Pregled posta

Moć mentalnih trikova

Moje omiljeno područje, pored povijesti, je zasigurno psihologija. U doba kada analitički proučavamo igru i sve njene racionalne i iracionalne interakcije s ljudskom psihom, vrijedno se podsjetiti i nekih nevezanih, ali svejedno važnih zanimljivosti iz tog područja. Ono što se ne mogu ne zapitati je: koliko su naše misli zapravo naše? To mi pada na pamet ne samo promatrajući djelovanje "mainstream" mentalnih procesa poput kiselog grožđa, sublimacije ili hipoteze o pravednom svijetu, već i onih sitnijih, egzotičnih i toliko neobičnih da su u neku ruku i intrigantniji od divova psihologije koji me inače zanimaju.

Recimo, jeste li znali da postoji...

1. Placebo efekt



Placebo efekt, činjenica već odavno poznata i pučkoj i znanstvenoj medicini, je neobična pojava da pacijenti bivaju stvarno izliječeni ili manje osjećaju simptome samo zato što su uzeli nešto za što im je rečeno da je to lijek. Ne, placebo efekt te neće spasiti od raka ili unutarnjeg krvarenja, ali ako nekoga boli glava i daš mu lažnu tabletu za glavobolju - samo komadić bijelog potpornog materijala bez ikakvih kemikalija tipa paracetamol - postoji značajna šansa da će njegovi simptomi biti ublaženi kao da je uzeo pravu stvar. Na isti način (ne) funkcionira homeopatija (koju je Endymion lijepo obrazložio u svojem najboljem postu), zatim placebo upravljači za klima uređaje koji zapravo ništa ne rade ali svejedno osjećamo da se temperatura u prostoriji smanjila za 2 stupnja, i sl.

Paralela u igri: Samopouzdanje i preselekcija, ili "moć leži tamo gdje ljudi vjeruju da leži". Ako se ponašaš samopozdano i kao da imaš puno iskustva/opcija, takvim će te se i doživljavati.

U redu, reći ćete, mislim da se smanjila temperatura pa mi je manje vruće... jako važno. To je i dalje moje uvjerenje, ali ništa se nije promijenilo. No kako bi onda objasnili da...

2. Boja lijeka utječe na njegovu efikasnost

Jeste li znali da boja tableta za spavanje drastično utječe na njihovu efikasnost? Nije nimalo slučajno da su sve tablete za spavanje i njihova pakiranja neka nijansa plave. U jednoj studiji, jednoj grupi ispitanika je dana prazna, placebo tableta narančaste boje, a drugoj ista takva plave boje. Pacijenti koji su uzeli plavu pilulu su zaspali 30% brže - u prosjeku za 103 minute, a oni koji su uzeli narančastu za 135 minuta. Plava grupa je također spavala 10% dulje, 379 vs. 346 minuta za narančastu.

U drugoj studiji, pacijentima s reumatskim artritisom su dani crveni, plavi ili zeleni placebo, te pravi lijekovi istih boja. Pacijenti koji su primili crveni placebo su izvjestili o jednakom smanjenju boli kao i oni koji su primili pravi lijek bilo koje boje. Plava i zelena boja su kao placebo imale neznatan učinak. Ne radi se samo o boji, već i o puno drugih faktora: Osim toga, druge stuije su pronašle da pacijenti bolje reagiraju na lijekove za smirenje u obliku kapsula nego pilula, čak i ako oba oblika sadržavaju istu količinu lijeka.

Potencijalna upotreba za igru: crvena boja kod žena povećava privlačnost od strane muškaraca, a crvena na muškarcima povećava percepciju njihovog statusa od strane žena.

p.s. navedeni placebo efekt ne radi u Italiji, jer plava boja tamo ne asocira najviše na mir, nebo, more, snove i spavanje, već na nacionalnu nogometnu reprezentaciju. Ne šalim se.


Neuspavljivi

3. Odabir riječi u rečenici utječe na to hoće li je ljudi poslušati

Ok, ovo ste sigurno već znali. To je najlogičnija stvar na svijetu, a karizma i govorništvo su već poznati kao vrlo snažno oružje (pogledajte koliko daleko čovjeka može odvesti jednostavno "psi laju, a karavane prolaze"). Ali jeste li znali koliko je drastičan i dugotrajan taj efekt?

U svim smislenim državama na svijetu, postići da ljudi glasaju umjesto da provedu dan u kafićima je nacionalni prioritet. Australija to rješava tako da ljudi moraju glasati, ili im stiže kazna. Smiju ubaciti prazan listić, nacrtati na njemu falusni simbol s imenom omraženog političara, ili svoj telefonski broj za slučaj da zgodna djevojka prebrojava listiće, ali moraju se pojaviti. U SAD-u, gdje (barem u većini saveznih država) nema takve obveze, poticanje ljudi na glasanje se radi kampanjama i nagovaranjem.

Jedna studija je poslala upitnike o građanskim dužnostima, pravima i obvezama na 138 adresa u Kaliforniji; polovica anketa je sadržavala pitanje "Smatrate li da je važno glasati?", a druga polovica "Smatrate li da je važno biti glasač?" Poslije izbora, ispostavilo se, 70% onih kojima se obratilo frazom "glasati" je izašlo na izbore... u usporedbi s čak 89% onih kojima se obratilo frazom "biti glasač". Iz nekog razloga, biti glasač je pozitivniji pojam koji ostaje u umu dulje od samo "glasati", istrošene i vrlo općenite fraze. Iste studije su ponovljene u još nekoliko saveznih država i na većim uzorcima, i razlike su konzistentno bile oko 70/85%. Nova istraživanja su planirana za teme poticanja ljuda na mršavljenje ili recikliranje.

Paralela s igrom: pozivaš li curu na spoj ("Idem negdje, dođi sa mnom.") potvrđeno daje bolje rezultate nego "Bi li išla na kavu sa mnom?". Pretvoriti prvo u moj modus operandi je uistinu učinilo vidljivu razliku.

4. Koordinirana aktivnost pojačava povezanost

Jeste li se ikada pitali čemu služe one parade gdje tisuće vojnika stupaju zajedno, politički skupovi i utakmice gdje se pjevaju domoljubne pjesme, religijski obredi u crkvama i džamijama? Društvene koordinirane aktivnosti, takozvani "rituali sinkronizacije", izazivaju pojačan osjećaj pripadnosti zajednici i bliskosti sa svim drugim članovima. To je jedan od temelja civilizacije. Iako se neka društva (pogotovo američko, ali i naše) smatraju individualističkim društvima, u neku ruku "svatko sam za sebe", činjenica je da 99% ljudi modernoj civilizaciji ovisi o drugim ljudima i pretpostavci da će ti drugi ljudi učiniti isto što i taj pojedinac i da ih neće ostaviti na cjedilu. Da će se držati zakona, ujutro otpremiti narudžbe, ispeći kruh, uzeti račun, platiti porez, pustiti hitnu pomoć, i ne zatući palicom slučajnog prolaznika na ulici zato što im se ne sviđa.



Paralela s igrom: na spojevima je puno zajedničkih aktivnosti, ali ne koordiniranih do te mjere. Eventualno mogu predložiti nekakvu sportsku djelatnost ako je oboje volite, ali to je to. Ovdje je na djelu isti princip kao i tehnika "noga u vratima". Osim toga, spojevi gdje radite nešto zanimljivo zajedno su dobra stvar (ne, seks se ne računa, iako mogu posvjedočiti da zajednički orgazam uistinu jako povezuje).

5. Naš jezik utječe na percepciju stvari kao muških ili ženskih (s pripadajućim osobinama), te percepciju vremena

Tijekom zadnjih godina, razna istraživanja su pokazala da gramatički rodovi mogu oblikovati osjećaje i asocijacije govornika. 1990., na primjer, psiholozi su usporedili španjolski i njemački dva jezika koja imaju mnogo imenica jednog roda u jednom jeziku, a suprotnog roda u drugom. Njemački most je ženskog roda (die Brücke), ali muškog roda (el puente) u španjolskom, isto kao i satovi, stanovi, vilice, novine, ramena, ulaznice, violine, sunce, svijet i ljubav. Kada se od govornika u njemačkom tražilo da opišu slike potpuno identičnih mostova, upotrebljavali su "ženstvene" riječi, poput vitkog, elegantnog, delikatnog i simetričnog. Španjolci, s druge strane, opisivali su te iste mostove kao snažne, masivne, čvrste i izdržljive. Kod stvari poput planina, koje su muškog roda u njemačkom i ženskog roda u španjolskom, efekt je bio obrnut.

(Vjerojatno nije nimalo slučajno da je jedan od neo-feminističkih ciljeva eliminacija rodova iz jezika i govora s ciljem "uklanjanja diskriminacije". U njihovu obranu, finski (koji nema rodove) zvuči prilično lijepo i muzikalno, no sumnjam da je to povezano budući da mađarski, s istom osobinom, zvuči grozno)

Isto tako, naša percepcija vremena se kreće, logično, s lijeva na desno. Pričamo o događajima koji su se dogodili kao da su "iza nas", ili budućim "iza ugla". No kod naroda koji čitaju vertikalno (poput Kineza, sve do nedavno), događaji teku kao rijeka s planine, padaju, rastu i prevrću se. Slično tome, Aboridžine je nemoguće izgubiti, zato što njihov jezik nema riječi "lijevo" i "desno", već prostor poimaju samo kao "sjever", "jug", "istok" i "zapad". Ako žele pomaknuti komad pokućstva, reći će "makni ga malo na istok", a ne "malo na lijevo". Njihovo poimanje prostora nije egocentrično, već geocentrično.

Potencijalna upotreba u igri: Kvragu, ne znam. Ali siguran sam da ima neke veze s distorzijom vremena.

Post je objavljen 18.06.2012. u 11:50 sati.