Indijanka vegetarijanka
28.01.2015., srijeda
Čovječe, probudi se
|
'Najvažnija revolucija našeg naraštaja je otkriće da ljudi promjenom svojih unutarnjih stavova mogu promijeniti vanjski oblik svog života.' William James Vjerujem da, iako smo različiti na prvi pogled, zapravo smo isti. U svojoj biti isti smo. Mi, ljudi, muškarci i žene, crni i bijeli, muslimani i kršćani. Mi, životinje. I iako se čini kao da je sve kaos, nered, nitko ništa nema, ne odlučuje i ne zna, trebamo se podsjetiti na vezu, na tu neraskidivu vezu. Čvrstu kao paukova mreža. Ponekad krhku kao list na vjetru. Ali opet tu. Uvijek prisutnu. Čovječe, probudi se. Sjeti se. Sjeti se svoje veze s Jednim. S Prirodom. S Duhom. Kad obnoviš tu vezu, znat ćeš. Sve će sjesti na svoje mjesto. Sve će imati red. Nećeš ubijati. Nećeš krasti. Nećeš biti ljubomoran. Nećeš zavidjeti. Nećeš varati. Nećeš biti usamljen. Nećeš biti izgubljen. Jednostavno ćeš znati jer ćeš osjetiti tu povezanost. Dobit ćeš osjećaš za ono što je dobro i ono što je loše. I činit ćeš dobro. Ono će biti prirodno. Ono će biti jedino moguće. Probudi se. Iako ti kažu da ti to ne možeš, ne daj da te navedu na krivi put. Iako ti kažu da ti za to nemaš snage, ne daj da te zavedu i obezvrijede. Jer može se. Samo trebaš biti dosljedan, snažan u svojoj dosljednosti. I tada kreće revolucija. Revolucija bez oružja, bez ubijanja. Revolucija k Dobrom, s Biti, k onome kako svi znamo da treba biti. Opomena Čovječe pazi da ne ideš malen ispod zvijezda! Pusti da cijelog tebe prođe blaga svjetlost zvijezda! Da ni za čim ne žališ kad se budeš zadnjim pogledima rastajao od zvijezda! Na svom koncu mjesto u prah prijeđi sav u zvijezde. Antun Branko Šimić Oznake: čovjek, revolucija, opomena, dobro, loše |
27.01.2015., utorak
Policijska postrojba za životinje
|
U Lijepoj našoj policija će izaći na poziv o zlostavljanju životinja, međutim često se radi samo o pribilješki, zapisniku, rijetko da ikada itko bude kažnjen zbog lošeg odnosa prema našoj životinjskoj braći. Nažalost, nekoliko puta sam se osvjedočila i na vlastitoj koži osjetila da ni veterinarske inspekcije ništa ne naprave, čak pomognu zlostavljaču kako bi se sve zataškalo. A u Nizozemskoj čak imaju i posebnu policijsku postrojbu za zlostavljanje životinja te jedinstveni telefonski broj na kojem se isto može prijaviti. Policijska postrojba protiv zlostavljanja životinja u toj državi postoji od 2011. godine, kao i broj telefona za prijavu zlostavljanja, a koji glasi – 144. Od početka imaju 125 policajaca koji rade na zaštiti životinja, a od ove godine planira im se povećati broj na čak 500. Policajci za zaštitu životinja reagiraju na sljedeće – okrutnost nad životinjama i ubijanje životinja, seks sa životinjama, zanemarivanje životinja, pornografiju sa životinjama, krivolov te postavljanje zamki za životinje. Policajci koji žele raditi na ovakvim slučajevima dodatno se obrazuju, imaju praktične vježbe, ali i teoretsku nastavu kako bi saznali pravni dio cijele priče te naučili prepoznavati slučajeve koji zahtjevaju akciju. Iako ne vjerujem da će nizozemski policajci smatrati da su uvjeti na farmama i u klaonicama u kojima se tretiraju (čitaj: muče) životinje za hranu nešto što zahtjeva njihovu akciju te se sve manje-više odnosi na životinje kućne ljubimce i divlje životinje, ipak je sve to zajedno poprilično veliki korak u evoluciji ljudske vrste. Kada bi jedan takav korak bio napravljen i u svijesti većine pripadnika ljudskog roda, svijet bi već bio ljepše mjesto. Oznake: policija, Životinje, Nizozemska |
26.01.2015., ponedjeljak
'Civilizirano' društvo
|
'Prije nego što su naša bijela braća došla kako bi nas učinila civiliziranim ljudima, nismo imali nikakvu vrstu zatvora. Tako nismo imali ni delikvenata. Bez zatvora ne može biti delikvenata. Nismo imali ni brava ni ključeva jer među nama nije bilo lopova. Kada je netko bio tako siromašan da nije imao konja, šator ili pokrivač, sve bi to dobio kao dar. No ipak smo bili previše necivilizirani da bismo dali veliku važnost civiliziranom vlasništvu. Nismo poznavali nikakav novac pa u skladu s tim vrijednost čovjeka nije bila označena njegovim bogatstvom. Nismo imali pisane zakone, odvjetnike ni političare jer nismo varali ni obmanjivali jedni druge. Doista smo bili u lošem stanju prije nego je došao bijeli čovjek i ne znam kako objasniti da smo uspjeli preživjeti bez osnovnih stvari za koje nam on sada kaže da su nužne za civilizirano društvo.' John Fire Lame Deer Sioux Lakota Oznake: indijanci, civiliziranost, zatvor, bogatstvo |
23.01.2015., petak
Lako je tuđim dupencetom po trnju
|
Nedavno sam na svom blogu pisala o istraživanju u kojem se kaže da većina vegetarijanaca prestane to biti nakon otiprilike jedne godine, a kao razlog ne navode ni da im nedostaje meso ni da im je vegetarijanska hrana loša i nemaštovita već – zbog okoline, zbog neprihvaćanja. Upravo tako. Najteži dio vegetarijanskog načina života drugi su ljudi, društvo u kojem živimo. Danas je hrana sveprisutna. Teško je nekamo otići, a da te netko nečim ne ponudi. Dakako, najčešće su to naresci ili kakav drugi vid mesa. I eto ti problema ako to ne jedeš. Stvar je takva da sam odlučila izbjeći, kada god to mogu, bilo kakva druženja (budući da ne mogu protiv drugih, a ne mogu ni protiv sebe). Jer i kad misliš da te ljudi poznaju i znaju da ne jedeš meso, uvijek i iznova moram odgovarati na ista, ruku na srce, iritirajuća pitanja. Dakako, na kraju ne nalazim razumijevanje ni za takvu odluku. Čak ni oni koji su mi najbliži ne shvaćaju zašto mi je svega dosta i zašto sam odlučila to što sam odlučila. Površno mi kažu da pravim od buhe slona i da nek me boli dupe za to što drugi govore i misle. U biti me i boli dupe, međutim jednostavno nemam ni volje ni živaca svaki put iznova prolaziti iste scenarije, iste zbunjene i zblanjene poglede, ista glupa i površna pitanja. Jednostavno nemam. I ne želim. I onda kažem stvar na koju se svi malo obrecnu i zamisle: 'Evo ti izazov – 'adje ti jednom, samo jednom na nekom druženju, formalnom ili neformalnom, nemoj jesti meso, reci da ga ne jedeš!' Naravno, nikome ne pada na pamet to učiniti jer tek tada shvaćaju što to znači. Što to znači da npr. cijeli jedan stol u svatovima gleda u tebe kao u osobu pomračena uma, a ti se crveniš i žutiš, mijenjaš farbe kao semafor i moliš boga da se Zemlja taj tren otvori i proguta te. A zapravo sve što želiš od svijeta jest neka te udari salatom u glavu i pusti da je pojedeš u miru. Oznake: vegetarijanstvo |
22.01.2015., četvrtak
Samo odvoji meso…
|
Nedavno mi se dogodilo da su me pitali jesam li skroz poludjela pa više ne jedem ni juhu koja je mesna, ali u njoj nema vidljivog mesa. Objasnila sam o mesu i sokovima koje ostaje u juhi, ali samo su me blijedo gledali. Uz ovo, često mi se dogodi da kažu da samo odvojim nemesni od mesnog dijela i jedem. U čemu je dakle stvar? U tome da hrana koja se spravlja zajedno ili čak samo servira zajedno, uzima kvalietete jedna od druge. Dakle, ako stavite sir s kobasicom na isti tanjur, to je u svojoj biti jednako kao i da ste od toga napravili kašu, masu u kojoj se ne može razlikovati što je što. Isto je i s primjerice njokima, rižom i graškom koji su servirani zajedno na pladnju s mesom, recimo svinjetinom u umaku ili pohanom piletinom. Isto je i s juhom koja je napravljena od mesa, a koja je prije konzumacije procijeđena da bi se nazvala bistrom (recimo bistra goveđa juha skuhana od goveđih kostiju). U nekim kulturama, primjerice u Kini ili Indiji čak i ne koriste isto posuđe za kuhanje mesne i bezmesne hrane zbog prenošenja energije koje pojedina hrana stvara. Također, ako s istim, neopranim nožem kojim ste rezali meso režete i povrće, to povrće više nije vegetarijanska hrana. Tu možemo ubrojiti i pripremu hrane na roštiljima i grijaćim pločama – ako ste povrće stavili na roštilj poslije mesa, a niste roštilj oprali, to povrće više nije vegetarijansko. Ili ako na istoj ploči pečete i meso i povrće, zaključak je jednak. Također, ako ste u ulju u fritezi pekli meso, a nakon toga pomfri, taj pomfri više nije vegetarijanski. Vjerujem kako se prosječnom svejedu sve ovo čini veoma komplicirano i nelogično, nešto oko čega se bez veze pravi frka. Međutim, za mene su sve ove stvari važne. Jer – sasvim je isto jeste li pojeli cijeli svinjski but ili ste samo oblizali nož kojim je taj but rezan – svinja je ubijena i zbog jednog i zbog drugog (nije zbog masnog noža kojim biste možda narezali moje povrće manje mrtva, a zbog buta kojeg ste pojeli, više mrtva). Oznake: meso, priprema hrana, miješanje, vegetarijanstvo |
21.01.2015., srijeda
The Smiths: Meat Is Murder
|
'Meat Is Murder' je drugi album britanskog benda The Smiths čiji je frontmen Morrissey, a izdan je 1985. godine. Ubrzo je singl istog naziva bio na broju jedan britanskih glazbenih ljestvica te se zadržao punih 13 tjedana. U to doba veoma je popularan bio britanski Band Aid, a kad su Morrisseya zapitali o tome, odgovorio je: 'Netko može imati veliki interes za ljude u Etiopiji, ali puno je važnije utjecati na svakodnevnu torturu ljudi u Britaniji'. Album je imao snažnu političku poruku, ali i poruku protiv jedenja mesa, kao što i sam naziv albuma kaže te je Morrissey zabranio ostalim članovima benda da ih se fotografira dok jedu meso. Heifer whines could be human cries closer comes the screaming knife this beautiful creature must die this beautiful creature must die a death for no reason and death for no reason is MURDER and the flesh you so fancifully fry is not succulent, tasty or nice it is death for no reason and death for no reason is MURDER and the calf that you carve with a smile is MURDER and the turkey you festively slice is MURDER do you know how animals die? kitchen aromas aren't very homely it's not "comforting", "cheery" or "kind" it's sizzling blood and the unholy stench of MURDER it's not "natural", "normal" or kind the flesh you so fancifully fry the meat in your mouth as you savour the flavour of MURDER NO, NO, NO, IT'S MURDER NO, NO, NO, IT'S MURDER who hears when animals cry? Oznake: The Smiths, Meat is Murder, Jim Morrissey |
20.01.2015., utorak
Božidar Prosenjak: Divlji konj
|
Ovo je knjiga koja je već preko 25 godina (prvi put je objavljena 1989.) prisutna na hrvatskom književnom nebu i ne blijedi. Prevedena je na nekoliko svjetskih jezika , ovo je roman za djecu kojeg jako rado čitaju i odrasli jer radi se o alegoriji, o svima nama koje predstavlja glavni junak ovoga romana. Knjiga koju bih preporučila baš svima, za oživljavanje djeteta u sebi ili, još bolje, čovjeka u sebi. Jedina malena, zapravo 'sitnička' zamjerka je što je na mjestima poprilično plitko opisano proživljavanje divljeg konja, prije svega kada se bori sa svoja četiri glavna neprijatelja – strahom, krivnjom, mržnjom i osjećajem manje vrijednosti. Ipak, s obzirom da je knjiga alegorija i prvenstveno namjenjena djeci zapravo joj i ne možemo ovo jako zamjeriti. CITATI: Uporno sam i marljivo težio savršenstvu, ali nisam postao savršen nego prazan… Polako samo postao svjestan da cilj života nije u nečemu postati najbolji, nego naći svoje pravo mjesto pod suncem. Manje je, naime, učinio onaj tko je razvio do savršenstva samo jednu svoju sposobnost, od onoga tko je doveo u sklad sve svoje osobine, ma kako one skromne bile. Probudio sam se svjestan da je pretjerano brinuti isto što i umirati. Neprihvaćanje vlastitog položaja nevolja je iz koje proizlaze sve ostale neprilike u životu jednog konja. Neprihvaćanje i opiranje dva su smjera našeg djelovanja. Zapravo jurimo na neka druga mjesta za udobnostima i vjerujemo da je ondje sreća. Ne pada nam na pamet da je sreća baš tu gdje stojimo i da uzalud lupa na naše srce. Mi to svoje srce stišćemo i stežemo, tvrdo nam je kao kamen, a sreća je poput sjemenke koja traži razmekšano, vlažno od suza i toplo srce puno osjećaja. Izvana možeš činiti što te volja , tko zna kako velika djela, a ipak nećeš biti sretan, ostat ćeš jadan. Po sreću moraš u svoju dubinu. Ona je uvijek s tobom, ali su ti um, oči i srce zauzeti travom. Stalno vučeš tu svoju glavu po tlu i ne odvajaš je od zemlje. Pa kako bi onda ugledao svoju sreću? Uzalud ona obigrava oko tebe, privlači tvoju pažnju. Ti zuriš samo u zeleno busenje i halapljivo ga proždireš. To je tvoja sudbina, konjiću. I onda kad si sit i pune mješine, e, tada bi ti išao za srećom. A sreća je laka i lepršava, brzo ti izmiče jer si trom, lijen i ne voliš napuštati toplinu vlastite stelje. Samo tvoj duh može uloviti sreću, a on je utamničen u tebi. Stoga se tvoja sreća i ti cijeloga života i ne sretnete. Oznake: Divlji konj, Božidar Prosenjak |
19.01.2015., ponedjeljak
Evo i njih
   Oznake: proljetnice, cvijeće |
16.01.2015., petak
Na Zemlji mesa i muškaraca
|
Čini li se to samo meni ili čovjek danas živi na Zemlji u kojoj vladaju meso (na tanjuru) i muškarci (zakoni ,pisani i nepisani nekako su više prilagođeni muškom spolu). Prisjetimo se samo da su povijesno gledano žene tek nedavno dobile pravo glasa. Iako se ovo čini nevjerojatnim, da su muškarci imali pravo glasa, a žene ne, to je doista bilo tako. Danas žene imaju pravo glasa (i to još uvijek ne baš posvuda), ali iako će se mnogi busati ravnopravnošću i plitkim stihovima 'žena, majka, kraljica', još uvijek smo daleko, daleko niže od muškaraca. Evo digresije – nedavno smo imali predsjedničke izbore, pobijedila je žena. Sada se to naziva civilizacijskim pomakom jer je prvi put izabrana žena za predsjednicu Hrvatske. Doista, civilizacijska? Ovo dakle mnogo govori gdje smo civilizacijski. I općenito svijet jer ženske se predsjednice mogu nabrojati na prste. Ipak, kada je hrvatska predsjednica stigla na pozornicu nakon što su objavljeni rezultati, prvih par minuta govora opet je imao – muškarac, predsjednik stranke. Svijet i dalje kao da se vrti oko muškaraca i muških interesa ili, bolje rečeno – muške dominacije. Npr. pita li itko mene, kao žensku osobu, ili bilo koju drugu žensku osobu, kako bismo opisale sljedeće: Dakako, to uopće nije bitno jer svijet se vrti oko toga što je muškarcima bitno, što oni vole pogledati. U cijeloj toj priči nisu mi jasne ni žene koje se tako p(r)odaju. Je li doista novac najvažniji i sve se za njega može kupiti i prodati, čak i dostojanstvo i poštovanje? Da ne bi bilo zabune, ne mislim da bi svijet bio bolje mjesto kada bi se žene više poštovale i kada bi bio skrojen prema nekim mjerama koje više odgovaraju ženama. Ne, ne radi se o tome već o smislu svega ovoga. Gdje je on? Zašto je žena za volanom smotana glupača, a muškarac frajer koji treba stisnuti gas? Zašto je normalno da su žene baš posvuda u reklamama i medijima razgolićene, a muškarci manje-više zakopčani do grla? K vragu, odavno je svima sve jasno, a ja izgubljena u vremenu i novim/starim vrijednostima. A meso… da, meso. I ono je odnedavno sveprisutno na našim tanjurima. Dakako bilo ga je prije, ali nikada u ovakvoj mjeri i nikad se do njega nije dolazilo na ovakav (svirep) način. Zakolji, objesi, našopaj, prignječi… sve na pokretnoj traci, sve lako i dostupno. Kako je meso postajalo dostupnije, tako se čovjek više razmnožavao i doveo do ovoga na čemu smo danas. S jedne strane debeli i siti, s druge strane gladni, ali svuda ima interesa i novca za oružje, agresivnost, rat. Dakako, bilo je svega ovoga i prije, ali ne u ovolikoj mjeri i opet ne na ovakve načine. No, ono što nekako najviše boli u cijeloj toj svjetskoj sadašnjosti jest činjenica da se nismo tako daleko odmaknuli od rođaka neandertalaca i sličnih. A ondje je cijela ta priča s muškarcima i mesom započela. Muškarci su se nametnuli još tada kao dominantni iz razloga jer su na pračovječki meni donosili – meso. Danas su se stvari izmijenile, ali ostala je muška dominacija i meso kao nešto bez čega se ne može. Oznake: meso, muškarci, dominacija, neandertalci |
15.01.2015., četvrtak
'Tjestenina' od batata
|
Za razliku od običnog krumpira s kojim se batat često uspoređuje (ali nema veze s njim), batat se smije jesti sirov. Evo kako napraviti rezance od batata: 1 batat 2-3 češnja češnjaka Sol i papar Masinovo ulje Batat oguliti, a potom pomoću posebnog noža za guljenje krumpira (ili sličnog 'instrumenta') izrezati ga na veoma tanke trake, nalik na rezance. Posoliti i popapriti, dodati maslinovo ulje te sitno nasjeckani češnjak i ostaviti da odstoji. Poslužiti kao salatu ili samostalno lagano jelo. Može stajati u hladnjaku nekoliko dana bez promjene konzistencije i okusa.  Oznake: batat, tjestenina, sirova hrana, raw food |
14.01.2015., srijeda
Evo ih :)
   Oznake: cica maca |
13.01.2015., utorak
Damir Urban o vegetarijanstvu
|
“Volim meso, ali ga ne jedem”, kazao je riječki glazbenik Urban. Na vegetarijansku prehranu prešao je prije dvije godine, a za tu odluku, kako je istaknuo, nije bilo konkretnog razloga. “Jedno jutro sam se probudio i jednostavno više nisam mogao jesti meso. Ne znam, možda se nagomilala kolektivna grižnja savjesti. Volim životinje i mislim da je zapravo presudila mogućnost izbora. Ako u civiliziranom svijetu imam mogućnost ubiti ili ne ubiti, bilo bi potpuno glupo i vrlo neljudski izabrati opciju ubijanja iz navike ili komoditeta”, pojasnio je Urban. Dodao je kako se nije mogao dalje razvijati kao osoba i prijeći na sljedeću razinu samospoznaje sudjelujući zatvorenih očiju u “masovnom ubojstvu životinja”, no u situaciji u kojoj bi mu konzumacija mesa bila jedina mogućnost preživljanja bez problema bi pojeo životinjsko meso. Riječki glazbenik smatra i da je zdrava hrana danas, nažalost, postala luksuz i privilegija manje skupine ljudi. “Kada bi bila pristupačnija, vjerujem da bi bilo puno više pristaša takvog načina razmišljanja. Naime, prosječna obitelj u Hrvatskoj danas se najjeftinije i najbrže može prehraniti mesom”, kazao je glazbenik. Problem u Hrvatskoj je, kako naglašava, nedostatak kvalitetnih namirnica koje bi pružile adekvatnu zamjenu sastojcima koji se nalaze pretežno u mesu, poput bjelančevina i proteina. “Zbog posla kojim se bavim često sam na putu i živim neuredno. Budući da je meso kod nas gotovo način kulture življenja, često mi se dogodi da po tri dana zaredom jedem golu tjesteninu, krumpire i voće. Zamjenskih namirnica, pogotovo u ruralnim područjima, jednostavno nema pa je potpuna avantura kvalitetno se prehraniti”, pojasnio je Urban. Priznaje kako je svojevremeno bio pravi mesožder, a neka mesna jela i dalje su mu najdraža. “Riješio sam se i gorih navika od konzumiranja mesa, pa se tako i ove odluke pridržavam bez odstupanja”, naglasio je glazbenik, zaključujući kako je danas, uz iznimku krava, kokoši i svinja, čiji je broj neprestano u porastu, ugrožen gotovo cijeli životinjski svijet. Oznake: Damir Urban, meso, vegetarijanstvo |
12.01.2015., ponedjeljak
Meat Free Monday, Paul McCartney
|
Meat Free Monday It's a fun day And it's happening all around the world Think about the future How the world would be If we don't do something We face *** Think 'bout *** gases Melting whole the ice Ocean level's rising Better not think twice Think of too much livestock Warming up the land Gotta think of answers Gotta have a plan Meat Free Monday It's a fun day And it's happening all around the world... Oznake: paul mccartney, Meat Free Monday |
09.01.2015., petak
Jesu li vegetarijanci (ne)skromni?
|
Nerijetko mi se događa da mi ljudi kojima kažem da ne jedem meso odgovaraju kako su oni skormni i jedu što imaju. Na ovaj način ispada kako su vegetarijanci veoma izbirljivi, traže nešto ekstra i skupo što je, po mom mišljenju, ali i mojoj praksi, sasvim daleko od istine. Kao prvo, nevjerojatno je koliko mesojedi ili, da se bolje izrazim, svejedi, mogu količinski pojesti. Ili koliko im oči mogu pojesti. Primjerice, prošli su blagdani i sad se može sve zbrojiti i oduzeti. Mora se imati pečena cijela svinja na ražnju iako se ona neće pojesti. Sada tako mnogi nemaju pojma što će s pečenicom pa završava u dubokom zamrzavanju ili se daje životinjama. Da bi stvar bila još gora, pečenicu svi imaju pa onda nakon prvog dana većini više nije zanimljiva za jesti te onda kreće preseravanje u stilu narezaka (domaća kobasica i sve ostalo pod 45 stupnjeva), sarma, pečena janjetina… S druge strane, svu tu blagdansku zbrku prošla sam sa vege sarmom i vege lazanjama i ni trunka se nije bacila. Također, o cijeni je bespredmetno raspravljati, dovoljno je usporediti cijenu npr. mljevenog mesa i cijenu sojinih ljuspica s kojima su sarma i lazanje napravljeni. Kao drugo, kad je sezona samoniklog bilja i gljiva (a sezona je veći dio godine) hrpu toga naberem u prirodi, nema potrebe za kupovinom u trgovini. Kao treće, i u trgovini uvijek imamo izbor kupiti meso ili nešto bezmesno pa onda samo o čovjekovom izboru ovisi hoće li npr. 20 kn potrošiti na salamu ili na gljive. Ili za one koji žive na selu i uzgajaju hranu – o izboru ovisi hoće li uzgajati svinje, piliće ili povrće, žitarice, grahorice. Ovo u konačnici nema ništa sa skromnošću već jednostavno s time čemu ćemo dati prednost, što nam je lakše, dostupnije, eskpresnije i, oh ne zaboravimo to – finije za nepce. I zašto sam ja onda okarakterizirana kao neskromna jer neću jesti tu salamu? Zašto će se na svejeda koji ne jede masni dio mesa, mrzi mrkvu ili brokulu blagonaklono gledati kad neće pojesti obrok jer je takva namirnica poslužena, ali u isto vrijeme vegetarijanca će se prijeko gledati ako odbije meso i pojede samo salatu? Cijela ova priča sa skromnošću nema veze već s predrasudama u glavama, s naučenim ponašanjem, ali i s onim unutarnjim glasom koji nepogrešivo šapuće što je ispravnije, ali ga većina ne želi poslušati pa se nekako mora – opravdati. Oznake: vegetarijanci, svejedi, skromnost |
08.01.2015., četvrtak
Nema vege hrane za indijske kriketaše
|
Na turninu u kriketu koji se krajem prošle godine dogodio u Australiji, dvojica indijskih igrača, Ishant Sharma i Suresh Raina i njihov tim nisu bili zadovoljni jer u cijelom kompleksu na kojem se turnir održavao nije bilo vegetarijanskog obroka za njih. Iz tog razloga su se žalili međutim ništa nije poduzeto pa su trećeg dana turnira sa svime izašli u javnost te potražili vegetarijanske obroke u restoranima u Brisbaneu. Hranu su pronašli, ali na ulazu u kompleks u kojem se turnir održavao rekli su im da ne smiju ulaziti unoseći hranu i piće kupljene negdje drugdje. Tako su ih mediji uhvatili kako sjede na klupii u parku i jedu, a nakon toga su se vratili u svlačionice. Oznake: kriket, australija, hrana, meso, vege |
07.01.2015., srijeda
Indijanci protiv naftovoda
|
Nekoliko desetaka Indijanaca okupilo se pred američkim Senatom prošlog vikenda kako bi prosvjedovali protiv izgradnje velikog naftovoda od Kanade do Teksasa. Radi se o velikom projektu nazvanom Keystone XL (KXL) koji treba ići na izglasavanje u Kongres. Zapravo se radi o masi, mješavini nafte, pijeska i ostalog s kanadskih naftnih polja za koje nema drugačijeg, boljeg načina transporta nego što je slanje kroz cijevi (ili barem tako u kompanijama tvrde) i nitko se osim teksaških rafinerija ne želi prihvatiti posla prerade te mase u gorivo. Računa se da bi izgradnja naftovoda trajala oko 3 godine i osigurala 42,000 radnih mjesta, ali samo privremenih. S druge strane, Indijanci i društva za zaštitu okoliša protiv su tog projekta. Većim dijelom bi naftovod prolazio kroz indijanska područja te kroz jedan od najvažnijih izvora pitke vode, a i na ovaj način prerade ispušta se 17 posto više štetnih plinova nego pri klasičnoj preradi. Zagovornici kažu kako bi na ovaj način SAD postao manje ovisan o uvezenoj nafti, međutim saznanja kažu kako bi ionako većina nafte koja bi se na ovaj način proizvela otišla u izvoz, a ne za američko tržište. Indijanci poručuju: 'Ovo je smrtna presuda za okoliš i za ljude'. A poglavica Sioux kaže: 'Ako projekt KXL prođe, to je ravno ratu'. A kada će Hrvati nešto reći u vezi traženja nafte u Jadranu? I ima li uopće kakve veze da išta kažu? http://rt.com/usa/219643-keystone-pipeline-protest-washington/   Oznake: indijanci, naftovod, KXL, SAD, zemlja, zagađenje |
05.01.2015., ponedjeljak
Moji prvi vafli
|
Nit' sam ih kad prije jela, nit' sam ih ikad prije pravila. Stoga došlo doba da se vafl proba. :) 1 1/2 šalice biljnog mlijeka Žlica octa (jabučni ili vinski) 1/4 šalice maslinovog ulja 1/4 šalice meda (ili agavinog sirupa ili slično) Pola šalice zobenih pahuljica 1 3/4 šalice brašna po izboru 1 1/2 žličice praška za pecivo ( ja koristila sodu bikarbonu) Prstohvat soli Prvo spojiti mokre sastojke pa u njih dodati suhe. Ostaviti da odstoji i lijevati u pekač vafli te peći po uputama. U smjesu se može dodati žličica cimeta, pola šalice smrljvene banane ili drugog voća. Ili sok od naranče ili limuna. Kombinacije su beskrajne. I fine. Poslužiti same ili s pekmezom, medom, sirupom…  Oznake: vafli, waffle, recept, hrana, vege |
