Eto, kad sam čula pjesmu poznatog hrvatskog izvođača Thomspona 'Samo je ljubav tajna dvaju svjetova' pomislila sam: 'Oho, a što je to sad?' Kako to da nema 'Baci bombu, goni bandu…' i sličnih pokliča? Točnije, pomislila sam ma je li to moguće da Thompson pjeva o ljubavi, o rušenju mržnje?
Oh, pa ovaj se svijet popravlja!
Ljubav između dvaju svjetova?
Između latinice i ćirilice?
Između homo i hetero ljudi?
Između Roma i ostatka?
Između vegetarijanaca i mesojeda?
Tako pomislih u prvi tren, ali učas zaključih kako opet bijah naivna, kad pregledah tekst pjesme.
'Nova jutra kad te snenu probude
a s desne strane mene više ne bude…'
'Ajde da je neki drugi pjevač, prošlo bi, ali kad je Thompson, izgleda da desna strana nije stavljena u pjesmu tek tako.
'Čovjek nek' voli ženu…'
O, vjerojatno je to već ofucano, ali doista nije li i žena čovjek? No, onda bi to bilo – Čovjek nek' voli čovjeka… a to se baš nikako ne uklapa u pjesmu i sliku.
Zapravo bi pjesma bila dobro poslužila za Markićkinu kampanju 'U ime obitelji'.
I tako padoše moje idealističke ideje o nekom novom dobu koje je možda započeo Thompson. Možda je ipak prije onako kako je, slušajući pjesmu na radiju, zabunom čuo stihove moje sin:
'Ako me voliš vraga ne postoji granica…'
Post je objavljen 14.01.2014. u 15:23 sati.