Indijanka vegetarijanka
18.07.2016., ponedjeljak
Legenda o Tarzanu
|
U kinu sam pogledala ovaj film, dakle najnoviju ekranizaciju priče o Tarzanu i što reći? Na Imdb.com film trenutno drži ocjenu 6,8 i po mome to je previsoka ocjena. Osim lijepih prizora prirode ne znam što bih drugo izdvojila kao pozitivno. Često su se koristili razni efekti, ali za razliku od nekih drugih filmova slične tematike, ovdje su i više nego uočljivi. Također, posebno u oči bodu dvoje glavnih glumaca, Tarzan i njegova Jane, ljudi odrasli u divljini, a besprijekorno čistih zuba, očupanih obrva, čiste odjeće (posebice Janeine haljine) koja bi mogla poslužiti u reklami za prašak za rublje. Sve u svemu poprilično nedojmljivo, nekreativno i neuvjerljivo. Srećom pa sam film gledala u kinu i grickala kokice pa sam ostala budna, da sam ga gledala doma zavaljena u krevet, najvjerojatnije bih zaspala. Oznake: Legenda o Tarzanu, film |
10.05.2016., utorak
Spotlight, kako reći ne bogu?
|
Za vikend sam u kinu gledala film 'Spotlight' i traje puna dva sata, međutim to mi je prošlo u trenu. Odlično svjedočanstvo o pedofiliji u katoličkoj crkvi. Mali tim novinara iz Bostona, nakon dolaska novog glavnog urednika, počinje čeprkati o pričama koje su zataškane, a odnose se na zlostavljanje djece od strane svećenstva. Najbolje što bi se uspjelo dobiti od crkve jest odšteta od 20,000 $. To je, dakle, za crkvu cijena uništenog dječjeg života. Svećenici su obično birali djecu iz nesređenih i siromašnijih obitelji jer kako kaže jedan od preživjelih: 'Kako reći ne bogu?' Kino je, naravno, bilo poluprazno. Sljedeći vikend igra 'Kapetan Amerika', vjerujem da će biti puno. Nekako me je ovo sve podsjetilo na šikaniranje glumca Renea Bitorajca. A i Mirjane Rakić prije njega. I još na mnoge za koje ni ne znamo. Jer svetogrđe je u Hrvatskoj misliti drugačije, podržavati drugačije, ne uzdizati patriotizam u nebesa, a na kraju krajeva i imati smisla za jednu dobru staru satiru i cinizam. U općoj kulturi razvijenog ovčarstva kako reći ne službenoj vlasti, službenoj religiji? Pastiri, čuvari morala koji ga obično nemaju, hvataju zalutale ovčice i silom ih žele vratiti u stado, a ako su one toliko tvrdoglave, e onda s njima na ražanj pa na vatru! Kod nas će proći valjda 200 godina da se snimi nešto slično 'Spotlightu'. Jer 'restorani su kontejneri, al' smetaju nam pederi'. Oznake: Spotlight, film, Crkva, Pedofilija, Rene Bitorajac, Mirjana Rakić, svjetonazor |
12.10.2015., ponedjeljak
Zvizdan
|
Ovo je hrvatski film, dobitnik brojnih nagrada, a i sama sam ga pogledala u kinu. Ono što me iznenadilo jest da je bilo dosta ljudi u kinu, nešto čega u zadnje vrijeme i nema često. Drugo je pohvala za izbor glumaca. Baš dobro da me s ekrana nisu gledali neki naši već poprilično isfurani glumci, a i oni koji su poznati dobili su uloge koje su im odlično pristajale. Dakle, film prati tri priče, sve redom ljubavne. Prva se događa 1991., druga 2001., a treća 2011. U fokusu su odnosi između Hrvata i Srba, početak rata, povratnici nakon rata i nazovimo to kao neka poruka nade nekoliko godina unazad od ove u kojoj se nalazimo. Što reći o filmu? Svidio mi se. Neobičan je. Ima li kakvu političku poruku, ne bih komentirala jer politiku inače ne volim. No da je životan, definitivno jest. Može se prebaciti na sve odnose koje je zatrovao rat, ne samo ove koje mi imamo danas na ovim prostorima. I na kraju, ona otvorena vrata daju nadu u bolju budućnost. Ako ništa, barem nadu. Jer zna se, ona uvijek zadnja umire. Od svih gledatelja u kinu, samo je jedan netko otišao iz kina prije nego je film završio i to na drugoj 'skoro pa sceni seksa'. Ne znam zašto je to tako, ali scene seksa, skoro pa seksa i masturbacije u filmovima iz ove naše regije često izgledaju baš nekako prljavo. Tu su i glavni glumci, vidi se da su ljudi od krvi i mesa, bez silikona, bez previše šminke pa čak i s modricama na (ženskim) nogama i nogama koja nisu savršeno izdepilirane ('ajde to pronađite u nekom od američkih i ostalih filmova s kojima nas stalno dave!). Dakle, sirovo i prirodno. Životno. Nemam ništa protiv. Osvježava u ovom svijetu šminke i pretvaranja. Sviđa mi se i filmska glazba. Zamjerka ozvučenju, a to je mana gotovo pa svakog domaćeg filma kojeg sam gledala – neke rečenice jednostavno ostanu nerazumljive. Oznake: Zvizdan, film, Hrvatska |
29.05.2014., četvrtak
Noa
|
Prije kojih desetak dana u kinu sam odgledala film 'Noa'. Priznajem, ovakav film me inače ne bi privukao, ali sam pročitala kako se radi o najjačoj veganskoj/vegetarijanskoj propagandi u Hollywoodu do sada pa sam ga jednostavno morala pogledati. I, što da kažem? Film mi se jako svidio. Nosi snažnu poruku, također je snimljen umjetnički, posebno mi se sviđa što je na mnogim mjestima razgovor minimalan, mnogo toga se saznaje iz slike i iščitava s lica glumaca. Odličan Russel Crowe i odlična Jennifer Connelly. Dakle, radi se o tome da Noa dobiva poruku od Boga da sagradi arku budući se sprema opći potop jer su ljudi zabrazdili u nemoralu i grijehu, a arkom će se spasiti oni nevinih duša, odnosno životinje. Noa i njegova obitelj su drugačiji, ne jedu meso i na meti su okolnih, nazovimo ih tako plemena, koja su stalno gladna mesa. Na početku mi se posebno svidjela scena u kojoj ljudi hvataju životinju, pogode je strelicom, dok Noa i njegova dva sina skupljaju bilje. Sinovi su u šoku i pitaju zašto ubijaju životinje, Noa im kaže: 'Misle da im meso daje snagu. Ne znaju da je snaga u Stvoritelju.' Kroz film se protežu i razna filozofska pitanja, primjerice i sam Noa zna da nije bezgrešan, bori se sam sa sobom i preispituje tko je ustvari nevin u svemu tome jer i vlastita bi majka ubila za svoju djecu, po čemu dolazimo do toga da nitko nije istinski nevin. Treba li dodati i da se za snimanje filma nije iskorištavala (čitaj – dresirala) niti jedna životinja već su sve napravljene animacijom? Sve u svemu, definitivno film upada u moju top pet ljestvicu omiljenih. Na kraju krajeva, pa kad sve ima svoju propagandu i lobije, zašto ih ne bi imalo i vegetarijanstvo? Oznake: Noa, Noah, arka, vjera, film, vegetarijanstvo |
23.04.2014., srijeda
Majstori
|
Prošli tjedan u kinu sam gledala domaći film, komediju Dalibora Matanića 'Majstori'. Čitam kritičare kako su nemilosrdni prema filmu, pišu kako je odrađen fušerski, kako baca u agoniju i uopće 'ne drži vodu'. Hm, moram priznati da je meni film izrazito simpatičan. Prvenstveno mi se svidjela glazba, stari hitovi koje nisam čula desetljeće - dva, ako ne i dulje i koja mi je odmah počela prebirati po strunama na srcu. Nakon toga, i tema je simpatična te mislim kako se odlično nadopunjuje na ono što sam jučer pisala o 'Avataru'. Dakle, Keke je kućanica, žena koja je savršena supruga svome mužu, dočekuje ga s pusom kada dođe s posla, uređuje se, ručak je uvijek spreman na stolu, sendvič za posao također, uvijek pokazuje interes što je bilo na poslu, ali jedino što od njega dobija je mrki pogled i rečenica: 'Ma, ne razumiješ ti to!' I dakako, jedan dan joj pukne film i Keke put pod noge te ostavi muža… U priči je i simpatičan majstor koji sve popravlja u sekundi i koji vidi Kekinu pravu vrijednost, međutim previše je nastrljiv, ali i nespretan. Mislim da ni u jednom hrvatskom filmu nije bilo toliko gegova koliko je izveo ovaj Majstor. Smatram da Hrvatima ovakvi gegovi ne leže jer previše nose nekakvu tugu u očima za to, ali priznajem, Goran Bogdan se solidno snašao. Tu je i ribar iz malog mista koji također želi da ga netko razumije i – VIDI. Na kraju mislim da je na malena vrata poslana i pozitivna gay poruka, što mi se dodatno svidjelo. U svakom slučaju – jako simpa. Oznake: Majstori, film, Dalibor Matanić |
30.12.2013., ponedjeljak
Sonja i bik
|
Za uvod da ispričam sljedeće, kako nas vani neki ljudi doživljavaju što se tiče filmova. Dakle, pričala sam o filmovima s jednim Šveđaninom i on mi veli kako je gledao nekoliko srpskih i bosanskih filmova, ali ne može naći nijedan hrvatski. Spomenuh mu 'Što je muškarac bez brkova' te 'Koka i duhove' jer mi je to prvo palo na pamet, a on veli kako kinematografije u kojima se snimaju komedije i dječji filmovi obično nemaju što za ponuditi. Na to kaže kako zna da u Srbiji ima jedan filmski festival, a da vjerojatno u Hrvatskoj nema nijedan. Kazah mu: 'I divljaci kao što smo mi ovdje imaju čak nekoliko filmskih festivala, zamisli!' Priznajem, naljutio me. Ali onda za vikend na TV-u uhvatih 'Sonju i bika' i odmah skočih u kauč nikako ga ne željevši propustiti. Znam da sam ga planirala gledati u kinu i bilo mi je jako žao kad sam ga propustila. I što da kažem? Ne znam što da kažem. Doista sam se, jednom riječju – razočarala. Glavni lik je vegetarijanka koja se bori protiv borbi bikova, a zaljubljuje se u sina najpoznatijeg organizatora borbi bikova tamo negdje kraj mora. Zapravo ovog bika u naslovu filma jedva da ima pet ili deset minuta u cijelom filmu, a Sonja je nadrkana persona s uvijek napola otvorenim očima koja bljuje po drugim ljudima i četvrtinu filma je polugola. Osmijeh joj se pojavi na licu jedino kad vidi ljubljenog Antu kojeg na početku prezire. Sve je zapravo jako plošno, površno i stereotipno prikazano, tek zagrebano po površini te se cijela priča svodi na Sonjinu i Antinu ljubav, a bika k'o je… K tome tu su i neke scene kao sa školskih priredbi, prije svega ona u klaonici pred sam kraj filma. Nije mi se baš dalo gledati do kraja, ali sam to ipak učinila da vidim što će biti, iako se dalo pretpostaviti. Čekam i 'Svećenikovu djecu' koja su najavljena uskoro… Nadam se da će nam malo osvjetlati kinematografski obraz. Oznake: Sonja i bik, film, vegetarijanka, borba bikova |
29.11.2012., četvrtak
Vege prehranom do zdravijeg srca i žila
|
Glumica Rosie O'Donnell (koja me se posebno dojmila u filmu 'U autobusu s mojom sestrom') je prošlog ljeta doživjela srčani udar i nakon toga odlučila je živjeti zdravije, prije svega hraniti se zdravije. Rekla je kako dan započinje buđenjem u sedam sati, a svakog dana ide u dugačke šetnje te jede isključivo biljnu hranu. Glumica je ponosno izjavila kako je novom prehranom izgubila nekoliko kilograma te često na društvenim stranicama stavlja fotografije svojih obroka kako bi inspirirale druge. Ovo nije usamljeni slučaj. Bivši američki predsjednik Bill Clinton je prešao na biljnu prehranu nakon kardio vaskularnih problema te su mu se nakon toga nalazi znatno popravili. Brojna istraživanja također ovome idu u prilog te je već u nekoliko njih dokazano kako isključivanje mesa i mliječnih proizvoda iz prehrane ima povoljan utjecaj na srce i žile, ali i na smanjenje rizika od dijabetesa. A da ne govorimo koliko se smanjuje broj životinja koje nepotrebno i neopravdano pate po farmama i klaonicama.  Oznake: vegetarijanstvo, film, Rosie O'Donnell, srce, Zdravlje |
