Svatko malo netko se pita – kamo ide ovaj svijet? Tako sam se i ja zapitala i više od nekoliko puta ovih dana. Idem neki dan gradom, a ispred mene dva klinca, ne znam ako imaju 11 – 12 godina i jedan od njih puši cigaretu i pljucka okolo. Svako malo vidim iste takve klince pijane po klupama u parku i na nasipu. Također, bacaju papire – jednostavno otvaraju kekse ili čips i kada su gotovi samo bace papir na cestu. Neki dan sretnem i dvije napirlitane u vožnji biciklom – sredile su se kao da idu u disko, a uživaju u popodnevnoj vožnji na biciklu te jedna od njih priča o nekoj trećoj: 'Ali, znaš, ona ti nema dovoljno samopouzdanja…'
Ona nema dovoljno samopouzdanja… koja rečenica! Meni ne bi nikad palo na pamet da je izrečem o nekome jer – tko sam ja da sudim o nečijem samopouzdanju? One su ga očito izgradile s puno šminke jer to danas tako ide.
A onda i najgore od svega. Sretnem opet neke klinke, idu iz škole, komentiraju moje pse: 'Gle kako ovaj ima ovo…' (koga briga, nek' ima!) te nastavlja s pričom: 'Moja kuja se okotila, ima ih sedam, jednog ćemo ostaviti, taj ide babi, a ostali će plivati…' I onda još gestikulira i pokazuje kako će plivati i smije se… Nije da joj sudim, ali je li to doista smiješno, to da će jadne pse baciti u vodu? Nije li ova praksa (bacanja štenaca u vodu) trebala ostati u povijesti negdje prije desetak godina?
I što je još gore, nikome ne smiješ ništa spočitnuti. Jer demokracija je, svi imaju pravo reći što misle, svi smo ravnopravni, isti, nemoj me gušiti, nemoj mi pametovati… Daj mi slobodu, ali ne očekuj odgovornost. Jednom sam isto takvim nekim klincima prigovorila što razbijaju flaše po cesti i krenuli su na mene, sva sreća da sam imala pse uz sebe pa su stali.
E, pa, ljudi moji, tko se ipak ne bi upitao kamo ide ovaj svijet?
K vragu, definitivno k vragu.
Post je objavljen 12.04.2013. u 13:47 sati.