Arhiva:
O Ignissu

Dobrodošli na najbogatiji repozitorij znanja o zavođenju i muško ženskim odnosima na Internetu. Ako ste muškarac, vjerojatno vas najviše zanima igra, o kojoj je pisano u šest kategorija:
- Igra općenito
- Interna igra (samopouzdanje)
- Upadi (upoznavanje)
- Srednja igra (spojevi i komunikacija)
- Kasna igra (seks)
- Završna igra - veze i brakovi

Ženama igra nije dostupna, no za njih svejedno postoji mnogo korisnih savjeta. Mogla bi im biti važna i analiza percepcije i realnosti tijela, kao i poučne priče o curama koje vole kretene.

Zabavni testovi čekaju odvažne čitatelje oba spola.

Ovaj blog je također bogat izvor edukacije o ljudskoj seksualnosti i svim društvenim pojavama koje proizlaze iz nje. Obrađene su sljedeće teme:

- Kako ljudi biraju svoje partnere?
- Muška seksualna hijerarhija (Alfa i Beta)
- Sociološki podaci i analize
- Feminizam
- Aktualna događanja
- Tipične racionalizacije o seksualnom ponašanju
- Umjetnost vezana za seksualnost
- Putopisi i usporedbe seksualnih tržišta diljem svijeta.

Osim seksualne tematike, povremeno pišem i o drugim stvarima, tako da možete poviriti i opće-filozofske članke, zabavu i parodije, te anomalije.

Arhiva po mjesecima:
Svibanj 2018 (1)
Ožujak 2017 (2)
Prosinac 2016 (1)
Studeni 2016 (1)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (1)
Lipanj 2016 (2)
Svibanj 2016 (1)
Travanj 2016 (2)
Ožujak 2016 (1)
Veljača 2016 (5)
Siječanj 2016 (2)
Prosinac 2015 (1)
Studeni 2015 (3)
Listopad 2015 (1)
Rujan 2015 (3)
Kolovoz 2015 (3)
Srpanj 2015 (3)
Svibanj 2015 (3)
Travanj 2015 (3)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (3)
Siječanj 2015 (5)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (5)
Listopad 2014 (5)
Rujan 2014 (6)
Kolovoz 2014 (6)
Srpanj 2014 (6)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (8)
Travanj 2014 (8)
Ožujak 2014 (8)
Veljača 2014 (9)
Siječanj 2014 (7)
Prosinac 2013 (11)
Studeni 2013 (9)
Listopad 2013 (14)
Rujan 2013 (9)
Kolovoz 2013 (4)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (3)
Svibanj 2013 (6)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljača 2013 (5)
Siječanj 2013 (6)
Prosinac 2012 (6)
Živi dugo i igraj.

Ponestalo vam mojih sadržaja? Evo vam onda još neke stvari koje se tiču igre:

- Moj popularni vodič zavođenja "Umijeće Igre"
- Moj forum
- Moji newsletteri iz 2013. i 2014. godine
- Moja kolumna na Return of Kingsu
- RooshV
- Roissy (Heartiste, Chateau)
- Dalrock

Ostali zanimljivi sadržaji:

Without Hot Air
Non-Intervention
No-nonsense Self-defense
The Social Pathologist

Igniss - Gdje politička korektnost odlazi umrijeti.

četvrtak, 28.06.2012.

Zašto Alfama i poznatima prolaze patetične Beta izjave, a meni ne?

Iako se inače zbog vlastitog mentalnog zdravlja klonim magazina tipa Story i Gloria, neporecivo je da su prepuni edukativnih priča o seksualnom tržištu, kao i ostalih zanimljivosti. Nedavno sam prilikom čekanja kod liječnika imao priliku uzeti Story u ruke, i odmah su mi upala u oči dva intervjua koji dobro opisuju jednu egzotičnu pojavu.

Prvi je s Goranom Barom (Baretom? heh), u kojemu on opisuje kako je u duši romantičar, te da je njegova idealna djevojka prije svega pametna, te da sumnja da će ikoga voljeti poput njegove nesretno preminule djevojke Željke, koja ga je znala nasmijati do suza.
U drugom intervjuu (nažalost nema ga online čak ni skraćenog), glumac Omar Sharif (poznat po filmu Lawrence of Arabije) priča o svom djetinjstvu i životu, te kaže da nikada nije bio neki zavodnik, te da se nakon razvoda od svoje bivše žene više nikada nije mogao zaljubiti. Nadodaje kako ga sve to ne baš i ne zanima.


Bare sa slučajno odabranom obožavateljicom

Iz svega toga je iskočilo logično pitanje:

Zašto Alfa tipovi i poznati mogu ispaliti naj-Beta stvar na svijetu i biti nagrađeni vaginalnom poplavom, dok bi kod običnih ljudi isto dovelo do iznenadne suše, gubitka interesa i ignoriranja?

Kratki odgovor: Jer slava > igra
Dugi odgovor: Zato što u pravom kontekstu takve izjave imaju

a) vrijednost kontrasta (igra ranjivosti)
i
b) potporu drugih, Alfa činjenica


Recimo, kada vidimo Omara Sharifa, koji je stvarno drag čovjek, meni je super da je izjavio nešto takvo. Njegova romansa i vjenčanje s Fatenom Hamamom su bili vrijedni divljenja i jedan od primjera onih "Alfa ali ne kreten" života kojima se volim diviti. Ali naravno, to je Omar Sharif, muškarac koji je također poznat po tome što prasnuo nedostižnu Barbaru Streisand, i koji i dalje ima popriličnu količinu obožavateljica s kojima bi mogao biti kada bi to htio (čak je i jednu ošamario kad se gurala za njegov autogram).
Osim toga, njegovo držanje je također Alfa do boli, i u staroj dobi je pun autoriteta (a ne slomljen), te iako nije ludo bogat kao neki Hollywoodski glumci, svejedno si može priuštiti da do kraja života živi u dobrom hotelu. To je sve mnogostruko više Alfa od većine muškaraca na svijetu, tako da kada on kaže nešto što uopće nije Alfa pa bi inače imalo loše posljedice, to zapravo ima pozitivan efekt - ublažava njegov nedstižan image.

Govoreći o čemu, sve što sam naveo za Omara Sharifa izvire iz njegovog općenitog Alfa statusa i postignuća koja svi znaju čisto zato što postoji. Osim toga znaju i jer su gledali film, pa se iz njega nešto implicira i podrazumijeva se da je on Alfa, poznati glumac.

S druge strane, slučaj pod b je još važniji, jer je imati sa sobom vruću mladu djevojku snažnija vrsta predselekcije od same implikacije, ma koliko god implikacija bila umješno izvedena. Kada netko zna da si Alfa jer je to osobno vidio, to je još moćnije i daje ti još više prostora za potencijalno Beta izjave.
Recimo, jedan moj poznanik je, osim izvrsnom igrom obdaren i izvrsnim izgledom, bogatom obitelji i statusom, te je jedan od najvećih igrača koje poznam, s nenadmašnom najboljom vrstom igre. Već godinama neprekidno vrti po nekoliko cura istodobno, ali ima običaj na svom Facebooku (koji je osim par izazovnih slika s putovanja svugdje po svijetu prepun ženskih postova, tagova i komentara o njegovom zavodništvu - i koji se svi međusobno vide - heh) povremeno postati nešto tipa:

Ne zaboravite se pomoliti Bogu svake večeri, jer On ne zaboravi vas probuditi svako jutro! Volim vas sve!
ili
Želim vam puno sreće bez kraja, želim vam zvijezde najljepšeg sjaja, želim vam ljubavlju ispunjen san i najljepše želje na današnji dan! Drage cure, sretan vam 8. ožujka!

(ne treba ni napominjati da takve stvari skupe stotine likeova i izazivaju vrlo vlažne reakcije)

A naravno, tu je onda i Bare. Recimo, osim srcedrapajućih izjava s početka, Bare u intervjuu napominje kako se njemu više ne da živjeti "rockerski", i da su ga "prošli oni dani kada je s obožavateljicama imao spolne odnose prije i poslije svakog koncerta". Osim toga, navodi i da iako se više ne zaljubljuje nakon tragične smrti svoje djevojke, kako i dalje "održava neobavezne seksualne odnose s par susjeda", jer, navodi, "ja sam muškarac i imam potrebe."

Koliko muškaraca ima mogućnost spavati sa stotinama zgodnih žena, biti predmet općeg obožavanja, i onda uz to još imati svoj vlastiti fuck-buddy harem gdje god se dosele, čisto zato što kao muškarci imaju potrebe? Otprilike onoliko koliko ih ima mogućnost postati srcedrapajuće statuse na Facebook bez da se njihova vrijednost na seksualnom tržištu smanji za jednu lipu - zanemarivo malo, sa zapanjujućom mogućnosti monopolizacije ogromnog broja žena. To je čista projekcija onoga "Ljubav je sve što je bitno", sa svim logičnim posljedicama. Naravno, nemojte krivo shvatiti da imam nešto protiv Bareta ili bilo kojeg uspješnog Alfe - naprotiv, svatko tko ima te mogućnosti je danas prilična budala ako ih ne iskoristi do maksimuma.



Kao i uvijek, naći ćete me kako uživam kod bazena.

- 15:36 - Komentari (15) - Isprintaj - #

utorak, 26.06.2012.

Kretenska igra

Koliko vas bi htjelo naći neku (ili više njih), bilo za za večeras ili na dulje vrijeme? Koliko vas bi htjelo imati znatno bogatiji ljubavni život? Koliko vas želi izazivati slijepu ljubav i odanost u ženama?



Negdje između ignoriranja, varanja bez isprike i iskrcavanja ljepljivog bijelog tereta po pretjerano našminkanom licu iz diska, leži Kretenska igra (TM). Kretenska igra je najmoćniji alat u cijelom arsenalu, nedostupan svima osim odabranoj manjini, sveti gral zavodništva.

Ukratko, imati kretensku igru znači doseći nirvanu, trenutno najvišu ostvarivu razinu igre na svijetu, s najvećim rezultatima i ukupno i u odnosu na uloženi napor.

Unatoč svoj svojoj moći, kretenska igra spada u skriveni milje tek malog dijela muškaraca, no ne nužno bogataša i slavnih. Štoviše, iako slava i moć imaju dramatičan učinak na njen uspjeh (naravno), kretenska igra ne samo da nije ograničena na ta područja, već radi vrlo dobro čak i kod onih koje bi inače nazvali propalicama. Za to ne mogu kriviti nijednu ženu pojedinačno: većina samo instinktivno reagira na trenutne okolnosti, isto kao što bi i muškarac instinktivno reagirao na desetak golih modela ispred sebe (o ovoj pojavi, zvanoj "Coolidgeov efekt", pisat ću poslije).

Sad kad je sve to rečeno, kako se zapravo provodi kretenska igra? Jednostavnost koncepta je gotovo šokantna:

1. Tretiraj je kao seksualni objekt. Ona je tu zato da se isprazniš u sve njene otvore, i svaka tvoja akcija to potvrđuje. Ljubiš je, pipaš, nadvladavaš svojom agresivnošću, i zatim prasneš. Ako te odbije, jednostavno pokušavaš ponovno dok se ne prepusti ili ne ode. Iako je broj onih koje će otići (nakon što su ti posvetile prilično vremena!) značajan, broj onih koje će ostati je također velik - i višestruko veći od onoga kojeg će običan muškarac vidjeti u cijelom životu.

2. Nikada je ne shvaćaj ozbiljno. Nikada ozbiljno ne pričaš s njom. Vaša komunikacija svodi se na zadirkivanje, igranje i ponašanje prema njoj kao prema malom djetetu, kućnom ljubimcu ili drugom živom biću koje nema potrebe podrobno slušati i uzimati njegovo mišljenje u obzir.

3. Budi samopouzdan i nikada se ne ispričavaj. Kretenska igra, ovisno o samopouzdanju, može se podijeliti na bezbrižnu kretensku igru i brižnu kretensku igru. Prva je ona koja radi, jer te nikada nije briga jesi li ili nisi kreten prema drugima - tvoja osjetila su mrtva za bilo kakve signale koje dobivaš. Ako se brineš, ako i dalje empatično osjećaš da nešto nekome smeta ili da bi mogao ne uspjeti, i žališ zbog toga makar trunku, onda to zapravo nije tvoja esencija i bit ćeš prozren.
Ovo je najčešći razlog zašto je kretenska igra nedostupna većini muške populacije: previše je u suprotnosti s trenutnom kulturom i odgojem. Njeno dosezanje bi od prosječnog muškarca tražilo kolosalnu količinu mentalne energije.

Jedan primjer koji dobro ilustrira stvar sam uočio kada sam se nedavno vozio vlakom na dulju udaljenost. Dok sam sjedio i čitao nešto, u kupe sa mnom i još jednim čovjekom se dokoturao mladi par - on visok, mišićav momak s tetovažom na nadlaktici i obrijanom buldog-glavom, ona vruća (pardon, "cool") crnka u uskim hlačicama koje su naglašavale njenu guzu. Od prve sekunde otkad su sjeli, on je bio svugdje po njoj. Uzvraćala je gorljivo, no onda joj je možda postalo malo neugodno i počela mu je govoriti nešto nervozno, za što sam pretpostavio da joj nije baš ugodno to raditi pred svima.

Njegov odgovor? Zaigrano ju je potegao za uho, privio uz sebe, i nastavio obrađivati. Ona se samo nasmijala, zagugutala nešto i prepustila se. Cijela njihova komunikacija tijekom tih sat i nešto se svodila na to da bi ona rekla nekoliko rečenica, a on bi se samo nasmijao, eventualno rekao riječ-dvije i počeo je škakljati po trbuhu dok se ne bi počela smijati. Poslije su otišli zajedno u smjeru zahoda. Nije teško pogoditi zašto.

Dok su izlazili iz vlaka, ona se zaljubljeno naslonila na njega i tražila njegovu ruku.


Cijela situacija neodoljivo podsjeća na ovu poznatu sliku "romanse prilikom nereda u Vancouveru"

Težnja gotovo cijele igre je pronaći što privlači i uzbuđuje žene, što smatraju dobrim ili lošim, te definirati nekakvu optimalnu ravnotežu između uzbuđenja i nježnosti - onu razinu igre na kojoj muškarac ima mnogo Alfa osobina koje privlače suprotni spol, ali pomiješanih s osjećajima i dozom mekoće kako je se ne bi uplašilo. Ako on pretjera s Alfa metodama, žena će logično pomisliti da u njemu nema ničeg drugoga, i neminovno je da će se s vremenom ohladiti.

No kako se svijet sve više amerikanizira, prelazimo u sljedeću fazu: mnoge žene više ne traže samo miks Alfa i Beta igre, već samo najčistiju Alfa, kretensku igru, a u čiju prazninu osjećaje i romantiku same ubrizgavaju, kao što u pekari marmelada biva ubrizgana u svježe ispečene, nezdrave krafne. Racionalizacija je fenomen koji omogućava takav život bez internog sukoba s vlastitim moralnim načelima. A kako biološka potreba za dominantnošću uvijek postoji, sa sve većom amerikanizacijom žene u prosjeku zahtijevaju sve veću i izraženiju dominantnost.

Ipak, ako promotrimo sve gore navedeno, mogli bi reći da je nekima estetski odvratno, ali ne uključuje samo po sebi nikakvo zlo ili iskorištavanje protiv tuđe volje. Zašto onda kažem da je to "kretenska" igra? Ovu igru nazivam tako ne jer je nešto u njoj nemoralno ili loše per se, već zato što bi takvo ponašanje u bilo kojem drugom području osim u muško-ženskim odnosima automatski naišlo na gađenje, strah i averziju, a ne na vlažnu vaginu. A kako smo navikli živjeti u zabludi da društveno prihvaćeno (tj. "ne-kretensko") ponašanje u ljubavnim odnosima vodi uspjehu kao i u drugim aspektima života, naziv je takav samo zbog potrebe šokiranja natrag u realnost.

Najbolja stvar kod kretenske igre, koju sam nedavno otkrio? Za razliku od obične ljubavi i igre koja zavisi o konstantnoj stimulaciji i ponovljenoj upotrebi, emocije koje izaziva kretenska igra su trajne i mogu opstati desetljećima. I mislim na obične avanture s običnim tipovima koji, izuzev toga što imaju prvoklasnu kretensku igru, ne bi nikada nikome zapeli za oko, a ne poznatih osoba poput predsjednika i drugih političara.

- 11:50 - Komentari (16) - Isprintaj - #

subota, 23.06.2012.

"Pomoć! Moj dečko nema dovoljno igre!"

Čitateljica P. piše:

trebalo mi je neko vrijeme da uočim gdje je tvoja adresa jer mi oko traži '@' a ne vidi ga. no evo ipak sam je našla tamo gore desno.

Radi se o nekim od opisanih elemenata anti-igre, kojih bi se ja voljela riješiti ili ih bar svesti na najmanju mjeru, jer me smetaju. ne smetaju me toliko da bi to bio razlog svađi ili prekidu, no za neke od tih stvarčica mislim da su krivo motivirane, da dečko vjeruje da radi nešto što me veseli i zato ih radi.

i sad, makar je svaka pojedina stvar doista benigna, i zapravo se ja ne tužim nešto previše i cijenim ga i volim i želim ostati s njim - mislim da ćeš ti razumjeti kad ti kažem i da uočavam erodirajuće djelovanje tih navika na naš odnos. pošto sam ih ja svjesna, i pošto su upozorenja tipa 'ne pretjeruj sa sentiš sms-ovima, ja ti baš nisam toliko romantična, ne volim ljimunadu' pomogla samo do neke manje mjere, a ne želim povrijediti partnera, što mogu učiniti?

očito je da se radi o nekoj mješavini alfe i bete, jer ima osobine obojice. da ne duljim, napravit ću jedan c/p akcija iz tvoje liste anti-igre koje sam baš češće doživjela u ovoj vezi:



- pridružuješ se njenim planovima umjesto ona tvojim
- daješ joj cvijeće, ljubavne poruke i slatke darove više nego ona tebi
- zivkaš je i šalješ joj poruke svaki čas
- kupuješ joj stvari izvan posebnih prigoda
- pjevaš hvalospjeve njenom tijelu
- ispričavaš se za sitnice koje joj se ne sviđaju
- spektakularno padaš na drama-testovima tako što se ideš opravdavati
- s radošću prihvaćaš sve njene zahtjeve
- spominješ kako ne znaš što bi kad bi te ostavila
- pitaš je za dopuštenje da promijenite pozu
- na pitanje "što ćemo raditi" odgovaraš sa "što god se tebi sviđa"

ovo stvarno ne mogu pitati neku drugu ženu, jer bi svaka graknula na mene kako sam blesava i kako mi je stvarno super... voljela bih dobiti neko nezavisno mišljenje sa strane

Eh, ovo je teška stvar - ako si čitala komentare na mom blogu, primjetila si da velika većina ljudi oba spola ima ogromnu averziju prema promjeni, pogotovo što se tiče (štetnih) navika u ljubavnom životu. Takvi čine preko pola svih komentara koje dobivam. Stoga je itekako moguće, ali ovisi i o pojedinačnom čovjeku.

Osim što bi svaka žena graknula na tebe kako si blesava i kako ti je super, dopusti da graknem i ja: ti si blesava! Zar ne znaš kako ti je super?
(Ne brini, potpuno razumijem da je to problemčić koji treba riješiti i da se se privlačnost ne može prisiliti da je ne erodiraju neke stvari (znam da je to "sitnica" ali ne bi mi pisala da te ne brine), kao što i razumijem zašto te neke stvari smetaju, samo ti napominjem da objektivno to jest super. I da bi ti od nekoga tko do kompenzira s više Alfa osobina bilo drago, a ne limunada. Ne mogu preskočiti to upozorenje da se ne prepustiš instinktima koji bi se rado utopili u Alfa ponašanju kao što se ovisnik o heroinu želi predozirati iako zna da je to loše za njega. Sad kad smo riješili...)

Promjene se mogu dogoditi iz dva smjera: njegovog i tvog. Prvo ću pokriti njegov, manje vjerojatan jer mu je trenutno super i nema razloga da se promijeni - dapače, niti ne zna da je to potrebno ili čak ni da je to uopće moguće. Zašto muškarci postaju više Alfa?
A) primjete da neke stvari privlače žene i isprobaju ih sami,
B) ogorčeni su na Beta stvari kojima su u prošlosti odbili žene koje su htjeli pa uče suprotne, i
C) jednostavno sa starenjem postaju opušteniji, manje brinu za ishode i manje se vezuju, što je samo po sebi Alfa.

Ne računaj da će se kod tvog odabranika spontano dogoditi iti jedno. Za A mu nitko nije rekao i nema poticaja da istraži. B ne smiješ dirati jer ne želiš da to nauči na tebi, a C ti se vjerojatno ne da čekati, a i nije garantirano.

Ne, koliko god ja to htio reći, rješenje nije dati mu da čita ovaj blog. To je za situaciju savršeno nebitno, tako da nam ostavlja ono što ti možeš učiniti sa svoje strane, što nije baš puno:

1. Učini stvari kojima će on postati sigurniji o vašoj budućnosti zajedno. Stalno zivkanje je blagi znak posesivnosti; spominjati "ne znam što bi bez tebe" je već veliki Jednoitis. Kada Beta podsvjesno osjeća da bi se moglo dogoditi nešto tako loše, reagira tako da se priljubi još više, što naravno djeluje odbijajuće, od čega naravno osjeća još veću potrebu izraziti naklonost na jedini način koji zna, itd.

Zato se s vatrom boriš s još vatre, a ne vodom. Podsjeti ga da si s njim i nikamo ne ideš, učini nešto isto takvo i za njega, itd. Spomeni možda da ti je drago kako je vaša veza takva da bez ikakvih poruka, darova i sitnica uvijek znate što osjećate jedno za drugo ("hint hint" ali vrlo blagi). Nemoj ga nikada "upozoravati" da želiš manje toga! To bi bilo totalno kontraproduktivno. Kad god sam u vezi osjećao makar i trunku nesigurnosti, odmah bih puno više vremena provodio pazeći na prilike da partnerici opet kažem što osjećam za nju i etc. (naravno, bio sam mudar - i.e. dovoljno Alfa - da se suzdržim od toga i čak stvorim malo distance, no većina nije takva). Stoga smanji nesigurnost u vašoj vezi i smanjit ćeš i ovo - njegovu reakciju na tu nesigurnost.

2. Nemoj ga stavljati pred drama testove. Znam da ovo nije sasvim pod bilo čijom kontrolom, ali vjerojatno neke stvari o kojima bi ponekad prigovarala nisu toliko važne. Bilo bi šteta da vas bilo kakve sitnice dovedu do neke svađe ili sukoba koji će onda metastazirati u sve pod #1.



3. Seksualne i tjelesne stvari: spomeni da ti se sviđa kada osjećaš njegovu strast ili žestinu. Ako ima neku posebnu želju u krevetu, probaj je ispuniti. Možda da mu pokažeš i onda mu kažeš "sad je tebe red? Primjeni par sitnica (onih koje se odnose na žene) odavde, mogao bi shvatiti. Zapravo, možda mu probaj suptilno dati da pročita malo tog bloga (Married Man Sex Life), mislim da je vrlo poučan i pozitivan bez pretjeranog fokusa na igru i seksualno tržište.

4. Vodstvo: najlakši dio. Samo reci da ti se sviđa kako on ima incijativu i planove za to što ćete raditi i reci mu ponekad da odete nekamo kamo se njemu sviđa. Izrazi odobravanje za to što je donijeo odluku što ćete raditi i kako je to lijepo ili originalno. Nemoj se ni za boga žaliti ako ti njegov odabir nije 100% po volji, to bi poništilo efekt. Mora dobiti sigurnost u svoje odluke. Stvoriti ovu naviku je najmanji problem od svih.

Nadam se će ovo biti od kakve pomoći. Naposljetku, žene obožavaju "pokušavati popravljati" loše momke, zašto ne bi malo popravljale i dobre? ;)

- 11:18 - Komentari (7) - Isprintaj - #

srijeda, 20.06.2012.

Stvarno? "Ljepota je u oku promatrača"

Brzo! Koja vam se od ove dvije žene čini privlačnijom?



Je li to zbog toga što žena na desnoj slici ima pravilnije obrve, neznatno manji nos malo bliži usnama nego kosi iznad čela, dublje oči, ovalniji oblik lica, te ravnomjerniju boju kože?

Ako ste iskreni u svojoj procjeni i ne pokušavate samo dobiti par bonus bodova za debatu s autorom koji je već puno puta isticao da su ljepota, privlačnost i vrijednost na seksualnom tržištu objektivne i mjerljive varijable, predviđam da će 90% čitatelja oba spola biti složno u zaključku da je žena na desnoj strani privlačnija. Ako bi njen uzgled ocjenjivali na skali od 1 do 10, njena vrijednost je veća za gotovo 2, iz "prosječnog/ok" 5-6 je postala "zgodno" 7-7.5.

Naravno, te razlike ne moraju biti toliko izražene, već se mogu kretati negdje od 0.5 do 1 za druge tipove lica ili one koji već prilično odgovaraju standardima ljepote - gdje su suptilne varijacije u crtama lica vidljive, ali nipošto kritične:



Svi znamo da je velik dio slika u magazinima fotošopiran i digitalno obrađen na druge načine, ponekad do te mjere da nimalo ne sliče na originalne modele i poznate ličnosti. Njihove slike su ponekad toliko daleko od realnosti da se svi zabavljamo gledajući njihove before & after slike, ili kako izgledaju bez šminke, digitalne obrade, posebnog osvijetljenja i injekcija najjačeg neurotoksina na svijetu - botoxa - svakih 6 mjeseci. To je prvloklasan cirkus.

Stoga je logično da se netko zapitao - kako bismo mogli postići iste promjene, ali ne na toliko drastičan način da lica postaju neprepoznatljiva?

Fotografije na početku posta su stvorene "strojem za uljepšavanje" novog kompjuterskog programa koji koristi matematičku formulu za mijenjanje originala u teoretski privlačniju verziju, a zadržavajući ono što su programeri nazvali "nepobitnom sličnošću originalu". Program su razvili informatički znanstvenici u Izraelu, na temelju odgovora 68 muškaraca i žena u dobi 25 do 40 iz Izraela i Njemačke, koji su pregledali fotografije muških i ženskih lica i odabrali najprivlačnija. Znanstvenici su zatim obradili podatke i primjenili na njih algoritam koji mjeri čak 234 odnosa između obilježja na licu, uključujući udaljenosti između usana i brade, čela i očiju, ili između očiju.

U osnovi, naučili su kompjuter da odredi najprivlačniji set udaljenosti za svako individualno lice, i onda odabere uzorak najbliži originalu. Za razliku od druge tehnologije za promjenu privlačnosti lica, program ima samo preferencije, a ne "ideal" za bilo koje obilježje, bilo to oblik očiju ili duljina brade. Mijenja samo geometriju lica; za razliku od digitalnog retuširanja koje se radi za modne magazine, ne bavi se borama, madežima i bojom kose.



Istraživanja pokazuju da su zaključci o tome što čini ljepotu iznenađujuće konzistentni. Simetrija je glavna, pa odmah uz nju mladolikost, zatim jasnoća i ujednačenost kože, odnos nosa, čela i jagodičnih kostiju i sl. Nema puno razlika između ljudi različitih spolova, dobi, nacionalnosti ili rasa. Ne samo da je ljepota objektivna, objektivna je i diljem svijeta, a ne samo u pojedinim kulturama. Kulturni utjecaji svakako postoje, no svode se na fetiše, zanemarive detalje unutar velikih pravilnosti, ili vrlo izolirane društvene skupine oblikovane ekstremnom okolinom.

Naravno, ovi logični zaključci su odmah potpali pod ljutu opsadu relativista, feminista, i svih ostalih strana zabrinutih da bi moglo biti nepobitno dokazano da postoje rupe u njihovoj ideologiji:

Ipak, kao i mnogi drugi pokušaji da se objektivnim principima ili čak matematičkim formulama definira ljepota, ovaj softver postavlja ono za što psiholozi, filozofi i feministi kažu da su složena, čak i uznemirujuća, pitanja o percepciji ljepote i njenom idealu.

U Igniss (TM) prijevodu:

Mi, ružne, pretile, ostarjele, istrošene neugodne i na druge načine nepoželjne žene, zajedno s našim pobornicima bijelim vitezovima, brinemo se da će ovakva istraživanja i softver jasno pokazati da je ljepota objektivna, a društveni standardi i razlike među spolovima temeljene na stvarnim biološkim činjenicama, te bismo ih radije zamaglili i pomeli pod tepih na sve dostupne načine.


"Visoko čelo je tako neprivlačno!"

Ali čekajte, postaje još i bolje:

"Do koje je mjere ljepotu moguće kvantificirati? Odražava li tobože znanstvena definicija samo ideal ljepote, izgrađen iz slika iz pop kulture i medija? Kako mogu to dokazati?" kaže Lois W. Banner, povjesničar koji je proučavao promjene standarda ljepote. "Nikada to neće pronaći na genu. Nikada neće pobjeći od kulturnih utjecaja."

Prijevod:

Ja, akademik koji sam korumpirao inače poštovano područje povijesne znanosti u ulagivanje neoliberalizmu i proučavanje jednog jedinog fetišista iz doba renesanse, živim u stalnom strahu da će uskoro biti otkriveni geni koji oblikuju privlačnost. U tom slučaju bi moja besmislena karijera bila ugrožena, tako da ću neumorno kritizirati i blokirati pravu znanost kako ne bi nikada otkriveno da postoji neko drugo objašnjenje privlačnosti osim kulturnih utjecaja.

S druge strane, ljudi koji su izradili prvotno istraživanje i program su dodali da im nije bio cilj govoriti što je lijepo, a što nije, već pokazati kako najsitnije promjene - gotovo milimetarske - mogu dovesti do velikih razlika u percepciji lica, a opet na način da je jasno da je to ista osoba bez radikalnih promjena. Unatoč tome, dr. Leyvand spominje da već dobiva značajan interes od strane animacijskih filmskih studija, te kozmetičara i plastičnih kirurga.

Isto tako, spominju da njihov program radi na običnim, najbrojnijim licima, a ne nužno na licima najpoznatijih osoba, koje imaju unikatne varijacije svog lica koje ih smještaju izvan dosega softvera. Kada su napravili korekciju s licem Brigitte Bardot, to je "ispuhalo" njene napućene usne, te se više nije činila tako posebnom. Isti slučaj je bio i kod Marlona Branda. Za usporedbu, lica nekih glumaca su ostala nepromijenjena, što sugerira da su (matematički) već gotovo savršena.

Još jedan povijesničar ljepote, te sama žena čije je lice upotrijebljeno za prvu sliku, izjavili su da im je prva slika ljepša.

"Mislim da druga slika izgleda super, ali da uopće ne sliči na mene. Cijela moja koštana struktura, oblik lica i veličina očiju je drukčija, i boja mojih usana se također čini drukčija." Dodala je: "Voljela bih zadržati svoje originalno lice."



Naravno da je to izjavila. Mora biti prilično poražavajuće vidjeti kako bi izgledala bolja verzija tebe - i još izračunana od strane bezdušnog, neutralnog računala. Ne reći tako nešto kao reakciju bi blokiralo analgetički proces kiselog grožđa, a to bi bilo jednostavno nedopustivo.

Dok nekoliko fizioloških studija tijekom posljednjih nekoliko desetljeća također sugerira da je percepcija ljepote i privlačnosti univerzalna, kritičari tih radova kažu da je upitno povećavaju li takve promjene ljepotu pojedinca. Osobnost može biti izgubljena. Može se pojaviti zasićenost. Zanimljivo može postati obično.

Ovo je vjerojatno najveća budalaština koju sam vidio kao reakciju. Iako Marilyn Monroe, Alizee, Paulina Porizkova, Megan Fox, Liv Tyler i Monica Belucci sve izgledaju prekrasno, nitko ih nikada ne bih zamijenio jednu za drugu. Svi parametri ljepote mogu imati miran suživot s različitošću. Pozivam opet u pomoć prevoditelja koji govori jezik racionalizacije:

... kritičarima je draže zabijati glave u pijesak. Deluzija može biti izgubljena. Može se realno sagledati sebe. Fantazije mogu biti zamijenjene realnošću.

Sljedeći argument je, naravno, da takve stvari izazivaju komplekse u mladim djevojkama.

"Uvijek smo imali ogromnu industriju posvećenu tome da ljudi izgledaju bolje," rekao je Dr. Etcoff. "Svi žele izgledati bolje. I idemo sve dalje i dalje s tim, slijedeći retuširane slike. Postoji cijela generacija djevojaka koja odrasta misleći da je normalno ne izgledati onako kako stvarno izgledaju."

Čim čujem izraz "cijela generacija djevojaka", mogu odmah naslutiti da slijedi neka bedastoća, najviše zato što se taj izraz često koristi za tobožnju "epidemiju" anoreksije. Istina je da manija za plastičnom kirurgijom negativna pojava. Ali to je simptom nečega sasvim drugoga. Sjećate se zašto je danas toliko ekstreman fokus na ženski izgled? Iskreno, ni meni se to ne sviđa, ali to doba se neće vratiti.

Moj osobni komentar na ovo nije da svi (a pogotovo žene) moraju izgledati savršeno. Kvragu, zašto bi morale kad to po samoj definiciji ionako nije moguće? Ideal je utopija - postoji, ali ponaša se jednako kao kada u matematičkoj funkciji f(x) teži u beskonačnost ali je nikada ne doseže. Ideal nije dostupan, zato se i zove ideal. Najbolje što možemo napraviti je biti svijesni svojih i pozitivnih i negativnih osobina i poboljšavati ih tamo gdje -je to moguće.

Na primjer, ja bih volio biti malo viši i imati trunku širu bradu. Drugi su zadovoljni time, ali bi voljeli imati moju boju očiju ili mišiće. Je li rješenje za te nedostatke da kritiziramo svakoga tko se usuđuje reći da je nekakav oblik lica u prosjeku privlačniji? Dovraga ne. Rješenje je biti svjestan sebe, biti samopouzdan, i paziti na svoj stil kojim naglašavamo ono što imamo i skrivamo ono što nemamo, te naravno jezik tijela.

Naravno, lakše je galamiti o tome da ideal ne postoji i da smo svi savršene, unikatne snježne pahuljice. Sakriti se iza nekoliko trulih izreka, grčevito se držeći deluzije da je ljepota u oku promatrača. A ona to nije. Ili ako jest, u najboljem slučaju ljepota je u očima tri milijarde promatrača.

- 08:59 - Komentari (17) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 18.06.2012.

Moć mentalnih trikova

Moje omiljeno područje, pored povijesti, je zasigurno psihologija. U doba kada analitički proučavamo igru i sve njene racionalne i iracionalne interakcije s ljudskom psihom, vrijedno se podsjetiti i nekih nevezanih, ali svejedno važnih zanimljivosti iz tog područja. Ono što se ne mogu ne zapitati je: koliko su naše misli zapravo naše? To mi pada na pamet ne samo promatrajući djelovanje "mainstream" mentalnih procesa poput kiselog grožđa, sublimacije ili hipoteze o pravednom svijetu, već i onih sitnijih, egzotičnih i toliko neobičnih da su u neku ruku i intrigantniji od divova psihologije koji me inače zanimaju.

Recimo, jeste li znali da postoji...

1. Placebo efekt



Placebo efekt, činjenica već odavno poznata i pučkoj i znanstvenoj medicini, je neobična pojava da pacijenti bivaju stvarno izliječeni ili manje osjećaju simptome samo zato što su uzeli nešto za što im je rečeno da je to lijek. Ne, placebo efekt te neće spasiti od raka ili unutarnjeg krvarenja, ali ako nekoga boli glava i daš mu lažnu tabletu za glavobolju - samo komadić bijelog potpornog materijala bez ikakvih kemikalija tipa paracetamol - postoji značajna šansa da će njegovi simptomi biti ublaženi kao da je uzeo pravu stvar. Na isti način (ne) funkcionira homeopatija (koju je Endymion lijepo obrazložio u svojem najboljem postu), zatim placebo upravljači za klima uređaje koji zapravo ništa ne rade ali svejedno osjećamo da se temperatura u prostoriji smanjila za 2 stupnja, i sl.

Paralela u igri: Samopouzdanje i preselekcija, ili "moć leži tamo gdje ljudi vjeruju da leži". Ako se ponašaš samopozdano i kao da imaš puno iskustva/opcija, takvim će te se i doživljavati.

U redu, reći ćete, mislim da se smanjila temperatura pa mi je manje vruće... jako važno. To je i dalje moje uvjerenje, ali ništa se nije promijenilo. No kako bi onda objasnili da...

2. Boja lijeka utječe na njegovu efikasnost

Jeste li znali da boja tableta za spavanje drastično utječe na njihovu efikasnost? Nije nimalo slučajno da su sve tablete za spavanje i njihova pakiranja neka nijansa plave. U jednoj studiji, jednoj grupi ispitanika je dana prazna, placebo tableta narančaste boje, a drugoj ista takva plave boje. Pacijenti koji su uzeli plavu pilulu su zaspali 30% brže - u prosjeku za 103 minute, a oni koji su uzeli narančastu za 135 minuta. Plava grupa je također spavala 10% dulje, 379 vs. 346 minuta za narančastu.

U drugoj studiji, pacijentima s reumatskim artritisom su dani crveni, plavi ili zeleni placebo, te pravi lijekovi istih boja. Pacijenti koji su primili crveni placebo su izvjestili o jednakom smanjenju boli kao i oni koji su primili pravi lijek bilo koje boje. Plava i zelena boja su kao placebo imale neznatan učinak. Ne radi se samo o boji, već i o puno drugih faktora: Osim toga, druge stuije su pronašle da pacijenti bolje reagiraju na lijekove za smirenje u obliku kapsula nego pilula, čak i ako oba oblika sadržavaju istu količinu lijeka.

Potencijalna upotreba za igru: crvena boja kod žena povećava privlačnost od strane muškaraca, a crvena na muškarcima povećava percepciju njihovog statusa od strane žena.

p.s. navedeni placebo efekt ne radi u Italiji, jer plava boja tamo ne asocira najviše na mir, nebo, more, snove i spavanje, već na nacionalnu nogometnu reprezentaciju. Ne šalim se.


Neuspavljivi

3. Odabir riječi u rečenici utječe na to hoće li je ljudi poslušati

Ok, ovo ste sigurno već znali. To je najlogičnija stvar na svijetu, a karizma i govorništvo su već poznati kao vrlo snažno oružje (pogledajte koliko daleko čovjeka može odvesti jednostavno "psi laju, a karavane prolaze"). Ali jeste li znali koliko je drastičan i dugotrajan taj efekt?

U svim smislenim državama na svijetu, postići da ljudi glasaju umjesto da provedu dan u kafićima je nacionalni prioritet. Australija to rješava tako da ljudi moraju glasati, ili im stiže kazna. Smiju ubaciti prazan listić, nacrtati na njemu falusni simbol s imenom omraženog političara, ili svoj telefonski broj za slučaj da zgodna djevojka prebrojava listiće, ali moraju se pojaviti. U SAD-u, gdje (barem u većini saveznih država) nema takve obveze, poticanje ljudi na glasanje se radi kampanjama i nagovaranjem.

Jedna studija je poslala upitnike o građanskim dužnostima, pravima i obvezama na 138 adresa u Kaliforniji; polovica anketa je sadržavala pitanje "Smatrate li da je važno glasati?", a druga polovica "Smatrate li da je važno biti glasač?" Poslije izbora, ispostavilo se, 70% onih kojima se obratilo frazom "glasati" je izašlo na izbore... u usporedbi s čak 89% onih kojima se obratilo frazom "biti glasač". Iz nekog razloga, biti glasač je pozitivniji pojam koji ostaje u umu dulje od samo "glasati", istrošene i vrlo općenite fraze. Iste studije su ponovljene u još nekoliko saveznih država i na većim uzorcima, i razlike su konzistentno bile oko 70/85%. Nova istraživanja su planirana za teme poticanja ljuda na mršavljenje ili recikliranje.

Paralela s igrom: pozivaš li curu na spoj ("Idem negdje, dođi sa mnom.") potvrđeno daje bolje rezultate nego "Bi li išla na kavu sa mnom?". Pretvoriti prvo u moj modus operandi je uistinu učinilo vidljivu razliku. njami

4. Koordinirana aktivnost pojačava povezanost

Jeste li se ikada pitali čemu služe one parade gdje tisuće vojnika stupaju zajedno, politički skupovi i utakmice gdje se pjevaju domoljubne pjesme, religijski obredi u crkvama i džamijama? Društvene koordinirane aktivnosti, takozvani "rituali sinkronizacije", izazivaju pojačan osjećaj pripadnosti zajednici i bliskosti sa svim drugim članovima. To je jedan od temelja civilizacije. Iako se neka društva (pogotovo američko, ali i naše) smatraju individualističkim društvima, u neku ruku "svatko sam za sebe", činjenica je da 99% ljudi modernoj civilizaciji ovisi o drugim ljudima i pretpostavci da će ti drugi ljudi učiniti isto što i taj pojedinac i da ih neće ostaviti na cjedilu. Da će se držati zakona, ujutro otpremiti narudžbe, ispeći kruh, uzeti račun, platiti porez, pustiti hitnu pomoć, i ne zatući palicom slučajnog prolaznika na ulici zato što im se ne sviđa.



Paralela s igrom: na spojevima je puno zajedničkih aktivnosti, ali ne koordiniranih do te mjere. Eventualno mogu predložiti nekakvu sportsku djelatnost ako je oboje volite, ali to je to. Ovdje je na djelu isti princip kao i tehnika "noga u vratima". Osim toga, spojevi gdje radite nešto zanimljivo zajedno su dobra stvar (ne, seks se ne računa, iako mogu posvjedočiti da zajednički orgazam uistinu jako povezuje).

5. Naš jezik utječe na percepciju stvari kao muških ili ženskih (s pripadajućim osobinama), te percepciju vremena

Tijekom zadnjih godina, razna istraživanja su pokazala da gramatički rodovi mogu oblikovati osjećaje i asocijacije govornika. 1990., na primjer, psiholozi su usporedili španjolski i njemački dva jezika koja imaju mnogo imenica jednog roda u jednom jeziku, a suprotnog roda u drugom. Njemački most je ženskog roda (die Brücke), ali muškog roda (el puente) u španjolskom, isto kao i satovi, stanovi, vilice, novine, ramena, ulaznice, violine, sunce, svijet i ljubav. Kada se od govornika u njemačkom tražilo da opišu slike potpuno identičnih mostova, upotrebljavali su "ženstvene" riječi, poput vitkog, elegantnog, delikatnog i simetričnog. Španjolci, s druge strane, opisivali su te iste mostove kao snažne, masivne, čvrste i izdržljive. Kod stvari poput planina, koje su muškog roda u njemačkom i ženskog roda u španjolskom, efekt je bio obrnut.

(Vjerojatno nije nimalo slučajno da je jedan od neo-feminističkih ciljeva eliminacija rodova iz jezika i govora s ciljem "uklanjanja diskriminacije". U njihovu obranu, finski (koji nema rodove) zvuči prilično lijepo i muzikalno, no sumnjam da je to povezano budući da mađarski, s istom osobinom, zvuči grozno)

Isto tako, naša percepcija vremena se kreće, logično, s lijeva na desno. Pričamo o događajima koji su se dogodili kao da su "iza nas", ili budućim "iza ugla". No kod naroda koji čitaju vertikalno (poput Kineza, sve do nedavno), događaji teku kao rijeka s planine, padaju, rastu i prevrću se. Slično tome, Aboridžine je nemoguće izgubiti, zato što njihov jezik nema riječi "lijevo" i "desno", već prostor poimaju samo kao "sjever", "jug", "istok" i "zapad". Ako žele pomaknuti komad pokućstva, reći će "makni ga malo na istok", a ne "malo na lijevo". Njihovo poimanje prostora nije egocentrično, već geocentrično.

Potencijalna upotreba u igri: Kvragu, ne znam. Ali siguran sam da ima neke veze s distorzijom vremena.

- 11:50 - Komentari (4) - Isprintaj - #

subota, 16.06.2012.

Moj dečko kreten nije zapravo kreten

Popodnevni list, Zagreb, Hrvatska - Sudeći po riječima studentice 3. godine pravnog fakulteta Maje K., njen dečko i član udruge studenata "Otpor", Ivan S., "potpuno je drukčiji" od tipičnog ženskara iz njegovog društva.

"Većina njegovog društva može biti stvarno neugodna, pogotovo u blizini cura," rekla je Maja, 22. "Ali Ivan uopće nije takav. Ako netko od njih komentira nešto prosto ili slično, Ivan će mu reći da ne radi to dok sam ja tu. Iako poprilično partija, gotovo uvijek odvaja jednu noć na tjedan samo za nas."

Maja i Ivan upoznali su se 22. listopada na brucošijadi s nastupom Hladnog piva i "istog trena kliknuli."

"Stvarno sam razmišljala i zaklela sam se da više neću nikada padati na razne tipove koji djeluju kao ženskari ili samo žele seks. Ali onda sam upoznala Ivana u prvom redu do pozornice, i bio je tako zabavan, sladak i dobar da se jednostavno nisam mogla ne zaljubiti u njega. Izgubila sam se u njegovim tamnim očima i snažnom, dubokom pogledu koji me odnio poput vala. Počeli smo se ljubiti već nakon 10 minuta. On je tako seksi. Osjećam se sigurno s njim."

Za razliku od njenih prošlih dečkiju, Ivan, čini se, točno zna što želi od života. "Većina njih nema nikakvih snova u životu. Ali on ima već osigurano radno mjesto kod ujaka u ministarstvu i želi imati karijeru s kojom će jako puno zaraditi. Uvijek priča o stvarima koje želi kupiti, kao što su vila na plaži ili plasma-screen televizor. Znam da će uspjeti. Puno njegovih prijatelja želi slične stvari, ali previše su lijeni da se raspitaju tko im može pomoći da dobiju posao. On stvarno ima glavu na mjestu."

Maja kaže da je, osim toga, Ivan potpuno drukčiji od njenih prošlih dečkiju jer se ne boji vezivanja. "Većina takvih se samo želi napiti i seksati," dodaje. "Ivan mi je rekao da, iako je nekada jurio za svakom pojanom droljicom na partyu, ti dani su prošli. Traži nešto malo dublje."


"Kada hodamo, uvijek želi da se držimo za ruke. Tako je romantičan."

Ono što ga također razdvaja od njegovog društva, nastavlja, je činjenica da je nije nagovarao na seks iste večeri kad su se upoznali. "Ivan me otpratio doma da se uvjeri da sam na sigurnom, jer sam bila prilično pijana, ali nije niti pokušao odvući me u krevet. Tada sam znala da je drukčiji. Kasnije je rekao da nije ništa pokušao jer sam se ionako ispovraćala na putu doma, ali ja znam istinu. Osjećam koliko me poštuje."

Kolege iz njegove udruge studenata složili su se da je Ivan super momak, koji je baš drukčiji od drugih. "Ivan je fakat cool," rekao je njegov poznanik. "Uvijek je spreman na zajebanciju. Može popiti vodke više od ikoga, i ako ima cura u blizini, uvijek će ih obraditi."

Predsjednik udruge i njegov najbolji prijatelj je imao jednake riječi hvale za Ivana. "On je totalni igrač," rekao je. "Ovih dana je aktualna neka cura s prava, mislim da se zove Maja. Uvijek priča kako mu je to bila najbolja pi*ka do sada i o svim prljavim stvarima koje voli raditi s njom u krevetu. Ono stvarno, toliko je vješt da to nije normalno. Zna točno što one žele čuti."

- 10:55 - Komentari (13) - Isprintaj - #

srijeda, 13.06.2012.

10 Igrinih zapovijedi

1. Ti si muškarac i imaš svoj život; nemoj imati drugih prioriteta uz sebe!

Učinit ćeš svoj život i zadovoljstvo njime svojim konačnim ciljem. Žena je dio tog zadovoljstva, ne cilj.

Uzmi sve romantične klišeje o tome kako žena želi biti tvoj smisao života, tvoj centar egzistencije i objekt obožavanja, spali ih, i otpuhni vrući pepeo sa svog dlana. Ona želi biti podložna svrsi snažnog muškarca, biti osvojena i podupirati ga svojom ženstvenošću. Ne smiješ joj lagati da "ti je ona sve". NIJE, i ako je takvom učiniš, uskoro više neće biti.

Ako si zadovoljan svojim životom, i želiš ženu da to zadovoljstvo nadopuni, sjeti se da koristiš svoje snage, a ne slabosti. Talentirani sportaš se ne bi trebao truditi voditi filozofske rasprave ako mu to ne leži; netko tko je uvijek prepun dobrih šala trebao bi naglašavati svoju komičnost i karakter, a ne pokušavati istaknuti se plesom u disku. Itd.

2. Ne izusti riječi "oprosti" i "volim te" uzalud!

Ne ispričavaj se za svaku pogrešku koju učiniš, a pogotovo za ono za što nisi siguran je li uopće pogrešno. To je stav predavanja i podložnosti koji ne pristaje nijednom muškarcu, ma koliko god on bio Alfa. Ispričavanje stvara očekivanje još ispričavanja, i počinje biti očekivano, kao što pas očekuje hranu svakog dana. To je otrov za vaš odnos. Ako si ozbiljno zeznuo i stvarno se moraš ispričati, manevriraj s "pogriješio sam", "nisam to htio" i "osjećam se loše zbog toga". U životnom ciklusu veze dobivaš samo jedno ili dva besplatna "oprosti": upotrijebi ih pametno.

U skladu s tim, nikada ne reci prvi riječi "volim te". Žena se želi osjećati kao da je prošla mnoge prepreke do osvajanja srca svog muškarca. Uzbuđuje je taj izazov, i napokon prevagnuti nad njegovom samostalnošću je velika nagrada. Muškarac koji previše lako predaje svoje vezivanje se prepustio nemilosrdnim zakonima zamjenjivosti, i ukrao ženi mogućnost da zasluži njegovu ljubav. Iako je u redu biti zaljubljen u nju i voljeti je, nemoj to reći prije nje. Inspiriraj je svojom rezerviranošću da ti se prva izloži i preda, i ona će to cijeniti.



3. Sjeti se da svetkuješ zlatno pravilo!

Zlatno pravilo, poznato i kao "pravilo 2/3", kaže sljedeće: daj svojoj ženi 2/3 pažnje koju ti pruža. Za svaka tri izljeva nježnosti, daj joj dva s tvoje strane. Za svaka tri puta koja učini nešto posebno lijepo za tebe, nagradi je sa dva. Pošalji joj spontano dvije poruke i prestani dok ti ne vrati tri takve. Koristi manje smileya od nje, odgovaraj kraće od nje, reagiraj manje od nje. Sve to naglašava tvoju vrijednost, i to da te ne možeš biti kontroliran u Beta ovisnost o njoj samo s par slatkih riječi. To je ono za čime čezne.

4. Poštuj sebe i svoj integritet!

Nikada se ne ponižavaj zbog žene, nikada ne radi ono što je protiv tvog morala zbog žene, nikada ne puzi i ne daji joj priliku da te odbije opet i opet. Moraš biti kao stari hrast - čvrst, stabilan, i otporan na dramu, ucjene i pokušaje da te iskorijeni. Ako naiđe oluja plakanja, vikanja, laganja, jadikovanja, drama testova, toplo/hladnog, igara i trikova, uskraćivanja i ljubomore, ti si njen zaklon dok to ne prođe. Ne može te se povući u kaos.

Kakav je to ružan muškarac? Ne znam, ali znam da je najružniji muškarac slab muškarac. Nema ništa što je ženi odvratnije od onih koje može smotati oko malog prsta, davati im uvjete i ultimatume, vozati ih. Žena želi imati oslonac i vođu. Kada se sama nađe u toj ulozi, to je neobično mjesto u kojemu nema mjesta za strast prema tebi. Ne dozvoli da te se odvede na takva mjesta.

5. Budi iracionalno samopouzdan!

Ne uspjeti u nekoliko prilika koje nisu nikada ni postojale će uvijek manje štetiti nego propustiti isto toliko prilika koje nisi iskoristio. Tvoja samouvjerenost mora biti neprobojna - nije važno jesi li ti objektivno najbolji muškarac kojeg žena može dobiti, važno je da se tako ponašaš. Žene imaju izvanredan njuh za otkrivanje slabosti u muškarcima, no samopouzdanje ga gasi i zbunjuje, potiče u njoj podložnost tebi.

Dobro je propitkivati se jesi li previše agresivan ili nametljiv i usklađivati svoje ponašanje. Ali općenito je bolje griješiti na strani viška samopouzdanja, nego manjka. Iracionalno samopouzdanje će ti donijeti više seksualnog zadovoljstva nego racionalna očekivanja, a previše dodirivati na prvom spoju više uspjeha nego uopće ne dodirivati.

6. Vodi ljubav kao da ti je posljednji put!

Kada je imaš u krevetu, ne ustručavaj se, ne igraj se džentlmena i ne oklijevaj. Ona želi tvoju strast, da je povedeš slatkim, napaljenim putevima sve dok se ne trese od užitka i osjeća da je potpuno posjeduješ. Pokaži joj to, istražuj svaki dio nje, ljubi je i vodi ljubav s njom cijelu noć, i onda još malo. Nauči dovesti je do najboljih orgazama koje je ikada doživjela.


7. Ne igraj po njenim pravilima!

Nikada ne dozvoljavaj da ti postavlja uvjete, kontrolira te i daje ti ultimatume. Beta muškarci, koje žena može manipulirati u što god hoće i kako god hoće, s vremenom inspiriraju u njoj goli prijezir i bijes inače rezerviran samo za silovatelje. Ne daj da se situacija okrene tako da ti juriš zadovoljiti nju i dokazati joj nešto. Svaka bitka koju se na tom putu dobije svejedno znači izgubljen rat.

Budi nepredvidljiv! Sa svjesnim ili nesvijesnim takvim ciljem, žena će te pitati stvari na koje ne želi znati direktan odgovor. Ona cvate kada mora zamišljati o čemu razmišljaš, a vene kada točno i detaljno zna kako se osjećaš. Želi sigurnost, ali ne sigurnost strasti. Isto tako, budi konzistentan, ali ne predvidljiv: ako učini nešto loše, kažnjavaj to odmah, ali nemoj nagrađivati baš svaku dobru stvar. To što ne zna hoće li uvijek dobiti tvoju naklonost te u njenim očima čini onim prema kome treba biti najbolja.

Ne brini se o tome o čemu ona razmišlja i kakve je volje. Tvoj zadatak nije upravljati njom, niti je siliti na neki osjećaj. Dopusti njenim emocijama da lutaju po prostranstvu vašeg odnosa, samo budi poput stabilnog oka oluje u njemu.

8. Ne budi bez opcija!

Nikada si ne dopusti biti "pripitomljen". Muškarac s opcijama je muškarac bez potreba. Imati druge, neiskorištene prilike je zaštitna mreža ako padneš s užeta u prekid ili razvod koji će te zakopati u živi pijesak samoće i celibata. Žena zna da je nakon seksa prepustila većinu svoje moći muškarcu, i kada se zaljubila u njega je prepustila gotovo sve, ali što veza dulje traje, to se više vraća njena mogućnost da je uskrati. To je njen joker u špilu karata. Ako ti u jednom trenutku iznenada uskrati sve, to će te razoriti ako si dopustio da padneš u letargiju gdje je ona tvoja jedina opcija.

9. Ne hvali ljepotu žene!

Muškarac koji iskustvom i mentalnom snagom zna kontrolirati centre zadovoljstva u svom mozgu, koji bliješte dok promatra prekrasno žensko lice i tijelo, je muškarac koji gubi nesigurnost, želju za udovoljavanjem i trčanjem za ženom. Najuspješniji zavodnici i dalje cijene žensku ljepotu, ali više nisu opčinjeni njome. Zato prestani misliti o lijepoj ženi koja te uzbuđuje kao princezi na tronu i opisivati je riječima "vruća", "super-zgodna", "sexy", "predivna" i "božanstvena". Umjesto toga, reci da je "zanimljiva", "cool" ili "možda bi vrijedilo bolje je upoznati".


10. Nikada se ne boj izgubiti je!

"Neću se bojati. strah je ubojica uma. strah je mala smrt koja donosi potpuno uništenje. suočit ću se sa svojim strahom i dopustiti mu da prijeđe preko mene i kroz mene. kada prođe strah, neće ostati ništa, samo ja."
- Frank Herbert, Dina

--------------------------------
--------------------------------


"Ne pravite uza me kumira od srebra, niti pravite kumira od zlata. Načini mi žrtvenik od igre, i na njemu mi prinosi svoje uspjehe i osvajanja, svoju sreću i zadovoljstvo."

Oznake: interna igra, samopouzdanje, seks


- 11:33 - Komentari (37) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 11.06.2012.

23 vs. 33

Pretpostavljam da je, na istodobno okrutan i milostiv način, ljudsko pamćenje usmjereno racionalizaciji, deluziji i uljepšavanju. Da nema toga, moguće je da bi poludjeli, ili bili proždrijeti stalnim čežnjama o nečemu iz prošlosti što nam je sada nedostupno, ili gorčinom koja nas proganja poput rane koja jednostavno odbija zarasti.

Razumljiv je to nagon. Nedavno sam razmišljao o tome kako se ocrtava kroz seksualna iskustva i došao do jednog zaključka - uzevši u obzir kako tipičan muškarac, u dobi kada ima svoja seksualna iskustva sa ženama u tridesetim, već dugo, dugo vremena nije posjetio fontanu mladosti, i ne sjeća se s toliko slatkih detalja o svojim prošlim osvajanjima. Rijetko je u mogućnosti napraviti direktnu usporedbu, te u malo vremena dobiti svježi dojam o dobu prije posjeta okrutnog gospodara, i dobu poslije njega, čisto jer ih iskusi s tako velikim pomacima, s dovoljno vremena za sladak zagrljaj zaborava.

Za ilustraciju:

23

Bio sam spreman na akciju već od samog pogleda na nju odjevenu. Kada se svukla, moje uzbuđenje je prešlo svaku granicu. Njeno tijelo, oblina nježno raspoređenih po mjestima gdje je bitno, i nigdje drugdje, jedva zamjetnog brežuljka oko pupka, davala joj je delikatan, pa ipak tako seksi izgled, kao boginji iz Grčke mitologije. Njene grudi, možda po kulturnim mjerilima malene, stajale su uspravno i ponosno, naglašenih bradavica koje su pozivale poput sirena sa svakim dahom. Iako nije nikada u životu posjetila teretanu, koža joj je bila zategnuta i čvrsta, čak i u onim područjima na boku i vratu koja prva pokazuju nagrizanje godina ili životnog stila. Njen miris je bio ono najposebnije - bogat i opojan, takav da bi se muškarac mogao u njemu utopiti, koji izaziva ludilo i požudu sa svakim dodirom. Mogao sam uživati beskonačno dugo samo istražujući nepoznate predjele s njenog tijela, hraneći se svježinom koja je izbijala na površinu iz njene doline.



Nije bila iskusna. Sramežljivo se pokrila rukama, puna pitanja sviđa li mi se ono što vidim, i nije već znala svu moju anatomiju dok je prstima polagano prelazila svugdje po meni, i najlakšim milovanjem izazivajući elektricitet na mojoj koži. No iskustvo je utjeha istrošenih - samo od njenih dubokih udisaja, i kratkog ječanja dok je bokove podizala prema mojima, i užurbanog, vrućeg dahtanja na mojem vratu, osjećao sam s njom potpuno zajedništvo.

33

Trebalo mi je dugo vremena i dugo izmjenjivanja nježnosti da moj interes dosegne opipljivu razinu. Dok se svlačila, morao sam se rukom podsjetiti na to što se događa tamo dolje. Bila je vitka, no nešto je neopipljivo na njenoj koži signaliziralo drukčiju teksturu, neke sitne nevidljive i vidljive nabore poput mokrog papira. Njene grudi, velike i izdužene, pružale su se niz njena prsa, kao lijepe igračke koje su odavno prestale biti dio nje. Njen trbuh, iako gotovo slobodan od bilo kakvih nakupnina od lošeg životnog stila, svejedno je pod mojim prstima činio osjetnu "vrećicu", a ispod njega se nije pružala vlažna dolina. Kada je primila moju muškost, bilo je to hladno i neosjetljivo, kao da me mora pripremiti na nešto. Njen glas ispustio je dugačko, prenaglašeno "ooooh", "aaaah-uuuuuuh", kao da nas promatra netko koga treba impresionirati.

Njeno iskustvo mi nije puno značilo - iako je znala tehniku kako me zadovoljiti, postojao je nekakav neopipljiv manjak predavanja, i kada sam pomalo krenuo istraživati njeno tijelo, zgrabila je moju ruku, kao od straha da ne zabasa u neko minsko polje, ili da ne istražuje slučajno one dijelove njenog tijela za koje je kroz godine naučila da je neće pouzdano i brzo dovesti do orgazma.

Ako se ženama u (kasnim) tridesetim i četrdesetim ovakav opis čini depresivnim, nisam ga takvim zamislio. Prolaznost, i muška i ženska, svaka na svoj način, prirodan je dio života. No ako netko osjeća potrebu analizirati ova iskustva, mogu samo poručiti da je gubitak podložnosti, spontanosti i nježnosti - ona grozna potreba za popisivanjem svega što žena "zaslužuje" - ne, zahtijeva u životu, ljubavi, seksu, orgazmu - možda još i gori od gubitka vitkosti.

- 22:29 - Komentari (8) - Isprintaj - #

subota, 09.06.2012.

Kako steći ulaz u "tajno društvo"

Prije nekoliko godina, Tyler D'Urden, jedan od poznatijih igrača (ili "učitelja igre", osobno ne podnosim taj izraz) napisao je svoj opsežni članak o tajnom društvu. To je dugačka, zavojita rasprava o zajednici muškaraca i žena koja postoji pod okriljem muškaraca i žena, i koja određuje njihove seksualne odnose, a koju čini 52% populacije - 50% svih žena i 2% svih muškaraca.

Samo po sebi, izraz "tajno društvo" je vrlo dobro pogodio bit stvari, iako smatram da je u nekim aspektima to previše agresivan pojam, odnosno da je Tyler D'Urden nepotrebnim kariranjem i dramom unakazio ono što je htio reći. Uzimati takav pojam doslovno, kako ga on opisuje s eksplicitnim pravilima i kodeksima ponašanja (pročitajte), graniči s ludošću, a u vremenu koje sam proveo na raznim forumima sam vidio poprilično ljudi kako ga shvaćaju doslovno, kao nekakvu zavjeru s određenim mjestima i vremenima radnje, te masonskim udrugama i tko zna čime već ne.


Sorry! Ne mislim na ovakvo tajno društvo

Osim toga, D'Urden je u pokušaju stvaranja ekskluzivnosti pretjerao sa svojom procjenom od "2% muškaraca", koja bi u stvarnosti bila bliže 10 ili čak 15%, ovisno o društvu - i dalje prilično rijetko ali ne baš toliko ekskluzivno da nitko nikada ne sazna za to. Također smatram da je pretjerao i sa procjenom broj žena, koji zasigurno nije toliki da uključuje baš sve žene, bez obzira na amerikaniziranost društva. Iako je trend općenito usmjeren prema gore, ne žele baš sve žene na svijetu Alfu.

Ipak, kada se sve uzme u obzir, tajno društvo je dobra metafora za nešto što predstavlja gotovo neizbježan korak na putu bilo kojeg muškarca koji želi naučiti igru. Zato ću ja ovdje dati svoju definiciju tog pojma i pokušati ga učiniti probavljivijim.

Kao prvo, kako sam pisao prije, mnogo muškaraca, pod utjecajem medija i seksualne kulture od prije pedeset godina, živi u pogrešnim uvjerenjima o ženskom ponašanju, psihi, genetskim i biološkim temeljima, te motivacijama i akcijama. Ovo zvuči malo zlokobno, tako da dopustite da malo razvodnim to što sam napisao: to ne znači da je nešto od toga moralno loše, već samo da ne odgovara onome što se većinu muškaraca podučava. Već sam naveo da žene imaju snažan evolucijski interes navoditi manji broj partnera i konzervativnije seksualno ponašanje nego što je stvarno slučaj.

Što je onda "tajno društvo"?

Po meni najprecizniji indikator granica tajnog društva nije količina ili način seksualnih odnosa unutar njega (iako je nesumnjivo važan), već otvorenost članova jednih prema drugima i relativna zatvorenost prema vanjskom svijetu i ne-članovima. Isto tako, moral i pojmovi "ispravno", "neispravno", "korisno", "pravedno", "nepravedno" "dobro" i "loše" bi bili pogrešan vodič za definiranje granica društva - kasnije ću objasniti i zašto.

Dakle, tajno društvo nije samo zajednica s posebnim seksualnim pravilima (koja obuhvaćaju i većinu moderne Igre i modernih ženskih preferencija), već zajednica u kojoj se slobodno, bez osuđivanja ili moraliziranja, raspravlja o tim seksualnim pravilima i njihovim posljedicama i provodi ih se u praksu. To je društvo pozitivnih emocija, temeljeno na međusobnom ne-osuđivanju i prepoznavanju članstva, a njegov imperativ je zabava. Logika u tajno društvo nema pristup, jer je logika po svojoj prirodi neprijatelj emocija (pogotovo onih koje utječu na naše seksualno ponašanje), a emocije sve više i više vladaju preferencijama ženskog dijela tajnog društva (i muškog dijela koji se tom emocionalnom sklopu uma prilagođava s ciljem ostvarivanja i zadržavanja članstva).



Ako kao muškarac želiš ući u to tajno društvo, pristup čijem seksualnom obilju imaju članovi, kako sam gore napisao, većina žena i tek mali dio muškaraca, potrebne su dvije stvari:

a) postati Alfa ili donekle Alfa
i/ili
b) postati neutralan


Budući da svi već znamo puno o točki A i znamo što ona znači i ne znači, smatram da je važno detaljnije razraditi točku B.

Sjećam se doba prije puno godina, kada sam provodio više vremena pasući dekadenciju na beskonačnim poljanama internetskog foruma forum.hr, kada sam naletio na jednu od čestih tema koje se tamo viđa u kultnom dijelu "LJES". Tema se zvala nešto tipa "Volim svog zaručnika ali ga varam s njegovim prijateljem, pomozite!" Žena koja je pokrenula temu je elaborirala svoj slučaj tipa koji je (po njenim riječima) drži kao kap vode na dlanu, ali se jednom "jednostavno dogodilo" da se našla sama s njegovim prijateljem i završila u krevetu s njim, i nakon toga nastavila redovito spavati s njim. Sada to više nije mogla prekinuti, to jest "nije htjela nikoga povrijediti", "ne zna što napraviti", "zna da je to loše ali on je tako uzbuđuje", "vjenčanje je sve bliže" i sve ostalo što možete predvidjeti. Sve u svemu, tipičan slučaj hrčka.

Moja reakcija, kao što je, iz vrlo raznolikih ili sličnih razloga vjerojatno i vaša, bila je "kakva droljetina!"

Točno, zar ne? Da, ali nipošto i neutralno. Koliko se sjećam, to me iživciralo, i cijelu stvar sam poimao kao izrazito nepravednu. Uf! Stvarno odvratno. Cijeli dan sam se pitao kako ljudi mogu raditi takve stvari.

Ali ako se sjećate što sam napisao prije nekoliko paragrafa, u tajnom društvu ne postoje "pravedno", "nepravedno" i "odvratno". Postoje samo... zabavno (poželjno) i dosadno (nepoželjno). Moraliziranje je anatema, teški tabu, nešto što članovi tajnog društva nikada ne rade. Sasvim sigurno to nije radio ni prijatelj njenog zaručnika.


Tipična scena iz vašeg obližnjeg okupljališta mladih. Osuđivanje nije uključeno u ponudu.

Što me vodi do onoga što želim reći: apsolutno najvažnija stvar za svakog muškarca koji želi postati član (ili makar povremeni posjetioc) tajnog društva je biti neutralan. Jer ako nisi neutralan, kršiš sam imperativ postojanja tog društva, i bit će ti zatvorena vrata. Jednostavno ne možeš doći u disko ili u bilo koje mjesto gdje želiš naći ženu u bilo kojem seksualnom (ne nužno kratkom) kontekstu i smrditi na "osuđivanje" (puj! znaš kako se taj vonj osjeća u zraku?). Moraš biti opušten, zabavan i da - neutralan. Nije te briga, ne osuđuješ, ne moraliziraš, ukratko neutralan si. Ako nisi, to će poremetiti ono što bi te trebalo predstavljati kao člana društva, i članovi će bježati od tebe i postavljati ti zapreke.

Prijateljice ne kritiziraju prijateljice zbog "lakoće". Igrači (čak i kad su konkurencija) se ne mrze, ne podmeću si i ne ogovaraju se. Privremeni ljubavnici se ne ljute jedni na druge. Predvladavajuća aura, pozitivna emocija koja pluta kroz odaje tajnog društva poput maglice marihuane, je "jednostavno se dogodilo". A nitko ne propituje i ne osuđuje stvari koje se "jednostavno događaju". Učiniti tako nešto ne bi uopće bilo zabavno.

Recimo, kada bi kritizirao prijateljicu zato što ti je pričala kako joj je jučer onaj "visoki crni" gurnuo onu stvar u guzu i svršio preko njenih leđa, naravno da ti ne bi nikada pričala o takvim stvarima - jer se ne bi mogla pouzdati u to da ćeš održati pozitivne emocije, da ćeš samo reći "zanimljivo" i nastaviti kao da je to običan, svakodnevan detalj. Da sam na njenom mjestu, ne bih ni ja. Zbog toga, iako mnogi najveći igrači imaju šokantno "seksističke" stavove i tako se ponašaju, njihova ukupna aura je svejedno aura neutralnosti.

To ne znači da ne možeš privatno imati svoje kriterije, ili tražiti ono što želiš (pa makar to bila i npr. članica društva koja nije duboko ili dugo u njemu). Ja, kako ste vidjeli, vrlo oštro osuđujem razne stvari, podsmjehujem im se, parodiram, hvalim i kudim, kritiziram i dajem mišljenja. Ali to radim u kontekstu pisca koji piše na javnoj platformi za široku publiku koja zahtijeva mišljenje, a čak i tada je to puno razumijevanja za svaki individualni slučaj. Iako sam itekako voljan posjetiti eksplozivno područje "(ne)pravednosti", moj početni pogled je uvijek širok - baziran na neutralnim zakonima seksualnog tržišta i neutralan. Moja osnovna misao, kako sam naveo u svojem prvom postu, je "Realnosti seksualne selekcije nisu ni dobre ni zle; one samo jesu." A u osobnoj komunikaciji, ta misao je moj glavni vodič.

Zbog svega gore navedenog, smatram da su neutralnost i bivanje Alfom usko povezane stvari. Iako sam ja postao neutralan daleko prije nego sam postao Alfa, sasvim sam siguran da je to - i edukacija o tome kako funkcionira seksualno tržište - bez moraliziranja - nešto što značajno pomaže svakome tko se želi upustiti na to putovanje. Za početak - tako da te manje uzbuđuje sve što se događa oko tebe i nad čime imaš potrebu zgražati se.

- 18:29 - Komentari (7) - Isprintaj - #

srijeda, 06.06.2012.

Stvarno? "Homoseksualci trebaju imati pravo na brak i posvajanje djece"

Kako se bliži Gay Pride 09.06.2012. u Splitu i raste galama oko njega (kao i potencijal još jednog velikog skandala/nasilja), osjetio sam se pozvanim istupiti iz tradicionalnih heteroseksualnih normativa kojima se ovaj blog inače bavi.

(Ne, nisam isprobao gay seks. Perverznjaci jedni belj )

Počet ću od jedne pretpostavke o cijelom događaju, od koje će krenuti cijeli lanac misli:

1. U skladu s pravom na slobodno izražavanje i slobodu govora, svaki napis, članak, izražaj, demonstracija, protest i sl., bio on za ili protiv prava homoseksualaca, je legalan i ne smije se opstruirati. U suprotnosti s tim, nasilje, poput kamenja i suzavca koji su prošle godine bacani po splitskoj povorci, nisu legalni i moraju biti strogo kažnjavani. Bit svega je da svatko može pisati i govoriti što hoće - što je temelj javnog diskursa - ali ne i vršiti nasilje. Ta pretpostavka sama po sebi osigurava pravo homoseksualaca i inih osoba na organiziranje povorke, isto kao i bilo kojoj drugoj zainteresiranoj osobi pravo na organiziranje alternativne ili protivničke povorke sa svojim transparentima.

Ili kako je Džingis-Kan rekao još prije 800 godina, u nekim stvarima mnogo elokventnije od današnjih vladara: "Smiješ ljubiti koga god želiš, ali ubiti smiješ samo onoga koga ti ja zapovijedim."


(Džingis-Kan bi se na ovo jako naljutio)

Mislim da je nedavni izvrsni film "Parada" ovo jako dobro ocrtao - pozitivno, lakog srca i zabavno prikazuje sve, ali baš sve likove (koliko god oni bili homofobni, homofilini ili na drugi način ugodni/neugodni), osim onih koji dolaze fizički napadati povorku u Beogradu. No vratimo se mi našoj državi. Kako ovo ne bi postao kilometarski post, pozabavit ću se glavnim pitanjem:

"Ali ako dozvolimo homoseksualcima parade, onda će tražiti i druga prava, kao što je pravo na brak, pa čak i djecu!"

Glavno pitanje je, dakle: "trebaju li homoseksualni parovi imati pravo na brak i posvajanje djeca kao što imaju heteroseksualni?"

Da bi ovo riješili, moramo početi od prve točke: što je to brak?

2. Brak je društvena privilegija i ugovor između dvije voljne i slobodne osobe. Premoćnom većinom, kako je bilo kroz povijest, "dvije osobe" znači "muškarac i žena". No najvažnija stvar kod braka je ova: brak donosi drukčiji tretman. Taj drukčiji tretman se ocrtava kroz različite zakonske aspekte poput poreznih olakšica, uzdržavanih osoba, poticaja na štednju, zdravstvenu zaštitu, nasljedstvo i sl., te kroz društvene, nemjerljive aspekte kao što su društveni status, poštovanje, zdravstvene koristi (ljudi u braku u prosjeku žive duže od nevjenčanih), stabilnost i sl.

3. Nije pošteno uskratiti gore-navedene koristi bilo kojim dvama osobama samo zato što su pogrešne seksualne orijentacije; kada bi to učinili, to bi zasigurno bila diskriminacija. Kad bi te dvije osobe o kojima pričamo imale neku drugu osobinu (recimo, da su Romi, Srbi, crnci ili azijati), bilo bi očito nelegalno uskratiti im pravo na potpisivanje tog ugovora kojim će steći navedena prava. Mogli bi reći da bi tako nešto bilo ne samo nepošteno, već i neustavno.

Evo što Ustav ima reći o svemu ovome:

"Svaki čovjek i građanin u Republici Hrvatskoj ima sva prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama."
...
"Svakomu se čovjeku i građaninu jamči štovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti."


3A. Naravno, ako promatramo brak ne samo kao ugovor, već i kao moralni pojam (kao što to čine mnoge religije i religijske institucije), možemo reći da je brak između muškarca i žene, i apsolutno nikoga drugoga. To je jednako pošteno! U tom slučaju, brak više nije samo brak kao ugovor, već je Brak (TM), posebna stvar koja pripada jednoj ili više religijskih institucija koje su ga kao takvu (moralnu) stvar patentirale, uključujući i sve njegove obrede, rituale, riječi "dok nas smrt ne rastavi" i sl. Dakle, bilo bi fer reći da je to zapravo Brak (TM), i da on pripada Crkvi, koja ima pravo određivati tko će ga uživati.

No svejedno nitko, pa tako čak ni Crkva, ne može diskriminirati ljude jer bi to bilo protuzakonito, kako smo naveli gore. I religijske institucije podliježu Ustavu države ako žele djelovati u njoj. Pravo na brak kao ugovor se ne smije uskratiti bilo kojem paru, i njihova zajednica (tj. ugovor) mora imati istu snagu, bez obzira na seksualnu orijentaciju. Ako religijske institucije mogu dokazati da je Brak (TM) njihovo vlasništvo, a budući da svejedno mora biti ispunjena jednakost ugovora, ovu drugu stvar možemo nazvati "građanska zajednica", ili "brak v.2.0"). Osobno me nije briga za naziv, i zadovoljio ih se i nazivima tipa "Udruženje za doživotni vrući seks (TM)", ali prava moraju biti identična, inače je to diskriminacija.

Upozorenje: ako po ovom kriteriju prihvatimo homoseksualne brakove, onda bismo morali prihvatiti i druge vrste zajednica, poput poligamije ili mekih harema. Ne može se dozvoljavati jedan oblik ne-štetne društvene zajednice, a drugi zabranjivati.


Pa tko voli nek' izvoli.

4. Gornje tri točke se uopće nisu bavile djecom, no što je s njima? Sada kada smo utvrdili da je brak/ugovor/udruženje za doživotni vrući seks pravo svih ljudi, što se događa s djecom? Kao što svi znamo, homoseksualne zajednice, legalne ili ne, ne mogu prirodno stvoriti djecu. Bi li onda trebale imati prava na korištenje surogat majki, ili donacija sperme i in vitro oplodnje? Bi li im trebalo biti dozvoljeno posvajanje? To su sve stvari koje ljudi u brakovima rade, ali homoseksualci ne mogu zbog bioloških ograničenja. Mislim da je ovo najzanimljiviji dio problema:

4A. Je li imati djecu osnovno ljudsko pravo zajamčeno svim ljudima kroz međunarodne konvencije? Mislim da nije. To nije egzistencijalno pravo poput hrane, vode i stanovanja, ili uopće blizu tome. Čak je i edukacija mnogo vitalnija stvar od imanja djece, i stoga puno važnije pravo nego osiguravanje potomstva.

U skladu s tim, nema nikakvog razloga da država financira homoseksualne napore za dobivanje djece (kao što su posjeti klinikama, surogati, etc), ili da im prezentira siročad za mogućnost usvajanja, kao što to nekada radi za heteroseksualne parove. To nije ni građansko ni ikakvo drugo pravo, tako da ako im država to omogući, to je jednostavno zbog njene darežljivosti.

Osobno, mislim da je to stvar homoseksualnih parova - ako žele koristit svoj novac za dobivanje i uzdržavanje potomstva, neka im. Nitko ih ne bi smio ograničavati, dok god država nema nikakvih obveza da im to plati, i sve je u redu. Ova "linija neplaćanja" se mora povući na ovom mjestu, inače bih i ja mogao zahtijevati od države da mi plaća posjete zgodnim mladim prostitutkama kad ostarim i ne budem u mogućnosti dobiti najmlađe žene, što bi bio primjer jednako ne-egzistencijalnog prava koje sam mogao i sam riješiti svojim odabirima.


Mogao sam izabrati i drukčije... sniff...

4B. Ali što je s djecom? Što će se dogoditi djeci koja odrastu u obiteljima homoseksualnih roditelja? Hoće li im to na neki način naštetiti, pa bi stoga trebali zabraniti homoseksualnim parovima umjetnu oplodnju, surogate i usvajanje djece? Nitko još nije detaljno istražio niti dao konačni dokaz da takve zajednice štete ili ne štete djeci.

Moj odgovor: možda.

Osobno, vjerujem da bi to moglo učiniti neku štetu djetetu. Ne previše veliku, ali svakako statistički značajnu. Odrasti s oba roditelja i uzorom svakog spola je važno za razvoj djeteta bez obzira na njegov spol. Ako jednog od to dvoje nema, moglo bi biti posljedica (pod ovim ne mislim na posljedice tipa "i dijete će ispasti homoseksualno" - to je većinom genetika - već Beta i slabijeg početka na seksualnom tržištu jer nikada nije imalo od koga naučiti (ako se radi o muškom djetetu), ili s Elektrinim kompleksom i privlačnosti prema kretenima i očinskim figurama (ako se radi o ženskom djetetu). Po mom iskustvu, to se događa uznemirujuće često... tako da je moj odgovor neminovno "možda".

Ali!

Ali, kad malo razmislimo i pogledamo statistike, vidjet ćemo naše društvo već dopušta sljedeće:

a) sporazumni razvod bez krivnje
b) samohrano roditeljstvo (od čega je oko 80% samohranih majki, a kod ovoga mislim prvenstveno na samohrane majke kao produkt razvoda ili pump 'n' dump teen trudnoće, ne udovice i sl. čiji su slučajevi drukčiji i čine zanemariv dio svih samohranih majki)

Naravno, velika većina djece iz okolnosti navedenih pod a i b i dalje odraste u normalne, uspješne i dobro prilagođene osobe, ali vrlo značajan dio nažalost ne. Postoje mnoga istraživanja i statistike koje pokazuju da takva djeca imaju:

3 puta (300%) veću šansu počiniti suicid
6 puta (600%) veću šansu postati teen majke (ako su ženskog spola)
8 puta (800%) veću šansu počiniti silovanje (ako su muškog spola)
1.5 puta (150%) veću šansu razvesti se (oba spola)
15 puta (1500%) veću šansu imati poremećaje ponašanja
24 puta (2400%!) veću šansu pobjeći od kuće
23 puta (2300%!) veću šansu biti žrtvom zlostavljanja
5 puta (500%) veću šansu ne završiti srednju školu
(izvori: US Criminal Justice and Behavior Report, US Department of Justice Special Report 1998., US Census "Child Support & Alimony" Series 1998, Growing Up In Canada Longitudinal Survey of Children and Youth 1996.)

(Više o svim ovim podacima i njihovim posljedicama drugi put. Vratimo se temi)

Ono što želim reći je: ako već dopuštamo sve gore navedeno, za što je dobro dokazano kakve razorne posljedice ima... mogu li djeca iz homoseksualnih brakova ikako ispasti gore? Uvjeren sam da ne - nedostatak jednog spola kao odgajatelja je isti kao kod samohranih roditelja, no resursi i prisutnost dvije osobe čine zadatak podizanja djeteta lakšim nego samohranim roditeljima, kod kojih je sav teret samo na jedno osobi. Štoviše, budući da financijski i organizacijski troškovi onemogućavaju imanje djece homoseksualnim parovima bez barem nekih resursa, barem je gotovo garantirano da će tu uvijek djeca imati dobru podlogu.

Sad kad je sve ovo napisano, mislim da trebamo reći "da" i pravima homoseksualnih parova, i prestati se brinuti oko toga čemu će dovesti prihvaćanje "pedera" i Gay Pride-a. Nisam pobornik homoseksualnosti, u najbolju ruku je tek razumijem unatoč tome što mi se privatno ne sviđa, ali smatram da je to jedina razumna opcija.

- 21:31 - Komentari (28) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 04.06.2012.

Vrijednost misterija

Jedna stvar koju sam davno naveo kao poželjnu je bila misterij. Točnije, napisao sam nešto tipa "prestani davati direktne odgovore". To je izuzetno bitan dio igre, ponajviše zbog toga što se tijekom interakcije sa ženom većina privlačnosti gradi pričom o njoj, a ne o sebi. Iako treba isticati i sve svoje kvalitete, taj dio je vrlo ograničen jer lako prelazi u hvalisanje i treba ga zadržati na razini "mamca". Kako bismo optimizirali taj dio, morat ćemo upotrijebiti misterij kao vrijedno pomagalo.

Gotovo sve ono što nije izrečeno, podsvjesno se nadopunjava pozitivnim pretpostavkama - fenomen koji nazivamo "priželjkivanje", a na engleskom "wishful thinking". Na površini, ovo nema baš smisla - ako se o tebi ne zna ništa, neće li žena pomisliti da si ti onaj silovatelj o kojemu se zadnjih dana piše po novinama? No u praksi, osim ako nešto na tebi ne ostavlja stvarno creepy dojam, priželjkivanje ti radi u korist puno više nego bilo kakva zabrinutost. I ne samo to - štoviše, misterij će te istog trena odvojiti od Beta hordi koje se klanjaju pred njom samo zato što je žena i daju joj na uvid cijeli životopis s pripadajućim zaposlenjima i poslovnim žargonom. Sve što te odvaja od onoga čega se ona nagledala već milijun puta je dobra stvar.

Usput, sjećate se koliko ja volim preselekciju? Misterij je, uz impliciranu popularnost, jedan od najboljih alata za izazivanje tog predivnog fenomena i posljedičnog povećanja stupnja vlažnosti. Ako možeš razviti određenu razinu misterije što se tvojih intimnih odnosa tiče - zid zbunjenosti i kontradiktornih informacija, uz neke nagovještaje seksualnih uspjeha, bit ćeš na konju. Osvrnite se malo samo po teen blogovima ovdje u okolici - koliko njih spominje, ili se čak bavi prvenstveno time, je li neki momak slobodan, kako će prijateljice to istražiti, s kim je bio ili nije bio, i je li zainteresiran ili nije? Vjerujte mi, takve blog postove se nikada ne piše samo zbog književno-akademske vrijednosti.


Da mi je samo saznati što se nalazi u ovoj crnoj rupi!

Jedan dio, koji zaslužuje odvojeni post, je uređivanje vlastitog životnog prostora na takav način - misteriozno ili popularno u stilu Batmanove pećine. Sjećate se kako onima koji dođu tamo ništa nije jasno čemu služi cijeli taj kompleks, i je li to samo egzotično uređena dnevna soba, nacionalni park ili istraživački laboratorij? No kako je do poduža tema, i kako je korisna tek kada si je dovukao u vlastiti prostor (znači da je bitka već napola dobivena), o tome ćemo više drugi put. Ono što bi moglo svima koristiti je drugi dio, koji ću nazvati "društvene mreže".

Danas gotovo da nema osobe koja nema Facebook, Google+, Myspace, Yearbook, LastFM, MSN i/ili drugi profil. To je naš virtualni izlog, kojim se predstavljamo svijetu i samima sebi. Za svaki od njih preporučam isto: nije potrebno ispuniti cijeli profil. Ispuni par detalja po slučajnom odabiru (ili onih gdje imaš nešto najneobičnije za isticanje) i to je to. I kao drugo, jesi li baš siguran da moraš svaki čas postati nešto? Sipanje statusa, izvoda, citata, slatkih i zabavnih slika i jadanja je prvenstveno ženska domena.

Sjećaš se onoga što je rečeno o ribanju komplimenata? Neminovno je (s iznimkom par pojedinaca i celebritya koji su već zbog drugih stvari vrlo Alfa) to ono na što se svode tvoje puste obavijesti, ma koliko god te ushićivalo tih par likeova koje si skupio. Drži to pod kontrolom. Nema ništa gorega za tvoj virtualni imidž od serije updateova s tvojim imenom koja se proteže stranicama unatrag. Koga briga za to što si u tom trenutku htio reći nešto posebno važno i emocionalno? Pusti ljude (oba spola) da dolaze tebi. Puno je bolje kada je tvoj profil otprilike pola/pola između tvojih obavijesti i onoga što ljudi postaju tebi, a više od toga - pa gdje bi se našao tako skroman ego?

Druga stvar su slike na društvenim mrežama. U redu je imati zanimljive slike s nekih svojih aktivnosti (yay pokazivanje vrijednosti), putovanja i tko zna čega (bez eseja ispod o tome o kojoj se situaciji radilo), ali nemoj pretjerivati s banalnim slikama iz svakodnevnog života, a pogotovo poziranjem. Još jednom, koga briga? S druge strane, slike s partya, okupljanja i zabava, te slike sa suprotnim spolom (ako je tvoj jezik tijela Alfa), pogotovo gdje nije sasvim jasno koji je vaš međusobni status, su veliki plus i neizbježno će izazvati zanimanje. Kad na to dodaš manjak informacija iz tvojih jadikov--- pardon, statusa, kombinacija te dvije misterije će biti kao čudesni eliksir.


Primjer dobre naslovne slike za profil. Prihvatljivi nadomjesci: glazbeni instrumenti, životinje, sportovi, ples, žene (samo ako ih je više), umjetnost, kuhanje, zezancije, putovanja, itd.

A uz sve to, neizmjerno me zabavlja kada prije ili poslije praska neka cura priznaje da ju je zanimalo zašto je moja online prisutnost tako oskudna i kako je moguće da nemam potrebe prosipati milijarde emotivnih statusa i grupa svaka dva dana, očito se pitajući kakvom sam to magijom uspio natjerati njenog hrčka u divlji trk dok pokušava pohvatati (nepostojeće) informacije.

- 12:00 - Komentari (8) - Isprintaj - #

petak, 01.06.2012.

Zašto je Igniss oštriji prema ženama?

TN piše:

@Ignissblog jesi ti zenomrzac? pitam onako usput... jako si ostar prema zenskom rodu... :))

(+ još stotinu varijacija ovog pitanja otkad blog postoji)

Ta tvrdnja pomalo vara: nisam oštar samo prema ženama. Napregnut ću vijuge i navesti neke od skupina prema kojima sam oštar:

- Feministicama (moderni feminizam trećeg vala)
- Bijelim vitezovima (muškim modernim feministima)
- Beta i Omega muškarcima (koji racionaliziraju svoje stanje i odbijaju nešto poduzeti)
- Igroskepticima (oba spola)
- Ženama koje se žale na (ili racionaliziraju) neuspjehe na seksualnom tržištu
- Bezobzirnim igračima (koji se***kaju da su vođeni isključivo ljubavlju, iako je moj srednji prst društvu podržavati ih)


Woops, uhvatili ste me! Stvarno jesam oštriji prema ženama. Mea culpa.

Molim vas za oprost :(

Mogao bih sad pisati o razlozima oštrine prema prvo-navedenim skupinama (samo bi moderni feminizam i Beta/Omega muškarci zauzeli nekoliko stranica), no pitanje se odnosilo na žene općenito.

Kao prvo, moram biti oštar kako bi me se shvatilo ozbiljno. Ako zamotam sve što imam reći čak i u najfiniji sloj čokoladnog "ne želim povrijediti ničije osjećaje", moje poruke će se utopiti u moru "samo budi svoj" bullshita koji vlada današnjijm medijima i časopisima. Status ovog bloga kao "brutalno istinitog", "nezavisnog" i "iskreno realnog" (hvala mnogim čitateljicama koje su mi napisale to i više ( <3 ) otoka u moru tih gluposti je nešto što je bilo vrlo teško postići.

Kao drugo, iako pišem "brutalno istinito", to se odnosi na žene općenito, a ne na pojedinačnu ženu s nekim slučajem koji mi je podastrla. Ne namjeravam nikome napisati "zaslužuješ da te XYZ prevario i ostavio" jer bi to bilo jednostavno nerazumno okrutno. O ovome ću još pisati drugi put, no empatija je nešto rezervirano za pojedinačne slučajeve. Nijedan pojedinačni slučaj sam po sebi nije neshvatljiv ili neoprostiv - takvim postaje samo kada se razmnoži i prijeđe u "društvenu pojavu" s tisućama ili milijunima pojava ili medijskom pozornošću. Ili, da obrnuto parafraziram Staljina:

Jedno djelo je razumljivo, milijun djela je katastrofa.

Kao treće, i najvažnije, sada ću parafrazirati Spidermana (da, Spiderman je veća ličnost od Staljina belj):

S velikom moći dolazi velika odgovornost.

Žene, kako sam već naveo, su biološki vrijedniji spol. To znači da su žene, čak i u doba kada nisu imale neke posebne slobode, svejedno imale velik utjecaj na ponašanje muškaraca - direktno u onim slučajevima kada su mogle same izabrati partnera (predvodnik, najsnažniji, najsigurniji zaštitnik, etc), i indirektno kroz kulturu i kulturne utjecaje poput kavalirstva. Nije nikakva slučajnost da je kavalirstvo u prošlosti bilo "misao vodilja" puno većem broju muškaraca nego danas kada je zakonom naređeno i institucionalizirano: muškarci su od malih nogu znali da su njihove šanse za pronalazak žene (čak i kroz ugovoreni brak) puno manje ako nemaju vlastitu kuću, ili ako su lijenčine, probisvijeti ili kriminalci. A žene, koje tada nisu kulturom imale ostvarene uvjete za samostalan život, su znale da imaju ogroman interes u tome da se ne udaju za takvog tipa, isto kao što su znale i njihove majke i obitelji.

Čak i bez elementarnih građanskih sloboda, žene su imale priličan utjecaj na oblikovanje onoga što smatramo poželjnim muškim osobinama. U današnje doba, kada više niti jedna žena (u modernom svijetu) ne može biti prisiljena na brak ili ostanak u braku, sama bira sve svoje seksualne partnere, i sve muškarce s kojima će ostvariti ikakav prisniji kontakt uopće, ocjenjujući njihove osobine koje joj se sviđaju ili ne sviđaju. Čak i kada napravi nešto loše, i društvo i zakoni su na njenoj strani. Moć prosječne žene je od razdoblja osnovne emancipacije pa do danas doživjela streloviti uzlet, do te mjere da ako današnji muškarac nema neku teško dokučivu osobinu koju žene smatraju poželjnom, ima veliku šansu biti anihiliran iz genetskog bazena.

Naravno, ta ženska moć odabira ne traje zauvijek. Kao što sam pisao, ona je tek privremena, i koliko god se seksualno tržište naginjalo kako bi se i najvećim otpatcima omogućio uspjeh, biologija će pobijediti i ta moć će uvijek proći prije ili poslije. No to nas vodi do druge, još važnije činjenice: tu moć, barem na neko vrijeme, ima 99.99% žena. Kao što sam pisao, ženstvenost je dar koji automatski dobivaju sve žene, u kontrastu s muškosti koju nauči tek određeni (i danas sve manji) dio muškaraca. Uz iznimku malog broja izuzetno nesretnih ili izuzetno ružnih žena, to znači da će svaka žena garantirano imati barem 10 godina neprekinute, velike moći odabira. Ako bi to poistovjetili sa igrom šaha, to bi značilo da gotovo svaka žena počinje igru s pločom prepunom kraljica.


Teško je ne biti oštar prema nekome tko izgubi ovu igru.

Sad se možda pitate "da, da, Ignisse, shvaćamo odabir, ali kakve to veze ima s ovom temom?"

Glavni razlog oštrine nije u prijeziru prema nesposobnosti - naposljetku, i ženama se kroz projekciju svaki dan ispira mozak i potiče ih se da postanu "snažnije, muškije, čvršće, nedostupne i nedokučive" (ili koji već vrag), gura im se pod nos neobavezni seks s prvim tipom koji ih uzbudi kao oznaka oslobođenja od okova zle patrijarhije i sl. - sve efekti koji su isti kao da se igraču na gornjoj ploči stalno sugerira da sve te njegove kraljice nisu snaga nego slabost, pa bi ih stoga bilo bolje ne koristiti ili poslati u smrt.

Ne, glavni razlog je u odgovornosti. Kako se ta ogromna većina žena redovito suočava s određenim izborima između različitih muškaraca, ona oblikuje cjelokupnu mušku populaciju i njene osobine. Iako su bezobzirni igrači postojali i u povijesti, tada su činili tek zanemariv dio svih muškaraca na svijetu. Događaji iz modernog doba - pojava igre i igrača u sve većim brojevima - samo su prilagodba ženskim preferencijama, i iako im se muškarci prilagođavaju, samo žene imaju moć promijeniti stanje. Dokle god se te preferencije ne vrate u oblik pogodan civilizaciji, svi problemi na koje se žene danas žale će nastaviti bujati kao gljive poslije kiše, a ja ću ih nastaviti kritizirati.

Oznake: žene, igniss, filozofija


- 13:50 - Komentari (12) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.


Voljeli biste da obradim neku temu ili trebate pomoć s ljubavnim problemom (za oba spola)? Komentirajte/ pošaljite na: ignissblog(na)yahoo.com
Ako ne napišete drugačije, prihvaćate mogućnost njegove prezentacije na blogu. Vašu adresu, sliku, ime i detalje NIKADA NEĆU OBJAVITI.
Na isti mail zatražite dozvolu za prenošenje članaka.


Klikom na gumb ispod otvarate PayPal prozor za donaciju Ignissu.

Molim donirajte jedino ako osjećate da vam je moje pisanje znatno promijenilo život na bolje i želite se zahvaliti i ovim putem. Nemojte donirati kao političku poruku, naknadu ili motivaciju za privatni savjet, ili kupnju knjige alternativnim putem.


Na lijevoj strani prozora možete unijeti iznos (u USD), a na desnoj poruku uz donaciju.

Unaprijed hvala!

Podržite Igniss blog i postanite pokrovitelj na Patreonu