Nedavno sam vidjela Viktora Žmegača te me s obzirom na godine koje je prevalio preko leđa veoma iznenadio svojom vitalnošću, a također je izdao i novu knjigu. Ova knjiga sa SMS esejima zapravo je zbirka zapisa od 2007. do 2009. godine, a radi se o kratkim zapisima, razmišljanjima o najrazličitijim stvarima. Pri tome je autor veoma razumljiv. Neke su stvari životne, kao primjerice o pričanju na mobitele ili o psima, a neki su teže tematike i razumljivi samo ako se sama tematika shvaća. Autor pokazuje i veliku dozu duhovitosti, npr. mobitele naziva mobingteli, medijsku pompu – medijskom erekcijom, a za ljude kaže da su pod utjecajem mentalne globalizacije. Kaže i: 'Ja telefoniram, dakle postojim. Što bi rekao Descartes?'; 'Strah od tišine kao strah od praznine'; 'Nove cipele su komercijalna ljepota'; te nas podsjeća na zapis iz jednog Mozartovog pisma: 'I ja već 22 godine serem kroz istu rupu pa još uvijek nije strgana'.
CITATI:
…jer smatram da su svi takozvani uzbudljivi događaji jedan kao drugi, i da su samo rijetki trenuci tišine doista jedinstveni.
Je li žensko 'parfimiranje, lickanje i modno kaćiperstvo' antropološka konstanta ilii proizvod društvene dresure, neke vrste pranja mozga kremama, što su ga predstavnici društveno jačeg spola, muškoga, izmislili kako bi ženama pružili kakvu – takvu kompenzaciju?
Tako Hegel nije mogao ni slutiti da će naprimjer njegovo razmatranje o ženama biti iz perspektive našeg stoljeća zrelo za kabaretske dosjetke. Žene mogu biti naobražene, piše Hegel, ali nisu sposobne da dosegnu vrhove intelektualnog i umjetničkog stvaralaštva. Mogu iskazati svoju nježnost i svoj ukus, ali ono što je idealno u njih nema.
Bogme ti si cool. To je priznanje koje po važnosti odgovara viteškom odlikovanju u srednjem vijeku. I prije je bilo pojedinaca koji su se ponašali cool, no suvremena coolness nije ni individualna ni strateška nego modna i medijska. Kao svaka moda, ona je samosvrhovita. Cool je biti cool. Kao svaka društvenopsihološki utemeljena moda, i ova se pretvara u ideologiju. Coolness je perfektno skrojena krinka za ideologiju ravnodušnosti i nemoći – u svijetu koji sve više izmiče svakom razumu.
Ljudi su virtuozi u stvaranju nesporazuma.
Aforizam Karla Krausa: postoji misao koja će jednog dana izazvati istinski svjetski rat. To je misao da Bog nije stvorio čovjeka kao potrošača i proizvođača. Da životne namirnice nisu svrha života. Da želudac ne bi smio prerasti glavu. Da se život ne osniva na isključivosti poslovnih interesa. Da je čovjekov smisao da ima vremena, a ne u tome da mu noge nekamo stignu brže nego srce.
Post je objavljen 20.03.2015. u 14:04 sati.