Indijanka vegetarijanka
24.03.2015., utorak
Viktor Žmegač o životinjama
|
Životinje nemaju šanse kada na njih nasrne modna industrija.: bezbrojne su vrste ugrožene jer se nose krzneni kaputi, kože tuljana i srodnih životinja ubijenih toljagom, ptičja pera na šeširima. A da se i ne govori o slonovima, lavovima i tigrovima koji dospijevaju pred puške kavalirskih lovaca iz Europe – da bi završili u privatnim zbrikama trofeja. Tigrova koža preporučuje se za salone otmjenih vila. Među glavnim su žrtvama i šume. Nemilosrdno se sijeku i pretvaraju u papir, kako bi crne kronike novina zaslađivale jutarnju kavu. To je barbarska civilizacija, zaključuje autor. Napisao je to gotovo prije stotinu godina i pružio građu za razmatranje povijesnih tokova s današnjeg gledišta. Misao Novalisa i pojedinih kasnijih kritičara kulture živi dalje, inače ne bi bilo zelenila u javnom životu. No promijenilo se vrlo malo. Tko želi saznati istinu ne smije čitati deklaracije nego promatrati svakidašnjicu. Zelena boja je intelektualni simbol epohe. Međutim, i potpisnici deklaracija dolaze automobilima. A ispušni su plinovi motora bezbojni. Problematika razdoblja sukob je između boje i bezbojnosti. U realnosti životinje nemaju šanse da se naoružaju i upere puške u lovce. Štoviše, normalnim se smatra prizor što ga pruža lov: ubijanje nevinih bića, sport u ime smrti. No s etičkog gledišta lov bi morao biti klasičan primjer obratnog svijeta. Ako je normalno ne ubijati, onda lov predočuje pervertiran svijet. Pred nama je svijet postavljen na glavu, ako je ubijanje jelena, zečeva i ptica vedra razonoda. 'Što smo pucali, divota!' Ubijam, dakle jesam. Oznake: Viktor Žmegač, Životinje, Eseji |
20.03.2015., petak
Viktor Žmegač: SMS eseji
|
Nedavno sam vidjela Viktora Žmegača te me s obzirom na godine koje je prevalio preko leđa veoma iznenadio svojom vitalnošću, a također je izdao i novu knjigu. Ova knjiga sa SMS esejima zapravo je zbirka zapisa od 2007. do 2009. godine, a radi se o kratkim zapisima, razmišljanjima o najrazličitijim stvarima. Pri tome je autor veoma razumljiv. Neke su stvari životne, kao primjerice o pričanju na mobitele ili o psima, a neki su teže tematike i razumljivi samo ako se sama tematika shvaća. Autor pokazuje i veliku dozu duhovitosti, npr. mobitele naziva mobingteli, medijsku pompu – medijskom erekcijom, a za ljude kaže da su pod utjecajem mentalne globalizacije. Kaže i: 'Ja telefoniram, dakle postojim. Što bi rekao Descartes?'; 'Strah od tišine kao strah od praznine'; 'Nove cipele su komercijalna ljepota'; te nas podsjeća na zapis iz jednog Mozartovog pisma: 'I ja već 22 godine serem kroz istu rupu pa još uvijek nije strgana'. CITATI: …jer smatram da su svi takozvani uzbudljivi događaji jedan kao drugi, i da su samo rijetki trenuci tišine doista jedinstveni. Je li žensko 'parfimiranje, lickanje i modno kaćiperstvo' antropološka konstanta ilii proizvod društvene dresure, neke vrste pranja mozga kremama, što su ga predstavnici društveno jačeg spola, muškoga, izmislili kako bi ženama pružili kakvu – takvu kompenzaciju? Tako Hegel nije mogao ni slutiti da će naprimjer njegovo razmatranje o ženama biti iz perspektive našeg stoljeća zrelo za kabaretske dosjetke. Žene mogu biti naobražene, piše Hegel, ali nisu sposobne da dosegnu vrhove intelektualnog i umjetničkog stvaralaštva. Mogu iskazati svoju nježnost i svoj ukus, ali ono što je idealno u njih nema. Bogme ti si cool. To je priznanje koje po važnosti odgovara viteškom odlikovanju u srednjem vijeku. I prije je bilo pojedinaca koji su se ponašali cool, no suvremena coolness nije ni individualna ni strateška nego modna i medijska. Kao svaka moda, ona je samosvrhovita. Cool je biti cool. Kao svaka društvenopsihološki utemeljena moda, i ova se pretvara u ideologiju. Coolness je perfektno skrojena krinka za ideologiju ravnodušnosti i nemoći – u svijetu koji sve više izmiče svakom razumu. Ljudi su virtuozi u stvaranju nesporazuma. Aforizam Karla Krausa: postoji misao koja će jednog dana izazvati istinski svjetski rat. To je misao da Bog nije stvorio čovjeka kao potrošača i proizvođača. Da životne namirnice nisu svrha života. Da želudac ne bi smio prerasti glavu. Da se život ne osniva na isključivosti poslovnih interesa. Da je čovjekov smisao da ima vremena, a ne u tome da mu noge nekamo stignu brže nego srce. Oznake: Viktor Žmegač, SMS eseji |
