je l ti misliš da je mene u ovoj situaciji briga za tvoje jebene slušatelje? Je l ti shvaćaš da svinje svakogg dana siluju? Da im režu jaja? Da ih drže u malim prostorima? Da majke od muke jedu vlastitu djecu? Da ih žive kolju? Da ih žive bacaju u vruću vodu? Da im živima guraju šipke u šupke? Da im živima režu papke? N: Ovo se mora prekinuti. Ovakve gadosti ne možemo slušati na Badnjak! Zaštitari, zaštitari, zaštitari….!!!! I dođoše zaštitari te odvukoše svinju s radijske postaje direktno na klanje. Dok su je vukli, uspjela je reći: S: Nadam se da će vam prijati moje meso, stoko! N: Poštovani slušatelji, žao nam je što ste sve ovo morali čuti, ali ipak ne uznemiravajte se previše i nastavite sa svojim pripremama, a ekipa Radija Živo Deri želi vam sretan i blagoslovljen Božić! Oznake: svinja, intervju, Božić |
23.12.2013., ponedjeljak
Prosinački vjetrovi
|
Teški su to vjetrovi, nose mirise, smradove, ništa na dobro ne miriše. Mirise krvi u zraku, svinjske, pileće, goveđe, vatre se lože, noževi oštre, dimovi viju, smrt, smrt, smrt… smrt koja se pretvara u kobasice, u pečenice, koja prolazi kroz crijeva i nema neku dublju namjenu nego utažiti glad, glad, glad… Zasititi nepce, udovoljiti pohlepi, strasti, strasti, strasti… za hranom, za nečim finim, za upražnjavanje nekih drugih gladi na usta. Prosinački vjetrovi šire se zrakom i nose nemir u moju dušu, udišem ih kožom i nosnicama, izazivaju mučninu poput cigarete i alkohola, kao kokain prodiru mi do najsitnijih žilica i stapaju se sa mnom u svojoj hladnoći, u svom nemaru, nemiru… Dok stižu blagdani koji trebaju biti sveti, sveti, sveti, a ništa sveto nije, nije, nije, o zašto, zašto, zašto? Prosinački vjetrovi nose mi tugu, a ja želim zaborav, zaborav, zaborav ili barem prihvaćanje, prihvaćanje, prihvaćanje, rezignaciju možda, možda, možda… stisnuti se ispod deke, poput djeteta, djeteta, djeteta i maštati, maštati, maštati o nekom drugom svijetu, svijetu bez ovakvih, prosinačkih vjetrova, bez njihova mirisa, dima i truleži. |
20.12.2013., petak
Pismo Djedu Mrazu
|
Dragi Djede Mraze, ti si još uvijek iluzija u koju vjerujem. Jedina iluzija u koju vjerujem. Pusti ti sve druge iluzije kao što su ljubav, prijateljstvo ili dobrosusjedske odnose. To sve pada u vodu pred tobom jer – you are the man. Ti dođeš svake godine i uvijek nešto doneseš za mene. Znam već da me drugi neće shvatiti kad kažem, ali Madonna je kriva za sve, ona i njezina 'Material Girl'. Zbog te fufe iz pjesme sad svi misle da ti moraš donijeti paket s mašnicom pod bor. Dragi Djede, razumijem da to nije nužno i ja sam sretna i kad ispod bora nema ništa. Odnosno, drugi će pomisliti da je to jedno veliko ništa, jedna FF (friška figa), ali ja znam da je to nešto, nešto što samo ja znam da je poklon. Također, znam da ti posjećuješ ljude, pa tako i mene, i tijekom cijele godine, ne samo za Božić. Uvijek doneseš neki poklončić s lijepom mašnicom i onda ga ubaciš u srce, namigneš mi, pobjegneš kroz dimnjak i to je onda poklon i pol. Da nije tako, kako bih ja sebi obasnila sve one osjećaje razdraganosti, sreće, sve one osmijehe na licu pa i leptiriće u trbuhu (da, iako sam blizu 4 banke (ne, OTP, Raiffeisen ili Erste već one godovske) ja još uvijek imam leptiriće u trbuhu ponekad), ali i škripanje parketa u kuhinji kad nitko materijalan nije tamo? Da, da, Djede, to si ti. Znam ja to, nemoj mi sad petljati da nisi jer tu ti spiku neće ni djeca ispušit. I da znaš, Djedice, sad sam malo ljuta na tebe. Započela sam ovo pismo s nadom da ću te dobro okititi svojim cinizmom i sarkazmom, ali dok sam došla do sredine sredio si me i nisi mi to dopustio. Kamo li sreće da su svi kao ti, Djedice, debeljuškasti, nasmijani, rasplesani, brzi i s dobrim željama! |
19.12.2013., četvrtak
Dobra zobena kaša
|
Neki dan odem u trgovinu i kupim si nekoliko pakovanja 'dobre zobene kaše'. Ima ih više vrsta – s jabukama, čokoladom i šumskim voćem. Blagajnica prasnu u smijeh i pita: 'To se pravi s vodom?' Ja kažem: 'Da, i jako je fino!' Ona još više se poče smijati kao da sam ispričala neki dobar vic, sve se previjajući u struku. Ja kažem kako i moj sin to voli jesti, a ona opet u kes. Kaže kako je to probala i dala svojoj kćeri, ali nisu to mogle jesti. Čude se tko pravi s vodom zobenu kašu. To mora biti s mlijekom. I s puno prave čokolade. I smije li se smije. I ja se smijem jer mi je i bedasta i simpatična. Smijemo se dobroj zobenoj kaši.  Oznake: dobra zobena kaša, trgovkinja, mlijeko, voda |
18.12.2013., srijeda
Robbie Robertson – Fallen Angel
|
Are you out there Can you hear me Can you see me in the dark I don't believe it's all for nothing It's not just written in the sand Sometimes I thought you felt too much And you crossed into the shadowland And the river was overflowing And the sky was fiery red You gotta play the hand that's dealt ya That's what the old man always said Fallen Angel Casts a shadow up against the sun If my eyes could see The spirit of the chosen one In my dream the pipes were playing In my dream I lost a friend Come down Gabriel and blow your horn 'Cause some day we will meet again Fallen Angel Casts a shadow up against the sun If my eyes could see The spirit of the chosen one All the tears All the rage All the blues in the night If my eyes could see You kneeling in the silver light Fallin', fallin', fallin' down Fallin', fallin' down Fallin', fallin', fallin' down Fallin', fallin' down Fallen Angel Casts a shadow up against the sun If my eyes could see The spirit of the chosen one All the tears All the rage All the blues in the night If my eyes could see You kneeling in the silver light If you're out there can you touch me Can you see me I don't know If you're out there can you reach me Lay a flower in the snow. Oznake: Robbie Robertson, indijanci |
17.12.2013., utorak
krajolik pod injem
prosinačka bjelina spustila se na mene i tebe, na brda i šume, obgrlila, zagrlila, prekrila, poljubila, zaštitila nas od svijeta, od zla, od svega nevaljaloga, sve što ne valja smrznulo se i nestalo, nestalo u vremenu, u rupi koja guta ono što ne valja, o, da je barem takvo što na svijetu, da su nam duše bijele kao inje, da nam je srce čisto kao ovaj zrak, da je barem, barem, ali nije i toga nema, mi utapamo se u prljavštini vlastitih misli i osjećaja, nečisti smo i ne pripadamo u ovaj krajolik pod injem   |
16.12.2013., ponedjeljak
Otac i kći vegetarijanka
|
Čitam članak o ocu čija je kći odlučila izbaciti meso iz svoje prehrane, a on je o tome napisao članak. Ona ima devet i pol godina i rekla mu je jednostavno sljedeće: 'Tata, ja više ne želim jesti meso.' Tata se odmah zapitao što je učinio krivo. Pitao se je li joj davao da jede previeše sjemenki, voća i povrća. Onda joj je pokušao dati meso s 'organskih farmi', dakle s mjesta gdje se prodaje priča da rastu sretne životinje prije nego se ubiju. Ni to nije prošlo. Malena jednostavno ne želi jesti meso i točka. Pitam se, pitam, što bi bilo da moj sin svom tati kaže da neće jesti meso. Rat, u najmanju ruku. I ovako, kad nekad odbije sveti gral – meso, dolazi gotovo do rata neslućenih razmjera, a mama je ta koja je 'za sve kriva'. Evo što ovaj tata s početka priče kaže o svojoj curici: 'Sve ovo je drugačije, tražiti dio puzzle koja se zove obiteljska večera, i to ne svaki dan jer zajedno jedemo nekoliko puta u tjednu. Ovo nije zato jer je moje dijete izbirljivo. Moje najstarije dijete zapravo je pažljivo i ja nemam na to ništa reći nego da je luđački poštujem te ću učiniti što god mogu da je podržim i divit ću joj se. Vidite, ona je osoba kakva sam ja oduvijek želio biti. Ja to ne izgovaram prečesto jer je ne želim opterećivati očekivanjima… …Čast mi je biti svjedokom njezinom životu i poslužiti je s tanjurom punim voća i povrća i, ako to bude htjela, i mesnim odreskom, bez da je osuđujem za to.' Cijeli članak na: http://www.huffingtonpost.com/jeff-bogle/raising-a-vegetarian-chil_b_4273051.html Oznake: otac, kći, vegetarijanstvo |
13.12.2013., petak
Pljeskavice od crvene leće
|
Crvena leća, namočena barem dobra dva sata Glavica crvenog luka Sol i papar Nekoliko češnjeva bijelog luka Sjemenčice koje život znače po izboru – lan, sezam, suncokret ili bučine sjemenke Malo sjemenki kima Malo brašna i vode Malo maslinovog ulja Leću ocijediti i zajedno sa svim ostalim osim kima, vode, ulja i brašna staviti u blender i dobro izblendati. Ako je presuho dodati malo vode. Izliti u posudu i dodati malo brašna da se smjesa poveže te kim. Treba biti gušća smjesa koja se lijepi. Žlicama oblikovati pljeskavice u tavi u kojoj se stavi samo malo maslinovog ulja i peći s obje strane dok ne porumeni. Poslužiti u pecivu ili lepinji u kojoj se stavi puno svježeg povrća po izboru (npr. crvenog luka, zelene salate, kupusa, paradajza, matovilca ili po želji, a jako dobru pašu i kiseli krastavci).  Oznake: pljeskavice, leća, vege |
12.12.2013., četvrtak
Susret u šumi
|
Rana jesen šarena listopadna vrckava k'o slikarica. Moji psi, tvoj pas što trči vukuć dugačku špagu iza sebe stvoriste se niotkud, kažeš: Drago mi je, ja sam Robi! I pružiš ruku toplu kao riječ hvala. Robi, Robi, Robi… Kao Robert? Kao robot? Kao rob? Robocap Robertson Roberts Ili Robi kao hobi Moby lobi štapići Bobi pustinja Gobi? Sorry, Robi, ja sam samo vrckava slikarica riječima. I ode Robi rekuć: Ugodan dan! Opet topla riječ topla kao rana jesen, kao sjećanje. |
11.12.2013., srijeda
Živjeti kao svi drugi
|
Čitam članak o ženi, Francuskinji, koja je samovoljno, pod punom svijesti i odgovornosti, odlučila izbaciti seks iz svoga života kada je imala 27 godina. Od tada je prošlo 12 godina, ona seks i dalje ne prakticira te je o svom iskustvu napisala knjigu 'The Art of Sleeping Alone'. Ono što me zaintrigiralo jest to što je napisala o tome kako se drugi odnose prema njoj kada saznaju za celibat. Ono kako se odnose prema njoj zapravo je veoma slično kako se odnose prema meni kada saznaju da ne jedem meso. Evo njezine izjave: 'If there was a party, everyone in turn would come sit next to me to regale me with how he or she thought I should live and what I deserved to have. What it boiled down to was that I should live like them.' U slobodnom prijevodu: 'Ako sam na zabavi, svi žele sjesti pored mene i govoriti mi kako on ili ona misli da bih ja trebala živjeti i kakav život zavređujem imati. Ono na što se sve svodi jest da bih ja trebala živjeti poput njih.' Cijeli članak na: http://www.salon.com/2013/08/11/the_joy_of_sexlessness/ Kad ćemo konačno reći: - Živjele različitosti? Oznake: Francuskinja, seks, celibat, vegetarijanstvo, različitost, život |
10.12.2013., utorak
Neil Strauss: Igra, prodiranje u tajno društvo umjetnika u upucavanju
|
Ovo je knjiga na 480 stranica, a govori o stvarnim događajima, o društvu muškaraca koji sebe nazivaju umjetnicima u upucavanju. Radi se o tome da razrađuju socijalne situacije i iznalaze dobar dogovor na svaku tako da doista postaju umjetnici u upucavanju. Knjiga započinje tako da jedan od njih, koji si daje umjetničko ime Style, započinje s tečajem te vrlo brzo i sam drži slične tečajeva, a prvi mu u Beogradu. Početno oduševljenje splašnjava te na kraju i sam uviđa da se sve svodi na zadovoljenje seksualnih apetita, a bez emocija, dok na kraju, iako je prije tvrdio drugačije (da svaka žena mora pasti na neki štos umjetnika u upucavanju), pronalazi ženu koja doista ne pada na takve štosove i u koju se zaljubljuje. Također, većina tih umjetnika u upucavanju žene vide samo kao objekte te ih ocjenjuju od 1 do 10 (npr – e, ova je šestica…) U knjizi se dosta spominje i Cortney Love te Tom Cruise. CITATI: 'Taj problem nije specifičan za tu zajednicu nego za cijelo čovječanstvo: moć se održava privlačenjem lojalnosti, a podčinjenost se jamči njezinim davanjem.' 'Ljepota je priprosta stvar. To je nešto s čime se rodiš ili platiš za nju. Važno je ono što napraviš od sebe, važan je dobar stav i dobra osobnost.' 'Religija je barenje. Politika ja barenje. Život je barenje.' 'Isabel nije ništa nedostajalo. Prije pet godina, ostavio bih pisanje na godinu dana samo da jednom mogu spavati s takvom djevojkom. No, nije mi nudila ništa. Bila je puna rupa: uši kojima me slušala, usta kojima je razgovarala sa mnom i vagina kojom je iz mene istiskivala orgazme. Mi nismo bili tim; bili smo samo distrakcija jedno drugome, način da se osjećamo manje usamljenima na nekoliko sati u velikom, nemilosrdnom svijetu.' 'Jednog dana škorpion je stajao na obali potoka i zamolio žabu da ga prenese na drugu stranu. – Kako ću znati da me nećeš ubosti? – upitala ga je žaba. – Zato što ću se ako te ubodem i ja utopiti – rekao je škorpion. Žaba je razmislila o tome i shvatila da je škorpion u pravu. I tako stavila je škorpiona na leđa i krenula preko potoka. No, na pola puta škorpion zabije svoj žalac u žabina leđa. Dok su oboje tonuli, žaba dahne: - Zašto?- Škorpion odvrati: - Zato što mi je takva narav. –' Oznake: Neil Strauss, igra |
09.12.2013., ponedjeljak
30 godina mučenja
|
33-godišnji mrki medvjed Oliver jedan je od 10 medvjeda koje je organizacija za zaštitu životinja 'Animal Asia' spasila s farme u provinciji Šandong u Kini. 30 godina proveo je u uskom kavezu u kojem nije mogao ni ustati, noseći metalni prsluk s oštrim metalnim šiljcima zabijenima u vrat, dok su mu zaposlenici farme svakodnevno vadili žuč. Njegova pluća bila su deformirana od dugogodišnjeg nošenja metalnog oklopa, a srce uvećano. Zubi su mu polomljeni, a jedno oko moralo je biti izvađeno nakon operacije. Tijekom transporta Oliveru je iznenada pozlilo pa su mu veterinari morali hitno ukloniti žučni mjehur. Bili su zgranuti jer su unutar žučnog mjehura pronašli metalne prstene urasle u tkivo, a za njih je bio zakačen kateter pomoću kojeg se godinama vadila žuč koja se tradicionalno koristi u kineskoj medicini. Iako Oliver u utočištu hoda kao drvena lutka zbog dugogodišnjeg nepomičnog boravka u kavezu, ne trpi bol, već svakodnevno uživa u salatama koje obožava. |
06.12.2013., petak
Upoznajte moju kravicu
Kravica je spravica za pravljenje biljnog mlijeka. Kupljena je preko eBaya prije neke dvije godine i dobro radi. I s plaćanjem poreza jeftinija je ispala ovako nego da sam je kupila u Hrvatskoj.  Pogled na dio za mljevenje:  Ima nekoliko programa, može praviti mlijeko od namočenih i nenamočenih plodova (soje, riže, zobi, badema i slično) te sokove. Također, može se od povrća napraviti veoma ukusna krem juha. Jedan program pravljenja mlijeka, soka ili juhe traje oko dvadeset minuta.  Ovo je soja, namočena preko noći. Bolje je mlijeko od namočenih plodova. Soje je prije bilo za kupiti u DM-u, ali sada je više nema, no pojavila se u Plodinama (manje od 10 kn je 450 grama, a to je puno litara mlijeka):  Gotovo sojino mlijeko. Treba ga procijediti prije upotrebe:  Masa koja ostaje nakon cijeđenja sojinog mlijeka zove se OKARA i koristi se za pravljenje pljeskavica, rolica, peciva, kruha i za vegansku kajganu. Primjerice, jako dobra kombinacija je okara i kuhana heljdina kaša te pljeskavice od toga.  Mlijeko iz kravice je vrelo, treba sačekati da se malo ohladi tako da se može u njemu držati prst, a potom ocijediti oko pola limuna te čekati da se počne zgrušnjavati:  Masu usuti u cjedilo s gustom tkaninom i ostaviti da se dobro ocijedi, najbolje preko noći. Dodati sol i dodatke koje se želi dodati u biljni sir, u ovom slučaju tofu, sir od soje:  Nakon cijeđenja ostaje sirutka koja se koristi za izradu juha, peciva, kruha ili čega god:  Gotovi tofu:  Dakle, baš se sve iskoristi, obično od dvije litre (dva ciklusa u kravici) imam namirnica za gotovo cijeli tjedan :-) Oznake: kravica, mašina, soja, mlijeko, biljno mlijeko |
05.12.2013., četvrtak
Objektivizacija žena
|
Životinje su u našem društvu objektivizirane. Svedene na puke objekte za zadovoljenje ljudskih potreba, bilo da se radi o hrani, odjeći i obući ili testiranju lijekova te za dobivanje raznih proizvoda. Treba li se tome čuditi kad je i jedan ljudski spol na sličan način objektiviziran? Dakako, radi se o ženskom spolu koji je u manjoj ili većoj mjeri potlačen u svim državama, koliko god one bile (ne)razvijene. Tako sam shvatila zadnjih mjesec dana da sam izgubila pojam o ženskoj ljepoti. Sve te žene koje se predstavljaju kroz medije i koje novinari nazivaju ljepoticama i predivnim 'ženama, majkama i kraljicama' zapravo su mi iste. Sve vrvi od napumpanih usana, cica, guzica, šminke, ekstenzija… ijatovišeneznamkaksetosvezove. Npr. gledam neki dan Tatjanu Dragović, ne znam je li još uvijek supruga Gorana Ivaniševića ili su se razveli. Piše u članku – 'predivna, zrela žena Tatjana zna što želi u životu…' I tako ja gledam u tu predivnu ženu i mislim si: 'Daj, Indijanko, zar ne vidiš kako je predivna? Gle te usne, gle to sve…' Ali ništa. Nagovaranje same sebe nije urodilo plodom. Jednostavno mi nije predivna. I ne znam koje su to današnje Audrey Hepburn ili Ava Gardner, Marlene Dietrich ili Elizabeth Taylor… Da ne duljim, evo ulomaka iz teksta o objektivizaciji žena, a cijeli se tekst može pronaći na sljedećem linku: http://www.libela.org/sa-stavom/4553-objektivizacija-zena-je-mnogo-vise-od-seksi-fotografija/ Razlika između načina kako su žene predstavljene i kako su muškarci predstavljeni u nacionalnim novinama i drugim medijima je očigledna – žene su prečesto reducirane na zbroj dijelova tijela, jako fotošopirane kako bi odgovarale idealu ženske ljepote. To privuče našu pažnju, shvatimo da nešto nije u redu i samouvjereno okrivimo seksizam za takve prizore. Seksi slike muškaraca, za usporedbu sa seksi slikama žena, često ih prikazuju kao seksualne subjekte, glumce koji vježbaju svoju seksualnost, umjesto kao objekte koji služe zadovoljavanju tuđe seksualnosti. Dakle, na što točno mislim kada kažem da je seksualna objektivizacija jednostavno najvidljiviji dio objektivizacije? Počnimo od diferencijacije između statusa subjekta i statusa objekta. Dok je subjekt aktivan, ima namjeru i cilj, objekt je pasivan, nad njim se provodi volja. Ta se dihotomija ogleda i u gramatici: kada čujemo "Fiona je pogladila mačku", shvaćamo da Fiona ima status subjekta, dok mačka ima status objekta. U idealnom svijetu, svi bi mi ponekad bili subjekti, a ponekad objekti, ovisno o situaciji, i to bez ikakvih problema. Međutim, u dominantnom narativu društva, subjekt i objekt je izrazito rodno određen, pri čemu muškarci imaju status subjekta većinu vremena, a žene su izuzetno objektivizirane. Većina filmova priča priču muškarca, sa ženama koje se pojavljuju kao nečija djevojka, supruga, majka ili neka druga sporedna uloga. U prosječnoj godini, svega 12 do 15 posto najgledanijih filmova u Hollywoodu se fokusira na žene i njihove priče. Zato što nam društvo govori da su žene objekti, a ne subjekti, čak i muškarci koji ustaju protiv nasilja nad ženama govore drugima da je zamisle kao 'nečiju suprugu, majku, kćer ili sestru', a ne jednostavno kao 'ljudsko biće'. Oznake: žene, objektivizacija, Životinje, ljepota |
04.12.2013., srijeda
Vrijedi li se truditi?
|
Uz sve te velike korporacije, kompanije, lobističke skupine i slična sranja modernog doba, postavlja se pitanje – vrijedi li se uopće truditi? Jer, čini se, sve što napravimo, kao da nema svrhu jer izabiremo ono što nam je netko drugi servirao, izabiremo jedno zlo od drugog zla. Je li to doista tako? Vrijedi li se truditi? Vrijedi li gledati/kupovati proizvode koji nisu testirani na životinjama? Vrijedi li nešto znak V na proizvodima? Ima li i u umjetnim materijalima životinjskih dijelova? Vrijedi li ne jesti meso ako na jednu osoba koja ge ne jede dolazi, recimo tisuću onih koji ga jedu (a možda i više)? Na prvi bi se pogled moglo učiniti da nema nekog smisla truditi se. No, gdje nas to dovodi? Do toga da nam uopće nije stalo. Postajemo egocentrična masa koja misli samo na svoje dupe. Neki kažu – sve to oko testiranja na životinjama je laž jer svi testiraju, a oni koji to priznaju, barem eto priznaju, a i imaju bolje i kvalitetnije prozvode. Znači li proizvod koji bolje i jače miriši te se bolje pjeni da je nužno i – bolji? Znači li da je 'no name' proizvod koji tvrdi da ne testira na životinjama nužno lošiji? Nije li 'I don't give a shit' stav zapravo banaliziranje cijele situacije – banaliziranje patnje životinja po farmama, klaonicama, laboratorijima, u tvornicama vune, krzna i kože te u mliječnoj industriji? Koliko može pojedinac sam napraviti? Može mnogo toga. Primjerice, je li nužno koristiti gomilu kozmetičkih proizvoda? Može se krema iz trgovine zamijeniti onom hand made kod kuće. Ili parfem mirisnim uljem. Ili komad mesa, glavicom kupusa. Ili kupovno povrće onim samoniklim. Mnogo je načina na koje se može napraviti promjena i zapravo se vrijedi truditi. Ne možeš spasiti cijeli svijet, ali možeš barem djelić onog svoga. Oznake: trud |
03.12.2013., utorak
Postanite vegetarijanac (i spasite planet)
|
Tvornice i automobili ispuštaju najveće količine stakleničkih plinova, ali i goveda daju svoj doprinos. Metan se oslobađa iz želudaca preživača te gomilanjem njihovog izmeta. Riječ je o najvažnijem stakleničkom plinu nakon ugljičnog dioksida. Sveučilište iz Chicaga tvrdi da je doprinos emisije plinova goveda globalnom zatopljenju prilično velik. Možemo li poduzeti nešto u svezi s time? Da, prestanite jesti meso! Istraživanje pokazuje da taj potez ima iznenađujuće velik utjecaj. Osoba koja se odrekne mesa jednako pridonosi smanjenju količine stakleničkih plinova kao i vozač automobila koji svoj SUV velike potrošnje zamijeni modelom srednje klase. Iz knjige 'Ne gledajte u lijepe žene (ako morate donositi važne odluke), 107 znanstvenih savjeta koji će vam promijeniti život', autori Rik Kuiper i Tonie Mudde Oznake: planet, vegetarijanstvo, meso, metan, automobili, zagađenje |
02.12.2013., ponedjeljak
Ribe
|
U Intersparu sad imaju i akvarij (ne znam je li to dobar naziv) u kojem drže ribe (mislim da su šarani) prije nego ih kupite. Voda bućka, 'roba je svježa', a miris ribe osjeti se na daleko, dok još i niste došli na odjel s mesom. A ta roba zapravo su živa bića. Plivaju u mjestu, možda se pomaknu na pola metra jer nema mjesta. Na malom prostoru ih je dvadesetak. Većina ima otvorena usta. Neki od njih imaju ljuskice po cijelom tijelu, a neki su već oguljeni, valjda spremni za prodaju. Kakav je to život? Plivaš tamo u mjestu, jedeš, imaš prozorčić kroz koji te gledaju ljudi i dobacuju neke glupe komentare, a onda, kad te netko izabere, ščepaju te mrežom i umrtve udarcem u glavu, a potom zariju nož u još živu, ali već dugo neživu utrobu. Oznake: ribe, šarani, interspar |
