Arhiva:
O Ignissu

Dobrodošli na najbogatiji repozitorij znanja o zavođenju i muško ženskim odnosima na Internetu. Ako ste muškarac, vjerojatno vas najviše zanima igra, o kojoj je pisano u šest kategorija:
- Igra općenito
- Interna igra (samopouzdanje)
- Upadi (upoznavanje)
- Srednja igra (spojevi i komunikacija)
- Kasna igra (seks)
- Završna igra - veze i brakovi

Ženama igra nije dostupna, no za njih svejedno postoji mnogo korisnih savjeta. Mogla bi im biti važna i analiza percepcije i realnosti tijela, kao i poučne priče o curama koje vole kretene.

Zabavni testovi čekaju odvažne čitatelje oba spola.

Ovaj blog je također bogat izvor edukacije o ljudskoj seksualnosti i svim društvenim pojavama koje proizlaze iz nje. Obrađene su sljedeće teme:

- Kako ljudi biraju svoje partnere?
- Muška seksualna hijerarhija (Alfa i Beta)
- Sociološki podaci i analize
- Feminizam
- Aktualna događanja
- Tipične racionalizacije o seksualnom ponašanju
- Umjetnost vezana za seksualnost
- Putopisi i usporedbe seksualnih tržišta diljem svijeta.

Osim seksualne tematike, povremeno pišem i o drugim stvarima, tako da možete poviriti i opće-filozofske članke, zabavu i parodije, te anomalije.

Arhiva po mjesecima:
Svibanj 2018 (1)
Ožujak 2017 (2)
Prosinac 2016 (1)
Studeni 2016 (1)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (1)
Lipanj 2016 (2)
Svibanj 2016 (1)
Travanj 2016 (2)
Ožujak 2016 (1)
Veljača 2016 (5)
Siječanj 2016 (2)
Prosinac 2015 (1)
Studeni 2015 (3)
Listopad 2015 (1)
Rujan 2015 (3)
Kolovoz 2015 (3)
Srpanj 2015 (3)
Svibanj 2015 (3)
Travanj 2015 (3)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (3)
Siječanj 2015 (5)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (5)
Listopad 2014 (5)
Rujan 2014 (6)
Kolovoz 2014 (6)
Srpanj 2014 (6)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (8)
Travanj 2014 (8)
Ožujak 2014 (8)
Veljača 2014 (9)
Siječanj 2014 (7)
Prosinac 2013 (11)
Studeni 2013 (9)
Listopad 2013 (14)
Rujan 2013 (9)
Kolovoz 2013 (4)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (3)
Svibanj 2013 (6)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljača 2013 (5)
Siječanj 2013 (6)
Prosinac 2012 (6)
Živi dugo i igraj.

Ponestalo vam mojih sadržaja? Evo vam onda još neke stvari koje se tiču igre:

- Moj popularni vodič zavođenja "Umijeće Igre"
- Moj forum
- Moji newsletteri iz 2013. i 2014. godine
- Moja kolumna na Return of Kingsu
- RooshV
- Roissy (Heartiste, Chateau)
- Dalrock

Ostali zanimljivi sadržaji:

Without Hot Air
Non-Intervention
No-nonsense Self-defense
The Social Pathologist

Igniss - Gdje politička korektnost odlazi umrijeti.

nedjelja, 23.12.2012.

Cure koje vole kretene 6: Hrčak svih hrčaka

Prekidamo redovan tok članaka radi izvanredne vijesti. U zimsku večer 22.12.2012., u jednom gradu u Argentini u otprilike u 22:50h, primijećen je hrčak svih hrčaka. Očevici tvrde da se gigantska zvijer pojavila niotkuda, rušeći zgrade i tjerajući lokalno stanovništvo u paničan bijeg.


Naš reporter na terenu istražuje uzroke ove neobične pojave - po prvim indikacijama, izgleda da je ovaj super-hrčak rezultat krvavog ljubavnog trokuta!

Lo que un hámster gigante! Jedna Argentinka izazvala je zgražanje svojom odlukom da se uda za ubojicu svoje sestre blizanke

Edith Casas (22) bi se trebala danas vjenčati s Victorom Cingolanijem blizu zatvora gdje služi 13 godina zatvorske kazne za ubojstvo modela Johane Casas. Johana je upucana u gradu Pico Truncado u južnoj Argentini, 1800 km južno od prijestolnice Buenos Aires, nekoliko dana prije svog 20.-og rođendana tijekom listopada 2010. godine.

Cingolani, njen bivši dečko, osuđen je za ubojstvo ovog lipnja.

Edithina obitelj kaže da je ona kriva za "užasnu izdaju".

Kontroverzno vjenčanje će se dogoditi u Edithinom domu pred samo dvoje prijatelja kao svjedoka, no nekoliko naoružanih policajaca će bti prisutno pri Cingolanijevom sprovođenju u gradsku vijećnicu.

Majka blizankinja, Marcelina, tvrdi da njena preživjela kćer pati od psiholoških poremećaja, te da se boji da će Cingolani oduzeti i njen život. Dodala je: "Nema riječi kojima se može opisati grozota koju Edith čini."

Edith, Cingolanijeva djevojka već pet godina, inzistira da je njen budući muž žrtva nepravedne presude i podržava njegovu žalbu protiv presude za zločin.

"Victor nije nasilna osoba i ja nisam luda.
Nemamo nikakvih dvojbi o tome što činimo. Volimo se."


Drugi muškarac, Johanin dečko u trenutku njenog ubojstva, ići će na odvojeno suđenje zbog istog ubojstva sljedeće godine.

Marcos Diaz bio je na zabavi s Johanom nekoliko sati prije nego su je našli mrtvu.

Lucas Chacon, Cingolanijev branitelj, inzistirao je: "Pronađeni opušci cigareta pronađenih pored Johaninog tijela su pripadali Diazu i optužili su ga svi svjedoci.
Mogu razumjeti stav Johaninih roditelja. Ali Edith se ne udaje za ubojicu ili išta takvo. Udaje se za muškarca koji je osuđen u skandaloznom procesu. Mi samo tražimo pravdu."


Zar vas ovo anđeosko lice ne podsjeća na Paravinju? Drag.... errrrrr, Victor, s ubijenom Johanom

Ubojice natapaju ženske gaćice gdje god se kretali, jednako i prije i poslije svojih zločina. Ovo je tip koji je prasnuo dvije zgodne mlade blizanke (od čega barem jednu od njih u slatkoj, slatkoj, najslađoj dobi od 17 godina). Da budem iskren, da sam i ja učinio isto, vjerujem da bi i moje lice krasio taj zubati smiješak prepun orgazmičnog zadovoljstva.

(Također, uočite na slici asimetričan jezik tijela - i.e., ona se zaljubljeno naginje u njega, a njega boli neka stvar. Biološki zakoni koji u kombinaciji s trenutnim vanjskim okolnostima određuju tko je Alfa, a tko nije, možda nisu ugodni ali svejedno su savršeno ilustrirani u njegovoj potpunoj dominaciji nad situacijom i bezobraznom osmijehu. A za svakog ovakvog tipa, barem 5 dobroćudnih Beta tipova ostaje na suhome.)

Je li možda Edith nekakva rugoba koja nema nikakve druge opcije? Ne, iako nije model, nije ni ružna, a znajući Argentinu i proučavajući njeno lice, pretpostavljam da je i vitka, te je uz to i u najboljim godinama.



Rekao bih da nije ništa posebno, no nema dvojbe da bi mogla bez problema pronaći bilo kojeg solidnog muškarca otprilike svoje dobi. Kvragu, čak i stare, istrošene žene lošeg karaktera i s 250+ kg tjelesne mase bez problema nalaze muževe koji se pobožno brinu o njima. Edith drži sve karte u životu i ima potpunu slobodu pronaći dobrog, civiliziranog muškarca. Umjesto toga, ona je svoju mladost, ljepotu i vjernost odlučila pokloniti jednom vulgaris koljaču.

Nećemo ni spominjati još jednog hrčka slona u prostoriji - da, ako je Edith bila s njim već pet godina, a njena sestra Johana je bila s njim neodređeno vrijeme prije dvije godine, automatski slijedi da je on ili prevario Edith s njenom sestrom, ili da su oni nakratko prekinuli i pauzirali, a ona se opet zapalila za njega nakon što je njena sestra ubijena (hm hm hm, gdje sam ono vidio da tragedija iznenada ponovno rasplamsa simpatiju prema bivšoj ljubavi... oh da, u slučaju ujne Slađane). Naravno, bivši Beta-mužići mogu i oboljeti od raka ili ostati na ulici ako hoće, no nekim slučajem to kod njih jednostavno nije toliki afrodizijak. Sorry, Beta tipovi!

Osobno, ne mogu odlučiti koja je od tih varijanti luđa. Jedino što mogu smisliti u njenu obranu je to da postoji nekih 1% šanse da taj tip stvarno nije ubojica, ali zar bi to učinilo slučaj imalo manje hrčkolikim? Ugodna vam večer.

p.s. Bog ne postoji.

Oznake: cure koje vole kretene, seksualno tržište, racionalizacijski hrčak, seksualne preferencije, žene, kretenska igra


- 00:59 - Komentari (64) - Isprintaj - #

četvrtak, 20.12.2012.

Igra je stvorena za veze

"PUA te ne uči kako zadržati ženu, samo kako je privući. (LOL) U tome i je problem..."
- generički forumski troll

Vesela družina igroskeptičnih trollova razasutih svugdje po internetu jako voli osporavati Igru zato što to "radi samo na siromašnim, glupim, nesigurnim i neobrazovanim ženama". Kada se ispostavi da to nije slučaj, već i da je zapravo obrnuto, naglo mijenjaju ploču u sljedeće: "ok, igra radi, ali to je samo zato što si tu samostalnu / pametnu / samopouzdanu / obrazovanu" ženu" nakratko zaveo. Kada ona otkrije da iza te fasade ništa ne stoji, odmah će otići. Igra je štetna za bilo što osim barenja..."

Nešto što neće iznenaditi nikoga tko je proveo makar dan u stvarnom životu je to da je navedena tvrdnja također potpuno suprotna od realnosti. Naime, postoje mnogi muškarci koji imaju velikog uspjeha u barenju žena iako nemaju igru - recimo, zato što su visokog statusa, slučajno (situacijski) Alfa, ili posebno visoki i zgodni. Upoznaju ženu, trenutno prođu prag dominacije i završe s njom u krevetu, sve bez ikakve igre. Zatim ona zagrebe ispod površine, malo ga upozna, i ispostavi se da je on užasno Beta. Dosadan je, ponaša se kao priljepak, trči za njom, ljubomoran je, moguće je manipulirati njime, te iz njega cijede nervoza i neiskustvo. Ona ne može to objasniti, ali iz nekog razloga je nakon prve zaslijepljenosti jednostavno prestaju uzbuđuju njegovi mišići / novac / status kao što je to bio slučaj na početku. Kontakt dublji od barenja (pun intended) završava upravo zbog manjka igre, iako je bez problema počeo bez nje.

Izložak deluxe: "Al' ono fakat! Tvoja p**ka je super!"

Druga teza trollova zašto igra šteti vezama temelji se na pretpostavci da igra uključuje nekakvo laganje, prisilu, zlo i tko zna kakve još gadarije, što opet nije slučaj. Igra je samo alat koji svatko može koristiti kako želi. Sama po sebi, ona je amoralna - izvan ljudskog poimanja dobra i zla, temeljena na neutralnim biološkim zakonima i njihovoj interakciji s okolinom.

Navest ću vam jedan poduži primjer iz komentara na davni Roissyev članak, ne zato što je teško pronaći i lokalne primjere, već zato što savršeno cijelu dinamiku igre u vezi - ili braku, koji je danas podložan istim zakonitostima kao i bilo koja druga veza.

Oženio sam se mlad i u drugačijem dobu, te jednostavno nisam razumio ništa o igri ili koristima odlučnosti i muškosti. Idolizirao sam svoju suprugu i proveo oko 7 godina u vrlo nestabilnom, hodaš-po-jajima braku koji se nagnuo prema razvodu barem nekoliko puta.

Iako je ovo samo uvod, ovaj paragraf pokazuje koliko je važno odabrati kvalitetnu ženu za brak (o tome ću uskoro napisati dva posta). Prosječna moderna žena ti neće dati 7 godina za prilagodbu unatoč stalnim problemima koje imate, već će posegnuti za detonatorom čim nestane "ono nešto". Jasno je da gotovo nitko ne može trpiti cijeli život nešto što mu/joj se gadi, ali svečano davanje bračnog zavjeta mora uključivati i gigantsku količinu tolerancije prema problemima i njihovo rješavanje, a ne sklonost razaranju zajednice zbog vlastitih interesa.

Otkrio sam PUA/Igra stranice poput ove prije nekoliko godina i, nakon malo čitanja o drama testovima i podsvjesnim seksualnim preferencijama ženskog spola, počeo "provoditi igru" na mojoj ženi.

Transformacija našeg odnosa je nevjerojatna.

Da, udebljala se dobrih 20 kg nekoliko godina nakon našeg vjenčanja.

Jednom kada sam naučio igrom utjecati na njene podsvjesne, natjecateljske instinkte, i počeo davati sitne sugestije da sam privlačan i drugim ženama... odjednom je dobila motivaciju i smršavila, a njena nježnost prema meni se vratila na razinu prije vjenčanja.

Jednom kada sam počeo prepoznavati njene drama testove i počeo ih ne samo prolaziti, već dizati u zrak, pasivno-agresivni emocionalni konflikt koji je bio glavno obilježje našeg odnosa je gotovo prestao.

Više se ne svađamo.

Moja supruga, koja je nekada gunđala i prigovarala svojim prijateljicama da "imamo zeznut odnos s mnogo problema na kojima trebamo raditi" sada svima u treptaju oka priča kako je "sretno udana".

Promijenio sam naš odnos nakon otkrivanja igre i prestao je uvijek pitati što želi, a naglasio odlučnost i misterioznost.

Evo kako je nekada izgledala tipična scena.

ONA: Gladna sam.
JA: Što želiš jesti?
ONA: Ne znam...
JA: Mogli bismo u McDonalds?
ONA: Ne znam baš.
JA: A Taco Bell?
ONA: (tišina, slijeganje ramenima)
JA: KFC? Znam da obožavaš njihova pileća krilca.
ONA: Pa da...
JA: Super, hajdemo!

Odvezemo se do KFC-ov drive-thru restorana.

JA: Ja ću hrskavu piletinu u omotu... što bi ti, dušo?
ONA: Ne želim jesti ovdje.
JA: Što? Mislio sam da si rekla...
ONA: Nisam nikada rekla da želim u KFC.
JA: Ali... što onda želiš? Kamo god bi htjela, samo reci i idemo tamo!
ONA: Prekasno je, već si naručio ovdje.
JA: Dobro onda. Što bi htjela?
ONA: Ništa, samo me odvezi doma. Poslije ću odlučiti što ću jesti. (cmizdravo)
JA: Zašto moraš biti takva?
ONA: Biti kakva? Nisam nikada rekla da želim KFC!
JA: Ali što onda želiš?
ONA: Daj prestani brinuti o meni! Samo uzmi TVOJU hranu i odvezi me doma!
JA: Pitao sam koliko već puta da mi kažeš kamo bi i odvest ću te tamo! Zašto moraš uvijek biti ovakva?
ONA: Kakva? Dosta više! Očito je da te nije zapravo briga što ja želim... sve je samo o tome što ti želiš! Nisam htjela KFC, a ti me pokušavaš natjerati da se osjećam krivom samo zato što ne želim jesti tu! Nisam nikada uopće htjela ići tu!!!!!!
JA: $&$)/!&(!($%$!!$!!!#!#!##!!!!!!!!!



Isti scenarij, sada:

ONA: Gladna sam.
JA: I ja sam. Idemo.
ONA: Kamo?
JA: Vidjet ćeš.
ONA: Daj, reci mi...
JA: (zakolutam očima i okrenem se, počnem se spremati da izađem s njom ili bez nje) Hoćeš li samo sjediti tu i postavljati pitanja kao razmažena princeza, ili ćeš doći jesti sa mnom?
ONA: (počne se spremati) Daj, reci mi... zašto mi ne želiš reći...

U toj točki, mogao bih je odvesti u skupi restoran ili u McDonalds, uopće nije bitno.

Bitno je to da sam prošao njen drama test i bio "hranitelj", ali samopouzdan

Prestao sam tretirati moju ženu kao da sam rob koji je voljan učiniti što god njegova božica naredi, i počeo je tretirati kao mlađu sestru, s dvostrukim komplimentima, zadirkivanjem i pretjeranim sarkazmom kako bih se nosio s njenim drama testovima... sve unutar "okvira" podsvjesnog pojačavanja ideje da sam privlačan i drugima.

Recimo, sjećam se slučaja kada smo otišli na večeru i zabavu kod nekih prijatelja, i tamo je bila prelijepa plavuša koja je bila prijateljica zajedničkog prijatelja, i prvi put smo se upoznali. Odmah smo se zapričali, naravno samo na razini prijateljskog razgovora.

Poslije večere, dok smo se vozili doma, počela je...

"Reci mi, je li (ime) ljepša od mene?"

Naravno, realnost je bila da je, bila je ljepša... i oboje smo to znali (poslije sam saznao da je ona model za modnu liniju bikinija).

Bio sam nasmrt prestrašen priznati joj to. Umjesto toga sam istog trena, refleksno lagao da nije. Ona je raspi**ila.

"Zašto bi pričao s njom toliko dugo? Zar ti se sviđa? Ne laži, vidjela sam da si gledao u nju dok ste pričali!"

U neugodi sam jauknuo: "Pa, sjedila je nasuprot mene cijelu večer..."

Ne treba ni reći, razgovor je nastavio eskalirati u tom stilu. Ona je postajala sve bijesnija i bijesnija dok je igrala ulogu ispitivačice, a ja, jadni idiot od muža, uhvaćen kako radim nešto loše, pokušavao sam se izvući od neminovne kazne.

Dominirala je razgovorom od samog početka, postavila okvir da sam kriv, i ja sam joj se predao kao beskičmenjak.

Naposljetku je to postala velika svađa kada sam se i ja naljutio na nju što se ljuti jer nisam učinio ništa loše osim imati tu drskost da prijateljski popričam s lijepom ženom za istim stolom.

Za kontrast, evo kako sada rješavam iste incidente, sada kada sam shvatio zašto uvijek upadamo u takve svađe

(slična situacija)

JA: Naravno da je pričala sa mnom Većina lijepih žena to i radi! To je TOČNO razlog zašto si se udala za mene! Koja bi dama mogla ne voljeti ovo? (onda bih napeo bicept kao da sam najsnažniji čovjek na svijetu... sve to s blagim osmijehom na licu).
ONA: (zakoluta očima, nasmije se i odgovori) Da stvarno... nijedna žena te ne bi htjela da si zadnji na svijetu.
JA: To nije ono što je (ime njene najbolje prijateljice) rekla prošlu večer kada me molila da je poljubim...
ONA: (smijuljieći se) "Baš si lud..."

Drugim riječima, naučio sam kako okrenuti drama testove u zabavno prepucavanje sa suptilnim okvirom da je ona mlado derište koje se čudno ponaša, umjesto božice koja bi me usrećila kada bi se složila sa mnom. Ukratko, naučio sam voditi razgovor.

Nekada sam joj govorio sve te lijepe laži koje govori pripitomljen i ustrašen muškarac karakterističan za današnji imidž muškarca u feminističkim medijima koji je ili zlostavljač i pijanac ili pi**ica... "Ne draga, imam oči SAMO za tebe! Obećavam! Ne bih nikada ni POGLEDAO drugu ženu!"

Gledajući unatrag, ne mogu vjerovati da sam proveo GODINE tvrdeći da sam nevin i moleći je da se ne nervira, i nikada nisam shvatio da to UVIJEK rezultira lošim osjećajima i problemima u vezi. To je sve produkt idoliziranja.

Na početku sam se stvarno osjećao blesavo i čudno kada sam prvi put počeo tako reagirati na drama testove.

Sada mi je to kao refleks.

Što sam više pokušavao umiljavati se mojoj ženi... moliti je i kumiti "zašto moraš biti tako ljuta? Zar ne možemo jednostavno biti mirni? Je li to stvarno toliki problem? Gle, žao mi je...", to je postajalo gore.

Da, UVIJEK sam se ispričavao. I uvijek sam molio za seks.

Pokušavao sam logikom i razumom utjecati na njeno emocionalno stanje. Nikada nije radilo. Baš nikada.

Dopuštao sam njenom emocionalnom stanju da vlada mojim odgovorima. Pokušavao sam mijenjati njeno raspoloženje.

Kada sam pročitao o igri, stekao sam uvid u osnovne, biološke motivacije žena. Ubrzo sam shvatio da sam se ponašao kao Beta, te da više nije bila privučena meni... što ju je činilo sve ljućom i ljućom jer je znala da je udana za jadnog, molećivog Betu koji se uvijek ispričavao i molio je za seks.

Jednom kada sam postao svjestan te dinamike, postao sam svjestan kako se ponašam s njom.

Evo još jedan nedavni primjer:

Neku večer, nazvao sam je da joj kažem da za par sati dolazim doma kako bi mogla imati večeru gotovo otprilike kada se vratim doma.

Bio sam mrtav umoran od treninga borilačkih vještina (kick--box s punim kontaktom, vrlo naporno) i zaustavio sam se kod prijatelja oko 5 popodne kako bih mu ostavio neku opremu koju mi je posudio i popio piće s njim prije nego idem doma.

Nakon jednog pića, prilegao sam na trenutak na njegov kauč... i sljedeće čega se sjećam jest da je bilo 2 i pol ujutro.

Odvezao sam se doma i legao u krevet. Mislio sam da spava, ali istog trena je, vrlo agresivnim tonom, rekla "Jesi li se večeras zabavljao?!?!"

Jednostavno sam rekao "Zaspao sam na kauču kod ______. Umoran sam, laku noć draga."

I istog trena sam se okrenuo i zaspao. Više se ni ne sjećam što mi je rekla.

Stari ja bi je molio za oprost, dokazivao joj da nije bio nigdje posebno i stalno joj se ispričavao.

I dalje je bila uznemirena sljedeće jutro... i pustio sam je da bude tako. Pokušala se svađati sa mnom o tome, a ja bih jednostavno slegnuo ramenima i išao pripremati doručak. Rekla bi neku suptilnu aluziju, a ja bih promijenio temu.

Kada me nastavila gurkati, jednsotavno sam joj rekao da sam "bio mrtav umoran. Na trenutak sam prilegao i doslovno se onesvijestio od iscrpljenosti. Što je tu loše? Sad ću napraviti doručak i uživati u lijepom jutru... hoćeš li sa mnom?"

Možda je malo mrljala još malo, ali na kraju smo ugodno doručkovali i tema je bila gotova... osim povremene šale od nje kako "više ne dolazim doma", koju bih redovito uzeo i pojačao do točke absurda:

"Naravno draga, zar ne znaš da mi svodnici imamo puno žena koje nam oduzimaju svoje vrijeme!"

Stari, beta ja, bio bi prognan na kauč i dobio nekoliko dana tretmana šutnje i moljenja za njen oprost... što bi samo dodatno pokvarilo stvar.

Otići na kauč jer je ona ljuta je put Bete. To je vaš krevet, ne njen. Ako je ona ljuta, neka ona ode na kauč.

Možeš biti i "kreten" ako želiš, ali u mom osobnom slučaju to koristim jako rijetko. Dogodilo se samo jednom:

Jednom je zbog mene zakasnila na let za Las Vegas zato što smo posjećivali prijatelja i predugo ostali. Počela je VRIŠTATI na mene u autu, i stvarno je bila moja krivnja što je propustila let kojim je htjela posjetiti obitelj. Potpuno je poludjela i postala histerična. Vrištala i plakala zato što neće stići tamo na vrijeme za mamin rođendan.

To je bio jedan i jedini put da sam ikada podigao glas na nju. Pogledao sam je u oči i zaderao se: "ŠUTI! DOGODILO SE! DREKA I VRIŠTANJE TE NEĆE DOVESTI NA TAJ AVION! JE**NO JE GOTOVO!"

To je vjerojatno bio jedini put kada sam stvarno prestrašio svoju ženu. Poskočila je na stražnje sjedalo kada sam se zaderao na nju. Poslije mi je rekla da je mislila da ću je udariti zato što sam izgledao toliko ljuto. U 12 godina, mora da je to jedini put kada sam tako ispustio bijes. Inače sam vrlo miran i čak sramežljiv... imam dugačak fitiljl

Zanimljivo je da je, poslije dugačke vožnje doma... zapravo otkrila da je napaljena od mog malog prikaza agresije. Heh.

Sjetite se, povremen iskaz dominacije je privlačan. I nikakvo nasilje nije potrebno.

Okvir. Što god činio, moraš održavati okvir.

Kada radiš lijepe stvari za nju ili si kreten, to samo po sebi ne utječe na njenu privučenost tebi. Samo budi siguran da ne radiš to na Beta, molećiv ili vrlo reaktivan način.

Ako želiš sažeti igru u jednu frazu, to je "NE BUDI BETA". Ne idoliziraj je. Internaliziraj vjerovanje da si ti na tronu i ponašaj se tako.

Primjer:

"Draga, bi li htjela masažu? Znam da si umorna od teškog dana! Dopusti da se učinim opuštenijom..."

To bi bila tipična rečenica koju bi 99% žena na odmah nahvalilo. Odmah bi čuo lavinu "wow, to je tako SLATKO! Baš sisretna što imaš tako predivnog muža!"

Ali u stvarnosti... to je beta.

To je moljakanje da usrećiš svoju ženu. U osnovi, tražiš njenu dozvolu da učiniš nešto lijepo za nju.

Pola puta, jednostavno će odbiti ponudu, čak i ako ŽELI masažu... jer koliko god njeni mišići bili umorni, u njenom umu je ukorijenjena odvratnost ideje da beta dodiruje njeno golo tijelo.

Učiniti istu stvar, ali ne na Beta način - čak i malo arogantno - puno je bolje. "Dolazi ovamo i skidaj se. Ne želim slušati kako te boli sve."

Ili suptilno istaknuti svoj viši status... "Bolje zahvali nebesima što si se oženila super maserom..."

U oba slučaja činiš "stvar koju čini dobar muž". Ali okvir unutar kojeg to radiš je ono što će povećati ili ubiti privlačnost.

Radiš nešto beta tijekom upada? Napusti brod koji tone i pokušaj ponovno s nekom drugom.

Radiš nešto beta u braku? Počinješ polagan, bolan put do pakla na sudu za razvode...

Dio ovih potrebnih stvari je produkt nove okoline - žene danas trebaju veću koncentraciju Alfe, odnosno više igre za svoj prag dominacije, a dio je uvijek bio tu, samo smo ga zagubili zbog feminističkog ispiranja mozga o "muškarcima koji poštuju žene, uvijek sve odluke donose s njima, etc."

Nisam imao pojma koliko sam grozno padao na tim drama testovima i zašto sam uvijek upadao u te pasivno-agresivne sukobe. Uvijek sam mislio da se drama testovi temelje na linearnom razmišljanju.

Nakon što sam pročitao o metodi P&P (pristani i pojačaj), shvatio sam istinu.

Prvi put kada sam upotrijeboi P&P bilo je kada me pitala imam li ljubavnicu, i rekao sam ne, imam ih 4 i stvarno je umarajuće držati ih sve zadovoljene. Zadržao sam dah, čekajući njenu reakciju... i ona se nasmijala i rekla "baš si lud!" Na što sam opet upotrijebio P&P: "Točno, kako misliš da bi inače ostao u braku s tobom sve ove godine?" Razgovor se okrenuo u zaigrano zadirkivanje i završio seksom.

U sebi sam se osjećao kao da sam upravo otkrio sveti gral. Proveo sam godine u režimu "Ali draga, zašto bi mislila da imam ljubavnicu? Znaš da si ti za mene jedina na svijetu!"

Sljedeći put kada sam dobio drama test, bio sam više nego spreman:

"Izgledam li debelo u ovome?"

Taj drama test je zamka za Beta tipove.

Kada se žene druže, pogotovo u miješanom društvu, često će pričati o svojim muškarcima kao da su mala djeca. Ponekad će njene prijateljice reći nešto tipa "bolje mu je da se čuva ili ćeš ga kazniti!" ili "pazi da joj ne radiš probleme", ili tako nekakvu varijaciju koja pretpostavlja da je ona autoritet kojem se ti pokoravaš.



Kada se susretnem s tim, nikada ne dopuštam da tako nešto ostane samo za sebe. Dodam na zabavan način "da, bolje joj je da se čuva ili ću ja nju kazniti!" Na to ona zadirkuje mene na sličan način, pa ja nju, pa se pretvori u opću zabavu (koja je poslije i napaljuje).

Jedan od najvećih izvora nemira u vezi je utjecaj njenih prijateljica. Često moraš pokazivati dominantnost ne samo nad njom, već i pred njima. Ovo zapravo povećava privlačnost koju osjeća.

Koristi javne izraze nježnosti s oprezom i vrlo rijetko. Nikada ne ljubim suprugu pred drugim ljudima, i rijetko je držim za ruku ili se mazim s njom pred drugima, čak i dobrim prijateljima s kojima nemamo tajni. Kada napraviš tako nešto, kao recimo da je posjedneš na sebe na nekoj zabavi, stvarno će cijeniti tvoju gestu. Zadnji put kada sam to napravio, pogledala me na isti način kao i kada smo počeli vezu prije 14 godina. Moj rijedak javno izraz nježnosti poslije se pretvorio u vrlo intiman izraz nježnosti od nje.

Isto vrijedi i za cvijeće, bombonijere i ostale "romantične" male darove za koje društvo tvrdi da su ispravan način pokazivanja ljubavi ženama. Kada ste tek počeli, to ti neće eksplodirati u lice, ali ako ih daješ često i predvidivo, izgubiti će svoju vrijednost tijekom vremena.

Sjetite se dupina.

Najvažniji savjet za veze kojeg se mogu još sjetiti je ovaj: ako znaš da si nešto pogrešno napravio i ona zaslužuje ispriku, moraš naučiti ispričati se iskreno, no bez projiciranja stava da ti je žao.

Ovo možda zvuči neobično, ali mislim na to da, ako se ispričavaš zbog nečega, moraš ostati dominantan. Ne smiješ moliti za oprost, milost ili tako nešto. Isto tako, ne ispričavaj se za istu stvar više od jednom. Ako je isprika nužna, reci je samo jednom, s detaljnom napomenom da znaš da je to što si učinio krivo, da razumiješ zašto ju je to uznemirilo, i TO JE TO. Dalje ne pokušavaj "nadoknaditi" do ili je moliti da ti oprosti. Ako kaže da si joj zbog toga dužan nešto - recimo, cvijeće - sasvim je jasno da to neće dobiti.

Ne pitaj za oprost, već se ponašaj da je tvoja isprika tu sama po sebi, a na njoj je hoće li oprostiti ili ne. Ovaj posljednji dio je bio nevjerojatno težak kada sam ga učio. Ako se sada slučajno posvađamo, stvar izgleda značajno drugačije nego nekada. Nema više moljakanja za njen oprost.

Štoviše, ako se sada posvadimo, i to stvarno posvadimo, ali ostanem dominantan i zadržim okvir, to rezultira najboljom vrstom seksa - seksom poslije svađe. Prije sam mislio da je to mit.



Kada sam prvi put počeo mijenjati svoje ponašanje, morao sam svjesno planirate što ću reći i učiniti. Bilo je vrlo teško.

Ali što dulje radiš ove stvari, i dobivaš više pozitivnih reakcija od njih, to postaje lakše. Nije ni čudo da se kaže da žene oblikuju muško ponašanje.

Kada sam prvi put počeo provoditi igru, bojao sam se njenog emocionalnog stanja. Za mene je igra bio način sprječavanja njenog bijesa ili razočaranja, od kojih sam živio u strahu.

No sada sam uistinu razvio neustrašiv stav prema njenom emocionalnom stanju.

Iako je točno da, iako sve riješiš kako treba, neće biti problema, želim dodati, "pa što ako bude problema?" Zar se bojiš svađe s njom? Zašto se bojiš njenih emocija?

Jednom kada sam ovo internalizirao, sve je postalo prirodno.

Kao betaizirani muž, stalno sam živio u strahu od nje i njenog neodobravanja, vike ili suza. Uvijek sam izmišljao laži o stvarima koje zapravo uopće nisu loše kako je ne bih uznemirio. U to doba je naš odnos bio na dnu.

Na plaži, u beta danima:

ONA: Vidjela sam kako si pogledao onu tamo u tangama!
JA: Ne! Pa znaš da imam oči samo za tebe!

Ona bi se uznemirila, odbila pričati sa mnom, i pokvarili bismo cijeli dan svađom o tome zašto sam pogledao. Pokušavajući izbjeći konflikt, samo bih pogoršao stvar.

A sad?

ONA: Vidjela sam kako si pogledao onu tamo u tangama!
JA: Zgodna je, zar ne?

Sjedi, 5.

Oznake: veza, završšna igra, brak, P&P, igra, drama test


- 14:08 - Komentari (28) - Isprintaj - #

nedjelja, 16.12.2012.

Hitler saznaje o odgodi Ignissove knjige


(link na video: http://www.youtube.com/watch?v=4Q6GQqKNeJU )

Oznake: igniss, knjiga, hitler, video, parodije


- 17:11 - Komentari (17) - Isprintaj - #

srijeda, 12.12.2012.

Problem kod žena je višak samopouzdanja

"Većina žena su glupe droljice koje ne zanima ništa osim mode i izlazaka."
- Igniss

Naravno, ja ne mislim ništa takvo niti sam ikada rekao nešto takvo, ali kada uklonimo prvi omotač parafraziranja, ponekad možda se ponekad čini da dolazim blizu toga. Barem me za to optužuju. Skandalozno, ne? Baš sam kreten svinja što se usuđujem tako nešto napisati kao šalu, a kamoli pomisliti išta slično toj grozoti!



Upravo ovo je nažalost mišljenje koje većina žena danas ima o muškarcima općenito: dosadni su, misle samo donjom glavom, nasilni su, zanima ih samo sport i pivo, i iz njih je potpuno odsutno "ono nešto". Kada god netko izrazi takvo mišljenje, slijedi val odobravanja.

A to je samo šlag na torti onoga što prosječna žena msli o sebi. Naime, bila bi greška fokusirati se na ono što jedan spol loše misli o drugome, ma koliko god nam bilo privlačno nabacivanje blatom. Ključ zapravo leži u samopouzdanju. Koliko god mi slušali o ženama kojima "nedostaje samopouzdanja", činjenica je da prosječna žena ima nevjerojatno dobro mišljenje i o sebi i o vlastitom spolu. Žene su, naime:

- važnije kao roditelji
- osjećajnije
- bolje podnose bol
- odvažnije
- samostalnije
- nježnije
- bolji vođe
- sposobnije (sve što postignu je naspram teške diskriminacije)
- bolje prosuđuju karakter
- manje sklone riziku
- moralnije
- privlačne bez obzira na godine
- privlačne bez obzira na težinu i oblik tijela
- privlačne bez obzira na izgled i genetiku
- privlačne bez obzira na broj partnera
- više se brinu o sebi
- suočavaju se s puno problema u životu
- ljepši spol
- bolje polovice
- posvećenije obitelji
- muzikalnije
- bolji vozači
- stare poput vina
- nužne za život
- kompleksne
- itd. itd. itd.


Kod gornjeg popisa nije toliko važno što je od toga istinito, a što nije. Kada spojite biološku predodređenost osjećaju više vrijednosti s kulturom dizajniranom isključivo za poticanje osjećaja više vrijednosti, što dobivate? Dobivate princezu napuhane glave. Ovo bi još i imalo nekog smisla u slučaju mladih, lijepih, netaknutih djevojaka, ali danas je to toliko raširen fenomen da gotovo svaka žena u zapadnom svijetu ima isto mišljenje o sebi: vrlo pozitivno.

Na prvi pogled se ne čini loše da žene imaju višak samopouzdanja. Pa što onda? Biti će uspješnije, zadovoljnije i slično. No nažalost...

A) žene imaju biološku potrebu za što dominantnijim partnerom (hipergamija, prag dominacije)
+
B) žene su već biološki vrijedniji spol
+
C) žensko samopouzdanje se danas pojačava i potiče više nego ikada u povijesti
=


Ili drugim riječima, velik (i rastući) broj žena je izgubio sposobnost doživljavanja ljubavi i privlačnosti prema partnerima objektivno jednakima sebi. Stavite se na trenutak u žensku kožu. Što jedan prosječan muškarac ima ponuditi prosječnoj ženi sa svim (barem u njenim mislima) navedenim atributima? Slažem se - baš ništa!

Muško rješenje za taj problem je jednostavno (i jedino moguće): povisi svoju vrijednost igrom, teretanom, novcem, plastičnom operacijom, bilo čime što ti je dostupno. No koliko god muškarci radili na svojoj vrijednosti, ključ se krije u ženskoj seksualnosti. Kako njen prag dominacije ne bi odletio u stratosferu, žena mora prestati tražiti muškarce na krivim mjestima, kontrolirati se, biti ženstvena koliko god je moguće i poticati partnera na vodstvo.. Iako to sve pomaže, tužna istina je da su to sve sitnice koje ne mogu značajno promijeniti stvar. Isto tako ne radi ni prisiljavanje - smanjivanje kriterija je umjetan pojam koji daje samo privremene rezultate. Biologija na kraju gotovo uvijek pobjeđuje.

Evo jedine stvari kojom žena može vratiti svoju sposobnost osjećanja "leptirića" prema normalnim muškarcima:

Deflacija vlastitog ega.

Ako je žena izgubila sposobnost osjećanja "leptirića", problem je samo u tome što ima višak samopouzdanja, odnosno previše visoko mišljenje o sebi. Nije toliko stvar u tome da muškarci nisu dobri, već da ne mogu nikada biti iznad nje - ona je za samu sebe iznad ogromne većine muškaraca. Činjenica da količina i intenzitet igre koja je potrebna za zavođenje žene snažno korelira s njenim samopouzdanjem zapravo znači da potrebna količina igre za neku ženu ovisi najviše o tome koliko se ta žena precjenjuje.

Kao što ste i sami primijetili, žene prirodno uče prestati se precjenjivati kako stare i stječu životno iskustvo. S time opada i razina igre koja im je potrebna da bi mogle osjećati "leptiriće". Problem je što je ovaj proces sličan eroziji stijena - spor je i mukotrpan, i dok obavi svoje žena je već debelo izvan svojih najboljih i najplodnijih godina. Za usporedbu, velika većina muškaraca ovaj proces započinje već od početka puberteta, kada je njihova vrijednost na tržištu vrlo malena. Taj proces dodatno koči ionako niže bazno samopouzdanje, prisiljavajući ih na barem donekle realnu ocjenu svoje uloge u životu.

Razumijem da je rješenje ne samo vrlo bolno, već i u suprotnosti sa svime čemu se žene podučava od rođenja pa nadalje. Priznajem da ni sam ne znam kako doći do tog rješenja, iako mogu preporučiti ovaj video kao terapiju:


Dr. Protić - Prva Seansa


Komentatorica "Regularno žensko" na ovu temu kaže:

Cure koje vole kretene = čista autodestrukcija na svim nivoima.
Cure koje vole kretene = cure koje ne vole sebe.
Psihologija objasnila odavno kako taj (često pod tepih pometeni) osjećaj vlastite (ne)vrijednosti upravlja većinom naših djela i postupaka.

I nimalo lako nije to promijeniti kod sebe čak ni ljudima koji su osvijestili tu svoju manjkavost, a kamoli onima koji to na svjesnoj razini ne percipiraju.

Uglavnom, teško da im ima pomoći.


Evo mog odgovora:

Istodobno si i u pravu i u krivu. To je vrlo složena rasprava, ali dat ću ovdje sažetu procjenu. Počnimo od toga da ja opservacijski i po studijama o seksualnoj privlačnosti držim da je psihologija tu u zabludi. Žene koje najviše vole kretene su one koje imaju najbolje mišljenje o sebi i s velikim uvjerenjem će se busati u prsa kako su krasne, moralnije, život im je teži, diskriminirane su, etc.

E sad evo mogućnosti da sam ipak pogriješio: možemo reći da je to busanje zapravo znak manjka samopouzdanja, a ne viška, tako da je psihologija ipak u pravu. To je u redu. Glasni ljudi često prikrivaju osjećaj manje vlastite vrijednosti tako što galame kako bi uvijek površno ispali najbolji. Dakle, svakako možemo špekulirati da žena koja ima višak samopouzdanja njega ima samo na površini, a zapravo se uopće ne voli.

Ali kako onda to riješiti? Kada god bude spomenuto žensko samopouzdanje i manjak istoga, rješenje (i stručno i laičko) je uvijek isto: govorimo ženama još više kako su sposobnije, bolje, diskriminirane, mogu sve, imune su na starenje i fiziologiju, etc. To je ono što se u engleskom naziva "grrrrrlll-power". Psiholozi su oni koji prednjače u tome. Ali upravo uvjerenost u te "svi znaju" činjenice o ženskoj superiornosti i diskriminaciji je ono što vodi do simptoma koje sam naveo, tj. nekog oblika narcisoidnog poremećaja ličnosti koji uništava njenu sposobnost vezivanja za normalne muškarce.

Da, možda takva žena ispod svog oklopa stvarno ima nisko samopouzdanje kao što sam opisao u drugom paragrafu, ali stekla ga je upravog kroz bombardiranje porukama namijenjenim tome da joj ga "podignu" i napušu joj osjećaj vlastite vrijednosti (jer svi znaju da ga imaju premalo, zar ne?). Narcis možda duboko u sebi ima manjak samopouzdanja, ali svi koji ga upoznaju će ipak reći da sam sebe voli previše, a ne premalo.

Iz toga logički proizlazi pitanje: ako ono što se čini visokim samopouzdanjem nije zapravo visoko samopouzdanje, i ako alati kojima društvo želi graditi samopouzdanje kod žena kojima ocijeni da to treba (dakle, svih žena) zapravo ne daju takav rezultat nego samo rezultiraju narcisoidnošću.... što je onda pravo samopouzdanje, i kako ga izgraditi?

Moja preporučena metoda je biti realan prema ženama, ne idolizirati ih i ne puniti im glave lažnim činjenicama i ispraznim sloganima iz grrrrlll-powera. Žena koja je svjesna svoje velike moći ali i velikih ograničenja se svakako osjeća udobnije u svojoj koži, samopouzdanija je i donosi bolje izbore od one koja koristi narcisoidnost kao štit i time osigurava da će podivljati čim namiriše malo kretenske igre. Mislim da to na ovom blogu takvu edukaciju i uspješno provodim. No kada bih kao i 99.99% interneta stalno ponavljao da žene imaju premalo samopouzdanja umjesto previše (priznat ćeš da barem na površini imaju previše, a ovo što imaju u dubini je podložno raspravi), utopio bih se u masi loših savjeta.

Stoga držim da je preciznije i edukativnije reći da žene danas u prosjeku imaju višak samopouzdanja, a ne manjak.


Pročitajte više o narcisoidnosti, skromnosti, samopouzdanju i sramežljivosti.

Oznake: žene, hipergamija, feminizam, seksualno tržište, igra, prag dominacije, samopouzdanje, narcizam


- 18:55 - Komentari (23) - Isprintaj - #

srijeda, 05.12.2012.

Pogreške koje moraš napraviti tijekom učenja igre

Osim nekoliko trollova s težim oblikom Aspergerovog sindroma, sumnjam da itko od čitatelja percipira igru kao alat koji bi trebao preko noći pretvoriti ružnog Omega tipa koji ne izlazi iz podruma u super-zavodnika okruženog modelima (ili zlog zavodnika koji lomi srca, mwahahaha). Igra ima svoja ograničenja i promjene zahtijevaju mnogo vremena. Ipak, imam dojam da dobar dio ima pomalo pogrešnu percepciju vremenske dimenzije, gledajući na igru kao na ili nešto što je "sitnica" ili kao na nešto što je "beznadno". U stvarnosti nije ni jedno ni drugo. Kao i mnoge druge stvari u životu, temelj igre je umjerenost.

Da prvo razjasnimo faktor vremena. Kao što spominjem u knjizi, tvoja osobnost je formirana kroz životno iskustvo i edukaciju tijekom posljednjih dvadeset, trideset. četrdeset ili više godina. Tijekom tog vremena, stekao si sve svoje navike, tikove, običaje, uvjerenja, moralne vrijednosti, držanje, način govora i ostalo. Nije razumno očekivati da se išta od toga može radikalno promijeniti u manje od nekoliko mjeseci. Ako odjednom kreneš u teretanu ili odeš na dijetu, isto tako ne bi bilo razumno očekivati da ćeš probati dva puta i odjednom imati super tijelo.

Isto tako, treba uzeti u obzir i od čega počinješ. Jesi li potpuno neiskusan i ideja interakcije sa ženama te ispunjava užasom? Jesi li onaj prosječan tip kojemu nije jasno zašto ga svi vole ali nitko ne je*e (osim države)? Jesi li već "mačor" kojemu samo nedostaje malo finese? Nemaš nikakvih problema sa ženama osim u dugoročnim vezama koje pucaju jer ne znaš što s dramom ili ljubomorom? Sve to ima utjecaja. No pod pretpostavkom da se radi o nekome potpuno neiskusnom, iznijeti ću općenitu procjenu napretka. Ovo pretpostavlja jednostavno život s obraćanjem pozornosti na detalje, voljom za promjenu i povremenim isprobavanjem, ne fokusirani napor od tri sata na dan. Naravno, svatko s više iskustva može se pronaći bliže kraju vremenske crte, odnosno na onoj točki gdje još nema osobine koje su steknute otprilike do tog trenutka.

Umjesto toga, kontinuum napretka bi mogao izgledati ovako:


Cijeli vremenski pravac, od početka do kraja, znači pomak za otprilike dvije kategorije muškog statusa (u prijevodu: imati igru znači samo po sebi biti visokog statusa, ali i igra ima neke granice). Uočite u ovim komentarima iznenadnu neugodu vaše okoline i val pokušaja posramljivanja zato što muškarac iznenada poseže izvan kategorije koju drugi očekuju od jednog (do tada) poslušnog, seksualno nezadovoljnog Beta tipa. Naravno, ne počinju svi s lijevog kraja pravca! Vrlo je malo muškaraca koji nemaju baš nikakvog iskustva.

Napredak također ovisi o uloženom naporu, za koji gornji graf pretpostavlja da je lagan do umjeren. Ukratko, svakih 6 mjeseci laganog prakticiranja igre (dakle, normalnog života s povremenim izlascima i terenskim učenjem, te obraćanjem pozornosti na detalje iz kojih je moguće nešto naučiti) donosi vidljiv pomak. Recimo, ako si prije lako dolazio do spojeva, ali su tvoji spojevi završavali u prijateljskoj zoni, nakon 5-10 spojeva na kojima poduzimaš nove stvari i učiš na greškama možeš očekivati da će ti potpuno prestati biti problem zaključivati stvar i tvoja stopa uspjeha će strelovito porasti. Nakon toga ćeš se fokusirati na nešto drugo.

Nije važno odakle se počinje i kada se počinje jer nikada nije prekasno. Ako muškarac samo stoji zabarikadiran u kuću i ne radi ništa osim čitanja knjiga, proces će ići barem dvostruko sporije jer njegovo znanje neće imati potporu u praksi. Ako izlazi 2-3 puta tjedno, vježba upade i aktivno uči, proces će ići barem dvostruko brže (iako i dalje ne može biti instantan koliko god se čovjek trudio zato što umu treba neko vrijeme da procesira stečene vještine i nauči na greškama).

Nakon svakog perioda napretka u igri, muškarac dobiva veću razinu svijesti o igri i poboljšava svoje prilike sa ženama. Poslije pomaka od dvije kategorije na Beta-Alfa pravcu, dolazi do opadajućih prinosa, te postaje teže tući iznad svojih temeljnih postavki i pomaknuti se za više od tri kategorije bez dodatnih promjena u izgledu, novcu, slavi, društvenom krugu i sl. Najlakši i najbrži pomaci nalaze se u sredini sve do statusa nižeg Alfe (što je, nikada ne zaboravite, vrlo respektabilna i natprosječno uspješna kategorija), ponajviše zato što je Omegama izuzetan šok početi poduzimati ovakve promjene, u usporedbi s onima koji su bili samo frustrirani i nezadovoljni, ali nipošto beznadni ili bez iskustva.

Treba spomenuti i faktor slučajnosti. Proces učenja se ne odvija samo priključkom na elektrode i spavanjem. Kao i svaka društvena vještina, igra će imati svoje trenutke i trijumfa, kada se dogodi neočekivan uspjeh, i totalnog poraza, kada se iznenada manifestira Beta prokletstvo i maniri koje muškarac još nije potpuno odstranio iz sebe. Evo nekih od slučajeva koje ćeš vjerojatno doživjeti tijekom svog napretka:

1. Nadigravanje: u svojoj žurbi da se omastiš, tretiraš ženu kao ljutog protivnika umjesto kao seksualni objekt osobu. Postoji zadržavanje Alfa okvira, što je dobra interna igra, a postoji i nadigravanje. Ne upotrebljavaj više sile nego što je potrebno.

2. Podigravanje: pogrešno si procijenio njen tip, odnosno podcijenio si količinu i intenzitet igre koja joj je potrebna. Moja Ahilova peta, priznajem.

3. Fenomenalan upad... koji ne vodi nikamo: ne treba objašnjavati, osim napomene da je jako deprimirajuće izvesti savršeno otvaranje, vidjeti instantnu privlačnost i sve ide po planu, ali ispada da ona nije iz grada i baš za tri sata mora na avion natrag u daleku zemlju. FUUUUUUUUU...!


A imao sam tako dobar upad!

4. Preveliko uzbuđenje: od nervoze, radosti što si otkrio igru, ili oboje, ili zato što si popio previše alkohola u pokušaju da ublažiš nervozu, ponašaš se kao Duracellov zečić i letiš s misli na misao. Visoka razina energije je dobra u nekim okolnostima, ali ako te nitko ne može pratiti, tvoja igra će propasti. U najbolju ruku ćeš postati zabavljač.

5. Pretjerano zainteresirano reagiraš na mrvicu koju ti je dala: instant Jednoitis! Ovo je znak dobre igre koja privlači početni interes, ali tvoja interna igra još nije evoluirala do te razine, tako da tvoja očaranost time što ti je pridala pozornost uništava sve što si postigao.

6. Paraliza pred tjelesnim dijelom: još ti ne leži dodirivanje, doima se neprirodno ili strašno, a o poljupcu da i ne govorimo. Ovo je stanje agonije koje je potencirano neiskustvom, i možda ga je najteže nadvladati od svih. Sjeti se da nemaš što izgubiti i da ne radiš ništa neobično. Počni od malih stvari.

7. Strah od početka: izašao si vani, super se osjećaš, ali ne možeš se prisiliti da napraviš upad! Što dulje razmišljaš o svim groznim stvarima koje se mogu dogoditi, to više tone tvoje samopouzdanje, i naposljetku se vraćaš doma bez da si porazgovarao iti jednu jedinu riječ s nekom nepoznatom osobom. Alternativno, genijalan upad za onu curu pored tebe u knjižari ti je gotovo na usnama, ali ne možeš se prisiliti da ga izgovoriš sve dok ona ne napusti prostor i tvoj život... zauvijek.

8. Strah od društvenih normi: osjećaš se neugodno što "to radiš" i to se vidi na tebi kada te ona zaigrano nazove čudnim. Umjesto da upotrijebiš P&P, ideš se ispričavati i ubijaš atmosferu. Alternativno i trunku rjeđe, stvarno si neugodan ali si agresivan i to ne uviđaš. Točno znati kako drugi reagiraju na tebe i zašto je fino umijeće koje se razvija godinama. Ako nisi siguran, samo se trudi da ne budeš otrovan.

9. Ispaljivanje gluposti: ide ti super kada ti odjednom izleti nešto što je jednostavno creepy ili potpuno neprikladno za situaciju. Baaaam! Game over. Najčešće se radi o eksplicitnim seksualnim temama, ali u pitanju mogu biti i razne druge stvari.

Zapamti, iako se kaže da "budala uči na svojim greškama, a pametan čovjek na tuđim", nema ništa budalasto u učenju iz iskustva. Naposljetku, većina ljudi ne uči ni na jednom ni na drugom.

Oznake: igra, interna igra, upad, spoj, umijeće igre


- 15:01 - Komentari (31) - Isprintaj - #

subota, 01.12.2012.

Prestanite govoriti ženama da snize kriterije

Koliko god ja volio podsjećati žene da imaju napuhane i potpuno nerazumne kriterije zbog kojih će doživjeti veliku količinu razočaranja u životu, moram priznati da alternativa nije u tome da ih se prisiljava na snižavanje kriterija. Zapravo, izbjegavanjem te prisile bismo mogli znatno umanjiti dio razaranja koje se trenutno odvija na seksualnom tržištu, a pogotovo u okviru institucije braka. Ovo vrijedi za oba spola jer je mehanizam jednak, ali pišem ga prvenstveno za žene zato što čine većinu slučajeva.

Prvi korak: nikada se ne udaj za mušarca u koga nisi zaljubljena do ušiju i koji ne ispunjava baš sve tvoje kriterije.

Ovo bi trebalo biti očito, ali koliko ste puta čuli ženu koja je potrošila svoju mladost na, kako Vuco kaže, "hahara šta snifa lipilo", kako traži nekoga tko je baš i ne uzbuđuje, ali za koga se može udati samo da skine i to s vrata? Znate onaj slučaj kada ona i nije baš previše zainteresirana za seks, prisiljava se na stvari, i cijelo vrijeme nalazi neke mane na njemu, ali svejedno ostaje s njim jer joj pašu pozornost i sigurnost koju on, veliki plišani medvjedić, pruža? Ne moram ni napominjati da ovo završava katastrofom. Nažalost, kako žene sve više vremena provode rasipajući svoje najbolje godine, učestalost ovog ishoda raste velikom brzinom.

Onaj tko predlaže bilo kome da snizi kriterije ili se "zadovolji s nekim" ih zapravo šalje u III. svjetski rat oboružane ovako:



Umjesto ovako:



E sad, pitate se, kako su onda funkcionirali svi oni ugovoreni brakovi u prošlosti? Tada je situacija bila značajno drukčija. Par nije morao biti zaljubljen do ušiju i savršen jedno za drugo jer su postojale mnoge druge okolnosti koje su ga držale zajedno: manjak drugih mogućnosti, društvena stigma i strah od sramote, prijatelji i obitelj koji bi ih o problemima savjetovali da porade na tome i izdrže, a ne da se odmah rastaju. Muška vrijednost i društveni položaj bili su već od početka značajno viši nego danas, što je hipergamičnoj ženskoj prirodi olakšavalo proces zaljubljivanja unatoč drugim nedostacima. Ukratko, bilo je prostora za nesavršenosti. Danas ga više nema.

Ako žena uistinu osjeća da joj je užasan teret biti supruga svom mužu koji ne odgovara njenim kriterijima (ili obrnuto), vrlo je rijetka ta snaga volje koja će to danas istrpjeti. S vremenom će instinktivno gađenje preuzeti i stvar će posrnuti, budući da biološki nagoni na kraju uvijek pobjeđuju. Krenuti će prema prvoj barijeri koja bi je trebala zaustaviti i vratiti na pravi put, ali pronaći će da je barijera u međuvremenu uklonjena. Tada će se cijela stvar raspasti s užasnim posljedicama za čije je stvaranje sustav dizajniran.

Naravno, to i dalje neće učiniti ishod pravednim, ali svakako će ga učiniti prirodnim. Dobivamo sasvim očekivan ishod. Ironično, koliko god žena poslije razvoda tvrdilo da ne zna kako se to dogodilo i da su bile sasvim sigurne da je on pravi, nije nimalo rijetko da su imale dvojbe o cijeloj stvari dok su spremale vjenčanje. Dvojbe koje su, nažalost, zadržale za sebe jer su upotrijebile "moraš sniziti kriterije" kao prikladnu racionalizaciju činjenice da će ih za nekoliko godina Beta mužić prestati uzbuđivati i onda će biti "prisiljene" uzeti mu djecu i pola imovine.

Prestanite govoriti ženama da snize kriterije. U današnjim uvjetima, s asimetričnim legalnim sustavom nabačenim na naša pleća, to je recept za katastrofu. Možda ćete čak i time spasiti ponekog dobroćudnog tipa od užasa koji bi inače iskusio.

No što je onda rješenje? Ako je sasvim normalno i očekivano da jednadžba izgleda ovako:

("Snizi kriterije") + (Manjak barijera za raspad braka) + (Hipergamija) = (Razaranje)

... što se onda može učiniti da bi izbjegli taj rezultat?

Odgovor je povezan s drugim velikim problemom današnjice, a to je da žene uistinu imaju previsoke kriterije. No rješenje nije prisiljavati ih da ih snize, jer je to samo kao bombardiranje kronične bolesti lijekovima; rješenje je pozabaviti se uzrokom zbog kojih takvi kriteriji nastaju, a o kojemu ću uskoro pisati.

Oznake: žene, brak, razvod, kriteriji, seksualno tržište


- 10:01 - Komentari (54) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.


Voljeli biste da obradim neku temu ili trebate pomoć s ljubavnim problemom (za oba spola)? Komentirajte/ pošaljite na: ignissblog(na)yahoo.com
Ako ne napišete drugačije, prihvaćate mogućnost njegove prezentacije na blogu. Vašu adresu, sliku, ime i detalje NIKADA NEĆU OBJAVITI.
Na isti mail zatražite dozvolu za prenošenje članaka.


Klikom na gumb ispod otvarate PayPal prozor za donaciju Ignissu.

Molim donirajte jedino ako osjećate da vam je moje pisanje znatno promijenilo život na bolje i želite se zahvaliti i ovim putem. Nemojte donirati kao političku poruku, naknadu ili motivaciju za privatni savjet, ili kupnju knjige alternativnim putem.


Na lijevoj strani prozora možete unijeti iznos (u USD), a na desnoj poruku uz donaciju.

Unaprijed hvala!

Podržite Igniss blog i postanite pokrovitelj na Patreonu