Uvijek me iznenade podaci o ljudskoj okrutnosti, ali i dosjetljivosti u tome. Tako sam pronašla podatak kako su u drugoj polovici 19. stoljeća lovci na krtice odlično živjeli prodajući kožu krtica. Zamisli – kožu krtica. Krtica! Nemaš je što vidjeti, ali netko se dosjetio tamaniti je i oderati joj kožu i onda od nje napraviti – prsluk. Za izradu jednog prsluka trebalo je stotinu koža (ili da se bolje izrazim – kožica). Posao izrade prsluka išao je odlično pa je već krajem 19. stoljeća bilo potrebno i uvoziti krtičje kožice u SAD, tj. tada se iz Velike Britanije u SAD izvozilo nekoliko milijuna krtičjih kožica godišnje. No, ni danas se nije mnogo odmaklo od svega. Naime, 2002. godine u Sandringhamu u Velikoj Britaniji oživljeno je mjesto Kraljevskog lovca na krtice. Pompozan naziv, nema što!
Post je objavljen 01.09.2015. u 14:54 sati.