Po čemu se najviše razlikujemo?
Pored brojnih razlika po tjelesnom izgledu, duhovnim sposobnostima, talentima, manama, vrlinama ili nedostacima, po mom mnijenju ljudi se ponajviše razlikuju po tome da li preferiraju užicima po zadovoljavanju tjelesnih čula/požuda ili nutarnjoj radosti kod činjenja dobrih ili plemenitih djela. Po tome smo ujedno manje ili više vjernici odn. manje ili više nevjernici. Po tome ujedno manje ili više griješimo, odn. izravno sudjelujemo u vječitom sukobljavanju dobra i zla. Moralnost je mjesto gdje se razilaze Božji i zakoni svijeta. Slušajući nepoznate kako neobvezno čavrljaju, da se zaključiti čemu pojedinci najviše teže. Kada bi puteni ljudi svojim načinom života prevladali u svijetu, uvjeren sam da bi se svijet već odavna urušio kao kula od karata. Na sreću duhovno po dobru još uvijek čine kakvu takvu ravnotežu i odražava balans zdravog u odnosu nezdravi način života. Korona je samo dokaz da je taj balans, nadam se samo privremeno, narušen te da je potrebno odricanje u činjenje dobra prema ljudima i prirodi da bi se svijet doveo u ponovni red. Stariji se mogu prisjetiti odgoja u socijalizmu kada su se slavili užici a moral je bio protjeran na kraj tunela. To se danas u svijetu opet vraća narušavanjem uloge i čvrstine bračne zajednice i tradicionalnog odgoja, u globalnom negiranjem nacija i odgajanju "idealnih" neslobodnih ljudi kao podobnih potrošača. Sjetimo se priče o Sodomi i Gomori, tj. gradova koji su nadnaravno uništeni a danas su postali pojam za nemoral svih vrsta, a osobito za grijehe na području zlouporabe ljudske spolnosti. Za kraj svijeta neki nešto slično omu predviđaju.
Na drugoj strani postoje radosti koje dolaze iz duhovnog svijeta a osjetimo ih nakon činjenja dobrih djela. Ljudi koji čine dobra djela svjedoče radosti srca koja ne dolazi od ovoga svijeta. Plod svake poslušnosti Isusovom nauku je duboka nutarnja radost (blaženstvo) koju svijet ne može dati. Svijet nudi užitke, ali ne i radost. Užitak prolazi kao dah vjetra, ali radost ostaje. Tko živi samo kako bi tražio užitak, opsjednut je neutaživim nemirom. Duhovni ljudi ne bježe od užitaka kada su užici moralni i dopušteni. Tjelesni/puteni uvijek traže užitak, i kada ga ne dožive, padaju u depresiju. S druge strane, duhovni čovjek traži radost koja dolazi od Boga, i ide od jedne radosti do druge, ponire sve dublje sve dok i sam život ne postane radost. Osvrnimo se na brojne filmove sa nasiljem radi užitaka gledanja. Dakle, nasilje nad drugima donosi užitak dok zauzimanje za nenasilje donosi radost. Osveta i uvreda donosi užitak dok praštanje donosi radost. Pogled na neprijatelja koji trpi donosi užitak, priskakanje u pomoć donosi radost. Želja da se u drugima izazove strah donosi užitak a razumijevanje i lijepa riječ donose radost. Iz osobnog iskustva znam da se nedopušteni užitak pretvara u bol i trpljenje kada se u tome ustraje. I ako je područje nutarnje radosti i tjelesnih užitaka isprepleteno i nedjeljivo, tu mora postojati moralni red te smo pozvani da svojim odlukama, molitvama i ustrajnošću uklonimo sve ono što je nemoralno prema nama i drugima, i po tome postanemo i ostanemo radosna djeca Božja, sol ovoga svijeta koja svijet spašava. (EuM)
komentiraj (8) * ispiši * #
