Indijanka vegetarijanka
04.12.2014., četvrtak
Zima je, šuma je
|
Mrak se spušta, magla tiho šapuće, a šuti drveće mokro je lišće, ne šušti želatinozna masa pod nogama. Kaplje s grana klize,klize sve bliže i bliže, vuče ih gravitacija, na drvetu mutacija vlažna gljiva i mahovina. Tiho je, mračno pogled zamagljen dah kratak. Ima li me ili nisam ovdje? Tko je to? Okrećem se. Nikog nema. Samo misli nemirne, moje zajahale konje pa njište njište. Oznake: šuma, mrak, magla, pjesma |
20.10.2014., ponedjeljak
Sumrak u šumi
|
Sumrak je u šumi mračniji. Noć je u šumi tamnija. A što kad je sumrak, a k tome se i sprema oluja? Tada je u šumi sve još mračnije i tamnije. Vjetar šišti kroz grane, jesensko lišće opada i pomiluje me po kosi dok se u kovitlacima spušta na tlo. No toliko je mračno da to može biti i dodir nekoga drugoga, a ne listova, ja to ne bih znala. Tu i tamo koje drvo zaškripi. Pas mi se stišće uz nogu. Dobro je da su nam ovi putevi poznati i da znamo izlaz. Promatra li nas tko iz daljine? Kažu, ima vukova. Kažu, ima medvjeda. Što ako nas tu sada nešto rastrga? Nemaj straha, nemaj. Više je vukova i medvjeda na ulicama grada. Ionako ti svako malo tamo rastrgaju dušu. Što može biti gore od toga? Telefon. Ah, da, čudo civilizacije. 'Di si ti???!!' Panika s druge strane… htjedoh reći žice, ali bolje je onda reći – mobilne mreže. Hebiga, desilo se, kasnim, previše je ovo opijajuće i divlje. Odlazim, odlazim dok se šuma savija pod naletima jakog vjetra, a crnilo se poput razlivene tekućine širi nad niskim nebom ponad nas. |
